Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-444/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku u Velikoj Gorici, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Širolina 4, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu, poslovni broj: Pn-65/2024-6 od 19. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Pn-65/2024-6 od 19. veljače 2025. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj:

Pn-65/2024-6 od 19. veljače 2025.:

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke, kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.459,35,13 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate;

- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.697,38 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2022. do isplate, dok mu je točkom II. izreke naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.959,35 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika osnovana je tek djelomično, glede odluke o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale na njezinom vozilu registracijske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) 14. veljače 2022. prilikom naleta divlje životinje

- čaglja na autocesti A11 - dionica prometni čvor Velika Gorica jug - prometni čvor Velika Gorica sjever, grad Velika Gorica na 4 km + 600 m, u iznosu od 2.697,38 EUR (tada 20.323,43 kn), koliko je iznosio trošak popravka vozila, kojeg je platila ovlaštenom serviseru Auto Zubak d.o.o.

6. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je vozilom tužiteljice te zgode upravljao njezin suprug IF, a tužiteljica je bila suvozač

- da su na mjesto prometne nesreće/događaja na cesti pozvani djelatnici II. Postaje prometne policije Zagreb, koji provedenim izvidima nisu utvrdili da bi događaj bio uzrokovan kršenjem prometnih propisa

- da je divlja životinja - čagalj na mjestu događaja uginula te su je preuzeli djelatnici tuženika

- da je kolnik autoceste A11 ograđen zaštitnom žičanom ogradom

- da iz putnog radnog lista, ophodarskog dnevnika i dnevnika rada ophodara, te iskaza svjedoka ĐF i UF proizlazi da je ophodarska služba tuženika obišla vozilom dio dionice na kojem se dogodila prometna nesreća prije njezinog nastanka, kojom prilikom nije uočena životinja u ograđenom prostoru autoceste, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde

- da iz iskaza svjedoka UF proizlazi da su nakon nesreće kolega ĐF i on provjerili ogradu na od 3 do 5 km na lijevoj i desnoj strani, te prilikom pregleda nisu uočili nikakve nedostatke na ogradi, pa ni u dijelu na kojem su se odvijali radovi vanjskih izvođača na oko 300 m od mjesta nesreće

- da iz iskaza svjedoka IF i tužiteljice proizlazi da su se u blizini mjesta događaja odvijali radovi, te su prema navodu tužiteljice fotografije sa str. 10-15 spisa snimljene dva dana kasnije, kojom prilikom je primijetila da su ograde na mjestu odvijanja radova postavljene labavo i da se pored ograde nalazi velika rupa

- da je za izvođenje spomenutih radova izgradnje fekalnih kanala crpne stanice naselja Velika Mlaka na predmetnoj dionici autoceste A11 tuženik izdao društvu VG Vodoopskrba d.o.o. Velika Gorica Suglasnost od 1. prosinca 2021. (str. 47-49 spisa), kojom je između ostalog dozvolio privremenu demontažu i montažu zaštitne žičane ograde uz uvjet da privremeno izmještena zaštitna žičana ograda mora i nadalje (na privremenoj lokaciji) zadržati svoju osnovnu funkciju, dakle mora u svakom trenutku tijekom izvođenja radova osigurati nemogućnost ulaska domaćih i divljih životinja na autocestu

- da je vozilo tužiteljice popravljeno kod ovlaštenog servisera Auto Zubak d.o.o., koji je izdao račun broj: 3887/11333/3 od 22. ožujka 2022., na ukupni iznos od 20.323,43 kn (sada 2.697,38 EUR), s rokom plaćanja istoga dana.

7. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je divlja životinja - čagalj ušao na kolnik autoceste unatoč postojanju zaštitne žičane ograde i izvršenoj ophodnji i pregledu autoceste, te da tuženik, koji je bio dužan osigurati neometan i siguran promet na autocesti (onemogućiti ulazak divlje životinje na autocestu), a što u konkretnom slučaju nije učinio, niti dokazao da nije bilo njegovog propusta u održavanju zaštitne žičane ograde odnosno autoceste za sigurno kretanje, odgovara po načelu predmnijevane krivnje temeljem čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a) i čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, dalje: ZC-a), pa je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pobijane presude.

8. U žalbi tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona) navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno izneseni razlozi su nejasni i proturječni dokazima izvedenim tijekom postupka. Osim toga, ističe da je prvostupanjski sud propustio svoju odluku donijeti temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na način kako to propisuje odredba čl. 8. ZPP-a. Ukazuje na utvrđenje prvostupanjskog suda da prije predmetne prometne nesreće nije bilo dojave o pojavi divlje životinje na autocesti, te iskaze svjedoka iz kojih proizlazi da je ophodarska služba redovito vršila ophodnju predmetne ceste prije prometne nesreće i da je zaštitna žičana ograda bila u urednom stanju, no, suprotno tome prvostupanjski sud zaključuje da postoji njegova odgovornost za nastanak prometne nesreće zbog nepravilnog održavanja prometnice. Ističe i da sama činjenica da se čagalj, koji spada u kategoriju sitne divljači, našao na kolniku autoceste ne znači automatski da zaštitna žičana ograda nije pravilno održavana i postavljena, odnosno da se u smislu Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti ne ostvaruje njena funkcija zaštite prometa na cesti od divljači i drugih životinja, jer je isti, obzirom na drugačiji način kretanja nego krupna divljač, mogao dospjeti na kolnik autoceste i uz pravilno postavljenu i održavanu zaštitnu žičanu ogradu. Također, ističe da iz ni jednog izvedenog dokaza ne proizlazi da zaštitna žičana ograda uz predmetnu dionicu autoceste nije pravilno postavljena ili održavana, kao ni da je čagalj ušao u ograđeno područje autoceste kroz oštećenu odnosno nepravilno postavljenu zaštitnu žičanu ogradu kako to pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud. Navodi i da između njegovog postupanja i predmetnog štetnog događaja nema uzročno- posljedične veze, niti u njegovom postupanju ima protupravnosti, pa nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu. Također, osporava dosuđeni tijek zateznih kamata, navodeći da tužiteljica temeljem odredbe čl. 183. st. 2. ZOO-a ostvaruje pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, jer se radi o potraživanju za čije ispunjenje rok nije određen pa dolazi u zakašnjenje tek kada je pozvan na ispunjenje obveze.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, te je prvostupanjski sud iznio relevantne, dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.

10. Osim toga, prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, nema dvojbe da je do predmetnog štetnog događaja došlo kada je osobno vozilo tužiteljice kojim je te zgode upravljao njezin suprug, naletjelo na čaglja na kolniku autoceste A11, kojom prilikom je na vozilu tužiteljice nastala imovinska šteta.

11.1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji tuženik, kao osoba koja upravlja autocestom, odgovara za štetu po načelu predmnijevane krivnje u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a, te odredbe čl. 50. st. 1. ZC-a kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Člankom 17. st. 1. ZC-a propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, a člankom 2. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14, 3/21) da su upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Prema odredbi čl. 2. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 92/19), prometnu opremu ceste čini, između ostalog, zaštitna žičana ograda, a prema čl. 78. st. 1. istog Pravilnika, zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja, te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

11.2. Dakle, tuženik je društvo koje upravlja autocestama, te je njegova zakonska obveza održavati autoceste. Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama. Na autocesti je potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih životinja, a što je zadatak tuženika.

11.3. Kako se u konkretnom slučaju na kolniku autoceste našao čagalj, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o njegovom propustu u smislu održavanja zaštitne žičane ograde. Svrha zaštitne žičane ograde je da spriječi dolazak divljači na kolnik autoceste, jer se divljač ne smije nalaziti u prostoru autoceste. Upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje da je postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili da zaštitna ograda (ili privremeno izmještena ograda zbog izvođenja radova) nije bila postavljena na način da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer da je bila, tada se ne bi dogodilo da se divljač nađe ne prostoru kolnika autoceste, za što po načelu predmnijevane krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a) odgovara tuženik.

11.4. Ovdje valja navesti da žalbeni navod tuženika da je predmetna divlja životinja (čagalj) mogla dospjeti na kolnik autoceste i uz pravilno postavljenu i održavanu zaštitnu žičanu ogradu, nije osnovan, budući da se radi o životinji koja se ne može penjati (primjerice kao mačka) i ne može preskočiti standardnu zaštitnu ogradu uz autocestu zbog njezine visine i načina dizajna da zadrži veće divlje životinje (jelena, divlju svinju), a samim time i manje, poput čaglja.

11.5. Protivno žalbenim navodima tuženika, sama činjenica da je postojala ograda, te da je tuženik po svojim radnicima izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i da nisu nađena oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde, jer ista nije spriječila izlazak divljači na autocestu. Budući da tuženik upravlja autocestom i da je bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućuje siguran promet, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi štetu prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog i neometanog prometa te mjere održavanja sigurnosti prometnice, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Suprotni žalbeni navodi tuženika kojima od sebe otklanja odgovornost, nemaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju i citiranim materijalno-pravnim propisima.

12. Također, neosnovano tuženik u žalbi osporava početak tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete, koju je prvostupanjski sud pravilno dosudio od dana njezinog nastanka (plaćanja računa za popravak vozila, odnosno dana kad je šteta otklonjena odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete), dakle od 22. ožujka 2022. do isplate, ovo temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a prema kojoj se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

13. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženika glede odluke o glavnoj stvari valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.

14. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužiteljici za radnje i izdatke navedene u točki 8. obrazloženja dosudio troškove postupka u iznosu od 1.959,35 EUR.

14.1. Tuženik u žalbi osporava u cijelosti odluku o troškovima postupka, a posebno pravo tužiteljice na naknadu troškova sastavljanja podnesaka od 23. svibnja 2023. i 22. siječnja 2025., navodeći da je tužiteljica navode koje iznosi u tim podnescima, mogla iznijeti na ročištima održanim svega dan kasnije, odnosno na ročištima 24. svibnja 2023. i 23. siječnja 2025., za koja joj je priznat trošak zastupanja.

14.2. Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a kada je tuženiku naložio da tužiteljici naknadi troškove postupka. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano tužiteljici priznao i dosudio troškove sastavljanja podnesaka od 23. svibnja 2023. i 22. siječnja 2025., čiji navodi su i prema ocjeni ovog suda mogli biti izneseni na ročištima održanim dan kasnije, pa ti troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje parnice.

14.3. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi troškove postupka u iznosu od 1.459,35 EUR, slijedom čega je u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a pobijana odluka potvrđena, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika u preostalom dijelu preinačena te je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 EUR odbijen kao neosnovan.

Varaždin, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer