REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3886/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Knezović i Partneri, j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1821/2024-3 od 28. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1147/2019-43 od 21. veljače 2024., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
IV. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1821/2024-3 od 28. svibnja 2025. u dijelu s kojim nije uspjela u postupku pozivom na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP).
2. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
"-Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj.valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?,
-Da li je i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?".
3. Nadalje, tužiteljica još u prijedlogu navodi da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena čl. 19. st. 2., čl. 26. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav).
4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku tuženik je također podnio prijedlog za dopuštenje revizije, s time da je u prijedlogu naznačio više procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja koja smatra važnim u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP.
5. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da mu je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava.
6. Tuženik je odgovorio na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.
7. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da u tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odnosu na prvo pitanje naznačeno u tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije, treba reći, da su pobijane presude utemeljene na pravnom shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u odluci broj Rev-430/2024 od 7. svibnja 2024., dok je u odnosu na drugo pitanje izostao razlog važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije niti u odnosu na to pitanje.
8. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u toč. I. izreke.
9. U odnosu na tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385. st. 2. ZPP, treba reći, da prema stavu ovog suda iz navoda prijedloga za dopuštenje revizije i obrazloženja pobijanih odluka ne proizlazi da su tužiteljici povrijeđena prava zajamčena čl. 19. st. 2., čl. 26. i čl. 29. st. 1. Ustava. Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije, to niti po ovoj osnovi (čl. 385. st. 2. ZPP) nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke.
10. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga, jer je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. III. izreke.
12. U odnosu na tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći, da je prema stavu ovoga suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne žalbene navode tuženika, njihove presude su detaljno obrazložene te se mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na povredu prava na pravično suđenje na koja se ukazuje u prijedlogu.
13. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije tuženika odbaciti i riješiti kao u toč. IV. izreke.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
