REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3753/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Kmet, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Allianz Zagreb d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Goran Krištović odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora j.t.d., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-379/2025-2 od 22. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3743/2016-49 od 19. ožujka 2025., na sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-379/2025-2 od 22. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3743/2016-49 od 19. ožujka 2025., postavljajući pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava, a koja glase:

„1. Može li stranka, nakon zaključenja prethodnog postupka predložiti nove dokaze i iznijeti nove činjenice, ukoliko nakon prethodnog postupka nastupe okolnosti koje to opravdavaju, a konkretno se radi o manipulaciji tuženika koji je predložio dokazni prijedlog i naknadno ga povukao, a kojemu se tužitelj nije protivio u fazi prethodnog postupka i istaknuo suglasnost s njim?

2. Da li se suglasnost tužitelja sa dokaznim prijedlogom tuženika može cijeniti kao pridruživanje takvom dokaznom prijedlogu?“.

2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-930/2021-2 od 7. veljače 2024., smatrajući da pobijano rješenje odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.

3. Tuženik u odgovoru na prijedlog pobija navode iz prijedloga i predlaže da sud prijedlog odbije.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5.1. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer nije riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tužitelj se u prijedlogu poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-930/2021-2 od 7. veljače 2024., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci, no u konkretnoj pravnoj stvari tuženik je visinu tužbenog zahtjeva osporio već u odgovoru na tužbu, a ne tek nakon zaključenja prethodnog postupka.

5.2. S druge strane, tužitelj u prijedlog navodi kako su se nižestupanjski sudovi u svojim odlukama pozvali na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 919/2023-2 od 5. prosinca 2023. u istovrsnoj pravnoj situaciju u kojoj odluci je izraženo pravno shvaćanje:

„Parnična stranka nije u obvezi staviti dokazni prijedlog u situaciji kada je druga strana već stavila takav isti dokazni prijedlog u odnosu na iste okolnosti, ali pritom snosi rizik mogućih pravnih posljedica takvog svog nepostupanja u slučaju odustanka od prijedloga stranke koja je predložila takav dokaz.“ Iz navedenog jasno proizlazi kako nižestupanjske odluke ne odstupaju od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za koju praksu ovaj sud smatra da ju nije potrebno preispitivati.

6. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić