Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-325/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HOK – osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu OLUJIĆ, PEZIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3327/2022-66 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3327/2022-66 od 10. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke (odluka o troškovima postupka) i sudi:
Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.024,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate.
S ostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška (preko dosuđenog iznosa od 2.024,00 EUR do iznosa od 2.529,58 EUR) tužitelj se odbija,
dok se u ostalom dijelu djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika presuda potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke (za dosuđeni iznos naknade štete od 1.975,70 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom) i u dijelu pod točkom III. izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3327/2022-66 od 10. ožujka 2025. pod točkom I. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 1.975,78 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 2. listopada 2020. pa do isplate, po odgovarajućoj kamatnoj stopi, te mu nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.529,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 10. ožujka 2025. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana. Pod točkom II. izreke tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za platež novčanog iznosa od 678,68 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). U žalbi ističe kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno posljedično čemu je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi u bitnome kako vještak svoju ocjenu o smanjenju životnih aktivnosti tužitelja daje bez da je izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja, da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja, te da je odluka donesena uz počinjenje bitnih povreda odredaba postupka i to iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 261. ZPP-a, te članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. Osporava pravilnost odluke o troškovima postupka, predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio i trpi posljedično zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju 28. prosinca 2017., za koji štetni događaj je odgovoran osiguranik tuženika.
5. U predmetu između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguravatelja štetnika, kao ni isključiva odgovornost osiguranika tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio. Neprijeporno je da se tužitelj prethodno utuženju obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te da mu je tuženik dana 27. studenog 2020. s osnova naknade imovinske i neimovinske štete isplatio novčani iznos od 6.187,50 kn / 821,22 EUR.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li ozljeda vratne kralježnice tužitelja ostavila trajne posljedice.
7. Ispitujući zakonitost odluke u pobijanom dijelu povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka je u pobijanom dijelu jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
9. Nadalje, nije ostvarena ni povreda postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 261. ZPP-a. Odredba iz članka 261. ZPP-a dolazi u primjenu u situaciji kada je određeno više vještaka, te se podaci u njihovim nalazima bitno razilaze ili pak kada je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.
10. U ovom predmetu provedeno je vještačenje po jednom vještaku koji je argumentirano odgovorio na primjedbe tuženika, pa tuženik bez osnove ponavlja prigovore koje je isticao u postupku. Osim toga valja navesti da je liječnički vještak svoj nalaz i mišljenje utemeljio na priloženoj medicinskoj dokumentaciji, da je izvršio klinički pregled tužitelja, da je u svojim usmenim očitovanjima na prigovore tuženika argumentirao otklonio sve njegove prigovore, pa stoga prijedlog za provođenje novog liječničkog vještačenja i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije bio osnovan.
11. U postupku pred prvostupanjskim sudom je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu povredu vratne i slabinske kralježnice, natučenje desnog prsišta, natučenje lijevog koljena, te natučenje desne strane trbuha,
- da tužitelj prethodno nije doživio prometnu nezgodu, te da nije ranije imao ozljede vrate niti je padao na leđa (iskaz tužitelja),
- da iz potvrde obiteljske liječnice tužitelja (list 82 spisa) proizlazi kako iz medicinske dokumentacije za tužitelja (medicinski karton) je vidljivo da nema evidentiranih sličnih ozljeda ili muskuloskeletnih bolova,
- da je tužitelj uslijed ozljeđivanja trpio fizičke boli jakog intenziteta jednog dana, srednjeg intenziteta pet dana, te slabije intenziteta četrdeset i pet dana, da je trpio strah primarni, jači, kratkog trajanja, nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta pet dana, te kasni strah u trajanju od četrdeset dana, te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno kroz četrdeset i pet dana, koju su mu pružali ukućani,
- da su kod tužitelja po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u visini 4- 5% uslijed redukcije kretnje vratne kralježnice uz bolnost,
- da je kod tužitelja objektivizirano ligamentarno oštećenje koje je dovelo do redukcije kretnje vratne kralježnice,
- da su kod tužitelja prisutne i degenerativne promjene koje zahvaćaju druge segmente kralježnice (dakle, ne vratnu kralježnicu),
- da degenerativne promjene u pravilu nastaju na zglobnoj površini i na koštanom dijelu kosti dok instabilitet nastaje uslijed oštećenja ligamentarnog aparata koji suportira kralježnicu, a degenerativna promjena ne može nastati samo na jednom kralješku ako za to ne postoji uzrok već nastaje na cijeloj kralježnici u različitom stupnju ovisno o opterećenju, dok ligamentarne promjene nastaju na mjestu traume kad nastaje oštećenje ligamenata koji dozvoljava patološku mobilnost između kralježaka, kao što je kod tužitelja.
Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojim je za utvrđenje činjeničnog stanja bilo potrebno pribaviti liječnički karton. Naime, iz liječničke potvrde obiteljske liječnice tužitelja, kao što je to već ranije navedeno, proizlazi da kod tužitelja prije 2017. u kartonu nema evidentiranih sličnih ozljeda i muskuloskeletnih bolova. Liječnička potvrda predstavlja ispravu dokazne snage izjednačene s javnom ispravom u smislu odredbe iz članka 230. ZPP-a, slijedom čega prvostupanjski sud propuštanjem pribave zdravstvenog kartona nije niti pogrešno utvrdio činjenično stanje niti je počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom iz članka 261. ZPP-a.
13. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo dosudom iznosa naknade neimovinske i imovinske štete u visini navedenoj pod točkom I. izreke, pri čemu je pravilno cijenio vrstu ozljede koje je tužitelj trpio, trajanja i intenziteta fizičke boli, neugodnosti koju je tužitelj trpio tijekom liječenja (nosenje Schanz kravate), trajanje i intenzitet straha, pa naposlijetku i trajnu posljedicu koju tužitelj trpi, te je pravilnom primjenom odredbe iz članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) obvezao tuženika na platež novčanog iznosa od 1.975,78 EUR (cijeneći pritome i činjenicu da je tuženiku u mirnom postupku već isplaćen novčani iznos od 821,22 EUR) koje i ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom novčanom naknadnom za neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio.
14. Kamata na dosuđene iznose imovinske i neimovinske štete pravilno je dosuđena, u skladu s odredbom iz članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje: ZOOP).
15. Slijedom navedenog žalba tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.
16. U žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka.
17. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio cjelokupan trošak tužitelja koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, kao i od troškova vještačenja i sudskih pristojbi u iznosu od 2.529,58 EUR. Prvostupanjski sud pozivom na odredbu iz članka 154. stavak 5. ZPP-a ovaj parnični trošak u cijelosti dosuđuje tužitelju, cijeneći pri tome kao njegov uspjeh i iznos koji je po osnovi naknade štete isplaćen po tuženiku, kao i činjenicu da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe koje je uslijedilo nakon pribave nalaza i mišljenja vještaka.
18. Osnovano tuženik osporava pravilnost primjene odredbe iz članka 154. stavak 5. ZPP-a.
19. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na platež novčanog iznosa od 2.647,46 EUR, a po prvostupanjskom sudu mu je dosuđen iznos od 1.975,28 EUR, što znači da je uspjeh tužitelja u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva 74%, pa se i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, neuspjeh od 26% ne može smatrati razmjerno neznatnim neuspjehom. Međutim, tužitelj je uspio i s osnovom dijela zahtjeva (koji se odnosi na trajne posljedice), tako da po stajalištu ovog drugostupanjskog suda sveukupan uspjeh tužitelja u postupku iznosi 90%.
20. Kada se uspjeh tužitelja u postupku umanji za uspjeh tuženika u postupku (90-10) tuženik ostaje u obvezi isplatiti tužitelju 80% prouzročenog parničnog troška, što čini novčani iznos od 2.024,00 EUR.
21. Obzirom na iznešeno u skladu s odredbom iz članka 369. stavak 1. i članka 373. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
22. Tuženik je uspio sa žalbom samo protiv odluke o troškovima postupka, pa kako se radi o razmjerno neznatnom uspjehu to mu u skladu s odredbom iz članka 166. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).
U Karlovcu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Britvec
