Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-703/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik iz Zaboka, protiv tuženika-protutužitelja IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik iz Zagreba, radi zaštite prava vlasništva i zabrane imisija, te radi utvrđenja stjecanja prava stvarne služnosti kapnice, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-112/2019-43 od 18. ožujka 2022, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-112/2019-43 od 18. ožujka 2022. potvrđuje u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja ukida se citirana presuda u točki II – IV izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je zahtjev tužitelja – protutuženika (dalje tužitelja) da se tuženiku-protutužitelju (dalje tuženiku) zabrani da sa nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarska zgrada, garaža, dvorište i oranica, površine 368 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa] na adresi [adresa], odašilje na nekretninu u suvlasništvu tužitelja, k. č. br. [katastarska čestica] gospodarska zgrada i pašnjak, površine 272 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], otpadne vode, kišnicu, snijeg s krova te dim i čađu iz nepravilno izgrađenog dimnjaka, a na nekretninu u suvlasništvu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i pašnjak od 468 čhv upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da odašilje dim i čađu iz nepravilno izgrađenog dimnjaka te mu se nalaže da poduzme potrebne građevinske radove kojima će spriječiti odašiljanje naprijed opisanih imisija ne nekretninu tužitelja, a u protivnom, ovlašćuje se tužitelja da na trošak tuženika ukloni naprave kojime su oborinske i otpadne vode s nekretnine tuženika usmjerene na nekretninu tužitelja, sve u roku od 15 dana.

2. Točkom II izreke usvojen je protutužbeni zahtjev tuženika te utvrđeno pravo služnosti odvodnje kišnice s krova stambeno-gospodarske zgrade sagrađene na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], kuća, gosp. zgrada, garaža, dvorište i oranica, površine 368 čhv, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine u otvoreni kanal koji se nalazi na zapadnom rubu nekretnine tužitelja-protutuženika, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, sve označeno točkama 1. i 2. na skici očevida iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Tihane Artič od 16. studenoga 2020. te je tužitelj-protutuženik dužan trpjeti upis tog prava u zemljišne knjige na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u kojoj je tužitelj-protutuženik upisan kao suvlasnik u ½ dijela.

3. Točkom III izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 14.446,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana, točkom IV izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u cijelosti kao neosnovan, dok je točkom V odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko navedenog iznosa.

4. Rješenjem suda prvog stupnja u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojoj je kao suvlasnik upisan tužitelj MNH, [adresa], u ½ dijela, dopušta se upis zabilježbe spora radi utvrđenja stjecanja prava stvarne služnosti kapnice, te je provedba tog rješenja povjerena zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja.

5. Protiv navedene presude tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev glede zabrane štetnih imisija, osim u pogledu dima i čađe prihvati, a protutužbeni zahtjev odbije uz obvezu tuženika da mu naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi uz obvezu tužitelja da mu naknadi troškove žalbenog postupka.

7. Žalba je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja po tužbenom zahtjevu da se tuženiku zabrani da sa svoje nekretnine odašilje na nekretninu koja je u njegovom suvlasništvu otpadne vode, kišnicu, snijeg sa krova te dim i čađu iz nepravilno izgrađenog dimnjaka uz nalog da poduzme potrebne građevinske radove kojima će se spriječiti odašiljanje tih imisija ne nekretninu tužitelja u protivnom ovlaštenje da na trošak tuženika ukoliko isti ne postupi na takav način sačini naprave kojima su oborinske i otpadne vode usmjerene na nekretninu tužitelja, odnosno po protutužbenom zahtjevu utvrđenje prava služnosti odvodnje kišnice s krova stambeno gospodarske zgrade sagrađene na nekretnini u vlasništvu tuženika kao povlasne nekretnine u odvodni kanal koji se nalazi uz nekretnine tužitelja kao poslužne nekretnine, što je prijeporno i u fazi žalbenog postupka, osim zabrane navedenih štetnih imisija u vidu dima i čađe zbog nepravilno postavljenih dimovodnih kanala.

9. Nesporno je te sud prvog stupnja utvrđuje i proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

-tužitelj je suvlasnik i suposjednik kč. br. [katastarska čestica] gospodarska zgrada i pašnjak površine 272 čhv upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, dok je u preostaloj ½ kao suvlasnik odnosno suposjednik upisana HN, koja nekretnina je u katastarskom operatu i [broj] k. o. [katastarska općina] upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] zgrada i pošnjak površine979 m2 te k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i pašnjak od 468 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u navedenom katastarskom operatu i posjedovnom listu upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i zgrada, dvorište i oranica površine od 1273 m2,

-tuženik je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuća, gospodarska zgrada, garaža, dvorište i oranica, površine 368 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u katastarskom operatu i [broj] k. o. [katastarska općina] kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarska zgrada i dvorište doma, površine 475 m²,

-rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: R1-14/2016-18 od 3. ožujka 2017. uređena je međa između nekretnina stranaka linijom A-B-C-D-E-F skice geodetskog vještaka od 3. ožujka 2017. koju među u naravi predstavlja vanjski rub betonskog podesta uz kuću tuženika i nastavno vanjskim rubom betonskog parapeta pa se po tom rješenju odvodni otvoreni kanal nalazi na nekretnini tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je to označeno točkama 1. i 2. na skici očevida iz nalaza i mišljenja vještaka geodete Tihane Artić od 16. studenoga 2020.,

-tužitelj je od prethodnog zemljanog kanala napravio betonirani odvodni kanal ispod kojeg je položio kanalizacijske cijevi tako da je odvodnja oborinske vode s istočne strane krovišta tuženika sprovedena u taj odvodni kanal koji se proteže od sjevera na jug po rubu čestice u katastarskom operatu upisana kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na navedenoj skici očevida sudskog vještaka označena točkama 1. i 2.,

-pravo služnosti kapnice a niti koje drugo pravo stvarne služnosti u korist tuženikove nekretnine kao povlasne nije upisano u zemljišnim knjigama.

10. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka u prvom redu nalaze i mišljenja vještaka mjerničke struke Tihane Artić na koji stranke nisu imale primjedbi, kao i na nalaz vještaka dipl. ing. Alda Marochinia, vještaka za arhitekturu i građevinarstvo utvrđuje da je otpadna voda iz zgrade tuženika, osim otpadne vode iz umivaonika u prizemlju objekta sprovedena u septičku jamu na zapadnoj strani zgrade, da je odvodnja oborinske vode s istočne strane cijele površine krovišta sprovedena u odvodni kanal tužitelja koji se proteže od sjevera na jug po rubu nekretnine koje je on suvlasnik, te da je odvodnja otpadne vode iz umivaonika zgrade tuženika također provedena u odvodni kanal tužitelja , dok su dimovodni kanali plinskih peći tuženika propisno izvedeni na jugoistočnoj strani fasade zgrade, te su po cijeloj dužini istočne strane krovišta zgrade propisano izvedeni snjegobrani.

11.Analizirajući iskaze stranaka i saslušanih svjedoka a cijeneći i utvrđenja prilikom očevida na licu mjesta utvrđuje da je otac tuženika gradilište kupio od ABC. te je počeo graditi kuću, nakon toga da je tužitelj postavio kanalizacijske cijevi i iznad njih izbetonirao odvodni kanal, s time da je prethodno na tom dijelu bio zemljani dio sa parapetom uz kuću tuženika u koji su se ulijevale oborinske vode. Prethodno je kuća tuženika bila prizemnica, nakon toga je 80-tih godina prošlog stoljeća podignut kat, tužitelj da je negdje 1985. napravio potporni zid na udaljenosti oko 1 m od kuće tuženika, betonirao dio – odvodni kanal a ispod položene kanalizacijske cijevi, s time da je već tada bio izbetoniran pločnik uz kuću tuženika. Zaključuje da tužitelj nije branio tuženiku da oborinske vode sa njegove nekretnine idu kroz odvodni kanal, a prilikom očevida na licu mjesta utvrđuje da otpadne vode sa nekretnine tuženika sada ne idu kroz kanalizacijske cijevi tužitelja, već sve otpadne vode idu u septičku jamu koja se nalazi u dvorištu s prednje strane kuće, a iz septičke jame u kanalizaciju već samo otpadne vode iz umivaonika u prizemlju. Konačno da niti sam tužitelj u svom iskazu nedvojbeno ne potvrđuje da bi branio da oborinske vode iz kuće tuženika se slijevaju u njegove kanalizacijske cijevi i bez njegova dopuštenja jer potvrđuje da mu zbog toga prigovara zadnjih 5-6 godina od kada ga je ovaj tužio (odnosno od 2014. ili 2015.). Osim toga, da su saslušani svjedoci potvrdili kako tužitelj prigovara slijevanju oborinskih voda sa nekretnine tuženika od kada je vođen izvanparnični postupak u kojem je uređena međa između njihovih nekretnina kada je utvrđeno da se odvodni kanal nalazi na nekretnini u vlasništvu tužitelja, te prihvaća logičnim da je tužitelj od tada počeo prigovarati, kao što tvrdi i tuženik.

12.Utvrđuje da tužitelj tijekom postupka te svjedoci M i HN u svojim iskazima tvrde da tuženik ispušta čudne stvari, čudnog mirisa, pa tako i talog od rakije, odnosno kada kuha rakiju da kroz njih pušta tzv. "šljivaš" ostatak od rakije. Navedeno smatra nebitnim za ishod ovog postupka iz razloga što je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe zahtijevao da tuženik prestane sa uznemiravanjem na način da na nekretninu koja je u njegovom suvlasništvu prestane odašiljati otpadne vode koje su bez njegova dopuštenja spojene na cjevovod za odvodnju otpadnih voda položen na njegovoj nekretnini ispod kanalice, jer je utvrđeno da su otpadne vode iz umivaonika u prizemlju sprovedene u otvoreni odvodni kanal tužitelja a ne cjevovod ispod odvodnog kanala. O navedenom da se i bez provođenja vještačenja odnosno bez potrebnog stručnog znanja može svatko uvjeriti pregledom odvodnje, jer da odvodnja otpadne vode kroz plastičnu cijev iz umivaonika zgrade tužitelja je sprovedena u otvoreni odvodni kanal na nekretnini tužitelja a ne u cjevovod (kanalice) ispod odvodnog kanala, pa da je u prvom redu iz tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

13.Zbog navedenog odbija kao suvišne daljnje dokazne prijedloge tužitelja za provođenje novog građevinskog vještačenja jer smatra da su rezultati vještačenja po vještaku dipl. ing. Aldu Marochiniju u potpunosti potvrđeni neposrednim opažanjem suda prilikom očevida na licu mjesta od 19. lipnja 2020. kada je otac tuženika puštao vodu u kući na svim trošilima po traženju građevinskog vještaka te u prisutnosti stranaka i vještaka utvrđeno da su otpadne vode i kompletna odvodnja iz zgrade tuženika osim otpadne vode iz umivaonika u prizemlju, sprovedena u spetičku jamu na zapadnoj strani zgrade, s tim da otpadne vode iz umivaonika nisu obuhvaćene tužbenim zahtjevom. Iz navedenih razloga odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan, zaključujući da u konkretnom slučaju s obzirom na opisana utvrđenja nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj - 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 -dalje ZV).

14. U odnosu na protutužbeni zahtjev iz navedenog zaključuje da je tužitelj odnosno njegov prednik vršio posjed prava služnosti odvodnje kišnice s krova stambeno gospodarske zgrade tuženika kao povlasne nekretnine u otvoreni kanal koji se nalazi na zapadnom rubu nekretnine tužitelja pobliže označenu kao u nalazima navedenih vještaka, pa da je tužitelj dužan trpjeti upis te služnosti u zemljišnim knjigama. Utvrđuje da je tuženik tu služnost izvršavao na poslužnoj nekretnini u suvlasništvu tužitelja neprijeporno u trajanju dužem od 20 godina, a da se tužitelj tome nije protivio, pa zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 229. st. 1. i 2. ZV-a uključujući pri tome i izvršavanje služnosti od strane prednika tuženika s time da se savjesnost – poštenje pretpostavlja, dok tužitelj nije suprotno dokazao. Iz navedenih razloga odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a usvaja protutužbeni zahtjev tuženika.

15. Primjenom odredbe čl. 86. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 – dalje ZZK) usvaja prijedlog tuženika radi upisa zabilježbe spora na nekretnini tužitelja kako je to odlučeno rješenjem.

16. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, te na ime troškova zastupanja dosuđuje tuženiku iznos od 14.446,25 kn dok u preostalom dijelu zahtjev odbija kao i zahtjev tužitelja u cijelosti.

17. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi u njenom donošenju bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nadalje, nije utvrđeno niti da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi, jer su razlozi koji se odnose na odluku o tužbenom zahtjevu jasni tako da je presudu u tom dijelu moguće u svemu ispitati, osim u odnosu na protutužbeni zahtjev jer ima nedostataka zbog kojih se po istom nije moglo postupati.

18. Nadalje, sve činjenice relevantne za donošenje odluke po tužbenom zahtjevu su utvrđene, te je njihovom ocjenom pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev odbijen.

19. Naime, sada u fazi žalbenog postupka prijeporna je osnovanost zahtjeva tužitelja u odnosu na služnost otpuštanja kišnice i otpadnih voda te snijega sa krova kuće tuženika na nekretninu tužitelja jer je nakon provedenog vještačenja i dokumentacije priložene po tuženiku tužitelj učinio neprijepornim da su fasadni dimnjaci postavljeni prema pravilima struke te u tom dijelu presudu ne pobija.

20. Ukazujući na nezakonitost presude u dijelu koji se odnosi na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u odnosu na štetne imisije otpuštanja otpadnih voda kroz kanal postavljen na njegovoj nekretnini tužitelj u bitnom u žalbi tvrdi da je prema njegovom mišljenju vještak građevinske struke Aldo Marochini potvrdio da sa tuženikove nekretnine na njegovu nekretninu su nepropisno i protupravno usmjerene otpadne vode pa su ispunjeni uvjeti iz čl. 110. ZV-a te je u tom dijelu zahtjev valjalo usvojiti. Protivno takvim tvrdnjama sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a da se uz kuću tuženika odmah nakon izgradnje kuće nalazio zemljani dio uz povišeni parapet uz kojeg je prolazila zemljana greda i to do 1968. kada je prednik tuženika izbetonirao pločnik uz kuću koju je obnovio 1980. i na prizemlje objekta dogradio kat kuće. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je posjed služnosti odvodnje oborinskih voda izvršavan od tada pa je kao prejudicijelno pitanje, u odnosu na odluku po tom zahtjevu pravilno utvrdio da je ta služnost stečena dosjelošću.

21. Pozivanje tužitelja na rezultate provedenog građevinskog vještačenja uz navode da je odvodnja oborinskih voda s nekretnine tuženika izvedena nepropisno, da je otjecanje oborinskih voda posebnim napravama i cijevima usmjereno prema njegovoj nekretnini te da takav način odvodnje nema razumno opravdanje uz navode koje bi sve radove tuženik trebao provesti kako bi se ta služnost ukinula jer je izgubila razumnu svrhu, nisu od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju odluke u tom dijelu. Naime, kao što utvrđuje sud prvog stupnja vještak građevinske struke Aldo Marochini potvrdio je da je odvodnja oborinskih voda s istočne strane cijele površine krovišta sa nekretnine tuženika sprovedena na posjed tužitelja te da bi se izgradnjom graničnika uz rub betonske ploče koja je na nekretnini tuženika voda zadržavala na tom dijelu i ne bi ulazila u odvod tužitelja, s time da bi dodatno trebalo izgraditi jedan šaht iz kojeg bi se ta oborinska voda sprovela na zemljište u vlasništvu tuženika na koji način bi se riješila odvodnja iz umivaonika. Međutim, isti je potvrdio da je odvodnja oborinske vode s istočne strane krovišta u načelu propisno izvedena, ukoliko tuženik ima pravo služnosti odvodnje kišnice ili ukoliko bi napravio naprijed navedenu pregradu, s time da da se izvod odvodnje kišnice ne smatra izvodom kanalizacije nego izvodom oborinske vode sa krova. Pored utvrđenja da je od prethodno zemljanog kanala u razdoblju od 1980. – 1985. napravljen betonirani odvodni kanal ispod kojeg su položene kanalizacijske cijevi te da je tužitelj sazidao i potporni zid odnosno parapet, pravilno sud prvog stupnja zaključuje temeljem iskaza stranaka i saslušanih svjedoka da zasigurno od 1985. kišnica s krova stambeno gospodarske zgrade sagrađene na nekretnini tuženika se odvodila u otvoreni kanal koji se nalazi na zapadnom rubu nekretnine tužitelja jer se žljebovi na kući nalaze od 1970., te kako se od 1980. uz kuću tuženika nalazi betonirani pločnik to se kišnica nikako nije mogla slijevati na nekretninu tuženika već se odvodila u otpremni kanal na nekretnini tužitelja.

22. Žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da je služnost odvodnje kišnice s tuženikove nekretnine na njegovu nepotrebnu, suvišna, da nema nikakvu opravdanu svrhu, jer da tuženik može oborinske vode odvoditi u javnu kanalizaciju preko svoje nekretnine nisu od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava niti zakonitost pobijane presude u tom dijelu. Naime, te tvrdnje kao i žalbeni navodi tužitelja da se oborinske vode sa nekretnine tuženika ne bi prelijevale na njegovu nekretninu za slučaj da tuženik izgradi graničnik – betonirani parapet na rubu betonske ploče svoje nekretnine jer da bi se time oborinske vode slijevale na njegovu nekretninu uz izgradnju jednog šahta – okna u koje bi se sprovodile te oborinske vode, pa da je ta služnost suvišna i nepotrebna nisu relevantna za donošenje odluke po tužbenom zahtjevu, već bi eventualno bila relevantna za donošenje odluke po zahtjevu na ukidanje služnosti u smislu odredbe čl. 242. st. 1. ZV-a na koji se tuženik i poziva u žalbi, ali ne u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

23. U odnosu na navode tužitelja da je sud utvrdio da su odvodne vode (i to iz umivaonika iz prizemlja) usmjerene u otvoreni odvodni kanal, da je tužbenim zahtjevom tražio zabranu napuštanja – otpuštanja otpadnih voda u zatvoreni cjevovod nalazeći i u tome argument za odbijanje tužbenog zahtjeva, a da je on predlagao da se ponovno izvede dokaz očevidom na lice mjesta uz asistenciju policije, (jer su ga tuženik i njegovi roditelji spriječili da otkopa kanalizacijske cijevi postavljene na njegovoj nekretnini ispod betoniranog kanala), kako bi se moglo provjeriti da li je neki dio tuženikove kanalizacije protupravno spojen na zatvoreni odvodni sustav na tužiteljevoj nekretnini, valja odgovoriti da niti ti navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Naime, vještak je nalaz sačinio u rujnu 2020. u kojem je naveo da je isti sačinjen prema stanju utvrđenom prilikom očevida od 19. lipnja 2020., te da ga tužitelj unatoč prethodno postignutoj suglasnosti nije pozivao radi naknadnog pregleda građevinskih radova na odvodnom kanalu za oborinske vode na međi nekretnine, dok se naknadno poziva na vještačenje u predmetu koji se evidentno vodi kod istog suda između stranaka u obrnutim stranačkim ulogama i u kojima je određeno provođenje građevinskog vještačenja po drugom vještaku građevinske struke, radi ispitivanja vodopropusnosti odvodnih cijevi. Međutim, nakon saslušanja stranaka i njihovog očitovanja u odnosu na ta utvrđenja kao i očitovanja vještaka u odnosu na primjedbe stranaka sukladno odredbi čl. 260. ZPP-a stranke nisu ustrajale kod provođenja daljnjih dokaza niti kod prijedloga na koji se tužitelj poziva u žalbi. Stoga je sud prvog stupnja pravilno svoja utvrđenja temeljio na rezultatima provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke u predmetnom postupku prihvativši isti kao stručan i objektivan.

24. Tužitelj osporavajući pravilnost odluke o tužbenom zahtjevu u preostalom dijelu žalbenim navodima potvrđuje da su snjegobrani koji su postavljeni na krovu kuće tuženika sada takvi da doista sprječavaju nekontrolirano rušenje snijega na njegovu nekretninu, ali da nisu postojali u trenutku pokretanja predmetnog postupka 8. travnja 2019., već da je tuženik iste postavio u studenom te godine. Međutim, ti navodi nisu od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava kod donošenja odbijajuće odluke i u tom dijelu, s obzirom da je protivno tvrdnjama tužitelja za ocjenu osnovanosti zahtjeva relevantno činjenično stanje utvrđeno prilikom zaključenja glavne rasprave, odnosno prije donošenja odluke, a ne u trenutku podnošenja tužbe, pa je i u tom dijelu tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

25. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kod donošenja odluke o protutužbenom zahtjevu. Naime, tužitelj-protutuženik je suvlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela dok je suvlasnica preostale ½ dijela HN koji u konkretnom slučaju imaju status jedinstvenih i nužnih suparničara s obzirom da se radi o tužbi na utvrđenje prava stvarne služnosti stečene dosjelošću, pa je u daljnjem tijeku postupka sud u obvezi sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a uz odgovarajuće upozorenje pozvati tuženika da uredi odnosno dopuni tužbu zbog nedostatka procesnopravne legitimacije na pasivnoj strani. U predmetnom postupku suvlasnici nekretnine imaju pasivnu procesnu legitimaciju a da bi se podnesena protutužba mogla smatrati potpunom i urednom i da bi sud mogao meritorno o njoj raspravljati te ovisno o rezultatima raspravljanja odlučiti o tom zahtjevu, to može učiniti samo na jednak način prema svim suvlasnicima. Stoga proizlazi da predmetna protutužba koja je podnesena protiv jednog suvlasnika ima nedostatke zbog kojih po njoj nije bilo moguće postupati, na što je tužitelj ukazivao tijekom postupka. Time što je sud prvog stupnja proveo postupak i o zahtjevu meritorno odlučio počinio je opisanu bitnu povredu pa je u tom dijelu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ukoliko tuženik uredi protutužbu na način da bi se po istoj moglo postupiti tada će o zahtjevu tuženika donijeti meritornu odluku.

26. Ovisno o ishodu postupka i po protutužbenom zahtjevu ponovno će odlučiti i o zahtjevima stranaka za naknadu troškova cjelokupnog postupka, pa je presudu u navedenom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

27. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak