REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-908/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ilijevski i Cibralić j.t.d., Pula, Andrije Kačića Miošića 4/3, protiv tuženika: 1. Lovačke udruge Vepar, Pazin, 154. Brigade hrvatske vojske 19, OIB 65491143638, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, i 2. Bina- Istra upravljanje i održavanje d.o.o., Lupoglav, Zrinščak 57, OIB 76757137512, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, uz sudjelovanje umješača na strani 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, kao umješača na strani tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2059/2021-3 od 13. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pn-114/2019-68 od 8. srpnja 2021., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tome tuženiku naloženo da tužitelju plati 4.760,00 kn sa zateznim kamatama i nadoknadi mu parnične troškove u iznosu od 6.767,50 kn sa zateznim kamatama te je odbijen zahtjev toga tuženika za nadoknadu parničnih troškova.
2. Protiv toga dijela drugostupanjske presude tuženik Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. podnio je reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 249/2024-2 od 23. siječnja 2024., zbog pravnoga pitanja: „Je li pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, u parnici radi naknade štete koju na javnoj cesti prouzroči divljač iz čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014) odgovorna za štetu ako nije zaprimila osnovani zahtjev osobe koja gospodari lovištem za označavanjem javne ceste prometnom signalizacijom i opremom?“. Predložio je ovome sudu da preinači ili ukine nižestupanjske presude.
3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju. U odgovoru na reviziju tuženik Lovačka udruga Vepar je predložio ovome sudu da odbije reviziju kao neosnovanu.
4. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem je revizija protiv nje dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora u revizijskome stadiju zahtjev je tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na njegovu automobilu naletom srne 10. ožujka 2018., na brzoj cesti B8, od tuženika Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o. kao pravne osobe koja upravlja predmetnom dionicom javne ceste.
7. Prema obrazloženju prvostupanjske presude tuženik Bina Istra upravljanje i održavanje d.o.o. time što nije postavio zaštitnu žičanu ogradu na brzoj cesti na kojoj je nastala šteta postupio je protivno svojoj obvezi da javnu cestu održava i oprema na način da bude sigurna za sve njezine korisnike, a u slučaju da je uz predmetnu javnu cestu bila postavljena zaštitna žičana ograda, do štetnog događaja ne bi došlo. Prvostupanjski sud smatra da ova obveza postavljanja ograde proizlazi iz Pravilnika o prometnim znakovima, opremi i signalizaciji na cestama (Narodne novine br. 59/00), kojim je bila propisana obveza postavljanja zaštitne žičane ograde na predmetnoj prometnici. Naime u člancima 68. i 69. toga Pravilnika bilo je propisano da su zaštitne žičane ograde, između ostaloga, namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja i da se postavljaju uz autoceste, ceste namijenjene isključivo prometu motornim vozilima te ostale ceste prema potrebi. Stoga prvostupanjski sud smatra, s čim se slaže i drugostupanjski sud, da je za štetu isključivo odgovoran tuženik Bina Istra upravljanje i održavanje d.o.o., čime je isključena odgovornost tuženika Lovačke udruge Vepar. Naime, ova odgovornost proizlazi iz članka 50. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14) kojim je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za takvu štetu nastalu na javnoj cesti ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima.
8. Revizijskim se pitanjem problematizira odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za naknadu štete koju na javnoj cesti prouzroči divljač ako ta pravna osoba nije zaprimila osnovani zahtjev osobe koja gospodari lovištem za označavanjem javne ceste prometnom signalizacijom i opremom.
9. Iako bi odgovor na to pitanje bio taj da bi, uz ispunjenje činjenične pretpostavke iz revizijskoga pitanja da pravna osoba koja upravlja javnom cestom nije zaprimila zahtjev osobe koja gospodari lovištem za označavanjem javne ceste prometnom signalizacijom i opremom, mogla postojati mogućnost za isključenje od odgovornosti za naknadu štete pravne osoba koja upravlja javnom cestom, jer je u više odluka ovoga suda, pa tako i u Rev 352/2022-2- od 5. travnja 2022., izraženo shvaćanje da u skladu s člankom 50. Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovora za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom u skladu s posebnim propisima, ovo pitanje nije važno za odluku u ovome sporu. Naime, kako je već navedeno, nižestupanjskim sudovima za zaključak o revidentovoj odgovornosti u konkretnome slučaju nije bila važna činjenica je li revident na zahtjev osobe koja gospodari lovištem kroz koje prolazi javna cesta, ovdje drugoga tuženika, Lovačke udruga Vepar, postavio prometnu signalizaciju, pa ni činjenica je li uopće zaprimio zahtjev od toga tuženika za postavljanje prometne signalizacije, već su odgovornost revidenta našli u propustu njegove propisane obveze da na dionici javne ceste na kojoj je nastala šteta naletom divljači na tužiteljev automobil postavi zaštitnu ogradu, uz utvrđenje da do štete ne bi došlo da je revident ispunio ovu svoju obvezu. Revidentu međutim nije dopuštena revizija zbog pitanja kojim bi se problematizirao zaključak nižestupanjskih sudova o obvezi postavljanja zaštitne ograde.
10. Slijedom iznesenoga, ne postoji razlog zbog kojega je revizija podnesena, pa je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
