Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-244/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Zagrebu i umješača na strani tuženika DS Smith Unijapapir Croatia d.o.o., Zagreb, Lastovska ulica 5, OIB: 99467758764, zastupanog po punomoćniku Mati Stjepanoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14060/2021-26 od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14060/2021-26 od 14. ožujka 2024. u toči I. izreke za iznos od 3.385,36 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.769,36 eur od 10. studenog 2021. pa do isplate a na iznos od 616,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 14. ožujka 2024. pa do isplate, u točki IV. izreke za iznos parničnog troška od 1.072,98 eura sa zakonskom zatezno kamatom tekućom od 14. ožujka 2024. te u točki V. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu suđene glavnice i zakonske zatezne kamate te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke preko iznosa od 1.072,98 eur do iznosa od 1.699,08 eur i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 981,68,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2021. pa do isplate, zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 616,00 eur za razdoblje od 10. studenog 2021. pa do 13. ožujka 2024. te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 626,10 eur.

III. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 100,47 eur sve u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.367,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. studenog 2021. pa do isplate. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 4.367,04 eur tekućih od 11. prosinca 2020. pa do 9. studenog 2021. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.454,05 eur sa zatraženim kamatama. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.699,08 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u točki V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, u točki VI. izreke odbijen je zahtjev umješača za naknadom troškova parničnog postupka dok je prvostupanjskim rješenjem odbijen prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

2. Protiv točke I., IV. i V izreke prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4.Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika te smatra da je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na naknadu štete tužitelju u priznatim iznosima.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete pretrpljene u nezgodi na radu od 25. lipnja 2020. u sveukupnom novčanom iznosu od 5.811,00 eur.

7. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporna odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu štete tužitelju temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] time da između stranka u postupku pred prvostupanjski sudom nije bilo sporno da je navedenom policom sklopljenog između tuženika i tužiteljeva poslodavca ugovorena odbitna franšiza u visini od 5.805,00 eur.

8. Sporna je osnovanost visine tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Odlučujući o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud po provedenom postupku temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke utvrđuje;

- da je tužitelj 25. lipnja 2020. pretrpio ozljedu na radu u vidu otvorenog prijeloma obje kosti lijeve podlaktice uz razderotnu ranu podlaktice,

- da je liječen operativno, fiksacijom ulomaka pločicama i vijcima te je proveo fizikalnu terapiju od 13 ciklusa te da je liječenje tužitelja završeno s nalazom fizijatra 10.11.2021.,

- da su kod tužitelja po završetku liječenja zaostali bolovi u lijevom laktu i podlaktici kod većeg opterećenja ruke, umjerena slabost ruke, kretnje rotacije podlaktice su ograničene u manjem stupnju a dorzalna fleksija šake terminalno uz oslabljenu cirkulaciju radijalne arterije zbog ozljede iste a što sve smanjuje životnu aktivnost tužitelja u brojčanom iskazu od 13%,

- da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 4 mjeseca, time da je tužitelj trpio i nelagodnosti zbog hospitalizacije, operacije, Rtg snimanja, infuzija, dobivanja injekcija, dugotrajne fizikalne terapije, zbog brojnih dolazaka na kontrolne preglede i sl.

- da je tužitelj trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja da je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jedan dan u vidu zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja te strah pred operaciju a potom strah srednjeg intenziteta 7 dana te manjeg intenziteta 5 tjedna kumulativno,

- da su postoperativni ožiljci na lijevoj podlaktici (iznad ulnarnog dijela podlaktice ožiljak duljine 16 cm, širine oko 1 mm, boje okolne kože; na volarnoj strani podlaktice ožiljak duljine 12 cm, širine 1-2 mm, boje okolne kože; oba ožiljka su teže uočljiva) rezultirali naruženje manjeg stupnja uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli.

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno u trajanju od 2 tjedna, zatim 3 sata dnevno u trajanju od 2 tjedna, potom 2 sata dnevno 4 tjedna te 1 sat dnevno kroz 4 tjedna i to za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane I sl.

- da je liječenje tužitelja završeno 10. studenog 2021.,

10. Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) zaključuje da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje pa da u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete.

11. Primjenom odredbe čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a, uzimajući u obzir težinu povrede te kvalifikatorne okolnosti utvrđuje da tužitelju s obzirom na intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova te neugodnosti koje je trpio zbog hospitalizacije, operacije, Rtg snimanja, infuzija, dobivanja injekcija, dugotrajnih fizikalnih terapija i brojnih dolazaka na kontrolne preglede, opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.919,90 eur. Po kriteriju straha uzimajući u obzir intenzitet i trajanje istog utvrđenog provedenim vještačenjem tužitelju da pripada pravo na isplatu iznosa od 1.393,59 eura a zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta uzimajući u obzir stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja u opsegu od 13% koje se očituje u zaostalim bolovima u lijevom laktu i podlaktici kod većeg opterećenja ruke, umjerenoj slabosti ruke, ograničenja u manjem stupnju u kretnji rotacije podlaktice, dorzalnoj fleksiji šake terminalno uz oslabljenu cirkulaciju radijalne arterije, opravdava dosudu pravične novčane naknadu u iznosu od 3.981,68 eur te naruženja u iznosu od 1.260,87 eur. Na ime naknade tuđe pomoći i njege s obzirom na utvrđenu dužinu trajanja iste od 154 sata polazeći od cijene sata iste od 4,00 eur temeljem odredbe čl. 1095.st.1.i čl. 1089.st.2. ZOO-a utvrđuje da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 616,00 eura pa tužitelju. Slijedom navedenog zaključuje da tužitelju iz ovog štetnog događaja pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u sveukupnom novčanom iznosu od 10.172,04 eur kojeg umanjuje za ugovorenu franšizu od 5.895,00 eur te u konačnosti obvezuje tuženika kao osiguratelja na naknadu prouzročene štete tužitelju u iznosu od 4.367,04 eur te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

12. U postupku donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

13. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Međutim ostvaren je žalbeni razlog djelomično pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

16. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17. Odredbom čl. 1100.st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

18. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom ( čl. 1100.st.2. ZOO-a)

19. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1100. ZOO-a te je pravilno vodeći računa o kvalifikatornim okolnostima iz stavka 2. citiranog članka tj. trajanje i jačini pretrpljenih fizičkih bolova, straha te stupnju naruženja , utvrdio pravičnu novčanu naknadu koja pripada tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti po kriteriju fizičkih bolova u visini od 2.919,90 eur, straha u iznosu od 1.393,59 eura te naruženja u iznosu od 1.260,87 eura.

20. Žalbeni navodi tuženika da okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju priznavanju tužitelju prava na naknadu naprijed navedenih iznosa nisu osnovani. Ovo iz razloga jer intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha, te stupanj zaostalog naruženja kad se sagledaju s dinamikom nastanka štetnog događaja, ali i neugodnostima koje je tužitelj svakako imao vezano uz hospitalizacije, operacije, Rtg snimanja, infuziju, dobivanja injekcija, kontrolne preglede te fizikalnu terapiju od gotovo 13 ciklusa i po ocjeni ovoga suda u smislu odredbe čl. 1100.st.2. ZOO-a opravdavaju priznavanje tužitelju pravične novčane naknade u naprijed navedenim iznosima.

21. Zbog toga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog pravo za svaku od naprijed navedenih kvalifikatornih okolnosti te neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da je tužitelju po kriteriju fizičkih bolova trebalo priznati iznos od 1.990,00 eur, straha iznos od 860,00 eur te naruženja iznos od 500,00 eur.

22. Na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud vezano uz navedene kvalifikatorne okolnosti, utvrđujući visinu pravične novčane naknade odstupio od Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( dalje Orijentacijski kriteriji) valja istaći da Orijentacijski kriteriji predstavljaju samo orijentir sudu kojim se rukovoditi prilikom izračuna pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1100. ZOO-a a ne puku matematičku formulu prema kojoj se striktno ima obračunavati visina naknade neimovinske štete zbog pojedinog povrijeđenog prava osobnosti po svakom od kriterija u svezi kojeg se podnosi tužba radi naknade neimovinske štete.

23. Međutim osnovano tuženik sadržajem žalbe upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava vezano uz odlučivanje visine pravične novčane naknade uzimajući u obzir kriterij smanjenja opće životne aktivnosti.

24. Uzimajući u obzir da je tužitelj povrijeđen u dobi od 54 godine te da mu je kao trajna posljedica zadobivene ozljede zaostali bolovi u lijevom laktu i podlaktici kod većeg opterećenja ruke, umjerena slabost ruke, kretnje rotacije podlaktice su ograničene u manjem stupnju a dorzalna fleksija šake terminalno uz oslabljenu cirkulaciju radijalne arterije a što sve smanjuje životnu aktivnost tužitelja u brojčanom iskazu od 13% kako je to utvrđeno provedenim vještačenjem ovaj sud smatra primjerenom novčanom naknadom po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.000,00 eur a ne u visini od 3.981,68 eur kako je to utvrdio prvostupanjski sud.

25. U odnosu na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je ista tužitelju bila potrebna u trajanju od 126 h, budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj imao potrebu za istom u trajanju od gotovo 182 h, pa je pravilno prvostupanjski sud tužitelju polazeći od cijene sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eura, pravilnost koje tuženik žalbenim navodima i ne dovodi u sumnju utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete po ovo osnovu temeljem odredbe čl. 1095.st.1. ZOO-a u iznosu od 616,00 eura.

26. Prema tome ukupna neimovinska šteta koja pripada tužitelju iznosi 8.574,36 eura a imovinska u visini od 616,00 eura, odnosno ukupno 9.190,36 eur te taj iznos valja umanjiti za ugovorenu franšizu od 5.805,00 eur pa tužitelju na ime naknade štete pripada pravo na iznos od 3.385,36 eur a ne u visini od 4.367,04 eur kako mu je to dosudio prvostupanjski sud.

27. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud na pretrpljenu neimovinsku štetu kamatu tužitelju dosudio od završetka liječenja tj. od 10. studenog 2021. termin završetka kojeg je utvrđen provedenim medicinskim vještačenjem pravilnost kojeg tuženik tijekom postupka ničim nije doveo u sumnju.

28. Ovo iz razloga jer prema odredbi 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

29. Kako je u konkretnom slučaju liječenje tužitelja završeno 10. studenog 2021., to je evidentno da je isto završeno nakon podnošenja tužbe ( tužba je podnesena 17. svibnja 2021.) pa je tužitelju neimovinska šteta nastala i dospjela u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a dovršetkom liječenja od kojeg datuma mu je tuženik sukladno ovoj odredbi u obvezi isplatiti zakonske zatezne kamate na pripadajući iznos naknade neimovinske štete.

30. Kako ova šteta u smislu naprijed citirane odredbe dospijeva završetkom liječenja to na dospijevanje iste protivno žalbenim navodima tuženika nije od odlučnog značenja činjenica kada je tuženik tužitelju učinio dostupnom samu medicinsku dokumentaciju vezano uz preglede fizijatra izvršen 10. studenog 2021. uz kojeg se vezuje završetak liječenja, odnosno žalbeni navod tuženika da je isto učinjeno tek 27. rujna 2023.

31. Međutim, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava za istaći je da je isto pogrešno primijenjeno u dijelu kojim je prvostupanjski sud zakonsku zateznu kamatu na iznos naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege dosudio od završetka liječenja 10. studenog 2021.

32. Naime, zatezne kamate na dosuđenu naknadu tuđe pomoći koja predstavlja nerepariranu imovinsku štetu u situaciji kada tužitelj za ovaj vid pomoći prema stanju spisa nije imao stvarne izdatke i kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti teku od presuđenja poglavito kada je visina određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke u smislu odredbe čl. 1089.st.2. ZOO-a.

33. Zbog navedenog prvostupanjsku presudu u dijelu suđene glavnice i zakonske zatezne kamate na iznos od 616,00 eur valjalo je na temelju odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a preinačiti te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

34. U odnosu na odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke osnovano tuženik prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

35. U konkretnom slučaju tuženik je osporavao osnovanost visine tužbenog zahtjeva činjenicom ugovorene franšize smatrajući da tužitelju ne pripada pravo na naknadu zahtijevanog iznosa štete smatrajući da ukupna visina naknade pretrpljene štete tužitelja ne prelazi iznos ugovorene franšize odnosno iznos do kojeg obvezu naknade štete ima isključivo osiguranik tuženika. Time je tuženik iako nije osporavao samu odgovornost svog osiguranika konkretno tužiteljeva poslodavca za naknadu štete tužitelju proizašlu iz ozljede na radu, osporio svoju odgovornost na naknadu zahtijevane štete tužitelju pa se o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška u konkretnom slučaju u kojem je tužitelj u cijelosti uspio s osnovanošću osnove spram tuženika a djelomično u pogledu visine ima odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a a ne sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a kako je to konkretno učinio prvostupanjski sud.

36. Tužitelju prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje Tarifa) kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud pripada pravo na naknadu troška za sastav odštetnog zahtjeva ( Tbr. 32.-100 bodova), sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 7t.1. Tarife), sastava podnesaka od 23. lipnja 2021. i 14. listopada 2023. ( Tbr. 8/1 -100 bodova) te zastupanja na ročištima 6. lipnja 2022. i 12. veljače 2024. ( Tbr. 9.t.1. Tarife- 100), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife) iznosi 1.500,00 eur.

37. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka uspjeh tužitelja u parnici ukupno iznosi 79,13 % ( tužitelj je s osnovom uspio u cijelosti a s visinom u omjeru od 58,26 %) dok uspjeh tuženika iznosi 20,87 % ( glede osnove 0 % a u odnosu na visinu 41,74 %) pa kada se uspjeh tužitelja u parnici od 79,13% umanji za uspjeh tuženika od 20,87%, proizlazi da je omjer uspjeha tužitelja u sporu u visini od 58,26% prema kojem omjeru je tuženik tužitelju sukladno pravilnom primjenom odredbe čl. 154.st.2. ZPP-a u obvezi naknaditi naprijed navedene potrebne troškove postupka.

38. Slijedom iznijetog tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi naprijed navedeni trošak zastupanja srazmjerno postignutom uspjehu u sporu od 58,26 % tj. iznos od 873,90 eur kojem u cijelosti valja pridodati nužni trošak provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur, dakle 1.072,98 eur koliko ukupno iznosi trošak prvostupanjskog postupka.

39. Obzirom na izneseno odluku o parničnom trošku sadržanu u točki IV. izreke pobijane presude za iznos od 1.072,98 eur temeljem odredbe čl. 368. ZPP-s a valjalo je potvrditi dok je u preostalom dijelu po žalbi tuženika istu temeljem odrede čl. 373.t.3. valjalo preinačiti te odlučiti kao u točki II. izreke.

40. Obzirom na sve naprijed iznijeto temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke dok je temeljem odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

40. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom i to u omjeru od 22,47 % srazmjerno tako postignutom uspjehu u žalbenom postupku primjenom odredbe čl. čl. 154.st.2. ZPP-a pripada mu i zatražena naknada troškova žalbenog postupka koja se sastoji od troška sastava žalbe od 312,50 eura uvećano za plaćenu sudsku pristojbu od 134,66 eur.

41. Slijedom iznijetog srazmjerno postignutom uspjehu u žalbenom postupku istom je na temelju čl. 154.st.2. u svezi s odredbom čl. 166. st.2.ZPP-a valjalo priznati pravo na naknadu žalbenog troška u visini od 100,47 eur dok je preostali dio zahtjeva za naknadu žalbenog troška valjalo odbiti te odlučiti kao u točki III. izreke.

42. Prvostupanjska presuda u točki II.,III. i VI. izreke te prvostupanjsko rješenje kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković