REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3837/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Mandić, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-991/2024-3 od 11. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1908/2019-56 od 19 rujna 2024., ispravljeni rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1908/2019-58 od 20. rujna 2024., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na naznačena pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koje smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. – službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. – službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav) i Europskom Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/20. i 13/17. – dalje: Konvencija).

2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio slijedeća pravna pitanja:

“(i) Je li tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu, koji je potrošaču odobren u kunama, u zastari budući da je zahtjev za isplatu po pojedinim anuitetima postavljen protekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana plaćanja anuiteta?

Odnosno

Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu koji je potrošaču odobren u kunama, do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?

(ii) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Polazeći od odredbi članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženika pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda shvaćanja izraženog u odluci ovoga suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.

6. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o drugo i treće postavljenim pravnim pitanjima u prijedlogu za dopuštenje revizije ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd- 3221/2023 od 24. listopada 2023., Revd-549/2023 od 4. srpnja 2023. i drugim).

7. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a koji tuženik podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava RH, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

9. U opisanim okolnostima tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njegov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP-a valjalo riješiti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek