Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-326/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici PLN iz [adresa], protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8567/2020-43 od 29. travnja 2024.,u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8567/2020-43 od 29. travnja 2024. u toči I. izreke za iznos od 2.038,82 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.912,82 eur od 11. kolovoza 2020. pa do isplate a na iznos od 126,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude 29. kolovoza 2024. pa do isplate, te u točki II. i IV. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se prvostupanjska presuda u točki I izreke u dijelu suđene zakonske zatezne kamate i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 126,00 eur za razdoblje od 11. kolovoza 2020. pa do 28. travnja 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika ukida se prvostupanjska presuda u točki I. izreke preko iznosa od 2.038,82 eur do iznosa od 2.040,55 eur bez vraćanja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.040,55 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2020. pa do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.787,18 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 11. kolovoza 2020. pa do isplate 30. rujna 2020. U točki III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 716,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki IV. izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.455,33 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv točke I., II. i IV. izreke te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4.Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete pretrpljene u nezgodi na radu od 24. srpnja 2020. u sveukupnom novčanom iznosu od 2.038,82 eur.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom između stranka nije bila sporna odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu štete tužitelju već osnovanost visine tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu iste s obzirom na izvršenu isplatu tužitelju nespornog iznosa od 2.787,18 eur kojom tuženik smatra da je prouzročena šteta tužitelju nadoknađena u cijelosti.

8. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je osnovanost visine tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Odlučujući o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud po provedenom postupku temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke utvrđuje;

- da je tužitelj u nezgodi na radu ozlijedio desni kažiprst dominante ruke posljedično čemu mu je isti amputiran u dijelu zadnjeg članka,

- da je kao posljedica istog kod tužitelja zaostalo smanjenje funkcije zadnjeg djela zgloba između članka kažiprsta dominantne ruke,

- da je posljedično istom kod tužitelja zaostalo trajno umanjenje opće životne i radne sposobnosti u omjeru od 4% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u budućem životu,

- da je kao posljedicu zadobivene ozljede tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te slabog intenziteta oko 45 dana,

- da je pretrpio takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan, potom strah srednjeg intenziteta kroz 4 dana, i manjeg kroz još 12 dana te kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja za ishod oko 21 dan,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno u trajanju od 14 dana, te po 1 sat dnevno kroz još 14 dana, ukupno 42 sata te da mu za isto pripada pravo na naknadu prema vrijednosti sata od 3,00 eura,

- da su zaostale posljedice u vidu amputacije u dijelu zadnjeg članka desnog kažiprsta rezultirale zaostalim naruženjem manjeg stupanja,

- da je tužitelj izgubio na zaradi iznos od 716,70 eura.

10. Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) zaključuje da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje te primjenom odredbe čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a utvrđuje da tužitelju kao mladoj osobi rođenoj 2001. po kriteriju smanjenja opće životne aktivnosti koja je kod istog trajno umanjenja u opsegu od 4% u kojem će tužitelj doživotno morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu pripada pravo na novčanu naknadu u iznosu od 800,00 eura, po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova s obzirom na duljinu i intenzitet trajanja istih iznos da mu pripada pravo na naknadu iznosa od 1.600,00 eura, straha iznos od 1.300,00 eura te naruženja iznos od 1.000,00 eura. Na ime naknade tuđe pomoći i njege s obzirom na utvrđenu dužinu trajanja iste od 42 sata utvrđuje da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 126,00 eura pa tužitelju, umanjujući iste s obzirom na nesporno isplaćeni iznos, dosuđuje pravo na naknadu štete u daljnjem iznosu od 2.040,55 eura te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude. Na suđeni iznos neimovinske i imovinske štete zateznu kamatu pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 1103. ZOO-a dosuđuje od 11. kolovoza 2020. pa do isplate te odlučuje kao u točki I. izreke time da kao osnovan temeljem odredbe čl. 29.st.1. ZOO-a prihvaća i zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 2.787,18 eura za razdoblje od 11. kolovoza 2020. pa do isplate 30. rujna 2020. te odlučuje kao u točki II. izreke. Na temelju provedenog vještačenja utvrđuje da je tužitelj izgubio na zaradi iznos od 716,70 eura te tuženika pozivom na odredbu čl. 195.st.1. ZOO-a obvezuje na naknadu pretrpljene imovinske štete zbog izgubljene zarade u tom iznosu te odlučuje kao u točki III. izreke.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ( točka I. i II. izreke) u granicama razloga određenih u žalbi tuženika za istaći je da su suprotno žalbenim navodima u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koju upire tužitelj u žalbi.

12. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

13. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude pa nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pa se tužitelj sadržajem podnesene žalbe neosnovano poziva i na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

16. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

17. Odredbom čl. 1100.st.1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

18. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom ( čl. 1100.st.2. ZOO-a)

19. Odgovarajući na žalbene navode tuženika, za istaći je da je pravilno prvostupanjski sud, neovisno na nesporno isplaćeni iznos štete, obvezao tuženika na naknadu tužitelju daljnjeg iznosa neimovinske i imovinske štete. Ovo iz razloga jer, protivno žalbenim navodima tuženika, s obzirom na po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene činjenice, tužitelju, prouzročenu štetu u štetnom događaju od 24. srpnja 2020. tužitelju nije u potpunosti naknadio izvršenom isplatom nespornog iznosa od 2.787,18 eur.

20. Isto tako neosnovani su žalbeni navodi tuženika da okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju dosuđenje tužitelju pravične novčane naknade. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju činjenica utvrđenih temeljen nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, s obzirom na karakter zadobivene ozljede tužitelja u štetnom događaju, amputiran dio desnog kažiprst dominantne ruke u dijelu zadnjeg članka desnog kažiprsta a sve uzimajući u obzir zaostale trajne posljedice, dob tužitelja, kao i intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha te zaostali stupanj naruženja, utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete te je pravilno primjenom odredbe čl. 19. i čl. 1100. ZOO-a zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu iste i to po kriteriju smanjenja opće životne aktivnosti iznos od 800,00 eura, po kriteriju fizičkih bolova 1.600,00 eura, straha 1.300,00 eura te naruženja 1.000,00 eura.

21. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud s obzirom na utvrđenu potrebu trajanja tuđe pomoći i njega od 42 sata polazeći od cijene sata tuđe pomoći i njege od 3,00 eura, pravilnost koje tuženik žalbenim navodima i ne dovodi u sumnju utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu imovinske štete po ovo osnovu u iznosu od 126,00 eura.

22. Polazeći od tako pavilno utvrđenih iznosa suprotno žalbenim navodima proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelju na ime naknade ukupne nematerijalne i materijalne štete pretrpljene kao posljedicu ozljede na radu od 24. srpnja 2020. pripada pravo na naknadu ukupnog iznosa od 4.826,00 eur, neovisno što je očito pogrešno u pisanju točke 24. obrazloženja naznačio da se radi o iznosu od 4.499,70 eur.

23. Kada se pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđeni iznos naknade ukupne neimovinske i imovinske štete koja pripada tužitelju iz predmetnog štetnog događaja od ukupno 4.826,00 eur umanje za nesporno isplaćeni iznos od 2.787,18 eur proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, temeljem odredbe čl. 19. u svezi s čl. 1100. ZOO-a i čl. 1093. ZOO-a tuženika obveza na naknadu štete u visini od 2.038,82 eur za koji iznos je prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi.

24. Zbog očite pogreške u pisanju iznosa priznatih tužitelju u točki 24. obrazloženja pobijane presude kao i očite omaške u pisanju visine nespornog isplaćenog iznosa, na koju nepodudarnost tuženik upire sadržajem žalbe, prvostupanjski sud je očito odlučujući o tužbenom zahtjevu u točki I. izreke, prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja dosuđujući istome u točki I. izreke naknadu štete preko zahtijevanog iznosa od 2.038,82 eur do iznosa od 2.040,55 eur, pa je u navedenom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti temeljem odredbe čl. 369.st.5. ZPP-a bez vraćanja na ponovno suđenje te odlučiti kao u izreci rješenja.

25. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud na pretrpljenu neimovinsku štetu kamatu tužitelju priznao od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku tj. od 11. kolovoza 2020. pa do isplate.

26. Ovo iz razloga jer prema odredbi 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

27. Kako je u konkretnom slučaju liječenje tužitelja završeno 4. kolovoza 2020. kako to ističe i tuženik sadržajem žalbe, to je evidentno da je liječenje tužitelja bilo završeno do podnošenja pisanog zahtjeva za naknadu štete tuženiku, te da šteta tužitelju nije nastala i dospjela nakon već prije toga pa je pravilno prvostupanjsku sud zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske štete temeljem odredbe čl. 1103. tužitelju dosudio od 11. kolovoza 2020. pa do isplate.

28. Isto tako pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 29.st.1. ZOO-a pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu zakonske zatezne kamate na po tuženiku nesporno isplaćeni iznos štete od 2.787,18 eur za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva 11. kolovoza 2020. pa do izvršene isplate 30. rujna 2020. te je pravilno odlučio kao u točki II. izreke.

29. Međutim osnovano tuženik sadržajem žalbe upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu kojim je prvostupanjski sud zakonsku zateznu kamatu na suđeni i zahtijevani iznos naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege dosudio od podnošenja odštetnog zahtjeva, jer ista u konkretnom slučaj dospjela tek donošenjem prvostupanjske presude.

30. Naime, zatezne kamate na dosuđenu naknadu tuđe pomoći, u situaciji kada tužitelj za ovaj vid pomoći prema stanju spisa nije imao stvarne izdatke i kada se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti teku od presuđenja poglavito kada je visina određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke u smislu odredbe čl. 1089.st.2. ZOO-a.

31. Zbog navedenog prvostupanjsku presudu u dijelu suđene zakonske zatezne kamate na iznos od 126,00 eur valjalo je na temelju odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a preinačiti te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

32. U odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki IV. izreke za navesti je da je pravilno prvostupanjski sud tuženika obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju. Iako se je prvostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu čl.154.st.2. ZPP-a o parničnom trošku sadržajno je pravilno odlučio sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a te je pravilno u smislu te odredbe tuženika koji je u cijelosti izgubio parnicu obvezao na naknadu troška tužitelju. Zbog navedenog neosnovani su žalbeni navodi tuženika o obvezi prvostupanjskog suda da posebno obrazlaže uspjeh stranka u sporu.

33. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. i III., temeljem odredbe čl. 373.t.3. ZPP-a kao u točki II. izreke dok se odluka sadržana izreci rješenja temelji na odredbi čl. 369.st.5. ZPP-a.

34. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1. ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. III. izreke.

35. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković