REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj: P-386/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Novinc, odvjetnik u Zagrebu, Gospodska 28, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, kao pravnog slijednika Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, ranije Sberbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595 i Volksbank d.d. Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, Ribnjak 40, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon dana 2. srpnja 2025. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Ivana Kosaka, odvjetnika u Zagrebu, dana 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 600764 koji su dana 24. lipnja 2008. sklopili tužitelj ET, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Volksbank d.d., Varšavska br. 9, Zagreb, kao kreditor, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb isplatiti tužitelju ET iznos od 197,39 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno koja teče na iznose od:

2,82 EUR od 02.10.2009.

2,80 EUR od 03.11.2009.

2,84 EUR od 02.12.2009.

2,88 EUR od 03.01.2010.

2,92 EUR od 02.02.2010.

2,91 EUR od 02.03.2010.

2,97 EUR od 02.04.2010.

2,96 EUR od 04.05.2010.

2,99 EUR od 02.06.2010.

3,18 EUR od 02.07.2010.

3,13 EUR od 03.08.2010.

3,29 EUR od 02.09.2010.

3,21 EUR od 02.10.2010.

3,15 EUR od 03.11.2010.

3,34 EUR od 02.12.2010.

3,46 EUR od 04.01.2011.

3,37 EUR od 02.02.2011.

3,38 EUR od 02.03.2011.

3,32 EUR od 02.04.2011.

3,34 EUR od 03.05.2011.

3,55 EUR od 02.06.2011.

3,58 EUR od 02.07.2011.

3,81 EUR od 02.08.2011.

3,73 EUR od 02.09.2011.

3,60 EUR od 02.10.2011.

3,59 EUR od 03.11.2011.

3,58 EUR od 02.12.2011.

3,63 EUR od 03.01.2012.

3,68 EUR od 02.02.2012.

3,68 EUR od 02.03.2012.

3,65 EUR od 03.04.2012.

3,66 EUR od 03.05.2012.

3,68 EUR od 02.06.2012.

3,66 EUR od 03.07.2012.

3,66 EUR od 02.08.2012.

3,64 EUR od 02.09.2012.

3,60 EUR od 02.10.2012.

3,65 EUR od 03.11.2012.

3,66 EUR od 02.12.2012.

3,66 EUR od 03.01.2013.

3,59 EUR od 02.02.2013.

3,64 EUR od 02.03.2013.

3,65 EUR od 03.04.2013.

3,63 EUR od 03.05.2013.

3,57 EUR od 02.06.2013.

3,53 EUR od 02.07.2013.

3,56 EUR od 02.08.2013.

3,59 EUR od 03.09.2013.

3,65 EUR od 02.10.2013.

3,61 EUR od 03.11.2013.

3,63 EUR od 03.12.2013.

3,64 EUR od 03.01.2014.

3,66 EUR od 02.02.2014.

3,68 EUR od 02.03.2014.

3,67 EUR od 02.04.2014.

3,65 EUR od 03.05.2014.

3,64 EUR od 03.06.2014.

0,59 EUR od 02.07.2014.

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 155/23), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 600764 koji su dana 24. lipnja 2008. sklopili tužitelj ET, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Volksbank d.d., Varšavska br. 9, Zagreb, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb isplatiti tužitelju ET iznos od 2.985,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno koja teče na iznose od:

13,22 EUR od 25.11.2008.

3,21 EUR od 05.12.2008.

14,32 EUR od 08.01.2009.

15,83 EUR od 09.02.2009.

16,59 EUR od 04.03.2009.

14,78 EUR od 01.04.2009.

14,52 EUR od 02.05.2009.

11,69 EUR od 01.06.2009.

9,21 EUR od 01.07.2009.

10,07 EUR od 01.08.2009.

11,92 EUR od 01.09.2009.

10,87 EUR od 01.10.2009.

9,84 EUR od 02.11.2009.

12,20 EUR od 01.12.2009.

14,43 EUR od 02.01.2010.

16,78 EUR od 01.02.2010.

16,16 EUR od 01.03.2010.

20,11 EUR od 01.04.2010.

19,09 EUR od 03.05.2010.

21,08 EUR od 01.06.2010.

32,28 EUR od 01.07.2010.

29,73 EUR od 02.08.2010.

39,29 EUR od 01.09.2010.

34,25 EUR od 01.10.2010.

30,46 EUR od 02.11.2010.

41,99 EUR od 01.12.2010.

49,12 EUR od 03.01.2011.

43,95 EUR od 01.02.2011.

44,71 EUR od 01.03.2011.

41,00 EUR od 01.04.2011.

42,14 EUR od 02.05.2011.

54,77 EUR od 01.06.2011.

56,54 EUR od 01.07.2011.

70,52 EUR od 01.08.2011.

65,44 EUR od 01.09.2011.

57,54 EUR od 01.10.2011.

57,33 EUR od 02.11.2011.

56,47 EUR od 01.12.2011.

59,34 EUR od 02.01.2012.

62,50 EUR od 01.02.2012.

62,59 EUR od 01.03.2012.

60,61 EUR od 02.04.2012.

61,41 EUR od 02.05.2012.

62,60 EUR od 01.06.2012.

61,32 EUR od 02.07.2012.

61,43 EUR od 01.08.2012.

60,25 EUR od 01.09.2012.

58,07 EUR od 01.10.2012.

60,73 EUR od 02.11.2012.

61,70 EUR od 01.12.2012.

61,31 EUR od 02.01.2013.

57,43 EUR od 01.02.2013.

60,12 EUR od 01.03.2013.

60,74 EUR od 02.04.2013.

59,53 EUR od 02.05.2013.

55,95 EUR od 01.06.2013.

53,73 EUR od 01.07.2013.

55,70 EUR od 01.08.2013.

57,05 EUR od 02.09.2013.

60,52 EUR od 01.10.2013.

58,61 EUR od 02.11.2013.

59,47 EUR od 02.12.2013.

60,16 EUR od 02.01.2014.

61,49 EUR od 01.02.2014.

62,89 EUR od 01.03.2014.

62,17 EUR od 01.04.2014.

60,78 EUR od 02.05.2014.

60,15 EUR od 02.06.2014.

61,60 EUR od 01.07.2014.

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 155/23), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb da tužitelju ET naknadi parnični trošak u iznosu od 2.100,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, računajući od 10. rujna 2025. do isplate, isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 155/23), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika Nove hrvatske banke d.d. radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu br. 600764, kojeg je 2008. sklopio s Volksbank d.d. Zagreb radi kupnje vozila za njegove osobne potrebe. U tužbi je naveo da mu je navedenim ugovorom o kreditu pravni prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF-a po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize, važećem na dan isplate kredita, a tužitelj se obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzuli i s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj je naveo da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjena stope redovne kamate prema jednostranoj odluci banke i kojima je ugovorena otplata kredita uz korišten je valutne klauzule u CHF-u ništetne jer ga, protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu banka kao trgovac nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu.

1. 2. Temeljem čl. 502c. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelj se u tužbi pozvao na pravna utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i presude donijete u tom postupku (pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12, koja je potvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda posl. broj Pž-7129/13 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 te na rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-I-3685/2015, presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. broj U-III-2521/215, U-III2536/215, U-III-2547/215, U-III- 2565/215, U-III-2603/215, U-III-2604/215, U-III-2605/215), po kojima su bili prihvaćeni zahtjevi iz tužbe, podnesene 4. prosinca 2012. od strane tužitelja POTROŠAČ – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka (Zaba d.d., PBZ d.d., Erste & Steiermarkische bank d.d., RBA d.d., HAAB d.d., OTP banka d.d., Societe Generale-Splitska banka d.d., Sberbank d.d., ranije Volksbank .d.), temeljem čl. 502.a stavka 1. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, time što su tužene banke zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju koristile u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u CHF i redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženih banaka, a koje odluke sudova obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

1. 3. Tužitelj je deklaratornim tužbenim zahtjevom zatražio da su utvrde ništetnima odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika. Tužitelj je u tužbi postavio manifestacijski zahtjev za dostavu dokumentacije koja mu je potrebna za određeno postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva te se obvezao isti određeno postaviti nakon dostave dokumentacije.

2. Rješenjem od 11. siječnja 2024. sud je utvrdio da je u ovom predmetu nastupio prekid postupka jer je tuženik Nova hrvatska banka d.d. Zagreb brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: Tt-23/36488 od 21. rujna 2023.

3. Podneskom od 12. srpnja 2024. tužitelj je predložio nastavak postupka pozivanjem Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, kao pravnog sljednika Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, na preuzimanje postupka te je kao tuženika naznačio Hrvatsku poštansku banku.

4. Rješenjem od 1. kolovoza 2024. pozvana je Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb da kao pravni sljednik Nove hrvatske banke d.d. Zagreb preuzme postupak u ovom predmetu te je određen nastavak postupka.

5. Rješenjem od 21. listopada 2024. tuženik je pozvan dostaviti dokumentaciju predloženu od strane tužitelja i to temeljem odredbe čl. 186.b ZPP -a, koju je tuženik dostavio 7. studenoga 2024.

6. Podneskom od 28. studenoga 2024. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, potražujući isplatu iznosa od 4.586,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od dana plaćanja istih pa do isplate.

7. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 16. svibnja 2025. postavio tužbeni zahtjev na isplatu temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, potražujući isplatu iznosa od 2.985,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od dana plaćanja istih pa do isplate te zahtjev na isplatu temeljem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, potražujući isplatu iznosa od 197,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od dana plaćanja istih, pa do isplate.

8. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, ali je tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva te je predložio da se financijskim vještačenjem utvrde i tzv. negativne kamatne i tečajne razlike, odnosno iznosi anuiteta koje je tužitelj plaćao u razdoblju kad su kamatna stopa i tečaj CHF-a bili niži od inicijalnih.

9. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja, izvršio je uvid u dokumentaciju na stranicama 19-20 i 37-54 spisa, u nalaz i mišljenje financijskog vještaka – društva Darfin d.o.o. Zagreb na stranicama 75-84 spisa.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. 1. Među strankama je bila nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita 24. lipnja 2008. s Volksbank d.d. Zagreb kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu br. 600764. Nesporno je bilo i da je tuženik pravni sljednik Volksbank d.d. Zagreb.

11. 2. Sporan je bio osnov i visina tužbenog zahtjeva.

12. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrđeno je da je istim Volksbank d.d. Zagreb tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.050,00 CHF u protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize, važećem na dan isplate kredita. Ugovorena je redovna kamata s promjenjivom kamatnom stopom utvrđenom Odlukom o kamatama i naknadama kreditora te je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 265,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan dospijeća. Kao namjena kredita u ugovoru je bila navedena kupnja vozila.

13. Tužitelj je iskazao da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio zaposlen kod privatnog poslodavca i da nije imao obrt, niti trgovačko društvo. Sredstvima kredita kupio je automobil za vlastite potrebe. Došao je u auto -kuću radi kupnje auta te mu je ponuđen predmetni kredit i rečeno mu je da će ga kontaktirati u kraćem roku. Potom su ga nazvali da je ugovor o kreditu pripremljen i da može doći u banku, tamo ga je čekao sastavljen ugovor, s kojim je potom otišao na potpis i ovjeru kod javnog bilježnika. U banci je pitao može li dobiti nešto nižu kamatu, ali mu je rečeno da ugovorena najniža moguća kamatna stopa i da će mu uslijed promjene kamatne stope iznosi mjesečnih anuiteta varirati za oko 10,00 do 20,00 kn. Nije mu objašnjeno o čemu će ovisiti promjena kamatne stope, a što se tiče valutne klauzule, ponuđen mu je isključivo ugovor s valutnom klauzulom u CHF-u, niti jedna druga vrsta kredita mu nije ponuđena. Izjavio je da ništa posebno nije znao o valuti CHF, a ništa mu o tome nije niti objašnjeno, već su se razgovori vodili samo o tome da on želi kupiti auto na kredit i da mu banka kredit za tu svrhu može dati. Tijekom otplate kredita mjesečni anuiteti su porasli s 900,00 kn na 1.500,00 kn, ali je ipak uspio otplatiti kredit jer nije imao druge opcije. Ugovor o kreditu je pročitao i znao je da će kamatna stopa nešto malo varirati, ali mu nije jasno zašto djelatnici banke nisu spomenuli bilo kakve rizike od većeg rasta anuiteta. U tom trenutku nije uočio da bi mu neke ugovorne odredbe bile nejasne ili nerazumljive.

14. 1. Radi primjene odgovarajućih zakonskih propisa u konkretnom slučaju, prvenstveno je bilo potrebno utvrditi je li tužitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača, odnosno radilo li se o potrošačkoj svrsi ugovora. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. .. – u daljnjem tekstu: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, »potrošač« je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti,

14. 2. Nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni su tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije i obvezujućom praksom Suda Europske unije. U Interpretativnoj presudi od **.**.2015., E, C-110/14, EU:C:2015:357 Sud Europske unije protumačio je pojam "potrošač" u smislu čl. 2. t. (b) Direktive 93/13 na način da je istaknuo da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba treba primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača, pri čemu su ti pojmovi definirani u čl. 2. t. (b) i (c) Direktive. Prema tim definicijama, potrošač je svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivnom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, a prodavatelj robe ili pružatelj usluge je svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu. Na takvoj definiciji potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluge temelji se sustav zaštite potrošača u kojem se potrošač u odnosu na prodavatelja robe i pružatelja usluge nalazi u podređenom položaju, vezano uz pitanja koja se odnose na mogućnost pregovaranja i na razinu informacija, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe, odnosno pružatelj usluge, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

14. 3. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu djelovao izvan svoje poslovne i profesionalne djelatnosti, odnosno da nije obavljao nikakvu samostalnu djelatnost ili profesiju, već je bio zaposlen kod privatnog poslodavca, a ugovor o kreditu je sklopio kako bi sredstvima kredita kupio osobni automobil za vlastite potrebe. Osim toga, u samom ugovoru se ne spominje bilo kakva poslovna djelatnost tužitelja. Također je iz dokumentacije u spisu utvrđeno da je tužitelju ugovor o kreditu bio predočen kao tipski, unaprijed sastavljen ugovor od strane tuženika kao trgovca te da tužitelj nije mogao utjecati na predmetne ugovorne odredbe. Sud je stoga utvrdio da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao potrošač i za potrošačku svrhu. Slijedom navedenog, na tužitelja i na predmetni spor u odnosu na navode tužitelja o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kama tnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke i o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF-u primjenjuju se odredbe ZZP/07 te utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

15. Kondemnatorni tužbeni zahtjevi predstavljaju restitucijske zahtjeve za naknadu štete zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi suk ladno jednostranoj odluci banke i o valutnoj klauzuli u CHF-u.

16. 1. Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača podnio je Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. tužbu protiv više banaka, uključujući i pravnog prednika tuženika, radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a postupak je vođen pod poslovnim brojem P-1401/2012.

16. 2. Presudom od 4. srpnja 2013. utvrđeno je kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Navedena presuda je djelomično potvrđena i to u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te je preinačena u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.

16. 3. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

16. 4. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-

2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je prihvaćena ustavna tužba u dijelu valutne klauzule u CHF te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.

16. 5. Odlučujući ponovno o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. Vrhovni sud Republike Hrvatske djelomično je ukinuo dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odnosu na valutnu klauzulu u CHF te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

16. 6. Presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odbio je žalbu tuženih banaka i potvrdio je odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, koja je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i pravnog prednika tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarskog franka.

16. 7. Zaključno, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno da je i pravni prednik tuženika u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik je time povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je u predmetnom ugovoru o kreditu unio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

16. 8. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na ništetnost odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. za sve banke osim za Sberbank d.d. (pravnog prednika tuženika), za koju je postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

16. 9. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a, ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama pravnog prednika tuženika te da je ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica kredita vezana uz valutu CHF.

17. 1. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, uz koju je vezana glavnica kredita, sadržajno su jednake kao i u pravomoćnim odlukama u spomenutoj parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

17. 2. Prije i tijekom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom nisu utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate U predmetnom ugovoru nisu navedeni parametri za promjenjivost kamatne stope i tečaja valute CHF, koji bi se mogli smatrati načelnim i objektivnim kriterijima i koji bi omogućili tužitelju kao potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita, a to se ne može utvrditi niti iz sadržaja tuženikovih općih akata. Zbog navedenog su takve ugovorne odredbe nerazumljive, a time i nepoštene.

17. 3. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 24. lipnja 2008., a solemniziran kod javnog bilježnika 27. lipnja 2008. dakle u razdoblju za koje je pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača odredbama ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu stopu redovne kamate i u odnosu na valutnu klauzulu u valuti CHF. Stoga bi na tuženiku, a ne na tužitelju bio teret dokaza da predmetni ugovor o kreditu ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su sklopljeni u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

17. 4. Za pokretanje i vođenje postupka za zaštitu kolektivnog interesa nije nužno da je došlo do povrede nečijeg subjektivnog interesa i za pokretanje postupka radi zaštite kolektivnog interesa po Zakonu o zaštiti potrošača nisu ovlašteni pojedinci, a s druge strane, osobe koje su zakonom ovlaštene za pokretanje takvog postupka nisu ovlaštene tražiti naknadu štete koju su zbog određene nedopuštene prakse pretrpjeli pojedini potrošači, niti su ovlaštene pokretati parnice radi poništenja svih ugovora koje su pojedini potrošači sklopili.

17. 5. Kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite radi naknade štete ili izmjene ugovora mogu se pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, a osuđujuća presuda iz postupka kolektivne zaštite obvezuje sudove u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene pojedini potrošač, pa tako obvezuje i ovaj sud.

17. 6. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, s time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba, koja kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

17. 7. Sud je također uzeo u obzir i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske izrazio u svoj odluci poslovni broj: U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom dokazivanja i utvrđivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim, formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na promjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora, sve u skladu s temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumače i Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu.

17. 8. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da ga tuženik prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u odnosu na sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF-u, budući da je tužitelju sama banka ponudila isključivo kredit vezan uz CHF, dok mu druga vrsta ugovora nije ponuđena, a parametri o kojima je ovisila promjena stope redovne kamate nisu bili jasno i određeno navedeni u ugovoru te se stopa redovne kamate mijenjala temeljem jednostrane odluke banke. Tužitelj nije dobio nikakve relevantne informacije o financijskim posljedicama sklapanja takvog ugovora. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da ga pravni prednik tuženika nije jasno i u cijelosti informirao o parametrima o kojima će ovisiti promjena stope redovne kamate i o činjenici da je Hrvatska narodna banka štitila tečaj kune u odnosu na EUR, ali ne i u odnosu na CHF, što mu kao savjesnom gospodarstveniku i financijskoj instituciji nije moglo biti nepoznato. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da su mjesečni anuiteti kredita tijekom otplate istoga znatno povećani, što je bitno otežalo njegove mogućnosti otplate kredita, čime je prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužitelj je zbog promjene stope redovne kamate i promjene tečaja tuženiku više platio od onog koliko bi platio da je kamatna stopa zadržana na razini na kojoj je bila u vrijeme sklapanja ugovora i da je tečaj CHF- a zadržan na razini koja je bila u trenutku isplate kredita. Prosječni potrošač nije mogao znati kakvo će biti kretanja kamatne stope tijekom otplate kredita i kakav je rizik tečaja CHF, koje god naobrazbe bio, niti su mu mogli biti poznati mogući rizici znatnog rasta kamatne stope i nekontroliranog rasta tečaja CHF-a. Tuženik je stoga postupio protivno čl. 81. i 82. ZZP/03.

17. 9. Sud je stoga prihvatio deklaratorne tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnima odredbi predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala prema jednostranoj odluci banke (sadržana pod točkom 2. ugovora) te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz glavnicu CHF

(sadržana pod točkom 8. ugovora)

18. 1. Po čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

18. 2. Temeljem pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača te temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je pravni prednik tuženika, kao trgovac, kriv za sklapanje predmetnog unaprijed sastavljenog, odnosno tipskog ugovora o kreditu, u kojem su sadržane ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli u CHF-u i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a tužitelj kao potrošač nije znao, niti je mogao i morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju odgovoran za štetu koju je pretrpio zbog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

18. 3. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema kamatnoj stopi kakva je bila u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i kao razliku u odnosu na tečaj CHF-a koji je vrijedio na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta tijekom otplate kredita u odnosu na tečaj te valute koji je vrijedio na dan isplate kredita.

19. 1. Radi utvrđenja visine tužiteljeve tražbine sud je proveo financijsko vještačenje po društvu Darfin d.o.o. Zagreb. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno je da razlika između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose anuiteta prema početnom otplatnom planu iznosi 252,09 CHF, odnosno kunska protuvrijednost u iznosu od 1.487,28 kn ili eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju, koja iznosi 197,39 kn za anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćeni iznos. Također je utvrđeno da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 22.493,88 kn, za anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju, koja iznosi 2.985,40 EUR.

19. 2. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a kako su nalaz i mišljenje izrađeni temeljem sve potrebne dokumentacije i u skladu sa zadatkom suda, sud je iste u cijelosti prihvatio.

19. 3. Vezano uz prijedlog tuženika da se u okviru financijskog vještačenja utvrde i tzv. negativne razlike, za razdoblje kada su mjesečni anuiteti bili niži od početno ugovorenih, ističe se da iz nalaza vještaka proizlazi da tijekom otplate kredita nije bilo negativnih kamatnih i tečajnih razlika, a da su iste i postojale, tuženik u tom smislu nije istaknuo niti protutužbeni zahtjev, niti prigovor radi prebijanja, pa sud ne bi bio dužan, niti ovlašten iste uzimati u obzir kod utvrđivanja visine tužiteljeve tražbine.

20. Na dosuđene iznose preplata po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF-u tužitelju su, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa od strane tuženiku, pa do isplate. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je postupanje pravnog prednika tuženika kod ugovaranja predmetnih odredbi ugovora ocijenio nepoštenim, pa je tuženik kao nepošteni stjecatelj tužitelju dužan platiti kamate tekuće od dana svake pojedine uplate.

22. 1. Odluka o troškovima postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tuženiku koji je izgubio parnicu naloženo da tužitelju u cijelosti naknadi troškove postupka.

22. 2. Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku temeljem odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.), prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54.), kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7. 1. u visini od 100 bodova,

- za sastav podnesaka od 12. srpnja 2024., 28. studenoga 2024. i 16. svibnja 2025. po tbr. 8. 1. u visini od 100 bodova za svaki podnesak,

- za zastupanje na ročištima 4. veljače 2025., 17. travnja 2025. i 2. srpnja 2025. po tbr. 9. t. 1. u visini od 100 bodova za svako ročište,

- što ukupno iznosi 700 bodova ili 1.400,00 EUR.

22. 3. Navedenom iznosu dodan je PDV po stopi od 25% ili 350,00 EUR, pa njegovi troškovi zastupanja po punomoćniku iznose ukupno 1.750,00 EUR.

22. 4. Troškovima zastupanja tužitelja dodani su troškovi financijskog vještačenja 350,00 EUR, što ukupno iznosi 2.100,00 EUR.

23. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zaboku 10. rujna 2025.

Sudac

Nada Mohač

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Matko Novinc, Zagreb, Gospodska 28

2. Odvjetnik Ivo Šućur, Zagreb, Ribnjak 40