Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-1438/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, zastupanog po punomoćniku FD, dipl.iur. (zaposleniku), protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: 02958272670, Mihanovićeva 3, Zagreb, zastupanog po punomoćniku SD, dipl.iur. (zaposleniku), radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-471/2023-9 od 23. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-471/2023-9 od 23. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2867/2022-4 od 17. studenog 2022. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka u visini sudskih pristojbi u iznosu od 297,85 EUR sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2024. do isplate, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 49.614,70 EUR sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2023. do isplate.
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu „i proglasi ovrhu dopuštenom“, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju ukazuje tuženik, a niti neku drugu bitnu povedu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude, iznijeti su jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 2867/2022-4 od 17. studenog 2022., te zahtjev za isplatu (povrat) iznosa od 49.614,70 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2023. do isplate, koji je od njega kao ovršenika prisilno naplaćen temeljem navedenog rješenja o ovrsi.
8. Na temelju činjenica koje između stanaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u spis istog prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-2867/2022 i priložene isprave, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da je tužitelj u svojstvu ovršenika zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2867/22-6 od 11. siječnja 2023., upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi istoga suda poslovni broj: Ovr-2867/22-4 od 17. studenog 2022., iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ-a)
- da je navedenim rješenjem o ovrsi radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 211.635,82 kn s pripadajućim zateznim kamatama određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine ovršenika (ovdje tužitelja), temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe istoga suda poslovni broj: Pn-854/18-5 od 22. svibnja 2018. (kojom je predniku tužitelja ĆD naloženo da plati Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos od 211.635,82 kn sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose) i pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Zorke Desot iz Zagreba poslovni broj: O-10902/18-20 UPP/OS-97/18 od 28. listopada 2019. (kojim je dio ostavinske imovine pok. ĆD kao ošasna imovina prešao u vlasništvo Grada Zagreba), uz naznaku da će se prijenos radi naplate izvršiti i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi
- da iz dopisa FINE od 14. veljače 2023. proizlazi da je naplata po rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovr-2867/22 od 17. studenog 2022., za ovršenika Grad Zagreb, izvršena u cijelosti, odnosno prema Specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje Ovr-2867/2-4 u ukupnom iznosu od 49.872,56 EUR dana 30. siječnja 2023.
- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2867/22-9 od 22. ožujka 2023. utvrđeno da je ovrha u toj pravnoj stvari dovršena
- da je Grad Zagreb temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĆD stekao novčana sredstva na računima kod Zagrebačke banke d.d. u ukupnom iznosu od 1.351,53 EUR
- da je dopisom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 28. siječnja 2020. Grad Zagreb pozvan da podmiri dosuđene troškove po presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: K-166/13 od 16. studenog 2016. (u predmetu ĆD), na broj računa Državnog proračuna RH, i to trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 9.435,00 kn za zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. do isplate
- da iz dopisa Zagrebačke banke d.d. upućenog Gradu Zagrebu proizlazi da je izvršeno zatvaranje računa pok. ZD prema pravomoćnom Rješenju o nasljeđivanju, i to: tekućeg računa broj [broj bankovnog računa], HRK 0,00, žiro računa broj [broj bankovnog računa], HRK 0,00, računa za zaštićena primanja broj [broj bankovnog računa], HRK 4.732,38, deviznog računa broj:
[broj bankovnog računa], EUR 0,00, računa za stambenu štednju broj 191596687, HRK 8.670,64 i kredita broj 7249242258, iznos duga HRK -3.219,91 kn, te da je od ukupne nasljedne mase podmiren dug po kreditnoj partiji 7249242258 HRK 3.219,91, dok je u korist računa broj [broj bankovnog računa] poziv na broj HR68 7706- 92963223473-10902 uplaćeno 1.512,47 HRK i 8.670,64 HRK
- da iz Izvještaja za određenu vrstu prihoda i podatka o uplati (str. 33 i 34 ovršnog spisa) proizlazi da je Grad Zagreb (za ĆD) **.**.2020. u korist Državnog proračuna RH uplatio ukupno 10.183,11 kn uz opis prometa „Županijski sud u Zagrebu K-166/13, O-10902/18“.
8.1. Obzirom na navedeno, cijeneći da tužitelj ima pravni interes da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 2867/2022-4 od 17. studenog 2022. proglasi nedopuštenom, što predstavlja prethodno pitanje za zahtjev na isplatu (povrat naplaćenog), pri čemu je nesporno da je tuženiku temeljem navedenog rješenja o ovrsi 30. siječnja 2023. uplaćen iznos od 49.614,70 EUR, kao i da je Grad Zagreb iza pok. ĆD stekao novčana sredstva na računima kod Zagrebačke banke d.d. u ukupnom iznosu od 1.351,53 EUR (10.183,11 kn), te da je u korist Državnog proračuna RH uplatio ukupno 10.183,11 kn (na ime troškova kaznenog postupka vođenog protiv ĆD), prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbe čl. 139. st. 3., 6. i 7. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN-a) tužbeni zahtjev prihvatio i o istom odlučio kao u izreci pobijane presude.
9. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.
10. U žalbi tuženik navodi da se prije pokretanja ovršnog postupka obratio tužitelju s ciljem dobivanja podataka je li naslijedio i u kojem iznosu novčana sredstva po računima iza pok. ĆD, ali bez uspjeha, slijedom čega smatra da svojim ponašanjem nije uzrokovao pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te nije obvezan snositi troškove postupka. Ističe da je donošenjem pobijane presude povrijeđeno načelo pravičnog suđenja jer je prvostupanjski sud u cijelosti relativizirao činjenicu da se prije pokretanja ovršnog postupka obratio tužitelju, te da mu je tužitelj svjesno ili namjero prešutio relevantne podatke o naslijeđenoj imovini iza pok. ĆD, čime ga je doveo u zabludu. Stoga da ne može trpjeti štetu uskraćivanjem sredstava koja mu pripadaju te biti odgovoran za troškove postupka koje nije prouzročio.
11. Neosnovan je i bez uporišta u utvrđenom činjeničnom stanju žalbeni navod tuženika da nije uzrokovao pokretanje predmetnog parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, obzirom da je tužitelj na pokretanje istog upućen u ovršnom postupku, iniciranim prijedlogom za ovrhu ovdje tuženika.
12. Također, nije osnovan žalbeni navod tuženika da bi mu donošenjem pobijane presude bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer da je prvostupanjski sud u cijelosti relativizirao činjenicu da se prije pokretanja ovršnog postupka obratio tužitelju, koji mu je svjesno ili namjero prešutio relevantne podatke o naslijeđenoj imovini iza pok. ĆD, čime ga je doveo u zabludu. Navedena okolnost obraćanja tužitelju prije pokretanja ovršnog postupka, te okolnost da se isti oglušio na upućene upite i prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju nisu od odlučnog značenja za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, te u tom pogledu ne postoji nikakav propust prvostupanjskog suda koji bi predstavljao povredu prava na pravično suđenje.
13. Konačno, neosnovan je, te bez činjeničnog i pravnog uporišta i kao takav bez utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, žalbeni navod tuženika da ne može trpjeti štetu uskraćivanjem sredstava koja mu pripadaju, jer je nedvojbeno da se radi o novčanim sredstvima koja je od tužitelja naplatio u ovršnom postupku, pri čemu su taj prijenos i pljenidba provedeni protivno odredbi čl. 139. st. 6. ZN-a kojom je propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine, te odredbi stavka 3. istog članka, prema kojoj nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Naime, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud na tužitelja kao jedinicu lokalne samouprave prešla je ošasna imovina iza pok. ĆD, i to novčana sredstva na računima kod Zagrebačke banke d.d. u ukupnom iznosu od 1.351,53 EUR (10.183,11 kn), međutim prethodno je tužitelj na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (temeljenom na presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: K-166/13 od 16. studenog 2016., donesenoj protiv optuženog ĆD) u korist Državnog proračuna RH uplatio ukupno 10.183,11 kn, dakle iznos koji odgovara visini stečene ošasne imovine, pa nije bilo uvjeta da se od njega u ovršnom postupku prisilno naplati daljnji, ukupni iznos od 49.614,70 EUR.
14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr-2867/2022-4 od 17. studenog 2022., te naložio tuženiku da tužitelju isplati (vrati) neosnovano naplaćeni iznos od 49.614,70 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2023. do isplate.
15. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima od sebe nastoji otkloniti dužnost naknade troškova postupka tužitelju (s osnova sudskih pristojbi), jer je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP- a, obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, a čiju visinu tuženik žalbom ni ne osporava.
16. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.
Varaždin, 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
