Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-91/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. mlt. CG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] zastupani po majci i zakonskoj zastupnici BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, protiv tuženika TG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi povećanja uzdržavanja, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-81/2024-28 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-81/2024-28 od 2. lipnja 2025. u točki I izreke, osim u dijelu u kojem je naloženo tuženiku plaćati uzdržavanje 1. tužiteljice mlt. CG u povećanom iznosu od 270,00 eura mjesečno, a za uzdržavanje 2. tužitelja mlt. LG u povećanom iznosu od 260,00 eura mjesečno u razdoblju od 2. siječnja do 1. prosinca 2024. te se potvrđuje u točki III izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se ista presuda u preostalom dijelu točke I izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev za plaćanje povećanog iznosa uzdržavanja za 1. tužiteljicu mlt. CG i 2. tužitelja mlt. LG za razdoblje od 2. siječnja 2024. do 1. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je izmijenjena obveza plaćanja uzdržavanja maloljetnih tužitelja, određena sudskom nagodbom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-215/21-16 od 14. ožujka 2023. te je naloženo tuženiku umjesto iznosa od 232,26 eura za svakog mlt. tužitelja, plaćati za uzdržavanje mlt. CG iznos od 270,00 eura mjesečno, a za uzdržavanje mlt. LG iznos od 260,00 eura mjesečno počev od 2. siječnja 2024. pa nadalje, u točki II izreke je odbijen tužbeni zahtjev za povećanje iznosa mjesečnog uzdržavanja mlt. tužitelja preko dosuđenih iznosa, do zatraženih iznosa od po 332,26 eura za svakog tužitelja, dok je u točki III izreke odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), a koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ).

3. Tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Tako da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da se on vratio iz Njemačke u prosincu 2024. i zasnovao radni odnos u [adresa] za trostruko manju plaću, da ima maloljetno dijete s posebnim potrebama koje koristi posebnu hranu te da njegova supruga ne radi, budući da je stranac s boravkom u Republici Hrvatskoj. Smatra da nisu pravilno utvrđene njegove materijalne mogućnosti za plaćanje uzdržavanja mlt. tužitelja, posebice s obzirom na činjenicu da je sudska nagodba sklopljena u vrijeme kada je ostvarivao plaću od oko 3.300,00 eura, a naglašava da je do 1. prosinca 2024. majka tužitelja za njih primala dječji doplatak iz Republike Njemačke za svako dijete u iznosu od 220,00 eura. Stoga da je povećano uzdržavanje pogrešno određeno od dana podnošenja tužbe, što da predstavlja za njega dodatni teret. Smatra da nije došlo do promijenjenih okolnosti koje bi opravdavale povećanje uzdržavanja, štoviše da na njegovoj strani postoje promjene u smislu smanjenja prihoda, te obveze uzdržavanja bolesnog djeteta, što mu sve smanjuje standard kojeg je imao radeći u Republici Njemačkoj. Osporava i odluku o parničnom trošku bez posebnog obrazloženja.

4. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, podredno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo ocijenivši da su ispunjene zakonske pretpostavke za povećanje iznosa uzdržavanja maloljetne djece stranaka. Međutim, pogrešno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je povećanje određeno od dana podnošenja tužbe pa su u tom dijelu osnovani žalbeni navodi tuženika. Treba reći da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

7. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da su se od sklapanja sudske nagodbe o uzdržavanju mlt. tužitelja izmijenile okolnosti koje utječu na visinu doprinosa za uzdržavanje mlt. djece, kako na strani tužitelja, tako i na strani tuženika. Tako je utvrđeno da je mlt. CG u dobi od 14 godina, a mlt. SG u dobi od 11 godina, da je sudska nagodba sklopljena 14. ožujka 2023. te da je tuženik obvezan plaćati za uzdržavanje svakog djeteta od po 232,26 eura mjesečno od 1. siječnja 2023., s tim što je u vrijeme sklapanja nagodbe tuženik bio zaposlen u Republici Njemačkoj te je primao neto plaću od oko 4.400,00 eura, a troškovi stanovanja su mu iznosili oko 1.000,00 eura mjesečno. Nadalje je utvrđeno da je tuženik u međuvremenu, u prosincu 2024. promijenio i prebivalište i posao, budući da sada živi u [adresa] te je zaposlen u društvu Inženjering Zagreb d.o.o. i prima plaću od oko 2.000,00 eura mjesečno. Potom je utvrđeno da je nakon sklapanja nagodbe tužitelj postao otac još jednog djeteta, mlt. C kojemu je dijagnosticiran Down sindrom, da njegova supruga nije zaposlena, da ne govori hrvatski jezik te da zbog bolesti mlt. C tuženik ima dodatne izdatke za prehranu zbog poteškoća djeteta s gutanjem. Na temelju suglasnih iskaza roditelja tužitelja je utvrđeno da su tužitelji primali dječji doplatak iz Republike Njemačke do 1. prosinca 2024. u iznosu od po 220,00 eura za svako dijete.

8. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo utvrdivši da su ispunjene zakonske pretpostavke za povećanje uzdržavanja, unatoč narečenim okolnostima koje su prisutne na strani tuženika, budući da se radi o uzdržavanju maloljetne djece koja imaju povećane potrebe u odnosu na razdoblje koje je obuhvaćeno sudskom nagodbom. Visina uzdržavanja je određena pravilnom primjenom čl. 311. i čl. 313. ObZ-a te Odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj 49/24 te 75/25) te Tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj 49/24 i 75/25). Pravilno je ocijenjeno da tuženik može plaćati povišeno uzdržavanje bez opasnosti po uzdržavanje svoje obitelji i mlt. djeteta, pri čemu treba naglasiti da su tuženiku dolaskom u Republiku Hrvatsku smanjeni prihodi, ali su istovremeno smanjeni i rashodi, budući da sada ne plaća visoke troškove stanovanja kao u [adresa]. Treba istaći da povećani iznosi koji su dosuđeni pobijanom presudom, u vrijeme donošenja presude, za mlt. SG odgovaraju minimalnom iznosu za uzdržavanje djeteta te dobi( čl. 314. ObZ-a), da je dosuđeni iznos za mlt. CG niži od propisanog minimalnog iznosa, dok su potrebe za uzdržavanje oboje djece utvrđene u iznosima nižim od iznosa prosječnih potreba djece te dobi propisanih narečenim odlukama nadležnog ministra, što znači da je sud prvog stupnja vodio računa o činjenici da tuženik uzdržava još jedno dijete te je u tom smislu pravilno primijenio čl. 314. st. 3. ObZ-a pri odluci o povećanom uzdržavanju mlt. tužitelja.

9. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na plaćanje povišenog uzdržavanja od 2. siječnja 2024., jer je propustio cijeniti činjenicu da je do 1. prosinca 2024. tužiteljima isplaćivan dječji doplatak u Republici Njemačkoj od po 220,00 eura za svako dijete, a pored toga je tuženik plaćao doprinos za uzdržavanje prema sudskoj nagodbi. Kako je dječji dodatak namijenjen za pokriće djetetovih potreba, proizlazi da je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava tuženika trebalo obvezati na plaćanje povećanog iznosa uzdržavanja od 1. prosinca 2024., nakon kojeg datuma tužitelji više ne primaju inozemni doplatak, već primaju doplatak u Republici Hrvatskoj od 79,00 eura mjesečno za oboje djece.

10. Zakonita je i odluka o parničnom trošku koja je donesena pravilnom primjenom čl. 366. ObZ-a, a u odnosu na koju tuženik u žalbi ni ne iznosi neke konkretne prigovore.

11. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki I izreke glede glavne stvari te tijeka zatezne kamate od 1. prosinca 2024. pa nadalje te u točki III izreke potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odnosno žalbu djelomično uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točki I izreke preinačiti i odbiti zahtjev za povišeno uzdržavanje za razdoblje od 2. siječnja do 1. prosinca 2024., primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

12. Presuda suda prvog stupnja u točki II izreke je kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara