Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2058/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Adžiću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupano po punomoćniku Kruni Kneževiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi isplate odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 30 P-2845/2023-19 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana, dok se odbija žalba tuženika kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 30 P-2845/2023-19 od 1. ožujka 2024.
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I i II.
b) preinačava pod točkom III. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 125,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužitelju AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 4.156,84 eur (četiritisućestopedesetšest eura i osamdesetčetiri centa) sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- na iznos od 1,40 eur od 17.8.07. do isplate,
- na iznos od 5,53 eur od 17.1.08. do isplate,
- na iznos od 3,61 eur od 7.2.08. do isplate,
- na iznos od 8,83 eur od 10.3.08. do isplate,
- na iznos od 6,19 eur od 12.4.08. do isplate,
- na iznos od 2,89 eur od 10.5.08. do isplate,
- na iznos od 2,85 eur od 14.6.08. do isplate,
- na iznos od 0,71 eur od 22.7.08. do isplate,
- na iznos od 1,89 eur od 30.9.08. do isplate,
- na iznos od 1,89 eur od 30.9.08. do isplate,
- na iznos od 11,75 eur od 20.10.08. do isplate,
- na iznos od 12,98 eur od 15.11.08. do isplate,
- na iznos od 6,16 eur od 15.12.08. do isplate,
- na iznos od 20,78 eur od 12.1.09. do isplate,
- na iznos od 24,76 eur od 16.2.09. do isplate,
- na iznos od 18,58 eur od 14.3.09. do isplate,
- na iznos od 18,83 eur od 18.4.09. do isplate,
- na iznos od 20,80 eur od 16.5.09. do isplate,
- na iznos od 17,84 eur od 13.6.09. do isplate,
- na iznos od 18,26 eur od 15.7.09. do isplate,
- na iznos od 17,09 eur od 18.8.09. do isplate,
- na iznos od 16,63 eur od 9.10.09. do isplate,
- na iznos od 16,63 eur od 9.10.09. do isplate,
- na iznos od 18,22 eur od 14.11.09. do isplate,
- na iznos od 19,93 eur od 19.12.09. do isplate,
- na iznos od 23,75 eur od 19.1.10. do isplate,
- na iznos od 25,64 eur od 6.2.10. do isplate,
- na iznos od 24,98 eur od 4.3.10. do isplate,
- na iznos od 29,84 eur od 6.4.10. do isplate,
- na iznos od 29,68 eur od 5.5.10. do isplate,
- na iznos od 31,70 eur od 1.6.10. do isplate,
- na iznos od 46,78 eur od 1.7.10. do isplate,
- na iznos od 43,35 eur od 1.8.10. do isplate,
- na iznos od 56,23 eur od 1.9.10. do isplate,
- na iznos od 49,44 eur od 1.10.10. do isplate,
- na iznos od 51,17 eur od 12.11.10. do isplate,
- na iznos od 63,63 eur od 18.12.10. do isplate,
- na iznos od 57,97 eur od 22.1.11. do isplate,
- na iznos od 61,66 eur od 5.2.11. do isplate,
- na iznos od 61,65 eur od 12.3.11. do isplate,
- na iznos od 55,41 eur od 9.4.11. do isplate,
- na iznos od 66,08 eur od 14.5.11. do isplate,
- na iznos od 81,32 eur od 14.6.11. do isplate,
- na iznos od 83,68 eur od 16.9.11. do isplate,
- na iznos od 83,68 eur od 16.9.11. do isplate,
- na iznos od 83,68 eur od 16.9.11. do isplate,
- na iznos od 76,47 eur od 15.11.11. do isplate,
- na iznos od 85,01 eur od 14.1.12. do isplate,
- na iznos od 85,01 eur od 14.1.12. do isplate,
- na iznos od 85,01 eur od 14.1.12. do isplate,
- na iznos od 86,69 eur od 11.2.12. do isplate,
- na iznos od 86,79 eur od 10.3.12. do isplate,
- na iznos od 84,45 eur od 14.4.12. do isplate,
- na iznos od 85,67 eur od 15.5.12. do isplate,
- na iznos od 87,79 eur od 15.6.12. do isplate,
- na iznos od 85,14 eur od 14.7.12. do isplate,
- na iznos od 83,52 eur od 18.8.12. do isplate,
- na iznos od 79,02 eur od 22.9.12. do isplate,
- na iznos od 85,11 eur od 20.10.12. do isplate,
- na iznos od 86,12 eur od 15.11.12. do isplate,
- na iznos od 84,39 eur od 15.12.12. do isplate,
- na iznos od 76,88 eur od 19.1.13. do isplate,
- na iznos od 81,60 eur od 15.2.13. do isplate,
- na iznos od 81,44 eur od 10.5.13. do isplate,
- na iznos od 79,57 eur od 10.6.13. do isplate,
- na iznos od 76,10 eur od 9.7.13. do isplate,
- na iznos od 78,15 eur od 10.8.13. do isplate,
- na iznos od 79,76 eur od 12.9.13. do isplate,
- na iznos od 81,72 eur od 15.10.13. do isplate,
- na iznos od 82,13 eur od 18.11.13. do isplate,
- na iznos od 85,74 eur od 16.12.13. do isplate,
- na iznos od 82,15 eur od 16.1.14. do isplate,
- na iznos od 86,41 eur od 19.2.14. do isplate,
- na iznos od 87,90 eur od 19.3.14. do isplate,
- na iznos od 87,90 eur od 19.3.14. do isplate,
- na iznos od 84,06 eur od 13.5.14. do isplate,
- na iznos od 83,96 eur od 17.5.14. do isplate,
- na iznos od 84,97 eur od 22.5.14. do isplate,
- na iznos od 83,86 eur od 28.5.14. do isplate, po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužitelju AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.306,20 eura (tisućutristošest eura i dvadeset centi) sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.
2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom od 23. studenog 2023.
3. Protiv prvostupanjske presude i to točke III. izreke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači osporeno rješenje o trošku postupka i prizna tužitelju daljnji trošak u iznosu od 875,00 EUR uz naknadu troška žalbe, podredno da osporeno rješenje o troškovima postupka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbe.
4. Žali se i tuženik koji pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška tuženiku, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
7. Tužitelj kao korisnik kredita svoj zahtjev temelji na tvrdnji da mu je tuženik (banka) kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe Ugovora o kreditu kojeg su dana 22. svibnja 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak, na koji način je protivno načelu savjesnosti i poštenja stavljen u neravnopravan položaj a njegova ugovorna odredba je, zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa postala rizična.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje opisno ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude u tom dijelu može ispitati.
9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP, na koju opisno upire žalitelj, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini žalitelj. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.
10. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
11. U smislu odredbe čl. 190. ZPP pravilno je tužitelj postavio konačan zahtjev po primitku nalaza vještaka kojim je tek mogao utvrditi visinu svoje tražbine, pa su neosnovani žalbeni navodi o tome da je tužitelj isto trebao učiniti do okončanja prethodnog postupka, a o dopuštenosti preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave se očitovao i Ustavni sud RH u odluci pod brojem U-III-4474/19 od 29.03.2022. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, što je i sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. (Posl. br. Su IV-162/2021) u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer nedopuštanje preinake tužbe u ovoj situaciji ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. st. 1. ZPP, a to je poštovanje načela pravne sigurnosti, ubrzanja postupka i osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava, što bi dovelo do povrede prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih ovlaštenja u cilju ubrzanja parničnog postupka. Imajući u vidu da zlouporabe procesnih prava u ovom slučaju nije bilo, to i ovaj sud smatra da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa prigovor tuženika da je počinjena bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavka 1. ZPP nije osnovan.
12. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da su stranke i to tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, zaključili Ugovor o kreditu, a kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.638,18 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita te da je ugovor otplaćen,
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.,
- da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, a u tom će slučaju sud da će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,
- da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate,
- da je sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda, a ovakvo pravno shvaćanje da je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., pa imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to da je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda,
- da sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužitelja nije ničim doveden u sumnju, niti je tuženik prigovarao istome,
- da je tužitelji kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP s prednikom tuženika, kao trgovcem, zaključio naprijed navedeni Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila, za osobne potrebe, da je u tom ugovoru ugovoren kredit u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan isplate,
- da je na temelju iskaza tužitelja i priležeće dokumentacije u spisu (preslik otplatnog plana) utvrđeno da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju rastao, da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan, da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen prema obrascu prednika tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF da nisu bile dovoljno jasne, da je tuženik bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik da nije učinio,
- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika između iznosa koje je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koje bi platio da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita iznosi ukupno 4.156,84 eura (ukoliko se uzimaju u obzir samo pozitivne razlike), da iznos kredita s osnove valutne klauzule, koja proizlazi iz razlike u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi minus 8,52 eura (ukoliko se uzimaju u obzir negativne razlike),
- da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 7. studenog 2023. budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine,
- da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita
- da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa iz osnove ugovorene valutne klauzule, nije zastarjelo, jer da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 od 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO, tako da pravomoćnim okončanjem spora donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. zastara za ove sporove počinje teći iznosa, a vrijeme proteklo ne računa se u zastrani rok,
- da nije osnovan ni prigovor zastare glede preinačenog dijela zahtjeva jer se preinačeni dio tužbenog zahtjeva zasniva na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka,
- da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
13. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu od dana 22. svibnja 2007. ništetne u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženiku naložio da tužitelju isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule iznos od 4.156,84 eura sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ukazujući i na odredbe članka 225., 1111. i 1115. ZOO.
14. Žalbenim prigovorima tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu valutne klauzule vezano za CHF i neosnovanost prigovora zastare glede valutne klauzule.
15. Imajući u vidu činjenicu da tuženik tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno, da se radi o potrošačkom ugovoru, kao i okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužitelj sklopio s tuženikom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženika – banke i da tužitelj nije utjecao niti je mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Naime, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio da je namjera sklapanja spornog ugovora o kreditu bila kupnja auta za osobne potrebe, a ne za potrebe obrta. Stoga je, pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj u ovom sporu ima svojstvo potrošača jer je predmetni pravni posao sklopio kao fizička osoba, izvan bilo kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
16. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17. Dakle, u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak kako to i navodi prvostupanjski sud, što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019., a ovo stoga, jer prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
18. Uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF, odnosno ne dokazuje da su tuženik i tužitelj prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika glede mogućnosti promjene valute, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom mijenjanju a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač mora tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule.
19. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je i sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 A i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud u kojoj presudi sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
20. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
21. Kako je tužitelj istaknutim zahtjevom zatražio isplatu upravo novčanog iznosa od 4.156,84 eura koji je isti tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito, temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
22. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare glede valutne klauzule, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/17 postala pravomoćna 14.06.2018. to od pravomoćnosti te presude počinje teći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 20. travnja 2023. proizlazi da zastara nije nastupila, kao što nije nastupila zastara ni po preinačenom tužbenom zahtjevu. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje poslovni broj Su-IV-123/2024-5 gdje navodi da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
23. S obzirom da učinak nepošteni ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).
24. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba valutne klauzule, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem tih ništetnih odredaba.
25. Pravilno je prvostupanjski sud a imajući u vidu odredbu članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje Tarifa) donio odluku o trošku postupka a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke, što tuženik nije žalbenim navodima doveo u sumnju.
26. Međutim u pravu je tužitelj kada pobija prvostupanjsku odluku o trošku postupka pod točkom III. izreke zbog žalbenog razloga pogrešne primijene materijalnog pravo a glede troška objave presude, dok nije u pravu kada pobija odluku glede ne dosuđenja troška postupka na ime sastava tri podneska 6.09.2023., 2.10.2023. i 21.12.2023. koji troškovi i po stavu ovog suda nisu bili potrebni za vođenje postupka, a sukladno odredbu članka 155. ZPP kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud.
27. Naime, tužitelju pripada pravo na trošak postupka na ime pristupa na ročište zbog objave presude a sukladno Tbr. 9.3 Tarife-istovjetno pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2023., pa se stoga ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da trošak zastupanja tužitelju na ročištu za objavu na kojem je presuda uručena nije potreban za uspjeh u ovom sporu, dok mu ne pripada pravo na trošak žalbe jer je neznatno uspio u istoj.
28. Stoga je temeljem odredbe članak 368. stavak 1. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke, te preinačiti odluku o trošku postupka pod točkom III. izreke temeljem odredbe članka 380. stavak 3. ZPP i odlučiti kao u izreci drugostupanjske odluke.
U Splitu, 10. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Tihana Pivac
