REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl.br. Ovr-578/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R I J E Š E N J E i Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu pojedincu Sanji Oroz, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Sandre Pilato, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o., Josipa Marohnića 1, 10000 Zagreb, OIB: 70133616033, protiv ovršenika UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tihani Slivar Curilović, odvjetnici u Poreču, radi naplate, 10. rujna 2025.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie posl.br. Povrv-177/15 od 29. svibnja 2015., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

r i j e š i o  je

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie posl.br. Povrv-177/15 od 29. svibnja 2015., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenica je podnijela prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zahtijevanog od strane ovrhovoditelja putem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie posl.br. Povrv-177/15 od 29. svibnja 2015. kao i prijedlog za odgodu prijenosa sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate. Naveo je da je dana 23. srpnja 2025. godine primio obavijest Financijske agencije, Podružnice Pula o primitku osnove za plaćanje iz čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojom da je ovrhovoditelj zatražio naplatu novčane tražbine na teret ovršenikovih računa i novčanih sredstva. Istaknuo je prigovor zastare. Naime, sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, da zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare. Temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu da je vidljivo da ovrhovoditelj zahtjeva naplatu novčane tražbine na temelju Presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie posl.br. Povrv-177/15 od 29.05.2015. godine, pravomoćne i ovršne dana 9. lipnja 2015. godine. Ovrhovoditelj da je Zahtjev za izravnu naplatu podnio Financijskoj agenciji 09. srpnja 2025. godine, zaprimljen kod Financijske agencije Zagreb 11. srpnja 2025. godine, odnosno nakon što je protekao desetogodišnji rok i nastupila zastara tražbine utvrđene navedenom ovršnom ispravom u cijelosti. Ovršenik ističe kako je čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona propisano kako ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, te se uz poziv na odredbe u čl. 210. Ovršnog zakona, poziva na navedeni razlog kao temelj za ovaj prijedlog. Ovršenik na temelju čl. 65. st.1. t. 5. Ovršnog zakona predlaže i odgodu ovrhe, odnosno odgodu izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, budući da bi provedbom izravne naplate pretrpio teško nadoknadivu štetu jer da se izravna naplata zahtijeva za tražbinu koja je zastarjela i budući da je ispunjen uvjet iz čl. 65. st.1. t. 5. Ovršnog zakona

2. Prema odredbi čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/2022, 6/2024, u nastavku OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

3. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu (str. 6-7) utvrđeno je da je ovrhovoditelj 11. srpnja 2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie posl.br. Povrv-177/15 od 29. svibnja 2015., u dijelu prema specifikaciji u privitku s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

4 Žalbeni razlog koji ovršenik ističe predstavlja razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. OZ. Naime, ovršenik ističe da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja.

5. Odredbom čl. 52. OZ-a propisano je da će sud, ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, dostavit žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

6. U očitovanju od 1. rujna 2025. ovrhovoditelj se usprotivio prijedlogu ovršenika, navodeći, u bitnom, da je isti dva puta podnosio Financijskoj agenciji Zahtjeve za izravnu naplatu, sukladno čl. 209. Ovršnog Zakona (dalje: OZ) i Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: ZPONS), a radi naplate novčane tražbine utvrđene predmetnom presudom. Predmetna osnova (pravomoćna i ovršna presuda posl. br. Povrv-177/15) prvi put da je dostavljena na provedbu FINA-i u mjesecu studenom 2015. godine, a sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te da je kao takva bila zavedena u redoslijed naplate sve do ispunjenja uvjeta iz članka 12. st. 1. ZPONS-a, koji je na snagu stupio 04.08.2018. godine, te koji propisuje: „Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje zakojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti“. (Dakle, prvi prekid zastare da je nastupio studenom 2015. godine i trajao sve do najranije mjeseca studenog 2018. godine). Iz navedenog da jasno i nedvojbeno proizlazi da je FINA prestala postupati najranije ispunjenjem uvjeta iz članka 12. st. 1. ZPONS, dakle najranije u studenom 2018. godine, što da znači da je FINA prestala postupati iz razloga što se protekom 3 godine ovrhovoditelj nije mogao namiriti, a što da ukazuje da je FINA-e držala u aktivnosti izvršavanje osnove (blokadu računa) za ovršenika sve do mjeseca studenog 2018. godine, a koja aktivnost (blokada) da prekida zastaru. Kako takav razlog prestanka postupanja FINA-e ne spada pod krivnju ovrhovoditelja, sve radnje nadležnih tijela (FINA-e) i ovrhovoditelja do studenog 2018. godine da su prekidale zastaru. Navedeno potvrđuje i „specifikacija dugovanja ovršenika" koja je FINA-i dostavljena uz zahtjev za izravnu naplatu od 09.07.2025. godine. Naime u navedenoj specifikaciji da su navedena novčana sredstva koja su zaplijenjena i prenesena s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja u prvom postupku izravne naplate pokrenutom u studenom 2015. godine. Drugi Zahtjev za naplatu da je dostavljen FINA- i 11. srpnja 2025. godine te da je FINA zavela predmetnu osnovu u redoslijed naplate i započela provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. Dakle, da nastupio je i drugi prekid zastare u 11.07.2025. godine. S obzirom na navedeno nesporno činjenično stanje, da je jasno kako je podnošenjem prvog zahtjeva za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja FINA-i u studenom 2015. godine, zastara prekinuta, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te da je sukladno čl. 245. st. 1., 4. i 5. istog zakona, zastarni rok od 10 godina ponovno počeo teći u studenom 2018. godine, kada je FINA prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, tj. kada su ispunjeni zakonski uvjeti za „isknjiženje“ osnove iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Budući da od studenog 2018. godine, odnosno od kad je FINA temeljem čl. 12. ZPONS-a prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje, pa do 11.07.2025. godine, kada je FINA-i drugi put dostavljen Zahtjev za izravnu naplatu na temelju predmetne osnove, nije protekao rok od 10 godina, prigovor zastare da je u potpunosti neosnovan.

7. Slijedom navedenog, kako ovršenik ističe žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. OZ, a osnovanost žalbe nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji svoju žalbu općepoznate te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je na temelju odredbe čl. 52. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

8. Nadalje, sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, sud može odgoditi ovrhu samo uz kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki. Prva pretpostavka je vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Druga pretpostavka je postojanje taksativno određenih okolnosti propisanih čl. 65. OZ-a, a koje opravdavaju odgodu ovrhe, pri čemu je na ovršeniku da dokaže postojanje neke od predviđenih okolnosti. Stavkom 2. navedeno odredbe propisano je da će sud odluku o prijedlogu za odgodu donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

9. Ovrhovoditelj se usprotivio prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe. Naveo je da ovršenik nije pružio niti jedan dokaz kojim bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a članak 65. stavak 1. OZ- a, u vezi s čl. 210. st. 2., da jasno propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta nabrojanih u točkama 1. - 11. Prema navedenom članku OZ-a za odgodu ovrhe da moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi da je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. stavku 1. točkama 1. - 11. OZ-a. S obzirom da ovršenik ničim nije dokazao kako bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili kako je odgoda nužna kako bi se spriječilo nasilje, prijedlog za odgodu ovrhe da je u potpunosti neosnovan. Također, istaknuo je kako je čl. 65. st. 6. OZ-a jasno određeno da će se u ovrsi radi naplate novčane tražbine, i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe, provesti radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Nastavno na navedeno, imajući u vidu odredbe čl. 176. OZ-a, a u vezi s čl. 218. OZ- a, prema kojima ovrhovoditelj založno pravo na ovršenikovoj novčanoj tražbini stječe pljenidbom, a pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, da je evidentno da niti nakon eventualne odgode ovrhe ovršenik neće moći raspolagati već zaplijenjenim novčanim sredstvima, odnosno kako se odgodom ovrhe ne sprječava sama zapljena novčanih sredstava.

10. Ovršenik je podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega je ispunjena jedna od pretpostavki potrebnih za odgodu ovrhe.

11. Međutim, u konkretnom slučaju ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Naime, isti samo navodi da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu jer da se izravna naplata zahtijeva za tražbinu koja da je zastarjela, međutim, takav općenit navod ovršenika bez jasne konkretizacije nastanka nenadoknadive štete ne predstavlja razlog za odgodu ovrhe. Provedbom ovrhe ovršenik trpi samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe. Okolnost da bi prijenosom novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja, a koja je jedna od ovršnih radnji provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, ovršenik ostalo bez navedenog iznosa, ne ukazuje da bi istom nastala nenadoknadiva šteta. Pojam nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ukazuje na njenu ireparabilnost, pri čemu je na ovršeniku bio teret dokaza da se eventualna šteta ne bi uopće mogla naknadno reparirati odnosno da bi to bilo otežano, a što nije slučaj u ovom predmetu. Ovršenik je u prijedlogu za odgodu ovrhe propustio dostaviti dokaze kojim bi učinio vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala konkretna nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, slijedom čega njegov navod o nenadoknadivoj odnosno teško nadoknadivoj šteti, ostaje na razini paušalnog.

12. Slijedom navedenog, s obzirom da ovršenik nije dokazao vjerojatnost da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda prijenosa potrebna da bi se spriječilo nasilje, riješeno je kao u izreci.

U Poreču, 10. rujna 2025.

S u d a c

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

I Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 8 dana od dana primitka rješenja.

II Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

- ovrhovoditelju

- ovršeniku p.p.