Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-108/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5.JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, protiv tuženika FLORIJAN SERVIS d.o.o., Zagreb, Remetinečki Gaj 2 h, OIB : 88908406063, zastupanog po punomoćnicima iz OD Jujnović Lučić Marković Ivandić Galić, d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 2283/2022 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika FLORIJAN SERVIS d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 2283/2022 od 20. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženiku da 1. -4. tužiteljima isplati s osnove otpremnine iznos od po 8.924,28 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te 5. tužitelju iznos od 9.404,74 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da 1. -5. tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 11.200,00 eur, sve u roku od 15 dana.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.U odgovoru na žalbu 1. -5. tužitelji su osporili osnovanost žalbenih navoda tuženika.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u točki I. izreke.

7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da su 1.-5. tužitelji bili zaposlenici tuženika na poslovima profesionalnih vatrogasaca,

-da je 1. i 2. tužitelju prestala vatrogasna služba na poslovima profesionalnih vatrogasaca zbog potrebe službe s pravom na starosnu mirovinu, a time i radni odnos kod tuženika 31. prosinca 2021., 3. tužitelju dana 30. lipnja 2021., 4. tužitelju 30. rujna 2021., te 5. tužitelju 30. ožujka 2022., za što su od strane Hrvatske vatrogasne zajednice izdana i rješenja,

-da je iz očitovanja Hrvatske vatrogasne zajednice od 31. kolovoza 2022. razvidno u bitnome da ista ne izdaje rješenja za isplatu otpremnine, već da je isplata otpremnine obveza poslodavca, te da ako se u mirovinu ide s radnog mjesta profesionalnog vatrogasaca da istima pripada iznos prema odredbama Zakona o vatrogastvu ovisno o tome da li je ostvareno pravo na starosnu mirovnu, invalidsku mirovinu ili prijevremenu starosnu mirovinu,

-da su svi tužitelji od Hrvatske vatrogasne zajednice zatražili suglasnost radi odlaska u mirovinu,

-da je iz iskaza svih tužitelja, razvidno između ostalog da se nitko od njih nikada nije odrekao otpremnine,

-da je iz iskaza svjedoka OA pored ostalog razvidno da su 1.2, 4. i 5. tužitelji od njega tražili suglasnost za odlazak u mirovinu i obećali da neće tražiti otpremnine,

-da je svjedokinja NA u svom iskazu navela u bitnome da tuženik do prosinca 2023. nije bio vatrogasna organizacija i da nije bio obvezan sudjelovati u svim davanjima koje vatrogasne organizacije kao poslodavci su obvezni, da je tuženik tvrtki Pliva pružao najam vatrogasaca, da kad je stupio na snagu novi ZOV da nisu na vrijeme bili doneseni podzakonski akti, zbog čega da je tuženik tražio da se formira postrojba za Plivu, ali da je Hrvatska vatrogasna zajednica to odbila, pa da su se prema tome tužitelji trebali vratiti u Plivu, što da se desilo s većinom vatrogasaca, osim nekolicine koji da su od tuženika tražili suglasnost za odlazak iz firme. Ustvrdila je da je tužiteljima objašnjeno da ne mogu dobiti otpremninu, da su se isti s time suglasili, da su to neki rekli prije, a neki poslije potpisivanja sporazuma o prestanku radnog odnosa,

-da visina tužbenih zahtjeva tužitelja nije bila sporna među strankama.

8.1.Sukladno ovakvim utvrđenjima, u odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije prvostupanjski sud ukazuje na čl. 2. st.. t.20. Zakona o vatrogastvu („Narodne novine“ broj 125/2019 i dr., dalje: ZOV-a), te sukladno toj odredbi zaključuje da je ovaj prigovor neosnovan.

Isto tako stav je suda da nije osnovan prigovor tuženika ni vezano za primjenu Odluke o proglašenju ZOV-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., jer da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da bi kod njega bio na snazi Pravilnik o radu, koji je donesen u skladu s relevantnim radnopravnim propisima i koji se primjenjuje i u slučaju isplate otpremnine radnika koji su zaposleni kod tuženika, a koji bi Pravilnik isključio primjenu odredaba ZOV-a.

Prvostupanjski sud također ukazuje na čl. 319. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), kao i na čl. 58. st.5. ZOV-a. Ne prihvaća prigovor tuženika ni da tužiteljima nije prestao radni odnos temeljem propisa koji uređuje mirovinsko osiguranje i propisima koji uređuju staž osiguranja s povećanim trajanjem, već da temeljem čl. 78. ZOV-a, navodeći da je istima radni odnos prestao zbog stjecanja prava na starosnu mirovinu, a da je preduvjet ostvarivanja tog prava bilo Rješenje glavnog vatrogasnog zapovjednika, te se u svezi s time sud pozvao na čl. 55. st.1. ZOV-a.

Nije sud prihvatio ni prigovor da tužitelji ne ostvaruju pravo na starosnu mirovinu, a time i otpremninu, budući da je iz rješenja Hrvatske vatrogasne zajednice o rješenja HZMO-a vidljivo da je za svakog pojedinog tužitelja utvrđeno da ostvaruje pravo na starosnu mirovinu.

8.2.Osim toga, sud prvog stupnja nije prihvatio ni tvrdnje tuženika da su se tužitelji potpisivanjem sporazuma odrekli u čl.4. prava na otpremnine. U svezi toga, sud je uvažio iskaze 1.-5. tužitelja, koji su suglasno naveli da su od tuženika kao poslodavca tražili suglasnost za odlazak u mirovinu, no da se nisu odrekli prava na otpremnine. U tom dijelu sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka ČA, NA na okolnost da su se tužitelji odrekli prava na otpremninu, smatrajući te navode nelogičnim i neživotnim.

Nastavno prednje rečenom, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljima pripada pravo na otpremninu sukladno ranije spomenutim zakonskim odredbama, slijedom čega da je tuženik u obvezi istima isplatiti pripadajuće otpremnine.

Kako tuženik nije osporavao visine tužbenih zahtjeva tužitelja, to je udovoljeno tužbenim zahtjevima tužitelja i odlučeno kao u točki I. izreke. O pravu 1. -5. tužitelja na zakonske zatezne kamate na dosuđene glavnice, odlučeno je primjenom čl. 29. ZOO- a, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. i 155. ZPP-a.

9.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, neosnovanim drži ovaj sud žalbene tvrdnje tuženika kojima i nadalje ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, upirući u vezi s tim na čl. 1. st.4., te čl. 2. t. 34. ZOV-a, sukladno kojima smatra da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe navedenog Zakona.

Protivno ocjeni tuženika, činjenica da tuženik nije vatrogasna postrojba niti vatrogasna organizacija u smislu čl. 2. t. 34. ZOV-a (što ni po ocjeni ovog suda nije sporno), u ovoj pravnoj situaciji, ni prema prosudbi ovog suda nije od utjecaja na pitanje pasivne legitimacije tuženika glede zahtjeva za isplatu otpremnina. Ono što je ovdje odlučno je činjenica da je temeljem sklopljenih Ugovora o radu kod tuženika, utvrđeno da će tužitelji obavljati poslove profesionalnih vatrogasaca, te da je za vrijeme dok su bili zaposleni upravo kod tuženika, u odnosu na sve tužitelje Rješenjima Hrvatske vatrogasne zajednice utvrđeno da im prestaje vatrogasna služba zbog potrebe službe s pravom na starosnu mirovinu (za 1. i 2. tužitelja sa 31.12.2021., za 3. tužitelja sa 30.06.2021., za 4. tužitelja sa 30.09.2021. i za 5. tužitelja sa 31.03.2022.). Pri tome je ne manje bitno da prije no što su tužitelji stekli pravo na starosnu mirovinu, je već stupio na snagu sada važeći ZOV, koji je propisao pravo na otpremninu.

9.2.Shodno prednjem, neovisno o tome u kojoj su tvrtki tužitelji trebali obavljati poslove profesionalnih vatrogasaca, tuženik je bio njihov poslodavac u vrijeme donošenja ranije spomenutih rješenja, kod kojeg su ostvarivali materijalna prava kao što je mjesečna plaća, posljedično čemu, se nameće zaključak da je u konkretnom slučaju, kao što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, valjalo primijeniti odredbe ZOV- a, sukladno čemu, a napose čl. 58. st.5. ZOV-a, je upravo tuženik taj koji je pasivno legitimiran da kao njihov poslodavac istima isplati i pripadajuću otpremninu.

10.1.Nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem ustraje na tvrdnji da su se tužitelji odrekli prava na otpremninu, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije poklonio vjeru iskazima predloženim po tuženiku, nego isključivo iskazima tužitelja, upirući u svezi s tim i na sadržaj Sporazuma o prestanku radnog odnosa svih tužitelja.

Vezano za predmetni Sporazum, ponajprije se napominje da spisu prileži preslika Sporazuma o raskidu ugovora o radu s 4. tužiteljem, no se i s ostalim tužiteljima. Neovisno o tome, dalje se ukazuje tuženiku da je Rješenjem glavnog vatrogasnog zapovjednika za 4. tužitelja od 2. rujna 2021. utvrđeno da mu prestaje vatrogasna služba zbog potrebe službe, a da je iz čl.1. Sporazuma vidljivo da se isti sklapa radi odlaska radnika u mirovinu (dakle ispunjenja uvjeta za mirovinu). Shodno tome, ocjena je ovog suda da je predmetni u konkretnim okolnostima samo posljedica prethodno donesenog Rješenja.

10.2.Osim toga, suprotno ocjeni tuženika, činjenica da u tom Sporazumu ni na koji način nije spomenuto pitanje otpremnine, odnosno da iz istog proizlazi da 4. tužitelj prema tuženiku više nema nikakvih potraživanja, pa time ni s osnova otpremnine, prema uvjerenju ovog suda se ne može tumačiti da zbog toga 4. tužitelj ne bi imao pravo na otpremninu.

Ovo posebice iz razloga jer s jedne strane, prema stavu ovog suda, niti sam Sporazum, kao ni odredbe važećeg ZOV-a, ne sadrže prekluzivni rok u kojem tužitelji mogu iskazati svoje pravo na otpremninu, a s druge strane, radi o zakonskoj kategoriji (čl. 58. st.5. ZOV-a), posljedično čemu, prema prosudbi ovog suda, tužitelji ni nisu trebali postavljati konkretan zahtjev za isplatu otpremnina, budući se radi o pravu koje je bilo sadržano u samom Zakonu.

10.3.Isto tako, kao što je ispravno utvrdio sud prvog stupnja, ni ovaj sud ne drži nimalo ni logičnim ni životnim, da bi se bilo koji radnik, u situaciji kada ima zakonsko pravo na određeni novčani iznos kao što je npr. otpremnina, odrekao dobrovoljno tog prava.

Stoga, unatoč tome što su svjedoci predloženi po tuženiku, doista suglasno potvrdili da su se tužitelji odrekli prava na otpremninu, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada u konačnici tim svjedocima ipak nije poklonio vjeru.

11.Pogrešnim drži nadalje ovaj sud žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost stava suda prvog stupnja glede dvojbe o tome po kojem je propisu tužiteljima prestao radni odnos, dakle da li onima koji uređuju mirovinsko osiguranje i onima koji uređuju staž osiguranja s povećanim trajanjem ili odredbi ZOV-a. Naime, protivno tumačenju tuženika, sagledavajući sve pravno relevantne okolnosti, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravno utemeljene, ranije navedene razloge (t.8.1. ovosudnog obrazloženja) kojima se rukovodio sud kada nije prihvatio ovaj prigovor tuženika. To stoga što i prema uvjerenju ovog suda, iz raspoložive dokumentacije (Rješenja glavnog vatrogasnog zapovjednika i Rješenja HZMO-a), doista proizlazi da je preduvjet ostvarivanja prava na starosnu mirovina 1. -5. tužitelja, bilo donošenje Rješenja glavnog vatrogasnog zapovjednika, ali da je u konačnici o pravu 1.-5. tužitelja na starosnu mirovinu ipak odlučio HZMO, to se neupitnim ukazuje stajalište da je ipak u konkretnoj pravnoj situaciji 1. -5. tužiteljima prestao radni odnos temeljem materijalno-pravnih odredaba koje uređuju mirovinsko osiguranje i staž osiguranja s povećanim trajanjem.

To i po prosudbi ovog suda ima za posljedicu da primjenom čl. 55. st.1., a u svezi s čl. 58. st.7. ZOV-a, 1.-5. tužiteljima pripada pravo na otpremninu, kako to osnovano zaključuje i sud prvog stupnja.

12.Obzirom na sve prethodno izloženo, pravilnom smatra ovaj sud i odluku o parničnom trošku.

13.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tuženik iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

14.Zbog svih izloženih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

15.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković