REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1197/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić u pravnoj stvari tužitelja OD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv tuženika VD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku iz Valpova, zbog smetanja posjeda, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja poslovni broj: Psp-5/2024-19 od 22. srpnja 2025. Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, 10. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj: Psp-5/2024-19 od 22. srpnja 2025. te se odbija i tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbe i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem je suda prvoga stupnja utvrđeno da je tuženik VD 26. i 27. siječnja 2024. izvršio smetanje posjeda tužitelja OD i to posljednjeg mirnog posjeda istočnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi oranice površine 9022 m2 i šume površine 1874 m2 (ukupne površine 10896 m2) koji graniči s nekretninom u vlasništvu tuženika k. č. [katastarska čestica] upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi oranice površine 4932 m2, a na način da je ušao u posjed tužitelja oko 6 m širine te posjekao stabla pa je slijedom toga tuženiku zabranjeno svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda nekretnine u suvlasništvu tužitelja. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju i troškove parničnog postupka u iznosu od 664,81 eura sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2025. do isplate sve u roku od osam dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje u cijelosti pobija tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga te posebno zbog odluke o troškovima postupka ističući najprije postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer da u prvostupanjskoj odluci nema razloga o odlučnim činjenicama a ima i drugih nedostataka zbog kojih se ne može valjano ispitati. Tako ističe kako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da među strankama nije sporno to da je tuženik posjekao stabla u pojasu od oko 2 m po cijeloj dužini čestice smatrajući da se taj dio nekretnine nakon što je vještak 15. studenog 2023. u postupku uređenja međa označio međašnu liniju, nalazi s njegove strane međe odnosno na njegovoj čestici, što znači kako ni za sud prvog stupnja nije sporno da je još 15. studenog 2023. nakon utvrđenja međa između nekretnina stranaka a u nazočnosti tužitelja, tuženika, vještaka i uređujućeg suca, tuženik postavio stupove na pravcu utvrđene međe te u skladu s tako postavljenom i uređenom međom nastavio sa samostalnim korištenjem, posjedovanjem i iskorištavanjem parcele koje je vlasnik tako da se posječena stabla nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] koje je u vlasništvu tuženika, a ne na parceli k. č. br. [katastarska čestica] kako se to navodi u izreci pobijanog rješenja.

2.1. Tuženik posebno naglašava kako je još u odgovoru na tužbu osporio tužbene činjenične navode u dijelu gdje tužitelj navodi kako je on posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine kao i da ga je tuženik smetao u posjedovanju, odnosno upravo suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik je još tada istaknuo kako je on posljednji mirni savjesni posjednik nekretnine na kojoj se nalaze i posječena stabla a da je upravo tužitelj taj koji ga uznemirava i smeta u nesmetanom posjedovanju i to na način što je silom maknuo dio postavljenih međašnih oznaka/stupova između dviju nekretnina a koji su stupovi postavljeni prilikom očevida na licu mjesta 15. studenog 2023. Ističe i kako je u predmetu prvostupanjskog suda R1-129/2023 doneseno rješenje o uređenju međa koje predstavlja ovršnu ispravu budući da je izvršna odmah nakon njezina donošenja tako što se postavljaju međašni znakovi na utvrđenu među pa se od tog trenutka smatra da vlasništvo susjednih nekretnina seže do utvrđene međe a tuženik je u nazočnosti tužitelja i ostalih sudionika postupka uveden u posjed svoje nekretnine u skladu s postavljenim međašnim znakovima, što je i tužitelj potvrdio svojim potpisom na zapisniku od 15. studenog 2023. nakon što nije imao primjedbi na tako utvrđenu među i na sadržaj zapisnika te da je utvrđena međa u skladu s provedenom komasacijom iz 2014. na koju tužitelj također nije imao primjedbi.

2.2. Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjskog rješenja ili podredno njegovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje. Tuženik postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 350,00 eura.

3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu osporavajući žalbene navode i ističući kako postupak uređenja međa nije pravomoćno okončan jer je tužitelj podnio žalbu protiv prvostupanjske odluke s obzirom na to da nije prihvatio tako uređenu među a činjenica što je u postupku bilo provedeno geodetsko vještačenje nije dalo tuženiku pravo da ukloni stabla i izvrši smetanje posjeda, tim više što je sud nedvojbeno utvrdio kako je upravo tužitelj bio u posljednjem zakonitom i mirnom posjedu nekretnine odnosno spornog dijela prije izvršenog čina smetanja od strane tuženika, slijedom čega je sud osnovano utvrdio kako tuženik nije bio ovlašten vršiti sječu stabala na spornom pojasu a kako je to učinio dok je tužitelj bio u posjedu spornog dijela time je u cijelosti izvršio smetanje posjeda tužitelja. Predlaže da drugostupanjski sud odbije tuženikovu žalbu u cijelosti i potvrdi prvostupanjsko rješenje te postavlja zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 75,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja OD protiv tuženika VD da mu sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to istočnog dijela koji graniči s tuženikovom k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] u posjed kojega je u širini od oko 6 m 26. i 27. siječnja 2024. ušao tuženik i posjekao stabla – utvrđenjem da je na taj način tuženik počinio smetanje posjeda tužitelja (koji je bio u posljednjem mirnom posjedu) i zabranom takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

6. Prvostupanjskim je rješenjem prihvaćen takav tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu tog dijela nekretnine na kojemu su bila stabla stara zasigurno deset godina a da tuženik nije bio ovlašten posjeći stabla iako je vještak na ročištu u postupku uređenja međa (u predmetu prvostupanjskog suda R1- 129/2023) 15. studenog 2023. (kada su postavljene međašne oznake) rekao strankama kako mogu posjeći stabla svaka sa svoje strane međe, i to iz razloga što tužitelj nije bio zadovoljan načinom uređenja međe pa je podnio i žalbu protiv rješenja o kojoj još nije odlučeno, a da tuženik nije dokazao suprotno odnosno to da tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu.

7. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava – prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. i sve u vezi s člankom 438. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjsko rješenje zakonito i pravilno pa tuženikova žalba slijedom toga neosnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer se prvostupanjsko rješenje, unatoč određenim nedostatcima, može ispitati.

9. Neosnovani su i ostali žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U ovoj parnici nije sporno da je do 15. studenog 2023. tužitelj nesumnjivo bio u posjedu dijela zemljišta pod šumom koji graniči s tuženikovom oranicom k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] i da je toga dana bilo održano ročište- očevid u predmetu uređenja međa prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-129/2023 na kojemu je uređena međa tako što je mjernični vještak postavio međašne oznake između nekretnina stranaka (k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]), kao i da je krajem siječnja 2024. tuženik izvršio sječu stabala i vađenje panjeva na dijelu nekretnine koji je do 15. studenog 2023. svakako bio u posljednjem mirnom posjedu tužitelja.

11. Sporno je međutim je li se posjedovno stanje promijenilo uslijed postavljanja međašnih oznaka i je li -tada 15. studenog 2023. ili kasnije – tuženik uveden u posjed ili samovlasno ušao u posjed pa da bi se slijedom toga njegov posjed umirio.

12. Prvostupanjski je sud, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, pravilno utvrdio činjenice te pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja kada je našao utvrđenim da je tužitelj i nakon 15. studenog 2023. ostao u posjedu spornog dijela zemljišta kao i ranije odnosno da tuženik nije dokazao suprotno.

12.1. Uzimajući naime u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj do 15. studenog 2023. svakako bio u posjedu spornog dijela zemljišta na kojemu su bila izrasla stabla te načelo trajnosti posjeda prema članku 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP) – predmnjevu da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao što u ovom slučaju tuženik nije dokazao odnosno nije dokazao da je 15. studenog 2023. uveden ili jednostrano ušao u posjed a ni kasnije da bi se njegov posjed mogao umiriti u smislu članka 21. stavka 1. ZVDSP, ima se smatrati da je upravo tužitelj bio u posljednjem stanju posjeda kada je tuženik 26. i 27. siječnja 2024. posjekao stabla i izvadio panjeve na dijelu zemljišta koji je bio u posjedu tužitelja.

13. Kad se stoga uzme u obzir i nesporna činjenica da je upravo tuženik posjekao ta stabla i izvadio panjeve unutar 30 dana od podnošenja tužbe koja je podnesena 19. veljače 2024. (u tužbi se navode nadnevci 26. i 27. siječnja 2024. a tužitelj kao stranka navodi da je to bilo oko 6. veljače 2024., dok tuženik to ne osporava niti navodi neki drugi nadnevak), proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti prema kojima tužitelj imao pravo na sudsku zaštitu posjeda i to upravo protiv tuženika.

14. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio i kako tuženik nije bio ovlašten poduzeti čin kojim se mijenja postojeći posjed, bez obzira na to što su na ročištu za uređenje međa postavljene međašne oznake i što je mjernični vještak rekao strankama kako svaki sa svoje strane međe može porušiti stabla uz uvjet da nakon rušenja povade panjeve.

14.1. U odredbama je članka 20. stavcima 1., 2. i 3. ZVDSP naime propisano da je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (stavak 1.) pa tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (stavak 2.) a ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda (stavak 3.).

15. Odredbom stavka 4. članka 20. ZVDSP je pak propisano kako nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta.

15.1. Tuženik međutim neosnovano smatra da njegov čin ne predstavlja samovlasno smetanje posjeda, jer se uređenje međe ne smatra odlukom suda kojom mu se to dopušta a ni tada tuženik ne bi imao pravo samovlasno – bez pristanka tužitelja ili bez provođenja ovršnog postupka za predaju u posjed ući u posjed.

15.2. Iako je točno da sud kad donese odluku kojom se uređuje međa istodobno na licu mjesta označava među međašnim znakovima pa da se od tada predmnijeva postojanje vlasništva do ispravljene međe, to, kao što je već navedeno ne predstavlja odluku o deposediranju jedne strane i uvođenju u posjed druge strane, dakle ne odluku u smislu članka 20. stavka 4. ZVDSP da bi tuženik na temelju te odluke imao pravo smetati tužitelja u posjedu.

15.3. Ovdje treba dodatno naglasiti kako je sudska zaštita u posjedovnoj parnici provizorna jer sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, kako je izričito propisano u članku 22. stavku 2. ZVDSP.

16. Stoga, iako se može reći kako bi tuženik na temelju predmnjeve o dosegu svoje pravne vlasti do međe koju je odredio i međašnim znakovima obilježio prvostupanjski sud imao i pravo na posjed, o tome se u posjedovnoj parnici ne raspravlja, već se raspravljalo samo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju a u ovom slučaju i o pravu tuženika na poduzimanje posjedovnih čina u vezi s prigovorom da smetanje posjeda nije bilo samovlasno, kako je propisano u članku 22. stavcima 2. i 3. ZVDSP.

17. Kako je, a iz već ranije navedenih razloga, u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj bio u posljednjem posjedu spornog dijela zemljišta (pri čemu nije bitna katastarska oznaka) i da je tuženik samovlasno smetao tužitelja u tom posjedu kada je najranije 26. i 27. siječnja 2024. posjekao stabla na tom dijelu zemljišta a kako je tužba podnesena 19. veljače 2024., proizlazi da su ostvarene sve pretpostavke za pružanje tužitelju sudske zaštite posjeda.

18. Iz svega navedenog proizlazi nepostojanje žalbenih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti a i onih određenih u tuženikovoj žalbi pa je žalbu stoga valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti (uključujući i odluku o troškovima postupka kao zakonitu i pravilnu) i ujedno odbiti zahtjev za naknadu troškova žalbe (kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu jer se ne radi o potrebnim troškovima u smislu članka 155. stavka 1. ZPP) te time, a na temelju članka 380. točke 2. u vezi s člancima 381. i 368. stavkom 1. ZPP te u pogledu troškova nastalih u povodu žalbe na temelju članka 166. stavka 1. ZPP i sve u vezi s člankom 438. ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli 10. rujna 2025.

Sudac

Marija Sošić