Poslovni broj Gž-12/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po odvjetnicima iz ZOU Filip Simić i Lara Tončić iz Pule, protiv tuženika Fidem-Arba d.o.o., Rab, Dinka Dokule 6, OIB: 18044015263, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Pn- 218/2019-38 od 16. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Pn-218/2019-38 od 16. srpnja 2021. potvrđuje u točki I izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki II izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju pored iznosa iz točke I izreke isplati daljnji iznos od 1.167,63 eura/8.797,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. listopada 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj Pn-218/2019-38 od 16. srpnja 2021. potvrđuje u točki I izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirano rješenje u točki II izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.889,64 eura/14.237,50 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija, te zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 85,02 eura/640,62 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

Obrazloženje

1.Citiranom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 37.382,50 kn/ 4.961,51eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 21. listopada 2019. do isplate, u roku od 15 dana, dok je toč. II zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 21.617,50kn/2.869,14eur sa zakonskom zateznom kamatom odbijen.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 40.000,00 kn/ 5.308,91eur sa zakonskom zateznom kamatom, dok je toč. II izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv te presude stranke podnose žalbu, svaka u dijelu u kojem nisu uspjele pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).Tužitelj podnosi žalbu protiv toč. II izreke rješenja, odnosno odluke o troškovima postupka, dok tuženik podnosi žalbu protiv navedenog rješenja u cijelosti, pozivajući se također na sve žalbene razloge te predlažu da se uvaženjem žalbi pobijane odluke preinače sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime ozljede na radu koju je zadobio 18. veljače 2019. kada je kod tuženika bio u radnom odnosu na radnom mjestu pekara, i to povrede drugog prsta (kažiprsta) desne ruke. I u fazi žalbenog postupka prijeporna je uzročno posljedična veza između obavljanja poslova radnog mjesta tužitelja i zadobivene ozljede, odgovornost tuženika za štetu kao i visina pripadajuće pravične novčane naknade.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- 18. veljače 2019. u večernjim satima (između 20,00 i 21,00 sat) u pekari koja je vlasništvo tuženika došlo je do ozljede tužitelja, odnosno traumatske ampuntacije zadnjeg članka drugog prsta desne šake;

-tužitelj je tada u radnom prostoru bio sam, pa je pozvao zakonskog zastupnika tuženika ĆŠ koji ga je odvezao u hitnu službu ambulante Doma zdravlja Rab, kada je utvrđena djelomična amputacija prsta, te je upućen na daljnju obradu u KBC Rijeka, gdje ga je isti vozio osobnim automobilom, tako da se oko 23,30 sati javio na Hitni medicinski trakt KBC Rijeka, gdje je RTG nalazom utvrđena traumatska amputacija većeg dijela zadnjeg članka (distalne falange) drugog prsta desne šake, kada se kirurškom obradom formira bataljak, odredi antibiotska zaštita i elevacija ozlijeđene ruke, te odredi kontrola;

-navedena ozljeda nije prijavljena kao ozljeda na radu tako da tužitelj nije ostvarivao naknadu po toj osnovi za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a tužitelj nakon toga nije nastavio sa radom kod tuženika;

7. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka zaključuje da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio na radu i to u situaciji kada je zamijesio tijesto za kruh i pokušao očistiti stroj, dijelilicu koja izbacuje komade tijesta iz stroja, jer je dio tijesta ostao između noževa. Isti da radi na principu klackalice i da se klip počeo ranije otvarati nego što treba jer je stroj duže vremena bio neispravan, tako da nije uvijek izbacivao pravilnu gramažu komada tijesta, koje prigode mu je stroj zahvatio prst te odrezao dio drugog prsta desne ruke. Ne prihvaća osnovanim prigovor tuženika o nepostojanju uzročnoposljedične veze između ozljeđivanja tužitelja i obavljanja poslova njegovog radnog mjesta, jer da iz provedenih dokaza proizlazi da je navedenu ozljedu tužitelj zadobio upravo na tom stroju koji se koristi u radnom procesu kod tuženika.

8. Zaključuje da je sukladno odredbi čl. 41. st. 3. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje ZZR) tuženik kao poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštita, zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju, te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, tako da za vrijeme rada ne ugrožavaju radnika, s time da je poslodavac obvezan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog koje postoji rizici za sigurnost i zdravlje radnika. Kako tuženik kao poslodavac za ozljede zadobivene na radu odgovara po principu objektivne odgovornosti zaključuje da je u obvezi tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio uslijed ozljeđivanja, te da tužitelj nije doprinio nastanku tog štetnog događaja.

9. Prema rezultatima vještačenja po vještaku medicinske struke dr. Željku Cesarcu utvrđuje da je tužitelj kao posljedice ozljede trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od otprilike 36 -48 sati vezano uz samu ozljedu i kratki period iza učinjenog operativnog zahvata- reamputacije i formiranje bataljka, potom bolove srednjeg intenziteta 5 do 7 dana te bolove slabijeg intenziteta u trajanju 12 -15 dana. Nadalje, da je kao posljedica gubitka zadnjeg članka drugog prsta zaostala kontraktura PIP zgloba u lakom stupnju, mali poremećaj osjeta vrha bataljka, lokalna bolnost na grubu palpaciju, te mala redukcija GMS desne šake, koje posljedice otežavaju obavljanje onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života (u prvom redu u sveri profesije, a i kod svakodnevne aktivnosti obavljanja poslova u kućanstvu) koje iziskuju potrebu pune GMS šake, kontakt sa okolnim tvrdim predmetima, dizanje i prenošenja teških tereta, aktivnosti u nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima poput hladnoće) što umanjuje životnu i radnu aktivnost tužitelja za 5%. Tužitelj da je proživio primarni strah jačeg intenziteta odnosno doživljeni stres od jednog sata, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta 2 do 3 dana, srednjeg 5 do 6 dana, te slabog intenziteta dva tjedna. Kao posljedica da je zaostalo trajno naruženje lakog do srednjeg stupnja –više prema srednjem, uočljivo trećim osobama u svakodnevnom kontaktu, ali ne tako često. Tužitelju je bila potrebna kraće vrijeme pomoć druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i to 10 do 14 dana po 2-3 sata dnevno, te potom u trajanju od 2 tjedna po cca 1 do 2 sata dnevno.

10. Cijeneći sve opisane posljedice utvrđuje da je osnovan zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti pa mu po svim navedenim kriterijima na ime neimovinske te imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći dosuđuje iznos od 37.382,50 kn/4.961,51, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

11. Utvrđuje da je tužitelj s obzirom na zatraženi iznos na ime naknade štete naveden u tužbi postavljen nakon provedenog vještačenja povukao tužbu za iznos od 40.000,00 kn/5.308,91 eur, smanjivši tužbeni zahtjev, te s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u postupku zaključuje da dolazi u primjenu odredba čl. 154. st. 4. ZPP-a tako da svaka stranka snosi svoje troškove.

12. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijane odluke ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja njihovim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije utvrđeno niti da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju stranke ukazuju u žalbama jer je sud prvog stupnja za njihovo donošenje iznio jasne razloge te je iste u svemu moguće ispitati.

13. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja je za ocjenu pravne osnove tužbenog zahtjeva kao i visine utvrdio sve relevantne činjenice u okviru dokaznih prijedloga stranaka te na iste pravilno primijenio materijalno pravo kod donošenja odluke u dosuđujućem dijelu. Međutim, prema ocjeni ovog suda s obzirom na opisana utvrđenja o posljedicama zaostale povrede je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. ZOO-a kod utvrđivanja visine pripadajuće pravične novčane naknade tužitelju.

14. Tuženik i u žalbi poriče uzročno posljedičnu vezu između ozljede tužitelja i obavljanja radnih zadataka, odnosno da bi se radilo o ozljedi na radu jer da je očito da je do njegovog ozljeđivanja došlo prije obavljanja poslova te da nitko nije vidio kada je isti ozlijeđen. Smatra da sud zaključke o tome nije mogao izvesti samo iz iskaza tužitelja koji je evidentno pristran jer da stroj koji predstavlja djelilicu za tijesto nije bio u funkciji kao tehnički neispravan te da tužitelju nije bio niti potreban u procesu rada koji je on obavljao.

15. Protivno iznesenom sud prvog stupnja pravilno utvrđuje s obzirom na rezultate dokaznog postupka, da je do ozljeđivanja tužitelja došlo na radnom mjestu u pekari vlasništvo tuženika. Suprotno tvrdnjama zz tuženika proizlazi, što i sam potvrđuje u svom iskazu, da je te večeri pozvan od strane tužitelja da mu je stroj zahvatio prste, da je nakon toga on došao u radne prostorije, te iste večeri tužitelja odvezao u KBC Rijeka radi obrade navedene ozljede. Tuženik ne tvrdi da bi netko drugi umjesto tužitelja obavljao te poslove, već da je pozvao radnika KŠ koji je inače radio na odvozu kruha, jer je trebalo započeti sa pečenjem kako bi pomogao u pekari s obzirom da se tužitelj ozlijedio. Da je do ozljede tužitelja došlo na radnom mjestu i prilikom uporabe navedenog stroja, proizlazi iz rezultata preostalog dokaznog postupka pa su neosnovane suprotne tvrdnje tuženika. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju kod tužitelja radi o ozljedi na radu pa sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZR-a tuženik kao poslodavac za štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju. Tuženik može biti oslobođen odgovornosti te se njegova odgovornost može umanjiti ukoliko je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tuženik na kojem je u tom dijelu teret dokaza nije predložio dokaze niti dokazao da bi namjerom, odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja ili treće osobe došlo do ozljeđivanja, jer je zakonski zastupnik tuženika potvrdio da se radi o neispravnom stroju ali je utvrđeno da je upotrebljavan, jer ne tvrdi da bi se dijeljenje tijesta vršilo na drugačiji način. Tuženik je dužan osigurati sredstva za rad i ostalu opremu tako da budu sigurno održavani i prilagođeni za rad u ispravnom stanju, a isključiti iz uporabe ona sredstva rada i opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika, sukladno odredbi čl. 41. st. 3. ZZR- a. Kako je stroj bio neispravan kako to tvrdi i sam zakonski zastupnik tuženika, tada je istog trebalo isključiti iz uporabe, što nije učinio, jer iz iskaza tužitelja i svjedoka KŠ proizlazi da je predmetni stroj – djelilica tijesta bio u uporabi. Osim toga tuženik nije dokazao niti da bi tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja jer tvrdnje tuženika da bi tužitelj bio sklon alkoholu sugestirajući time da bi i te prigode bio u alkoholiziranom stanju i time doprinio ozljeđivanju, ne potvrđuju rezultati dokaznog postupka.

16. S obzirom da suprotne navode koje je tuženik iznosio tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbi nisu dokazane, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tuženik kao poslodavac tužitelja odgovoran za štetu koju isti trpi iz tog štetnog događaja, cijeneći uz ostalo neosnovanim tvrdnje tuženika da je tužitelju na ime predmetne štete isplatio iznos od 20.000,00 kn, što također ničim nije dokazao, a bilo bi logično da o tome s obzirom na sve okolnosti sačini pisanu potvrdu, za slučaj da je tako postupio.

17. Valja istaći suprotno tvrdnjama tuženika da je on bio u obvezi sastaviti prijavu o ozljedi na radu što je konačno potvrdila i svjedok HŠ, jer joj se tužitelj kao liječnici obratio slijedeći dan nakon što je prethodno obrađen na Hitnom medicinskom traktu KBC Rijeka kada je potvrdio da je došlo do ozljede na radu, ali kako poslodavac nije priložio prijavu o ozljedi na radu, to je tužitelju otvorila," obično" bolovanje na kojem je bio od 19. veljače do 16. ožujka 2019. Isto tako sud prvog stupnja utvrđuje iz njenog iskaza da u medicinskoj dokumentaciji nema podataka da bi tužitelj bio sklon alkoholu a tuženik je to tvrdio upućujući time na to da bi on svojim nesavjesnim postupanjem doprinio odnosno prouzročio nastanak štetnog događaja.

18. S obzirom na rezultate provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Željku Cesarcu proizlazi da je kao posljedicu zadobivenih ozljeda tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 36-48 sati, te kratki period nakon učinjenog operativnog zahvata – reamputacije i formiranja bataljka, zatim bolove srednjeg intenziteta 5 do 7 dana u kasnijoj fazi po ozljedi, u operaciji i prvim prijevojima, odnosno početne faze aktivnije mobilizacije te funkcijskog opterećenja povrijeđene šake odnosno prsta u trajanju od 5 do 7 dana, kao i bolove slabijeg intenziteta 12-15 dana vezane uz kasniju fazu liječenja, a zaostali su bolovi povremenog karaktera, ali su oni uključeni u ocjenu trajnog umanjenja životne aktivnosti. S obzirom na intenzitet i dužinu trajanja bolova, te sve konkretne okolnosti ovaj sud smatra po tom kriteriju primjerenim iznos od 7.000,00 kn/929,06 eura. Nadalje, s obzirom da je tužitelj proživio primarni strah jačeg intenziteta vezano uz mehanizam nastanka ozljede tako da je doživljeni jaki stres trajao jedan sat, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta 2 do 3 dana, srednjeg 5 do 6 dana manifestirajući se kao neposredna produžena reakcija na sve okolnosti ozljeđivanja, te slabog intenziteta otprilike još dva tjedna, to mu prema mišljenju ovog suda cijeneći sve navedeno okolnost da je radi obrade rane u noći morao putovati u Rijeku uz strah i brigu oko ishoda zahvata, pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a pripada iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 eura. Kod tužitelja je zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti od 5% ali pravilno ukazuje u žalbi da valja cijeniti da mu je odstranjen dio drugog prsta desne ruke (a on je dešnjak) da se radi o ruci koju upotrebljava u obavljanju svojih svakodnevnih radnih i životnih aktivnosti i da se to dogodilo u relativno mladoj životnoj dobi tako da će kroz preostali životni i radni vijek te posljedice predstavljati određeni ograničavajući faktor, zbog čega po tom kriteriju ovaj sud smatra primjerenim iznos od 13.000,00 kn/1.725,40 eura, dok je pripadajuća nagrada po kriteriju naruženja s obzirom na sve navedeno pravilno odmjerena u iz nosu od 16.500,00 kn/2.189,93 eura. Dakle, prema mišljenju ovoga suda tužitelju po svim navedenim kriterijima na ime pravične novčane naknade uključujući i naknadu za tuđu njegu i pomoć pripada iznos od 46.180,00 kn/6.129,19 eur, pa je stoga djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja presudu suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu iz toč. II izreke valjalo preinačiti na način naveden u izreci.

19. U odnosu na žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja valja odgovoriti da je u toč. I sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 193. st. 1. ZPP-a utvrdio da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Kao što proizlazi iz sadržaja spisa tužitelj je umjesto 99.000,00 kn koje je tražio u tužbi podneskom od 7. lipnja 2021. zatražio iznos od 59.000,00 kn. Kako se tuženik suglasio s povlačenjem, ali je potraživao troškove, to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom citirane odredbe odlučio kao u toč. I izreke rješenja. Navedeno bi bilo od utjecaja na donošenje odluke o pripadajućim troškovima postupka tuženiku u odnosu na povučeni dio za slučaj da je postupio na način propisan čl. 164. st. 2. ZPP-a. Tuženik je prema predanom troškovniku (list 105 spisa) za pristup na sva ročišta te sastav dva podneska zatražio iznos od po 1.000,00 kn, kao i PDV od 25% ali nije naveo na koje bi se troškove to odnosilo. Kako tuženika nije zastupao odvjetnik već je na ročišta pristupio zakonski zastupnik to bi eventualno imao pravo na troškove vezane za pristup i to stvarnih troškova koje je imao (npr. putovanja ili gubitka na zaradi i ostalog) ali je bio u obvezi određeno navesti koje troškove traži te odgovarajućom dokumentaciju potkrijepiti visinu zatraženog iznosa, što međutim nije učinio jer su priložene samo preslike putnih karata iz Zagreba do Raba, te za Autotrolej Rijeka ali takve troškove određeno tuženik nije zatražio niti naveo po kojoj osnovi isto traži, pa stoga nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova niti u odnosu na povučeni dio.

20. Slijedom iznesenog prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a visina pripadajući troškova tužitelju određuje se sukladno postignutom uspjehu u sporu sa konačno postavljenim zahtjevom kako u odnosu na osnovu, tako i visinu zahtjeva. Kako je tužitelj sa osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, a visinom djelomično, sada u omjeru od 78% to je njegov konačni uspjeh u sporu 89%. S druge strane tuženik nije uspio sa osnovom već samo sa visinom u omjeru od 22% tako da je njegov konačan uspjeh 11%, pa kada se od uspjeha tužitelja koji je u većem omjeru uspio u sporu oduzme postotak uspjeha tuženika, tada proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 78%. Stoga tužitelju na ime sastava tužbe i obrazloženih podnesaka od 30. prosinca 2020., 6. travnja 2021. i 3. svibnja 2021. kojima se očituje na nalaze vještaka te navode tuženika kao i za pristupe na ročišta od 18. veljače 2020., 1. rujna 2020., 21. listopada 2020., 18. veljače 2021., 7. travnja 2021., 4. svibnja 2021., 7. lipnja 2021. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, pripada zatraženi iznos od 132,72 eura/1.000,00 kn, a za ročište od 4. svibnja 2021. na kojem se raspravljalo samo o procesnim stvarima iznos od 66,36 eura/500,00 kn. Dakle, za sve navedene radnje uključujući i PDV od 25% primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. i 2. kao i Tbr. 42. Tarife pripada iznos od ukupno 1.741,99 eura/13.125,00 kn.

21. Međutim, sukladno postignutom uspjehu u sporu od 78% pripada mu iznos od 1.358,75 eura/10.237,50 kn na ime troškova zastupanja po odvjetniku te trošak vještačenja u iznosu od 530,89 eura/4.000,00 kn kao neophodan u cijelosti , odnosno ukupan iznos od 1.889,64 eura/14.237,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom to mu prema postignutom uspjehu (41%) pripada od zatraženog iznosa na ime sastava žalbe i PDV-a 85,02eura/640,62 kn primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife uz daljnju primjenu odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan.

21. Primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a uz daljnju primjenu odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke

U Rijeci, 10. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Branka Ježek Mjedenjak