Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž -718/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2358/2021-31 od 6. veljače 2025.,u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2358/2021-31 od 6. veljače 2025. u toči I. izreke za iznos od 2.272,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.990,84 eur eur od 1. ožujka 2019. pa do isplate a na iznos od 281,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2023. pa do isplate, te u točki II. i III. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu suđene zakonske zatezne kamate i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 281,93 eur za razdoblje od 1. ožujka 2019. pa do 31. siječnja 2023.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.272,77 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2019. pa do isplate te zakonsku zateznu kamatu na iznos od 331,81 eura za razdoblje od 1. ožujka 2019. pa do 29. listopada 2021. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.810,21 eura za kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost pobijane presude smatrajući da je pogrešno prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu štete u zahtijevanom iznosu od 2.272,77 eur s obzirom na u štetnom događaju zadobivenu laku tjelesnu ozljedu te nesporno isplaćenim iznos naknade štete od 1.327,23 eur, isplatom kojeg smatra da je štetu tužitelju naknadio u cijelosti. Ujedno osporava i pravilnost suđenog tijeka zakonske zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva od 281,93 eur.

4.Predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

5.Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete pretrpljene u prometnoj nezgodi od 16. lipnja 2018. u sveukupnom novčanom iznosu 2.272,72 eur, te zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 331,82 eur za razdoblje od 1. ožujka 2019. pa do 29. listopada 2021.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom između stranka nije bila sporna odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu štete tužitelju već osnovanost visine tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu iste s obzirom na izvršenu isplatu tužitelju nespornog iznosa od ukupno 1.327,23 eur kojom tuženik smatra da je prouzročena šteta tužitelju nadoknađena u cijelosti.

9. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je osnovanost visine tužbenog zahtjeva tužitelja.

10. Odlučujući o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud po provedenom postupku temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke utvrđuje;

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje prsnog koša,

- da je liječen imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem i analgeticima,

- da je fizikalnu terapiju provodio u tri ciklusa te da se zbog psihičkih tegoba liječio kod psihijatra,

- da je liječenje tužitelja završeno 14. veljače 2020.

- da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice niti s kirurške, niti s psihijatrijske strane;

- da je isti kao posljedicu ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi trpio pretrpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, zatim srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, zatim sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i blažeg do 3 mjeseca po štetnom događaju,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno kroz 2 tjedna, ukupno 28 sati (razdoblje preporučenog mirovanja) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku, pripremu hrane i slično.

11. Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) zaključuje da je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a te da sukladno odredbi čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti , po kriteriju fizičkih bolova i straha s obzirom na utvrđeni intenzitet i dužinu trajanja istog tužitelju iz ovog štetnog događaja pripada pravo na naknadu pravične novčane naknade neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja u ukupnom iznosu od 3.500,00 eur. Na ime naknade tuđe pomoći i njege s obzirom na utvrđenu dužinu trajanja iste od 28 sata, koju su tužitelju nesporno među strankama pružali ukućani, a polazeći da cijena jednog sata tuđe pomoći iznosi 4,00 eur o visini koje temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a odlučuje po slobodnoj ocjeni, utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu iznosa od ukupno 112,00 eur.

12. Kako među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju po osnovu naknade sveukupne štete već isplatio iznos od 1.327,23 eur to prvostupanjski sud umanjuje prethodno navedene pripadajuće iznose naknade štete za nesporno isplaćeni iznos, te utvrđuje da tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripada pravo na naknadu štete u daljnjem iznosu od 2.272,77 eur. Na suđeni iznos neimovinske i imovinske štete zateznu kamatu pozivom na odredbu čl. 12.st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) dosuđuje od 1. ožujka 2019. kao datuma podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku te odlučuje kao u točki I. izreke time da kao osnovan temeljem odredbe čl. 29.st.1. ZOO-a prihvaća i zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 331,81 eura za razdoblje od 1. ožujka 2019. pa do isplate 29. listopada 2021. te odlučuje kao u točki II. izreke.

13. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi tuženika za istaći je da su suprotno žalbenim navodima u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

14. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

15. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Međutim ostvaren je žalbeni razlog djelomično pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Odredbom čl. 19. st.1. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

18. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. ( čl. 19.st.2. ZPP-a)

19. Odredbom čl. 1100.st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

20. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom ( čl. 1100.st.2. ZOO-a)

21. Odgovarajući na žalbene navode tuženika, za istaći je da je pravilno prvostupanjski sud, neovisno na nesporno isplaćeni iznos štete, obvezao tuženika na naknadu tužitelju daljnjeg iznosa neimovinske i imovinske štete u zahtijevanom iznosu od ukupno 2.272,77 eur.

22. Ovo iz razloga jer, protivno žalbenim navodima tuženika, s obzirom na po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene činjenice, tužitelju, prouzročenu štetu u štetnom događaju od 16. lipnja 2018. tužitelju nije u potpunosti naknadio izvršenom isplatom nespornog iznosa od 1.327,23 eur.

23. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. ZOO-a kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti s obzirom na činjenicu da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio laku tjelesnu ozljedu. Iako je tužitelj, kako to tuženik ističe žalbom u prometnoj nezgodi od 16. lipnja 2018. po svojoj kvalifikaciji zadobio laku tjelesnu ozljedu i to u vidu istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje prsnog koša, protivno žalbenim navodima tuženika, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud druge okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje tužitelju pravične novčane naknade.

24. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju činjenica utvrđenih temeljen nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, s obzirom na karakter zadobivene ozljede tužitelja u štetnom događaju unatoč tome što kao posljedice iste kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice, u situaciji kao što je konkretna kada je tužitelj kao posljedicu zadobivene ozljede u vidu istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje prsnog koša, trpio fizičke bolove i strah s obzirom na provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeni intenzitet i trajanje istih, utvrdio da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje te je pravilno primjenom odredbe čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete iz ovog štetnog događaja.

25. Stoga je protivno žalbenim navodima tuženika ,pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. ZOO-a te je pravilno vodeći računa o kvalifikatornim okolnostima iz stavka 2. citiranog članka tj. trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova i straha utvrdio da tužitelju iz ovog štetnog događaja pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, tj. pravo na naknadu neimovinske štete u ukupnom novčanom iznosu od 3.500,00 eur, visina koje je pravilno ocjenjena imajući na umu i pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem su promijenjeni orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%.

26. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud s obzirom na utvrđenu potrebu trajanja tuđe pomoći i njega od 28 sata polazeći od cijene sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eura, pravilnost koje tuženik žalbenim navodima i ne dovodi u sumnju utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete po ovo osnovu u iznosu od 112,00 eura.

27. Polazeći od tako pravilno utvrđenih iznosa suprotno žalbenim navodima, proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju na ime naknade ukupne neimovinske i imovinske štete pretrpljene kao posljedicu prometne nezgode od 16. lipnja 2018., uračunavajući po tuženiku nesporno isplaćeni iznos od 1.327,23 eur u konačnosti pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 2.272,77 eur te je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu navedenog iznosa prihvatio u cijelosti te pravilno odlučio kao u točki I. izreke. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 29.st.1. ZOO-a obvezao tuženika i na isplatu zakonske zatezne kamate zbog zakašnjelog plaćanja iznosa od 331,81 eur za vremensko razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva 1.ožujka 2019. pa do izvršenog plaćanja 29. listopada 2021.

28. Ispitujući pravilnost prvostupanjske presude u granicama razloga određenih u žalbi ( čl. 365.st.2. ZPP-a) osnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost primjene materijalnog prava u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni i povišeni dio tuženog zahtjeva tužitelja od 281,93 eura.

29. Naime u konkretnom slučaju , kako to osnovano ističe tuženik sadržajem žalbe tužitelj je podneskom od 1. veljače 2023. povećao tužbeni zahtjev tako da je umjesto isplate iznosa od 1.990,84 eru zatražio isplatu iznosa od 2.272,77 eur a koje povećanje ima značenje preinake tužbe iz odredbe čl. 191.st.2. ZPP-a. Takvom preinakom tužitelj je povisio tužbeni zahtjev za iznos od 281,93 pa navedeni iznos tužitelju ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 1. ožujka 2019. kako je to suđeno po prvostupanjskom sudu.

30. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 1. veljače 2020. razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 281,93 eur, odnosno za iznos koji je veći od onoga zatraženog u tužbi.

31. Obzirom na izneseno tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može za taj dio biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

32. Zbog navedenog prvostupanjsku presudu u dijelu suđene zakonske zatezne kamate na iznos od 281,93 eur valjalo je na temelju odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a preinačiti te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

33. U odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki II.. izreke za navesti je da sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka time da tuženik sadržajem žalbe i ne iznosi razloge zbog kojih odluka o troškovima sadržana u izreci pobijane presude nije pravilna. Tuženik je izgubio parnicu pa ga je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju.

34. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke a temeljem odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a kao u točki II. izreke.

35. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u razmjeno neznatnom dijelu za koji nisu nastali posebni troškovi, odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška te je temeljem odredbe čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković