Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-919/2024-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plavetiću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika FŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-59/2022-7 od 8. prosinca 2023., dana 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-59/2022-7 od 8. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ABC iz [adresa] poslovni broj Ovrv-819/2021 od 6. prosinca 2021. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 132,72 EUR/ 1.000,00 kn sa zateznom kamatom od 8. rujna 2020. do isplate (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 275,39 EUR/ 2.075,00 kn sa zateznom kamatom od 8. prosinca 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 132,72 EUR sa zateznom kamatom od 8. rujna 2020., a temeljem dospjelog računa broj 01-01-01 od 7. rujna 2020. izdanog od REAL DEAL d.o.o. za uslugu oglašavanja vozila BMW i ugovora o ustupu tražbine tužitelju.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije utvrđeno niti da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Protivno navodima žalbe presuda prvostupanjskog suda ima jasne, potpune i razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju isprava i zapisnika u spisu tako da ne sadržava nedostatke zbog kojih ne bi bilo moguće pobijanu presudu ispitati slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je odluku donio utvrdivši:

- da su prednik tužitelja, trgovačko društvo REAL DEAL d.o.o. [adresa] kao komisionar i tuženik kao komitent sklopili Ugovor o komisiji od 9. lipnja 2020. kojim su ugovorili komisijsku prodaju vozila marke BMW i kojim je komisionar preuzeo obvezu prodati robu komitenta u svoje ime, a za račun komitenta u vlastitom prodajnom prostoru, i to za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 44.500,00 kn, dok naknadu za uslugu komisionar dodatno zaračunava po tarifi;

- da je tužitelj potraživanje prema tuženiku i pravo naplate potraživanja stekao cesijom od REAL DEAL d.o.o. [adresa] na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 1. listopada 2021. sukladno odredbi članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO);

- da je prednik tužitelja obavijestio tuženika o ustupu tražbine;

- da vozilo nije prodano pa nije nastala obveza isplate ugovorene provizije;

- da je prednik tužitelja izvršio radnje kojima je pokušao prodati vozilo tuženika, i to osim oglašavanja na prodajnim portalima, i kraće vrijeme izlaganjem vozila u salonu prednika tužitelja, nakon čega je tuženik nesporno preuzeo vozilo uz sporazum da ga doveze kada se pojavi kupac; nakon što se u roku od tri mjeseca vozilo nije prodalo, prednik tužitelja da je smatrao da kupoprodajnu cijenu treba smanjiti, do čega očito nije došlo.

9. Sud u pobijanoj odluci zaključuje kako je između prednika tužitelja kao komisionara i tuženika kao komitenta sklopljen ugovor o komisiji u smislu odredbe članka 785. stavak 1. ZOO-a, koji nema odredbe o troškovima usluge za slučaj da se vozilo ne proda pa da se u tom slučaju primjenjuje zakonska odredba o komisijskoj prodaji, i to odredba članka 796. stavak 3. ZOO-a. Uzimajući u obzir opisane radnje oglašavanja u trajanju od oko tri mjeseca i nekoliko tjedana izlaganja vozila u salonu prednika tužitelja, prvostupanjski sud ocjenjuje da zatražena naknada u iznosu od 132,72 eura predstavlja odgovarajuću naknadu za trud u konkretnom slučaju.

10. Utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, koje je prvostupanjski sud ispravno ocijenio, a koje prihvaća i ovaj sud.

11. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istoga zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti ispuniti je.

12. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da tužitelj ima pravo na naknadu za trud u skladu s člankom 796. stavak 3. ZOO.

13. Sud je ocijenio da je između prednika tužitelja kao komisionara i tuženika kao komitenta sklopljen ugovor o komisiji sukladno članku 785. stavak 1. ZOO-a, bez posebne ugovorne odredbe o troškovima u slučaju da prodaja ne uspije. U takvom slučaju primjenjuje se dispozitivna zakonska norma iz članka 796. stavak 3. ZOO-a, prema kojoj, ako ne dođe do ispunjenja sklopljenog posla iz uzroka za koji ne odgovara ni komisionar ni komitent, komisionar ima pravo na odgovarajuću naknadu za svoj trud.

14. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio kako je tuženik kao komitent odustao od ugovora na temelju pismenog raskida ugovora o komisiji od 16. rujna 2020. te da se potraživanje tužitelja temelji na pravilima o komisiji sadržanim u odredbi članka 796. stavak 3. ZOO, a kako visina naknade nije ugovorena niti sklopljenim ugovorom o komisiji niti postoji tarifa prednika tužitelja o visini iste, pravilno je sud zaključio kako utuženi iznos predstavlja odgovarajuću naknadu za trud prednika tužitelja kao komisionara.

15. Protivno navodima žalbe, činjenica da ugovor nije izričito raskinut od strane tužitelja ne mijenja pravnu narav njegovog prestanka u smislu nemogućnosti daljnjeg izvršenja temeljnog posla – prodaje vozila – jer je nesporno da je tuženik fizički preuzeo vozilo i da je prodaja na taj način postala neostvariva bez njegove suradnje. Time je svrha ugovora faktično prestala, a činjenica da je ugovor formalno ostao na snazi ne znači da komisionar gubi pravo na naknadu za već uloženi trud.

16. Tužitelj je dokazao da je tijekom trajanja ugovora izvršio niz radnji: oglašavanje vozila te njegovo izlaganje u prodajnom salonu, što predstavlja trud koji prema zakonskoj normi zaslužuje naknadu. Visinu naknade sud je odredio uzimajući u obzir konkretne okolnosti slučaja, vodeći se načelom razmjernosti uloženog truda i uobičajenih tržišnih odnosa, pri čemu nije nužno da sud temelji svoju ocjenu isključivo na internoj tarifi tužitelja, već je svoju odluku temeljio na slobodnoj ocjeni dokaza.

17. Navodi žalbe o tome da je vozilo bilo izloženo samo tjedan dana nisu odlučujući, s obzirom na to da su i oglašavanje, pregovaranje s potencijalnim kupcima te organizacija prodaje sastavni dijelovi truda komisionara.

18. Sud također ne nalazi osnovanom tvrdnju žalitelja da račun za naknadu nije mogao biti izdan prije formalnog raskida ugovora, jer obveza na naknadu truda nastaje čim postane jasno da do ispunjenja ugovora neće doći bez krivnje komisionara. Time je pravilna i odluka suda prvog stupnja o početku tijeka zakonskih zateznih kamata od dospijeća računa.

19. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja održao platni nalog na snazi iz rješenja o ovrsi sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a i presudio kao u pobijanoj odluci pa se suprotni žalbeni navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.

20. Odluka o trošku tuženika je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) te je ista valjano obrazložena.

21. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

22. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (članak 166. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

U Splitu 10. rujna 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Daniela Pivčević