Poslovni broj: Gž-698/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Dragoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8638/2021-16 od 3. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8638/2021-16 od 3. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom od dana 10.06.2021. godine na temelju pravomoćne i ovršne isprave - Presude Općinskog suda u Imotskom broj P-1176/06-40 od 28.01.2010. godine koja Presuda je utvrđena pravomoćnom i ovršnom dana 26. travnja 2011. godine protiv tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], putem Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb, a temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja od 10.06.2021. godine.
II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana." (točka I. izreke).
1.1. Istom je presudom naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 597,24 eura u roku 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (FINA) od 10. lipnja 2021. na temelju pravomoćne i ovršne isprave - Presude Općinskog suda u Imotskom broj P-1176/06-40 od 28. siječnja 2010. koji zahtjev tužitelj temelji na činjenici da je tražbina ovrhovoditelja, ovdje tuženika zastarjela.
5.1. Među parničnim strankama sporno je je li nastupila zastara tražbine koja je predmet ovršnog postupka, odnosno je li tijek zastare prekinut.
6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da je tužitelj temeljem presude Općinskog suda u Imotskom broj P-1176/06 od 28. siječnja 2010., koja je postala pravomoćna i ovršna 26. travnja 2011., 10. studenog 2011. podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi koje je Općinski građanski sud u Zagrebu donio 19. siječnja 2012. pod poslovnim brojem Ovrpl-11322/11,
- da je iz izvatka iz knjige položenih ugovora br. 32 Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižnog odjela Imotski, te dopisa tuženika od 3. ožujka 2020. razvidno da je tuženik 13. ožujka 2020. podnio prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Imotskom broj P-1176/06 od 28. siječnja 2010.,
- da je osnova za plaćanje Ovrpl-11322/11 isknjižena iz očevidnika FINA-e temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, o čemu je tuženik obaviješten 3. svibnja 2021.,
- da je nakon povlačenja ovršnog prijedloga ovrhovoditelja, sud rješenjem poslovni broj: Pu Ovr-17286/15 od 24. svibnja 2021. obustavio određenu ovrhu,
- da zahtjevom za izravnu naplatu novčane tražbine predanim od strane tuženika FINA-i 10. lipnja 2021., a na temelju presude Općinskog suda u Imotskom broj P- 1176/06-40 od 28. siječnja 2010. koja je utvrđena pravomoćnom i ovršnom 26. travnja 2011. tuženik kao ovrhovoditelj potražuje naplatu iznosa u cijelosti prema gore navedenoj ovršnoj ispravi te zateznih kamata na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje, po propisanoj stopi od dana donošenja odluke do isplate.
7. Odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina pa i ona za koje zakon inače predviđa kraći zastarni rok.
7.1. Sukladno odredbi članka 241. ZOO-a propisano je da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja potraživanja.
7.2. Odredbom članka 242. stavkom 1. propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnji koju je poduzeo ili ako tužba ili zahtjev budu odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage, dok je stavkom 2. propisano da se isto tako smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako isposlovana ili poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja bude poništena.
7.3. Prema odredbi članka 245. stavak 1. ZOO-a nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen ili na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i naprijed citiranih odredbi zakona prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da podnošenje ovršne isprave - presude Općinskog suda u Imotskom broj P-1176/06, 10. lipnja 2021. na naplatu FINA-e nije učinjeno nakon isteka roka zastare, smatrajući da je u konkretnom slučaju zastara počela teći najranije podnošenjem prijedloga za osiguranje tražbine iz iste ovršne isprave nadležnom sudu, odnosno 13. ožujka 2020. kada je tuženik podnio prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja.
9. Tužitelj u žalbi osporava pravilnost i zakonitost utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja nije bilo moguće provesti prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini ukoliko je potraživanje za koje se traži prisilno zasnivanje založnog prava manje od 20.000,00 kuna na ime glavnice, a što kod tužitelja nije bio slučaj jer da je dug tužitelja prema tuženiku u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava iznosio 18.145,85 kuna. Slijedom navedenog da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare zbog osiguranja zasnivanjem založnog prava jer je navedeno u suprotnosti s odredbama Ovršnog zakona.
10. Ne ocjenjujući pravilnost dopuštenja upisa založnog prava na nekretnini tužitelja, jer isto nije predmet ovog žalbenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ističe kako iz stanja spisa proizlazi da je ovrha određena rješenjem poslovni broj: Ovrpl- 11322/11 obustavljena rješenjem poslovni broj: Pu Ovr-17286/15 od 24. svibnja 2021. iz razloga što je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća, a što proizlazi i iz dopisa FINA-e od 26. travnja 2021. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika počeo je ponovo teći od dana okončanja tog ovršnog postupka, a u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate i kada je do obustave postupka izravne naplate kod FINA-e došlo iz razloga za koje nije bio odgovoran tuženik kao vjerovnik.
11. Kako je u konkretnom slučaju ranije pokrenut ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje postupka okončanog obustavom ima za posljedicu prekid zastare te zastrani rok počinje teći ponovno nakon što je osnova za naplatu brisana iz redoslijeda naplate temeljem odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a koji rok od obustave u smislu odredbe članka 233. stavak 1. ZOO-a nije protekao do pokretanja ovršnog postupka koji je predmet ovog spora.
11.1. Navedeno pravno shvaćanje presuda podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. koje glasi: “ kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.“, a isto je shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-670/2021-2 od 26. siječnja 2022.
12. Dakle, ranije pokrenut ovršni postupak poslovni broj: Ovrpl-11322/11 radi ostvarivanja iste tražbine dovršen je obustavom postupka iz razloga je r je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća, odnosno isti je bio uvjetovan objektivnom nemogućnošću provedbe, što proizlazi iz dopisa FINA-e od 26. travnja 2021., pa kako je razlog za obustavu tog ovršnog postupka uvjetovan isključivo okolnostima na strani ovršenika, i na koje okolnosti ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje predmetnog ovršnog postupka okončanog obustavom postupka ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi postupka postane pravomoćno.
13. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer u konkretnom slučaju zastara potraživanja nije nastupila do pokretanja ovršnog postupka koji je predmet ovog spora
14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim razlozima niti ne pobija.
15. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
16. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu 10. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Šimičić
