- 1 -              Rev 442/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 442/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. P. iz D., OIB: … i 2. D. P. iz D., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika W. osiguranje V. I. G. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i partneri d.o.o., S., radi isplate, odlučujući reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-669/16-2 od 4. lipnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-20/13 od 17. prosinca 2015., u sjednici održanoj 29. studenoga 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se revizija tuženika glede trećeg pravnog pitanja kojim se problematizira početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni daljnji iznos neimovinske štete te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-669/16-2 od 4. lipnja 2018. u dijelu pod toč. III. izreke kojim je tuženiku naloženo tužiteljici pod 1. isplatiti zatezne kamate koje na daljnji iznos od 6.370,69 € (48.000,00 kuna) teku od 18. srpnja 2012. do 9. rujna 2012. i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice pod 1. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-20/13 od 17. prosinca 2015. u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 6.370,69 € (48.000,00 kuna) teku od 18. srpnja 2012. do 9. rujna 2012.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I.              Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na prvo i drugo pravno pitanje.

 

              II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              " I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1. na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 12.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. rujna 2012.g. pa do 31. srpnja 2015.g. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 48.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na isti teče od 18. srpnja 2012.g. pa do isplate kao i u odnosu na zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 12.000,00 kn teku od 18. srpnja 2012.g. do 10. rujna 2012.g.tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1. odbija.

 

              II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1. na ime naknade troškova za tuđu njegu i pomoć iznos od 7.500,00 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. prosinca 2015.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u odnosu na zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 7.500,00 kn teku od 18. srpnja 2012.g. do 17. prosinca 2015.g. tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1. odbija.

 

              III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade troškova liječenja iznos od 500,00 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. prosinca 2015.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na isti teku od 18. srpnja 2012.g. pa do isplate kao i u odnosu na zatezne kamate koje na dosuđeni iznos od 500,00 kn teku od 18. srpnja 2012.g. do 17. prosinca 2015.g tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1. odbija.

 

              IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 2. koji glasi:

 

              "Dužan je tuženik i roku od 15 dana platiti tužitelju pod 2. daljnji iznos od 2.800,00 kn sa zateznim kamatama koje na isti teku od 18. srpnja 2012.g. pa do isplate."

 

1.1.              Rješenjem prvostupanjskog suda je odlučeno:

 

              „I. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.029,08 kn, dok se za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 15.028,42 kn zahtjev tuženika odbija.

 

              Odbija se prijedlog tužitelja za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi.“

 

2.              Drugostupanjskom presudom je suđeno:

 

              „I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 17. prosinca 2015. pod poslovnim brojem Pi-20/13 u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice pod 1. D. P. pod točkom I. i točkom III. izreke.

 

              II. Odbija se žalba tužitelja pod 2. D. P. i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

 

              III. Preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen djelomično zahtjev tužiteljice pod 1. na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici pod 1. D. P. u roku od 15 dana isplati na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prva osobnosti daljnji iznos od 48.000,00 sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 18. srpnja 2012. pa do dana isplate.

 

              IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplati iznos od 15.214,50 kuna.“

 

3.              Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješavanju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a riječ je o pitanju o kojima je revizijski sud zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i kojima su Ustavni sud Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava zauzeli shvaćanje koje nije podudarno sa odlukom drugostupanjskog suda. Predložio je prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti odnosno ukinuti.

 

4.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5.              Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

6.              Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće pretpostavke: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

7.              Ovaj sud je ocijenio da je u odnosu na pitanje kojim tuženik problematizira može li kamata na neimovinsku štetu početi teći prije nego li je uopće podnesen zahtjev za naknadu štete, riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja, onako kako ga je postavio tuženik, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

 

8.              Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju su pretrpili u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika. Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica pod 1. zatezne kamate zahtijevala od dana podnošenja pisanog zahtjeva – 10. rujna 2012., prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici pod 1. dosudio zatezne kamate sukladno njezinom zahtjevu (od 10. rujna 2012.).

 

9.              Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1. za isplatu daljnjeg iznosa naknade štete od 6.370,69 € (48.000,00 kuna) i u tom dijelu prihvatio zahtjev, međutim tužiteljici pod 1. je na taj iznos dosudio zatezne kamate od 19. srpnja 2012.

 

10.              Odluka drugostupanjskog suda je u tom dijelu protivna pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom primjerice u odlukama broj Rev-163/14 od 25. travnja 2018., Revr-1236/15-2 od 26. travnja 2017. i Rev-1193/10 od 18. siječnja 2012. i dr. u pogledu primjene odredbe čl. 1103. ZOO-a. Prema toj odredbi obveza pravične novčane naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga je u konkretnom slučaju na dosuđenu naknadu neimovinske štete pravilnom primjenom navedene odredbe valjalo na dosuđeni iznos neimovinske štete dosuditi zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

 

11.              Budući da je drugostupanjski sud u navedenom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i djelomično odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata, kako je to pobliže naznačeno pod toč. I. izreke ove presude.

 

12.              Revizija tuženika u odnosu na prvo i drugo pravno pitanje je nedopuštena. Prvim pitanjem revident zapravo osporava visinu i okolnosti dosuđene naknade neimovinske štete. Međutim, kod primjene odredbe čl. 1100. ZOO-a kao materijalnopravne odredbe, određivanje visine novčane satisfakcije ovisi o specifičnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. U odnosu na drugo postupovnopravno pitanje revidentu je za odgovoriti da se ono iscrpljuje u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u reviziji poziva tuženik (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim shvaćanjem). Stoga se za navedena pitanja ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

13.              Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

14.              Budući da je tuženik u revizijskom stupnju postupka uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva i to u dijelu odluke o zateznim kamatama koje predstavljaju sporedno potraživanje (čl. 35. st. 2. ZPP-a), drugostupanjska odluka o troškovima ukazuje se pravilnom i zakonitom, međutim sada po drugačijem osnovu (čl. 154. st. 3. ZPP-a).

 

15.              Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 29. studenoga 2023.