REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1363/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb, Martićeva 73, OIB 3892295847, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1521/2021-3 od 15. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-266/2019-81 od 25. veljače 2021., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1521/2021-3 od 15. studenoga 2023. i presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj Pn-266/2019-81 od 25. veljače 2021. u dijelu točke I. izreke kojim su tužiteljici na dosuđeni iznos od 2.150,00 kuna / 285,35 eura zatezne kamate dosuđene za razdoblje od 9. prosinca 2016. do 12. srpnja 2020. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na 2.150,00 kuna / 285,35 eura za razdoblje od 9. prosinca 2016. do 12. srpnja 2020.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od petnaest dana nadoknadi trošak revizijskoga postupka u iznosu od 255,50 eura sa zateznim kamatama od 10. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom je, u dijelu na koji se odnosi revizijski stadij ovoga postupka, prvostupanjska presuda potvrđena i u dijelu kojim je na dosuđeni iznos od 2.150,00 kuna, sadržan u tužiteljici ukupno dosuđenome iznosu od 15.753,69 kuna s osnove naknade štete, zatezna kamata dosuđena od 9. prosinca 2016. do isplate.
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1168/2024-2 od 3. srpnja 2024. zbog pravnoga pitanja: „Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela?“. Iz revizije sadržajno proizlazi da tuženik drugostupanjsku presudu pobija samo u dijelu kojim mu je naloženo da tužiteljici na iznos od 2.150,00 kuna zateznu kamatu plati od 9. prosinca 2016. do 12. srpnja 2020.
3. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojemu ju tuženik pobija, a za koji dio s obzirom na sadržaj dopuštenoga pravnog pitanja i proizlazi da je revizija dopuštena, i samo zbog pravnoga pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka zahtjev je tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.150,00 kuna za razdoblje od 9. prosinca 2016. do 12. srpnja 2020.
7. Prvostupanjskom je presudom tuženiku kao osiguratelju štetnika naloženo da tužiteljici nadoknadi štetu koju trpi zbog povreda u prometnoj nesreći 7. svibnja 2016., na temelju članaka 1095. i 1100. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) u iznosu od 15.753,69 kuna sa zateznim kamatama tekućima od 9. prosinca 2016.
8. Tužiteljica je u tužbi postavila tužbeni zahtjev za isplatu 13.603,69 kuna, a tijekom parnice, podneskom od 9. srpnja 2020. predanome prvostupanjskome sudu 13. srpnja 2020., preinačila je tužbu povećanjem tužbenoga zahtjeva. Na to ukazuje i tuženik u reviziji te iznosi shvaćanje da tužitelju za iznos za koji je tužbu preinačio povećanjem tužbenoga zahtjeva zatezna kamata ne može pripasti prije preinake.
9. Ovaj sud je u više svojih odluka (primjerice odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i Rev 376/2023-2 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik kao dužnik u obvezi platiti zatezne kamate na iznos za koji je tužbeni zahtjev povećan od dana kada je taj zahtjev postavljen, jer dužnik ne može biti u zakašnjenju prije nego mu je zahtjev postavljen.
10. Odgovor na revizijsko pitanje već je dan, primjerice, u presudi ovoga suda poslovni broj Rev 1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., u kojoj je navedeno da se njime „reafirmira već ranije pravno shvaćanje ovoga suda“, pa taj odgovor glasi: Tuženik odnosno dužnik je u obvezi platiti zatezne kamate na povećani tužbeni zahtjev od trenutka kad je taj zahtjev postavljen u postupku, a ne od trenutka podnošenja odštetnoga zahtjeva, odnosno, za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete i tuženik kao dužnik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povećani dio tužbenoga zahtjeva.
11. Kako su nižestupanjski sudovi na cjelokupni dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici, pa i na iznos od 2.150,00 kuna, za koji je tužbeni zahtjev povećan preinakom tužbe od 13. srpnja 2020., zateznu kamate dosudili od 9. prosinca 2016., nisu uzeli u obzir navedeno pravno shvaćanje ovoga suda.
12. Dakle, na tražbinu tužiteljice od 13.603,69 kuna zatezna kamata teče od 9. prosinca 2016. do isplate, a na ostatak tražbine od 2.150,00 kuna od 13. srpnja 2020. do isplate.
13. Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
14. Tuženik je s revizijom uspio u cijelosti. To ne utječe na odluku o parničnim troškovima stranaka u postupku prije revizijskoga jer se taj uspjeh odnosi samo na zateznu kamatu koja se ne uzima u obzir kod određivanja vrijednosti predmeta spora, jer je tako propisano člankom 35. stavkom 2. ZPP. Međutim, tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi trošak revizije i prethodno podnesenoga prijedloga za dopuštenje revizije, ali ne prema vrijednosti predmeta spora glavnoga zahtjeva u ovome postupku, već prema vrijednosti zatezne kamate na taj iznos, jer je ona predmet ovoga spora u njegovu revizijskome stadiju. Kako se i sam dio glavnice na koju se odnosi zatezna kamata (2.150,00 kuna) prema Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa) nalazi u najnižem razredu što se tiče vrijednosti predmeta spora kao kriterija za izračun nagrade odvjetniku za zastupanje, to se u tome razredu nalazi i zahtjev za isplatu zatezne kamate. Prema Tbr. 10. i 46. Tarife tuženiku za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije pripada po 75,00 eura (ukupno 150,00 eura) na što se dodaje PDV u iznosu od 37,50 eura te sudska pristojba od 68,00 eura, ukupno 255,50 eura. Zato je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
