REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj P Ob-205/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević d.o.o., odvjetnicima u Zadru, radi utvrđenja nepostojanja izvanbračne zajednice i izvabračne stečevine, nakon održane glavne glavne rasprave sa koje je isključena javnost, zaključene dana 10. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, tuženice osobno i punomoćnika tužiteljice, te objave 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I.- Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IS u dijelu, koji glasi:

"Utvrđuje se nepostojanje izvanbračne zajednice između tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženice AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], za vrijeme njihovog boravka i prebivališta u [adresa] u vremenskom razdoblju od 2002. godine do 2015. godine što je tužena dužna priznati."

II.-Nalaže se tužitelju SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eur, sve u roku od 15 dana.

III.-Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene AS za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad zatraženog do dosuđenog iznosa.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja IS u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje da nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu između tužitelja IS i tuženice AS što je tužena AS dužna priznati.“

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelja podnijetoj protiv gore navedene tuženice ovom sudu dana 11. listopada 2021. godine se navodi da je u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1544/2018 tuženica AS ustala tužbom radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora sklopljenog između tužitelja i VS i radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretnini izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženica, tamo tužiteljica, u povjesnici tužbe tvrdi da je pravna osnova za stjecanje prava suvlasništva na predmetu spora izvanbračna zajednica između nje i tuženika IS, te se pri tome poziva na odredbe danas važećeg Obiteljskog zakona kojima je uređen status izvanbračne zajednice i izvanbračne stečevine. Tužitelj i tuženica poznaju se od 2002. godine, te su od tada do 2018. godine bili prijatelji i poslovni partneri koji su održavali sporadične odnose, bez zasnivanja bilo kakve ekonomske, emotivne trajnije, a posebno ne izvanbračne zajednice. U predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1544/2018 tamo tužiteljica AS tvrdi da su ona i tamo tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici u SAD-u u vremenskom razdoblju od 2001. do 2016. godine. S obzirom da ovdje tužitelj IS tuženoj AS osporava postojanje izvanbračne zajednice, tužitelj IS ima pravni interes ustati deklaratornom tužbom na utvrđenje nepostojanja izvanbračne zajednice između stranaka i radi utvrđenja nepostojanja izvanbračne stečevine, obzirom da ta utvrđenja predstavljaju prethodno pitanje u parnici koja se vodi pod poslovnim brojem P- 1544/2018. U predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1544/2018 tuženici iznose brojne prigovore u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, koje sud neće morati raspravljati ukoliko prije toga, u ovoj parnici, prihvati tužbeni zahtjev koji se odnosi na prethodno pitanje. Slijedom navedenoga, tužitelj iznosi sljedeće: u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1544/2018, AS tvrdi da je s tužiteljem bila u izvanbračnoj zajednici počevši od 2001. godine pa sve do 2016. godine, kada je s tužiteljem sklopila brak. U istome postupku, AS, u tužbi koju podnosi 2018. godine, za svoju adresu prebivališta navodi adresu u [adresa], 218 Jami Court, La porte Tx 77571, a radi se o adresi na kojoj je tužitelj stanovao više godina, gdje je imao kuću koja je prodana još 2013. godine. Dakle, tužena AS kao adresu svog prebivališta navodi adresu na kojoj tužitelj IS nije živio još od 2013. godine. Vrlo je važno u ovome trenutku naglasiti kako je tužitelj iz SAD-a u Republiku Hrvatsku preselio 2015. godine, dok je tuženica iz SAD-a u Republiku Srbiju preselila 2013. godine. Dakle, tužitelj u ovoj pravnoj stvari prije svega tvrdi da tuženica nikada nije imala prebivalište u državi [adresa], niti je živjela s njime, niti su isti bili u bilo kakvoj izvanbračnoj zajednici, već da je od njihovog upoznavanja, sve do povratka u Republiku Srbiju 2013. godine imala prebivalište u državi [adresa] te da za ocjenu postojanja izvanbračne zajednice treba poći najprije od te činjenice. U ovoj pravnoj stvari, s obzirom na međunarodnopravne elemente, prije svega je potrebno utvrditi koje pravo predstavlja mjerodavno pravo za ocjenu postojanja izvanbračne zajednice. Odredba čl. 33. Zakona o rješavanju sukoba zakona propisuje: „Za oblike braka mjerodavno je pravo mjesta u kojem se brak sklapa." Isti zakon u čl. 39. propisuje: Za imovinske odnose osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo države čiji su oni državljani. Ako osobe iz stavka 1. ovog članka nemaju isto državljanstvo, mjerodavno je pravo države u kojoj maju zajedničko prebivalište. Za ugovorne imovinske odnose između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja ugovora bilo mjerodavno za njihove imovinske odnose. Kako je među strankama nesporno da su godinama živjele u [adresa] (na različitim adresama), te koliko je tužitelju poznato, oboje imaju američko državljanstvo, a svakako su u vrijeme kada se gradila kuća u [adresa], koje je potrebno posebno naglasiti, tj. vremensko razdoblje između 2011. i 2013. godine, živjeli u [adresa], u ovoj pravnoj stvari potrebno je primijeniti američko zakonodavstvo radi ocjene postojanja izvanbračne zajednice i njezinih eventualnih pravnih učinaka. Koliko je tužitelju poznato, tuženica AS je za cijelo vrijeme boravka u SAD- u imala prebivalište u saveznoj državi [adresa]. U svakom slučaju tuženica nikada nije imala prebivalište na istoj adresi kao i tužitelj, bilo u SAD-u, bilo u Republici Hrvatskoj ili čak u Republici Srbiji. Tužitelj je bio vlasnik kuće koja se nalazila na adresi [adresa], a koja je prodana 2013. godine, nakon čega je tužitelj preselio u stan koji se također nalazio u [adresa], na adresi [adresa] Blvd Apt 314. Tužena AS nikada nije imala prebivalište na navedenoj adresi, niti je s tužiteljem živjela na istoj. Uzimajući u obzir citirane odredbe Zakona o rješavanju sukoba zakona i time primjenu mjerodavnog prava, stranke ovog postupka nikada nisu bile u izvanbračnoj zajednici. Pravo države [adresa] (kao države prebivališta tuženice AS) uopće ne poznaje izvanbračnu zajednicu, dok pravo države [adresa] (kao države prebivališta tužitelja IS) za postojanje izvanbračne zajednice propisuje sljedeće. Upućuje se na sadržaj Texaškog obiteljskog zakona. Navedeni zakon, u potpoglavlju E regulira tzv. „brak bez formalnosti" pandan izvanbračnoj zajednici u domaćem pravu. Teksaški obiteljski zakon u Cl. 2.401.-Dokazizvanbračne zajednice navodi: (a) U sudskom, upravnom ili drugom postupku, brak muškarca i žene može se dokazati sljedećim dokazima: (1) ako je potpisana izjava o njihovom braku kako je predviđeno ovim potpoglavljem ili (2) ako su se muškarac i žena pristali vjenčati i nakon njihovog dogovora živjeli zajedno u ovoj državi kao muž i žena i predstavljali se tamo drugima da su u braku. Nadalje, isti zakon u čl. 2.402. sadrži i odredbu o Izjavi i upisu izvanbračne zajednice. (a) Izjava o izvanbračnoj zajednici mora biti potpisana na službenom obrascu matičnog ureda koji daje okružni službenik. Svaka stranka u izjavi mora dostaviti podatke koji su zatraženi u obrascu. Isti zakonski članak pod st. 5. propisuje i sadržaj tiskane izjave i prisege koja ima obligatorni sadržaj, dok čl. 2.404. propisuje da se navedena potvrda ili izjava o tzv. izvanbračnoj zajednici upisuje u službene evidencije. Dakle, po Texaškom pravu nije moguće zasnovati izvanbračnu zajednicu ukoliko nisu ispunjene sljedeće pretpostavke: 1.da izvanbračni partneri nisu trenutno u nekoj drugoj bračnoj zajednici, 2.da izvanbračni partneri nisu mlađi od 18 godina, 3.ako o tome nije potpisana izjava na način kako je to propisano Zakonom ili ako su se muškarac i žena pristali vjenčati i nakon dogovora živjeli zajedno u toj državi kao muž i žena i predstavljali se drugima kao da su u braku. Isti zakon, nadalje u čl. 5.001. naziva - Prodaja, Prenošenje ili Terečenje kuće i okućnice sadrži odredbu prema kojoj: „Bez obzira jesu li kuća i okućnica zasebna imovina bračnih drugova ili zajednička imovina, nijedan bračni drug ne može prodati, prenijeti ili teretiti kuću i okućnicu bez pristanka drugog bračnog partnera, osim kad je to predviđeno ovim poglavljem ili drugim zakonima. Isti zakon, u nastavku propisuje koje su to iznimke od odredbe čl. 5.001. pa se primjerice navodi da jedan bračni drug odvojenu imovinu i okućnicu može prodati bez pristanka drugog bračnog druga ukoliko je ovaj drugi sudskim putem proglašen nesposobnim ili ako se radi o prodaji kuće i okućnice u neuobičajenim okolnostima, primjerice ako je drugi bračni drug nestao, trajno napustio kuću i okućnicu, proglašen ratnim zarobljenikom itd. Da tužitelj i tužiteljica nisu nikada bili u izvanbračnoj zajednici proizlazi iz sljedećih činjenica: 1. tužitelj je za cijelo vrijeme boravka u SAD-u u godišnjim prijavama poreza sebe označavao kao samca, naime u slučaju postojanja bračne ili izvanbračne zajednice tužitelj bi ostvario određene porezne pogodnosti, koje bi sigurno tražio da je u isto vrijeme boravio u izvanbračnoj zajednici, 2. tužitelj je od mjerodavnih vlasti u SAD-u ishodio potvrdu da je u toj državi imao samo jedan registrirani brak (da je postojala izvanbračna zajednica ista bi bila navedena u potvrdi), a radi se o braku s US, razvedenim 20. siječnja 2002. godine, 3. tužitelj se u prijavi za mirovinu 2014. godine označava kao samac pod prijetnjom sankcija u slučaju ne iznošenja istinitih podataka, 4. tužitelj se kod prodaje kuće koja se nalazi na adresi [adresa], kao samac jedini potpisuje na kupoprodajni ugovor, iako gore citirane odredbe države [adresa] propisuju da bi, iako se radi o posebnoj imovini, u slučaju prodaje nekretnine čiji je vlasnik osoba koja se nalazi u izvanbračnoj zajednici, takav ugovor mora supotpisati izvanbračni partner. Uzimajući u obzir gore citirane zakonske odredbe jasno je da je kuća u [adresa], na adresi 218 Jamie La porte, TX 77571 predstavljala odvojenu, posebnu imovinu tužitelja i da tuženica nikada nije dala nikakav supotpis za prodaju iste, niti je tuženica kasnije dobila dio od kupoprodajne cijene kuće, niti se upisala kao suvlasnica stana kojega je tužitelj kupio nakon prodaje kuće na prethodno navedenoj adresi. Osim toga, tužitelj nikada nije pribavio policu osiguranja (životnog, zdravstvenog, automobilskog) i imenovao drugu osobu kao bračnog/izvanbračnog druga navodeći (primjerice tuženu AS) kao korisnika takve police. Tužitelj tuženoj nikada nije poslao pismo, čestitku ili poruku u kojoj joj se obratio kao ženi, primjerice „voljena ženo” ili „voli te tvoj muž”. Tužitelj nikada nije iskazao niti dao suglasnost tuženoj za stupanje u tzv. brak bez formalnosti - izvanbračnu zajednicu. Tužitelj i tuženica se drugim osobama nikada nisu predstavljali kao muž i žena, niti su imali namjeru zasnovati takvu zajednicu. Da je kojim slučajem tuženica AS s tužiteljem živjela na adresi u [adresa], sukladno teksaškom pravu bila je dužna u roku od 30 dana tamo prijaviti svoje prebivalište. Tuženica to nikada nije učinila. Dokumenti koje je ista dostavila u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj P-1544/2018 nisu dokaz prebivališta. Zasigurno je da bi tuženica u spis dostavila dokaz o prebivalištu, presliku osobne iskaznice ili vozačke dozvole, kada bi istom raspolagala. Svemu treba dodati da je tuženica, prema saznanjima tužitelja sve do 2013. godine bila u braku s drugom osobom, ZS, pa je i sama ova činjenica dostatna za ocjenu nepostojanja izvanbračne zajednice. Tužitelj, nažalost, o ovome ne može pribaviti službeni podatak od američkih vlasti, ali ukazuje na sadržaj Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava suvlasništva. Naime, tužitelj i tuženica su 2010. godine, kao poslovni partneri kupili stan u [adresa], na kojega su upisani suvlasnicima svaki za 1/2 dijela te su tom prigodom podigli zajam. Sporazum o osiguranju novčane tražbine sklopljen je 7. svibnja 2009. godine te se u istome tuženica označava imenom „ ISL", što ukazuje na podatak da je ista u tom trenutku bila u drugome braku obzirom da u dokumentaciji iz 2013. godine nosi samo prezime ISL. Kraj ovako iznesenih okolnosti slučaja, jasno je da niti nekretnina koja je označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka. Osim temeljne činjenice što stranke ovog postupka nikada nisu bile u izvanbračnoj zajednici, valja istaknuti kako je predmetno zemljište tužitelj dobio nasljeđivanjem i darovanjem pa bi navedena nekretnina u svakom slučaju predstavljala tužiteljevu posebnu imovinu. Tužitelj je na navedenome zemljištu zajedno s kćerkom VS i njezinim suprugom MS u vremenskom razdoblju od 2011. do 2013. godine izgradio obiteljsku kuću. Mjerodavno pravo na koje se upućuje sadržano je u odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisano da pojedinačnu nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njenoj površini ili ispod nje, ali kada je više zemljišnoknjižnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Ovom odredbom u naš pravni sustav uvedeno je načelo jedinstva nekretnine koje se primjenjuje od stupanja na snagu ZVDSP-a dakle od 1. siječnja 1997. godine. Po načelu jedinstvenosti nekretnine, zgrade, njihovi sastavni dijelovi, kao i sve ostalo što je sa zemljištem trajno spojeno su sastavni dijelovi zemljišta. Nekretnina je zemljišna čestica, a sve ostalo što je s njom trajno spojeno samo je dio te nekretnine. Sukladno načelu jedinstva nekretnine, sve ono što je izgrađeno na nekretnini čiji je vlasnik tužitelj, predstavlja samo i isključivo tužiteljevo vlasništvo. Kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 2018. godine FS kupuje od tužitelja predmetnu nekretninu te je danas njena stvarna i zemljišnoknjižna vlasnica. Uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, tužitelj i tuženica nikada nisu bili u izvanbračnoj zajednici pa samim time ne postoji niti njihova izvanbračna stečevina slijedom čega se predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se utvrdi nepostojanje izvanbračne zajednice između tužitelja i tuženice za vrijeme njihovog boravka i prebivališta u [adresa] u vremenskom razdoblju od 2002. do 2015. godine te da se utvrdi da nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu između tužitelja i tuženice što je sve tužena dužna priznati.

2. U odgovoru na tužbu tuženice sadržanom u podnesku od 24. studenog 2022. godine (l.s. 111-120) se osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Netočan je navod tužitelja da su stranke od 2002. godine pa do 2018. godine bili prijatelji i poslovni partneri koji su održavali sporadične odnose bez zasnivanja bilo kakve ekonomske i emotivne veze, a posebno ne izvanbračne zajednice. Upravo suprotno, stranke su se upoznale 2001. godine na dočeku Nove godine te su 2002. godine započeli vezu te su potom 2003. godine kupili kuću u gradu La Porte u Saveznoj državi Texas u SAD-u gdje su stranke živjele do jeseni 2013. godine, gdje su stranke potom preselile u Europu i to do 2014. godine te su zajedno živjeli u zimskom periodu na [adresa] u Republici Srbiji, a u ljetnom periodu u [adresa] u Republici Hrvatskoj. Stranke su na [adresa] zajednički kupili i izgradili kuću 2007. godine, a zajedno su počeli 2011. godine graditi obiteljsku kuću na nekretnini oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je završena 2013. godine, s time da su još 2014. godine obavljani još unutrašnji radovi, dekoracije i sl., te su stranke u međuvremenu kupile i stan u [adresa]. godine. Odnos stranaka nije bio kako to opisuje tužitelj već su stranke živjele klasičan život muža i žene, kako u ekonomskom tako i emotivnom smislu, živjeli su istom domaćinstvu, tuženica je kuhala, čistila, radila s antiknim namještajem kako bi doprinijela ekonomskoj zajednici, zajedno su se družili i putovali, a koje činjenice mogu potvrditi svi njihovi zajednički prijatelji, te su na koncu svoju izvanbračnu zajednicu okrunili sklapanjem braka 2016. godine. Sve prednje navedeno je već pravomoćno utvrđeno i to presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-176/18 od dana 25. srpnja 2019. godine, odnosno povodom odbijene žalbe tužitelja odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1086/19 od dana 15. listopada 2019. godine gdje je odbijen tužiteljev zahtjev za poništajem braka sklopljenim između stranaka. U prednje navedenom postupku je tužitelj već pokušao iznijeti tezu o poslovnom odnosu s tuženicom, no ovaj sud mu nije povjerovao navodeći: „njegov iskaz je u tolikoj mjeri neživotan i nelogičan da je u potpunosti lišen vjerodostojnosti“(…) „nadalje tužitelj je posve neodređeno, vremenski dezorijentirano i logički nepovezano pokušavao objasniti genezu poznanstva s tuženicom i kvalitetu veze.“ Tuženica je u navedenom postupku svoj iskaz potkrijepila obimnom foto dokumentacijom koja predstavlja uobičajeni obiteljski foto album i koji sadrži toliko zajedničkih fotografija tužitelja i tuženice koje datiraju od upoznavanja krajem 2001. godine pa do vjenčanja 2016. godine i to s članovima njihovih obitelji, djecom, unucima, prijateljima i kumovima na svim mjestima na kojima su zajednički živjeli (SAD, Republika Srbija, Republika Hrvatska) i fotografije zajedničkih putovanja. U odnosu na tužiteljevu tezu koje bi se mjerodavno pravo trebalo primijeniti za ocjenu postojanja izvanbračne zajednice je u potpunosti promašeno i predstavlja tužiteljevo kupovanje vremena jer je ovaj postupak pokrenut jedan dan prije ročišta u predmetu ovoga suda poslovni broj broj P-1544/2018 (nakon što je vođen 3 godine i 2 mjeseca) gdje je trebao biti saslušan ovdje tužitelj, nakon čega bi se stekli uvjeti za zaključenje glavne rasprave i odlučivanja o tužbenom zahtjevu ovdje tuženice pa je uredujući sudac neosnovano odredio prekid postupka poslovni broj P-1544/2018. U postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1544/2018 tužena je ustala s tužbom protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/2 dijela s osnova bračne stečevine. Kao pretpostavku udovoljenja tužbenom zahtjevu u tom postupku potrebno je utvrditi da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici koja je nastavljena sklapanjem braka između stranaka. Dakle u gore navedenom postupku jedno od osnovnih pravnih pitanja jest utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između stranaka. S obzirom da je tužbeni zahtjev u ovom postupku usmjeren na utvrđenje da izvanbračna zajednica između stranaka nije postojala jasno je da bi se vođenjem dvaju postupaka u kojima bi se trebali izvoditi isti dokazi i utvrđivati iste činjenice teško povrijedilo načelo ekonomičnosti propisano Zakonom o parničnom postupku. Slijedom navedenog predlaže se spojiti ovu parnicu s parnicom koja se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1544/2018.

3. Na pripremnom ročištu od 20. veljače 2023. godine (l.s. 143), u svezi navoda tužitelja u povjesnici tužbe vezano za primjenu Texaškog obiteljskog zakona, od strane punomoćnika tuženice se navodi da je apsolutno pogrešno pozivanje tužitelja na primjenu Texaškog obiteljskog zakona, obzirom da je čl. 35. Zakona o međunarodnom privatnom pravom upućeno na primjenu Uredbe Vijeća EU 2016/1103 od 24. lipnja 2016. godine, a odredbom čl. 26. Uredbe Vijeća EU propisano je kako je mjerodavno pravo za imovinskopravni režim pravo one države u kojoj su bračni drugovi imali prvo zajedničko uobičajeno boravište nakon sklapanja braka, a s obzirom da su stranke nakon sklapanja braka uobičajeno boravili u [adresa], evidentno je da se ima primijeniti pravo RH. Nadalje od strane punomoćnika tuženice se ističe prigovor litispendencije u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne bi predstavljala izvanbračnu stečevinu s obzirom da se pred ovim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem P-1544/18 koji postupak je pokrenula ovdje tuženica protiv ovdje tužitelja a kojim se zahtjeva utvrđenje prava vlasništva navedene nekretnine upravo temeljem izvanbračne zajednice koja je prešla u bračnu zajednicu 2016. godine.

4.1. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: zk izvadak od 8. listopada 2021. godine za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 8-9), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika u Rijeci Vesne Švegović kao povjerenika Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-540/06, UPP/OS- 44/06 od 5. svibnja 2006. godine iza smrti HS (l.s. 10-12), rješenje o uvjetima građenja Grada Zadra, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja od 29. ožujka 2011. godine (l.s. 13-18), Potvrda Grada Zadra, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja od 19. ožujka 2013. godine (l.s. 19), prijava tužitelja IS za naknadu socijalnog osiguranja, sažetak prijave za naknadu mirovinskog osiguranja od 8. prosinca 2014. godine u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika na hrvatski jezik (l.s. 20-27), Sporazum o osiguranje novčane tražbine prijenosom suvlasništva od 7. svibnja 2009. godine u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika na hrvatski jezik (l.s. 29-31), rješenje Republike Srbije, Ministarstvo finansija, Uprava Carina, Carinarnica Beograd od 27. veljače 2014. godine (l.s. 32), rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinska uprava, Carinski ured Zadar od 12. studenog 2015. godine (l.s. 33-35), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između IS kao prodavatelja i VS kao kupca od 14. kolovoza 2018. godine na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren od strane javnog bilježnika u Zadru Vere Marčina pod brojem OV-8733/2018 od 14. kolovoza 2018. godine (l.s. 36-46), izvadak iz Obiteljskog zakona države Teksas u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 47- 67), prijave tužitelja IS za povrat poreza za godine 2008-2014 u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika na hrvatski jezik (l.s 68-91), preslik tužbe ovdje tužene AS protiv ovdje tužitelja IS i njegove kćerke VS podnijeta ovom sudu dana 28. kolovoza 2018. godine u predmetu P- 1544/2018 (l.s. 102-104), pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-176/18 od 25. srpnja 2019. godine i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1086/19 od 15. listopada 2019. godine (l.s. 114-120), darovni ugovor zaključen između darovateljice DS i daroprimatelja IS i LS od 28. prosinca 2007. godine na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren od strane javnog bilježnika u Rijeci Vere Lovrović Lečić pod brojem Ov-13222/2007 od 28. prosinca 2007. godine (l.s. 147-149), potvrda Okruga Harris, Teksas od 14. travnja 2021. godine o dozvoli za brak za IS i I u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 150- 152), ponuda i računi sve naslovljeno na ĐS (l.s. 158-167), izjava osobe navedene kao susjed tužitelja u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 168-171), Obavijest kupcu/kupcima od 6. prosinca 2013. godine potpisana od strane IS u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 172-177), potvrda Vrhovnog suda New Jersey od 1. listopada 2018. godine vezano za presudu o razvodu braka između AS i NS u ovjerenom prijevodu sa engleskog na srpski jezik (l.s. 178-179), e mail korespondencija između različitih osoba (l.s. 194-197, l.s. 199, l.s. 210-214, l.s. 232, l.s. 234-238, l.s. 369--370), izjava ASL (l.s. 216-219), SMS poruke (l.s. 220-221, l.s. 368), dopis Generalnog konzulata RH Los Angeles od 21. rujna 2007. godine naslovljen na SSL (l.s. 222-226), račun Poliklinike Voždmenik u [adresa] od 26. siječnja 2017. godine (l.s. 233), vjenčani list za stranke (l.s. 241), fotografije priložene od strane tužene (l.s. 242- 302), potvrda od 7. prosinca 2013. godine, obavijest o pošiljki od 14. svibnja 2014. godine, potvrda slanja narudžbe od 23. travnja 2014. godine, pismo namjere od 19. lipnja 2009. godine i dokumentacija vezano za prometnu nezgodu sve u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika na hrvatski jezik (l.s. 305- 325), prijava poreza na osobni dohodak u SAD-u za 2016. godinu u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika na hrvatski jezik (l.s. 305-340), presude u državi Teksas u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 342-349), web stranica TrutFinder.com u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 350-360), fotografije priložene od strane tužitelja (l.s. 361-362, l.s. 371-377), račun T.P.G. Logistika d.o.o. i isprava Carinske ispostave Beograd (l.s. 364-365). Tijekom postupka saslušani su svjedoci ĐS (l.s. 418-421), OS (l.s. 421-423), JS (l.s. 423-425), GS (l.s. 432-436), TS (l.s. 439-440), ČS (l.s. 440-443), PS (l.s. 455-456), ES (l.s. 457- 459), RS (l.s. 459-461), FS (l.s. 472-476), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (l.s.385-391) i tuženice (l.s. 392-398) u svojstvu stranaka.

4.2. Na ročištu od 24. ožujka 2025. godine od strane tuženice je u spis predana izjava tužiteljevog brata LS na kojem je potpis davatelja izjave ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] LS pod brojem OV-6152/2025 od 20. ožujka 2025. godine (l.s. 479-480), te je na navedenom ročištu od strane tuženice predloženo da se sasluša tužiteljev brat LS koji je dao navedenu izjavu. Na ročištu od 10. lipnja 2025. godine (l.s. 490) odbijen je prijedlog tuženice za saslušanjem novog svjedoka LS, budući je navedeni dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na ročištu od 19. travnja 2023. godine-l.s. 384 (čl. 284. st. 3. Zakona o parničnom postupku -Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - u nastavku ZPP-a), a s obzirom na navode tuženice na ročištu od 24. ožujka 2025. godine (kada je ista na pitanje uredujuće sutkinje vezano na okolnost predlaganja novog dokaza navela da je ona uvijek u kontaktu s tužiteljevim bratom LS, da se čuju telefonski i sms porukama, da ju u telefonskim razgovorima tužiteljev brat uvijek pita kako je i da mu je ona rekla da nije dobro, da tužitelj negira njihovu vezu, na što se tužiteljev brat čudi kako je to moguće, pa je rekla istom da ako se čudi neka to napiše na papir, što je on i učinio i napisao je pismo kojeg je ona predala na ovom ročištu-l.s. 477), nesporno je da se ne radi se o situaciji iz čl. 299. st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, imajući u vidu čl. 284. st. 3. i čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a sud nije mogao prihvatiti dokazni prijedlog tužene za saslušanjem svjedoka LS, a također ovjerenu izjavu LS sud u ovoj pravnoj stvari nije uzeo u obzir.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži da se utvrdi nepostojanje izvanbračne zajednice između stranaka nije osnovan, dok tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži utvrđenje da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu između tužitelja IS i tuženice AS, nije dopušten.

6. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je da se utvrdi nepostojanje izvanbračne zajednice između stranaka u vremenskom razdoblju od 2002. do 2015. godine, te da se utvrdi da nekretnina oznake kat. čest. kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu između stranaka.

7.1. Tužbeni zahtjev tužitelja koji po svom sadržaju predstavlja negativnu deklaratornu tužbu, se temelji na činjenici da u predmetu ovoga suda poslovni broj P- 1544/2018 tuženica AS tvrdi da je s tužiteljem bila u izvanbračnoj zajednici počevši od 2001. pa do 2016. godine kada je s tužiteljem sklopila brak, a što da nije istina, naime da nije sporno da su obje stranke godinama živjele u [adresa] ali u različitim gradovima, tužitelj da je do 2015. godine kada se preselio u Hrvatsku živio u [adresa] gdje je imao svoju kuću na adresi [adresa], koju je prodao 2013. godine, a tužena da je do 2013. godine kada se preselila u Republiku Srbiju živjela u [adresa], da se stranke poznaju od 2002. godine, a od kada pa do 2018. godine su bili prijatelji i poslovni partneri koji su održavali sporadične odnose, bez zasnivanja bilo kakve ekonomske, emotivne trajnije, a posebno ne izvanbračne zajednice, da su stranke stan u [adresa], u odnosu na koji su upisani kao vlasnici svaki za 1/2 dijela kupili 2010. godine kao poslovni partneri, a u svezi nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je tužitelj zemljište dobio nasljeđivanjem i darovanjem i da je na navedenom zemljištu tužitelj zajedno sa svojom kćerkom VS i njezinim suprugom MS u vremenskom razdoblju od 2011. pa do 2013. godine izgradio obiteljsku kuću, koju nekretninu u [adresa] da je tužitelj 2018. godine prodao svojoj kćerki VS.

7.2. Tuženica se tužbenom zahtjevu tužitelja suprotstavlja na način da se navodi da su se stranke upoznale 2001. godine na dočeku Nove Godine, da su 2002. godine stranke započele vezu, da su 2003. godine stranke kupile kuće u [adresa], u gradu La Porte gdje su stranke zajedno živjele do jeseni 2013. godine, da su se stranke potom do 2014. godine preselile u Europu, pa su tako u zimskom periodu živjeli na [adresa] u Republici Srbiji, a u ljetnom periodu u [adresa], da su stranke 2007. godine zajednički kupili i izgradili kuću na [adresa] i 2007. godine da su zajednički kupili stan u [adresa], te da su 2011. godine stranke zajednički počeli graditi kuću [adresa] na kat. čest. [katastarska čestica], koja kuća da je završena 2013. godine, te da su stranke na koncu svoju izvanbračnu zajednicu okrunili sklapanjem braka 2016. godine, koje postojanje izvanbračne zajednice i braka je utvrđeno u pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj P Ob- 176/2018 od 25. srpnja 2019. godine.

8.1. S obzirom na pozivanje tužitelja u povjesnici tužbe na Zakon o rješavanju sukoba zakona i na primjenu Texaškog obiteljskog zakona u odnosu na institut izvanbračne zajednice i izvanbračne stečevine, koje dijelove zakona je tužitelj dostavio uz tužbu na engleskom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (l.s. 47-67), kojoj primjeni Texaškog obiteljskog zakona se tuženica usprotivila jer da je mjerodavno pravo Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju je najprije valjalo raspraviti koje mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari valja primijeniti. Prema čl. 78. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne Novine" broj 101/2017, stupio na snagu 29. siječnja 2019. godine, u nastavku ZMPP) navedeni Zakon se primjenjuje na pravne odnose nastale od dana stupanja na snagu toga Zakona i na postupke pokrenute od dana stupanja na snagu toga Zakona, a prema čl. 80. toga Zakona stupanjem na snagu toga Zakona prestaje važiti Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne Novine" broj 53/91 i 88/01). S obzirom da je ovaj parnični postupak pokrenut nakon stupanja na snagu ZMPP-a, to u ovom slučaju valja primijeniti zakonske odredbe ZMPP-a. Prema čl. 40. st. 1. ZMPP-a za osobne odnose izvanbračnih drugova na odgovarajući način se primjenjuje odredba čl. 34. toga Zakona, a prema st. 2. toga Zakona za imovinske odnose izvanbračnih drugova na odgovarajući način se primjenjuje odredba čl. 35. toga Zakona. Prema čl. 34. ZMPP-a za osobne odnose bračnih drugova mjerodavno je: 1. pravo države u kojoj oba bračna druga imaju uobičajeno boravište, podredno 2. pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko uobičajeno boravište, podredno 3. pravo države njihovog zajedničkog državljanstva, podredno 4. hrvatsko pravo, a prema čl. 35. toga Zakona pravo mjerodavno za imovinske odnose bračnih drugova određuje se prema Uredbi Vijeća (EU) 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima, u nastavku: Uredba (SL L 183, 8.7.2016). Člankom 22. Uredbe propisano je da bračni drugovi imaju pravo sporazumno odrediti ili promijeniti pravo mjerodavno za svoj bračnoimovinski režim (što ovdje nije slučaj, jer postoji spor između stranaka oko primjene mjerodavnog prava). Člankom 26. st. 1. Uredbe propisano je da u slučaju nepostojanja sporazuma o izboru prava na temelju čl. 22. Uredbe, mjerodavno pravo za imovinskopravni režim je pravo države: a) prvog zajedničkog uobičajenog boravišta bračnih drugova nakon sklapanja braka ili, u suprotnome; b) zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku sklapanja braka ili, u suprotnome; c) s kojim su bračni drugovi zajedno najbliže povezani u trenutku sklapanja braka, uzimajući u obzir sve okolnosti, a prema st. 2. toga članka ako bračni drugovi imaju više od jednog zajedničkog državljanstva u trenutku sklapanja braka, primjenjuju se samo točke a) i c) iz st. 1.

8.2. U konkretnom slučaju nije sporno da su stranke IS (koji je državljanin Republike Hrvatske i ima također i američko državljanstvo) i tužena AS (koja je državljanka Republike Srbije i ima također i američko državljanstvo) dana 6. ožujka 2016. godine sklopili brak u [adresa], koji brak je upisan u maticu vjenčanih Matičnog područja Zadar, pod rednim brojem 00332 za 2016. godine (l.s. 241), da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-176/2018 od 25. srpnja 2019. godine odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev ovdje tužitelja SS protiv ovdje tuženice AS kojim zahtjevom je od strane tužitelja traženo da se poništi brak stranaka (l.s. 114-120), te da je brak stranaka razveden rješenjem ovoga suda poslovni broj P Ob- 190/19 od 24. lipnja 2020. godine, iz kojih nespornih činjenica, pri čemu se misli na upis braka u maticu vjenčanih Matičnog ureda Zadar i da je postupak za razvod braka pokrenut upravo pred ovim sudom od strane kojeg suda je i donijeta odluka o razvodu braka, kao nesporno slijedi da je prvo uobičajeno boravište stranaka nakon sklapanja braka, a ujedno i posljednje zajedničko boravište stranaka bilo u [adresa], slijedom čega se u ovom slučaju temeljem gore citiranih zakonskih odredbi ZMMP-a i Uredbe ima primijeniti pravo Republike Hrvatske.

8.3. Prema čl. 11. st 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku ObZ-a) odredbe Obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, prema st. 2. toga članka izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. toga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih Zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski, i drugi odnosi bračnih drugova.

9.1. Nadalje, s obzirom da je na pripremnom ročištu od 20. veljače 2023. godine (l.s. 143), od strane pun. tuženice istaknut prigovor litispendencije i to u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži utvrđenje da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu između tužitelja IS i tuženice AS, navedeni prigovor je također, poput određivanja primjene mjerodavnog prava, valjalo prioritetno raspraviti.

9.2. Prema čl. 194. st. 3. ZPP-a dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti, prema st. 4. toga članka sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama. Dakle, da bi se utvrdilo postoji li sadržajni identitet između određenih sporova, bitna su dva elementa: subjektivni-stranke i objektivni-tužbeni zahtjev. Za utvrđivanje subjektivnog identiteta nije bitno u kojem se procesnom položaju nalaze parnične stranke, a što se tiče objektivnog identiteta spora, dvije su parnice objektivno identične ako je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev.

9.3. Nije sporno da je ovdje tužena AS protiv ovdje tužitelja IS i njegove kćerke VS podnijela ovom sudu dana 28. kolovoza 2018. godine tužbu kojom traži da se utvrdi da je ništetan ugovor o kupoprodaji sklopljen 14. kolovoza 2018. godine između tuženika ad/1 IS i ad/2 VS, ovjeren od strane javnog bilježnika u Zadru Vere Marčina pod poslovnim brojem OV-8733/18 vezano za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se utvrdi da je tužiteljica AS vlasnica nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela, što su tuženici ad/1 IS i ad/2 FS dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica AS temeljem presude i po njezinoj pravomoćnosti uknjiži kao vlasnica nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela, koji predmet se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem P-1544/2018, a također nije sporno da u tom parničnom predmetu činjeničnu osnovu tužbe AS predstavlja pozivanje na status predmetne nekretnine kao izvanbračne stečevine ovdje stranaka (l.s. 102-103). Međutim bez obzira na istu činjeničnu osnovu tužbe u predmetu ovoga suda poslovni broj P-1544/2018 i u ovom parničnom predmetu koja se odnosi na to da li nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja/ili ne predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka, imajući u vidu sadržaj tužbenih zahtjeva u ta dva parnična predmeta i da je u predmetu ovoga suda poslovni broj P-1544/2018 osim ovdje tužitelja IS utužena i njegova kćerka FS, ne bi se radilo o subjektivno i objektivno identičnim tužbenim zahtjevima, što znači da nije osnovan od strane tužene istaknuti prigovor litispendencije.

10.1. Međutim, vezano za tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži utvrđenje da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu tužitelja IS i tuženice AS, za navesti je da se radi o negativnoj deklaratornoj tužbi. Prema čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, prema st. 2. toga članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe, prema st. 3. toga članka ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može, istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. Dakle u čl. 187. st. 2. ZPP-a navedeno je kada postoji pravo na traženje deklaratorne pravne zaštite.

10.2. Nije sporno da u predmetu ovoga suda poslovni broj P-1544/2018 pitanje postojanja ili nepostojanja izvanbračne zajednice ovdje stranaka IS i AS predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice AS u tom parničnom predmetu u kojem se ista u činjeničnoj osnovi tužbe poziva na status nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao izvanbračne stečevine stranaka, temeljem čega traži da se utvrdi suvlasnicom predmetne nekretnine za 1/2 dijela, a prije toga da se utvrdi ništetnim kupoprodajni ugovor od 14. kolovoza 2018. godine kojim je IS navedenu nekretninu prodao svojoj kćerki VS, te nije sporno da je u parničnom predmetu ovoga suda poslovni broj P-1544/2018 pravomoćnim rješenjem od 29. listopada 2021. godine određen prekid tog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka pod poslovnim brojem P Ob-205/2021 i to zbog odluke o prethodnom pitanju koje se odnosi na postojanje/nepostojanje izvanbračne zajednice između stranaka IS i AS. S obzirom da u predmetu ovoga suda poslovni broj P-1544/2018 činjeničnu osnov tužbe tužiteljice AS predstavlja pozivanje na status nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao izvanbračne stečevine stranaka, to u ovom slučaju ne postoji pravni interes tužitelja IS za traženjem deklaratorne zaštite u vidu podnošenja negativne deklaratorne tužbe kojom se traži utvrđenje da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu njega i tuženice AS, i to sve iz razloga što će se po pravomoćnom okončanju ovog postupka pod poslovnim brojem P Ob- 205/2021, nastaviti postupak pod poslovnim brojem P-1544/2018, u kojem postupku će se ostvariti potpuna pravna zaštita vezano za predmetnu nekretninu u [adresa], u kojem postupku je od strane ovdje tužene AS podnijeta tužba radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora vezano za predmetnu nekretninu i utvrđenja prava suvlasništva predmetne nekretnine po osnovi izvanbračne stečevine stranaka. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da ne postoji pravni interes tužitelja za traženjem deklaratorne zaštite u vidu negativne deklaratorne tužbe kojom se traži utvrđenje da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu njega i tužene, a to sve iz razloga jer će ostvarenje potpune pravne zaštite i to za obje stranke vezano za predmetnu nekretninu biti ostvareno u predmetu ovoga suda poslovni broj P-1544/2018, to je zbog nepostojanja pravnog interesa koji propisuje čl. 187. st. 2. ZPP-a valjalo odbaciti tužbu tužitelja u dijelu u kojem se traži utvrđenje da nekretnina oznake kat čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka, te odlučiti kao u izreci rješenja.

11. Dakle u konkretnom slučaju, imajući u vidu tužbeni zahtjev tužitelja (negativna deklaratorna tužba) valjalo je utvrditi da li su u periodu prije zaključenja svoga braka (koji brak je nesporno zaključen 6. ožujka 2016. godine) stranke bile u izvanbračnoj zajednici. U smislu zakonske odredbe čl. 11. st. 1. i st. 2. ObZ-a, da bi se moglo govoriti o učincima postojanja izvanbračne zajednice koji se primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca mora biti ispunjen osnovni uvjet da ta zajednica traje najmanje tri godine, a uz to u takvoj zajednici mora postojati i određena imovinska (ekonomska), emocionalna i intimna povezanost para.

12. Tužitelj je u svom iskazu na ročištu od 19. travnja 2023. godine a vezano za karakter (narav) odnosa između njega i tužene (l.s. 385- 391) naveo da su on i tužena zaključili 2016. godine u [adresa] brak, koji brak je sudski razveden u Zadru, da prije sklapanja braka tužena i on nisu bili u izvanbračnoj zajednici, da su se on i tužena upoznali 2002. godine u [adresa], od koje godine su on i tužena bili u poslovnoj i prijateljskoj vezi, dakle u ljubavnoj vezi on i tužena nisu nikada bili. Da je od 1986. pa do 2015. godine živio u [adresa], 2015. godine se vratio u Hrvatsku, tužena je isto živjela u [adresa] ali ne zna od koje godine, ista se 2013. godine vratila iz [adresa] u [adresa], te ga je tužena zamolila da li bi se mogli oženiti, a razlog zbog čega ga je to pitala je bio taj što prema američkom zakonu, a oboje imaju američko državljanstvo, nakon deset godina braka supruga dobiva 1/2 vrijednosti muževe američke mirovine. Od 1986. pa 2015. godine živio je u [adresa] i to najprije u svojoj kući koju je kao samac kupio 2002. godine i kao samac ju je prodao 2013. godine, a nakon prodaje kuće do povratka u Hrvatsku je živio u iznajmljenom stanu u [adresa] kao samac. Stan u [adresa] su on i tužena kupili 2007. godine kao poslovni partneri, cijena je bila 124.000,00-125.000,00 američkih dolara, za kupnju stana je podignut kredit za čitavu kupoprodajnu cijenu, kredit je glasio na njega, ali su se on i ISL dogovorili da je kredit zajednički, razlog zbog kojeg su on i tužena kao poslovni partneri kupili taj stan je bio taj što su htjeli na tome zaraditi, odnosno prodati ga nakon par godina i ostvariti veću kupoprodajnu cijenu koju bi podijelili svakom po pola, on i tužena su upisani kao vlasnici stana svaki za po polovinu, stan još uvijek nisu prodali jer su čekali da cijena skoči, stan je od vremena kupnje pa nadalje stalno rentan (iznajmljen), od najma se otplaćuje kredit, i još uvijek je stan u otplati kredita. U svezi nekretnine na [adresa] u Republiki Srbiji, situacija je ista kao sa stanom u [adresa], također se radi o poslovnom dogovoru njega i tužene, naime 2006/2007. godine se ukazala prilika da se jeftino kupi zemljište na [adresa] koje je koštalo 6.000,00 do 7.000,00 američkih dolara, on i tužena su dali svaki po polovicu novca, odmah po kupnji zemljišta napravljena je kuća prizemnica, u gradnju je uloženo oko cca 50.000,00 američkih dolara, on i tužena uložili su svaki po pola svoga novca, njegov i A plan je bio da ostvare dobit, tj. da zarade prodajom te kuće, kuća nije prodana, nije rentana, on u toj kući nije nikada živio, ne zna da li je tužena u toj kući živjela ili živi, u svezi te kuće on i ISL su upisani kao vlasnici svaki za polovinu. U periodu od 2002. pa do 2015. godine tužena i on bi se znali vidjeti kada bi tužena došla iz [adresa] gdje je živjela u [adresa] radi posla, na licitaciju antiknog namještaja budući se time bavila, to je bilo cca dva do tri puta godišnje, tada bi tužena odsjela u njegovoj kući, radilo se cca o dva do tri dana do maksimum mjesec dana, također se znao vidjeti s Nadom kada bi došao u [adresa] radi posla, to je bilo par puta u periodu do 2013. godine kada se tužena vratila u [adresa]. On i ISL su su negdje 2003. godine otvorili firmu za prodaju antiknog namještaja koja se zvala M&N (ĐS and Nada), međutim ta firma je zatvorena nakon godinu dana, a nakon zatvaranja te firme poslovni odnos između njega i ISL se nastavio na način da bi ISL u [adresa] na licijataciji kupila određeni antikni namještaj koji je držala kod njega u garaži dok se ne bi prevezao u [adresa] radi prodaje. Za vrijeme dok je živio u [adresa] imao je prijavljeno prebivalište samo u [adresa] gdje je stalno živio dok je bio u [adresa], tužena nikada nije imala prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi gdje se nalazila njegova kuća u [adresa], on nije nikada imao prijavljeno prebivalište ili boravište na [adresa] u Republici Srbiji, također tužena nije nikada imala prijavljeno prebivalište ili boravište u [adresa]. Tužena je kod njega dolazila u Petrčane, i to ljeti kao turista, prijavljivala se kao turistkinja. Vezano za fotografije sa l.s. 242-246 koje se odnose na vjenčanje, to vjenčanje je trebalo izgledati vjerodostojno, jer ako se bude provjeravalo od [adresa], a on je provjeravan zbog prirode svoga posla u [adresa], jer je imao pristup trgovačkim i vojnim brodovima, imao je karticu koju izdaje FBI. U svezi fotografija sa putovanja u Japan koje su priložene u spis, radilo se o vrsti putovanja na koja je išao i sa ostalim ženama, u periodu od 2002. do 2015. godine bio je u vezama sa više žena: S, V, U, Katarina, Z, M, ne zna prezimena tih žena, jer ga prezimena žena s kojima se družio nisu zanimala, žene i jesu za zabavu, sa tim ženama se nije fotografirao, jer mrzi fotografije. Osim u [adresa] sa ISL je putovao u Dominikansku Republiku, bila su i dva zajednička putovanja u [adresa] u [adresa] i jedno do dva putovanja u Luisianu, radilo se o putovanjima radi zadovoljstva, ali i sa ostalim ženama je putovao radi svog ličnog zadovoljstva. Putovao je sa ISL u [adresa], i to samo tri puta, ali sve radi kuće. Upoznao je članove uže obitelji tuženice, ali nije za to bio posebno zainteresiran, u [adresa] ga je jedan put posjetio tuženičin brat koji je bio vozač, vozio je kamion, tužena je svog brata dovela na divlje u [adresa], zamolila ga je da joj zaposli brata, te ga je i zaposlio u svojoj firmi, upoznao je tuženičinu mamu Savjetu čini mu se 2004. godine, misli da tuženičina mama nije bila kod njega u posjetu u [adresa], ali to se ipak ne sjeća. Tužena poznaje njegovu kćerku IS i zeta MS, upoznala ih je prije sklapanja braka, misli da su se upoznali u [adresa], ali ne sjeća se u kojem gradu. Uopće se ne sjeća da je u predmetu ovoga suda poslovni broj P Ob-176/2018 rekao da su on i tužena bili u ljubavničkoj vezi, međutim on ljubavničku vezu shvaća kao vezu iz zadovoljstva, da se radi o ljubavnicama, a ne o nekoj trajnoj vezi ili izvanbračnoj zajednici.

13. Tuženica je u svom iskazu na ročištu od 19. travnja 2023. godine (l.s. 392-398) a vezano za karakter (narav) odnosa između nje i tužitelja (l.s. 392- 398) navela da je tužitelja upoznala na Novu godinu 2001., u to vrijeme je živjela u [adresa], a tužitelj u [adresa], 2001. godine su započeli svoju ljubavnu vezu koja je od 2001. pa do 2003. godine bila veza na daljinu, krajem 2003. godine ona i tužitelj počinju zajedno živjeti u kući u [adresa], koju kuću je početkom 2003. godine kupio tužitelj na kredit koji je glasio na tužitelja, kupoprodajna cijena kuće je bila 150.000,00 američkih dolara, u toj kući u [adresa] ona i tužitelj su zajedno živjeli od kraja 2003. pa do kraja 2013. godine u izvanbračnoj zajednici. Kuća u [adresa] je prodana 2013. godine, odluku o prodaji kuće su donijeli zajednički ona i tužitelj, nakon prodaje kuće, ona i tužitelj su zajedno otišli živjeti u podstanarstvo u jedan stan u [adresa], u kojem stanu su živjeli do kraja 2014. godine. Prije stupanja u izvanbračnu zajednicu s tužiteljem, bila je u braku s NS, njihova bračna zajednica je prestala 2000. godine, a sudski su se razveli tek 2004. godine. Kada su prodali kuću u [adresa], iznajmili su kontejner kojim su pola stvari poslali na [adresa] gdje su imali kuću, gdje su htjeli živjeti preko zime, a pola stvari su poslali u Petrčane gdje je isto već bila kuća i gdje su planirali živjeti preko ljetnih mjeseci, kontejner iz [adresa] je poslan na ime tužitelja, ona je dogovarala i organizirala cijelu selidbu i pakiranje, bila je pet dana kod tužiteljeve kćerke u Rijeci i čekala je kontejner koji je došao u riječku luku, uzet je jedan kamion koji je išao za Zadar, a jedan kamion za [adresa], sve stvari u kontejneru su bile iz kuće u [adresa]. Nakon što su ona i tužitelj oboje iz [adresa] otišli krajem 2014. godine, nastavljaju svoju izvanbračnu zajednicu na način da zimi žive na [adresa], a ljeti u [adresa]. Od kraja 2003. godine je imala prijavljeno prebivalište u [adresa], na adresi na kojoj se nalazi kuća koja se prodala ([adresa]), na kojoj adresi je imala prijavljeno prebivalište sve do prodaje kuće, a nakon prodaje kuće, ona i tužitelj su se prijavili na adresi na kojoj je bio stan u [adresa] u kojem su bili u podstanarstvu. Nakon odlaska iz [adresa] vezano za prijavu prebivališta, ona i tužitelj su se dogovorili da ona prijavi prebivalište na [adresa] gdje su imali zajedničku kuću, a da tužitelj prijavi prebivalište u [adresa] gdje su isto imali zajedničku kuću. Stan u [adresa] su ona i tužitelj zajedno kupili 2007. godine, kupoprodajna cijena je bila 120.000,00 američkih dolara, dignut je kredit u iznosu od 90.000,00 američkih dolara, kredit je glasio na tužitelja, ostatak novca do kupoprodajne cijene u iznosu od 30.000,00 američkih dolara dala je ona, naime imala je ozljedu na radu po osnovi čega je dobila odštetu u iznosu od 100.000,00 američkih dolara, tako da je iznos od 30.000,00 američkih dolara kojeg je dala za stan bio od dobivene odštete. Naime u [adresa] je radila u firmi za čišćenje zgrada Qualitty building, radila je u toj firmi kao nadglednik radnika, ozljedu na radu je imala čini joj se 2002. godine, išla je na terapije, odšteta joj je isplaćena 2004. godine, a 2005. godine je ostvarila invalidsku mirovinu. Stan u [adresa] je odmah po kupnji rentan, rata kredita nije pokrivena rentom, uvijek je potrebno uplatiti razliku kredita, u odnosu na taj stan kao suvlasnici su upisani ona i tužitelj, svaki za po 1/2 dijela. Na [adresa] u Republici Srbiji ona i tužitelj su 2007. godine, par mjeseci nakon kupnje stana u [adresa], kupili zemljište za cijenu od 4.000,00 američkih dolara, to zemljište je kupljeno njihovim zajedničkim novcem, na kupljenom zemljište u periodu od 2012. do 2013. godine izgradila se montažna kuća koja je koštala 25.000,00 američkih dolara, dobar dio novca je dala ona, a ostatak tužitelj, te su ona i tužitelj upisani kao suvlasnici nekretnine na [adresa] svaki za po 1/2 dijela. Iako su bili u dugoj izvanbračnoj zajednici, ona i tužitelj su brak zaključili tek 2016. godine, upravo je bila tužiteljeva ideja da zaključe brak, dakle to nije bila njezina ideja, jer njoj papir ništa ne znači. Razlozi zaključenja braka koje navodi tužitelj su apsolutno neistiniti, naime ona ima američku mirovinu koja iznosi 1.500,00 američkih dolara, tu mirovinu u navedenom iznosu je počela dobivati kada je napunila 64 godine, a prije je dobivala invalidsku mirovinu u manjem iznosu, zna da je tužiteljeva mirovina bila 2.200,00 američkih dolara, i koliko je njoj poznato po američkom zakonu nakon 12 godina braka može se dobiti polovica muževe mirovine, ali u tom slučaju bi se ona morala odreći svoje mirovine, a to ne bi bilo logično za učiniti s obzirom na iznos njezine i tužiteljeve mirovine. Tužitelj i ona su se sudski razveli pred ovim sudom, a razlog prestanka njihovog braka je bio taj što ju je tužitelj prevario sa suprugom od njezinog pok. bratića, a to je bilo u kolovozu 2018. godine. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, a poslije braka tužitelj i ona su osim stana u [adresa], kuće na [adresa], kuće u [adresa], stekli i neke pokretnine, i to jednu barku, kola Suzuki, kola Nissan versa i još jedan autić kupljen u [adresa] da im služi dok su na [adresa]. Dok su ona i tužitelj živjeli u [adresa], njezina mama im je 2004. godine došla u posjetu u kuću u [adresa] s njezinom prijateljicom F, mama je kod njih ostala dva mjeseca, a prijateljica H mjesec dana, također je kod njih u kuću u [adresa] stalno dolazila njezina kćerka GS, njezin zet ŽS, njezin brat koji je i radio u tužiteljevoj firmi godinu dana, nadalje od njezinog brata sin D i kćerka L, brojni njezini prijatelji, od kćerke prijateljica JS, a također su dolazili tužiteljeva kćerka IS i Marijanin muž ĐS. Tužiteljevu kćerku IS i zeta MS je upoznala u Rijeci kada su njih dvoje pravili svadbu, to je bilo 2002. godine, kada se još nije bila preselila u [adresa]. Tužiteljeva kćerka IS je bila kod nje i tužitelja u [adresa] jedan put, a tužiteljev zet ĐS dva puta, s tim da je ĐS taj drugi put prije dolaska u [adresa] došao u [adresa] jer je htio vidjeti [adresa] kada je odsjeo u stanu njezine kćerke u [adresa], te je ona došla u [adresa] dočekati ga. Razlog zbog kojeg su se ona i tužitelj htjeli vratiti iz [adresa] je bio taj što se njezina kćerka 2009. godine vratila iz [adresa] u [adresa], a tužiteljeva kćerka IS je živjela u [adresa], dakle djeca su im bila razlog za povratak, što će raditi sami u [adresa], i tako su obezbjedili kuće na [adresa] i u [adresa]. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelj i ona su dosta putovali, u Japan u svibnju 2005. godine, u Dominikansku Republiku u proljeće 2003. godine, često su putovali u Austin kod tužiteljevih prijatelja iz [adresa] Đ i N, u [adresa], po Hrvatskoj i Srbiji, inače u Japan zajedno s njom i tužiteljem su išli njezina kćerka i njezin suprug, putovanjem u Japan ih je sve ona častila povodom dobivanja njezine odštete od osiguranja zbog ozljede na radu. Posao s antiknim namještajem koji je spomenuo tužitelj je bio samo njezin hobi i tužitelj je to volio, a tužitelj i ona nisu nikada otvorili nikakvu firmu. Tužitelj i ona su jako lijepo živjeli u njihovoj izvanbračnoj zajednici, poslije u braku, sve negdje do kraja 2016. godine kada je nešto počela primjećivati da nije dobro, a osobno se u tužiteljevu prijevaru sa suprugom njezinog pok. bratića uvjerila u kolovozu 2018. godine. Kada je dolazila u Petrčane samo jedan put se u e visitor prijavila kao turistkinja i to kada su je istjerivali iz kuće u [adresa], tužiteljeva kćerka IS joj je prijetila s policijom, i tada se otišla prijaviti da ne bi imala kakvih problema s policijom.

14. Iskaz tužene vezano za spornu činjenicu koja se odnosi na postojanje/nepostojanje izvanbračne zajednice, sud prihvaća u cijelosti kao životnog i uvjerljivog, potkrijepljenog ostalim provedenim dokazima, dok se iskaz tužitelja u pogledu sporne činjenice ne prihvaća, budući je isti, za razliku od iskaza tužene, neživotan i neuvjerljiv, nepotkrijepljen ostalim provedenim dokazima, a što će biti u nastavku pobliže pojašnjeno. U ovom predmetu je najprije sukladno suglasnom prijedlogu pun. stranaka izveden dokaz saslušanjem stranaka, nakon čega su saslušani svjedoci.

15. Svjedok ĐS, tužiteljev zet, koji se s tužiteljevom kćerkom VS oženio 29. rujna 2002. godine, u svom iskazu na ročištu od 6. svibnja 2024. godine (l.s. 418-421) je u pogledu sporne činjenice naveo da po njegovom osobnom saznanju tužitelj i tužena nisu nikada bili u izvanbračnoj zajednici, naime tužiteljev drugi brak okončan je negdje 2002. godine, sjeća se da je tada tužitelj rekao nikad više brak, tužitelj je imao jedan stil života, živio je kao momak, imao je puno prijateljica, tužitelj je u [adresa] radio na brodovima, bio je nositelj jedne sigurnosne kartice gdje je bio posebno provjeravan od strane vlasti, od strane porezne su bile provjere, također kada je tužitelj podnio zahtjev za mirovinu bile su provjere od mirovinskog, i u svim tim silnim provjerama da je netko živio s tužiteljem onda bi se i ta osoba zatekla na tužiteljevoj adresi, međutim nitko nije zatečen na tužiteljevoj adresi. Poznato mu je da su stranke misli 2016. godine zaključili brak, mora reći fiktivni brak, za koji su on i supruga saznali tek 2018. godine. Tuženicu je prvi puta upoznao u prosincu 2006. godine kada su on i supruga IS došli kod tužitelja u [adresa] proslaviti Novu godinu, bili su kod tužitelja 15-tak dana, na proslavi Nove godine je bilo veće društvo i tast mu je tuženu predstavio kao svoju prijateljicu, proslava Nove godine i druženje je trajalo oko dva do tri dana, tužena je kod tužitelja bila ta dva do tri dana i spavala je sama u gostinskoj sobi, sljedeći put je tuženicu vidio 2007. godine kada ga je pozvala da dođe kod nje u [adresa], bio je kod tužene u njezinom stanu tjedan dana, nakon čega je otišao u [adresa] kod tasta 10-tak dana, nakon toga je tuženu vidio 2009. godine kada su on i supruga bili u posjeti kod tasta, zatekao je tuženu kod tasta u [adresa] dan prije njegovog i supruginog povratka u Hrvatsku, nakon toga je tuženu vidio 2013. godine kada joj je pomagao u svezi njezinog kontejnera koji je došao iz [adresa] u riječku luku jer se tužena iz [adresa] preseljavala u Republiku Srbiju, nakon toga je tuženu vidio u ljeto 2016., u ljeto 2017. i u ljeto 2018. godine, kada je tužena sa svojom unukom došla na ljetovanje u Petrčane kao turist, bila je oko mjesec dana svako ljeto. On osobno s tuženom nije nikada razgovarao o prirodi njezinog odnosa s tužiteljem.

16. Svjedokinja OS, koja je s tužiteljem u srodstvu u trećem koljenu, u svom iskazu na ročištu od 6. svibnja 2024. godine (l.s. 421-423) je u pogledu sporne činjenice navela da se njezina kuća u [adresa] nalazi odmah do kuće stranaka, dijeli ih samo zid, tuženu je prvi puta vidjela prije gradnje kuće u [adresa] kada su tužena i tužitelj došli u Petrčane gledati teren gdje će raditi kuću, tužitelj ju je s tuženom upoznao na način da je rekao da je tužena njegova žena i da su došli u Petrčane graditi kuću. Sa obje stranke u [adresa] se ispočetka često družila i to oko godinu dana kada je kuća u [adresa] već bila izgrađena, međutim poslije se više s tužiteljem nije družila jer je između tužitelja i njezine obitelji došlo do problema, tužitelj i njezina familija su u svađi, njezin muž i tužitelj su imali spor vezano za zid, spor je okončan u korist tužitelja, ali s tuženom se nastavila družiti na plaži preko ljeta. Tužitelj joj je pričao lijepe stvari o tuženoj, pa se tako sjeća da su na balkonu bili lijepi stol i sjedalice, a tužitelj joj je rekao „to je moja ISL kupila, ona je stvarno sposobna, pametna, snalažljiva“. Njezin osobni dojam je bio da su oni jako lijepi bračni drugovi. Danas s tužiteljem nije u nikakvom odnosu, a s tuženom je u super odnosu jer je žena okey.

17. Svjedokinja JS, koja je s tužiteljem u srodstvu u četvrtom koljenu, u svom iskazu na ročištu od 6. svibnja 2024. godine (l.s. 423-425) je u pogledu sporne činjenice navela da je tuženu prvi puta upoznala kada su se stranke vratile iz [adresa], kada je kuća u [adresa] već bila dovršena, tuženu je upoznala u kući u [adresa], a tužitelj je tuženu predstavio na način da je rekao „ovo je ISL, moja žena“. Družila se s obje stranke u [adresa], na kavama, i to su činili sve dok nije izbila afera, a pod tim misli na „prekršaj tužitelja“, njezino druženje s strankama je trajalo oko tri godine. Tužitelj joj je pričao da im je bilo lijepo u [adresa], lijepo ovdje, lijepo u [adresa],u Srbiji su kupili i vikendicu, uživali su, tužitelj je tuženoj auto kupio, i kako da ona zaključi osim toga da je to sritan brak. S tuženom se druži dan danas, ostale su u dobrim odnosima, s tužiteljem nije u nikakvoj zavadi.

18. Svjedokinja GS, kćerka tužene, u svom iskazu na ročištu od 6. svibnja 2024. godine (l.s. 423-425) je u pogledu sporne činjenice navela da tužitelja poznaje od 2001. godine, od kada ga poznaje njezina majka, naime njezina majka i tužitelj su se upoznali u [adresa] na dočeku Nove godine. Nakon upoznavanja, njezina majka i tužitelj su se sljedećih godinu dana zabavljali, njezina majka je tada radila i živjela u [adresa], a tužitelj je živio u [adresa], nakon otprilike godinu njezina majka i tužitelj su počeli razgovarati o zajedničkom životu, konkretno o preseljenju njezine majke u [adresa], 2003. godine su tužitelj i njezina majka kupili kuću u [adresa], njezina se majka 2003. godine preselila iz [adresa] u [adresa] i počela je tada zajedno živjeti s tužiteljem, u predmetnoj kući u [adresa] stranke su zajedno živjele do negdje 2013. godine kada su prodali kuću, ali još oko godinu dana su ostali u [adresa], iznajmili su stan u kojem su zajedno živjeli, jer u tih godinu dana morali su srediti papire za preseljenje u Srbiju tj. Hrvatsku, za preseljene stvari i sl. S obzirom da je u [adresa] živjela do 2010. godine, svoju majku i tužitelja je posjećivala u njihovoj kući u [adresa] oko jednom godišnje, dolazila je sa svojom kćerkom, ostajali bi kod njih po mjesec dana, a također je stranke posjetila s kćerkom u iznajmljenom stanu u [adresa], kada su kćerka i ona ostale kod njih dva do tri tjedna. U [adresa] su stranke bile negdje do kraja 2014. godine, a tada se sele u Hrvatsku, odnosno Srbiju, naime majka i tužitelj su zajedno gradili kuću u [adresa] i na [adresa], plan je bio da ljeti žive u [adresa], a zimi na [adresa], a preostalo vrijeme u [adresa], taj plan se u stvarnosti provodio, stranke su zajedno živjele do ljeta 2018. godine. Ona osobno je sa svojom kćerkom dolazila kod stranaka u Petrčane svako ljeto čini joj se od 2013. pa do 2018. godine po mjesec dana, dolazili su i tužiteljeva kćerka IS i suprug ĐS, živjeli bi u [adresa] normalno kao porodica, tužiteljev zet ĐS je bio i kod nje u [adresa] u njezinom stanu na dva tjedna, ona i njezin sada bivši suprug su radili, pa je došla njezina majka iz [adresa] voditi MS po [adresa] na razgledavanje. NS je bivši suprug njezine majke, misli da su bili u braku od 1993/1994. godine, živjeli su zajedno do 2000. godine.

19. Svjedok TS, u svom iskazu na ročištu od 7. listopada 2024. godine (l.s. 439-440) je u pogledu sporne činjenice naveo da je prijatelj s tužiteljevom kćerkom IS i njezinim suprugom MS, inače on se bavi ronjenjem, pa je tako s MS znao doći preko ljeta u Petrčane roniti preko vikenda, bio je u [adresa] u ljeto 2012., u ljeto 2013. i u ljeto 2015. godine, tužitelja je upoznao u ljeto 2015. godine, kada je boravio u kući u [adresa] jedan produženi vikend, dok tuženu ne poznaje. O privatnom, intimnom životu tužitelja mu nije ništa poznato, ali 2015. godine tužitelj mu nije odavao dojam da je u vezi.

20. Svjedokinja ČS u svom iskazu na ročištu od 7. listopada 2024. godine (l.s. 440-443) je u pogledu sporne činjenice navela da je s obje stranke jako dobro povezana od 2007. godine, naime njezin suprug O poznaje obje stranke od prije 2007. godine. Obje stranke je upoznala 2007. godine kada su ju obje stranke dočekale na aerodromu u [adresa], njezin suprug J koji joj je tada bio momak zamolio je stranke da ju dočekaju na aerodromu, naime ona i suprug J koji joj je tada bio momak su se odlučili vjenčati u Las Vegasu, tada je provela 20 dana u kući stranaka u [adresa], stranke su tada živjele zajedno, dok je ona bila kod njih stranke su spavale u istoj sobi, bila je to predivna spavaća soba s kupatilom, ona je njih dvoje doživjela tada kao savršeni bračni par u ljubavi i poštovanju, obožavali su se, ĐS je ISL zvao „moja G“, a ISL je MS zvala „moj ĐS ljubav“, bili su oboje puni ljubavi i pažnje jedno prema drugom. Nakon 2007. godine, ona i suprug su s obje stranke ostali u kontaktu, posjećivali su ih u [adresa], a stranke su njih posjećivali u njihovom stanu u [adresa] i u njihovoj vikendici u [adresa] i to u periodu od kada su se vratili iz [adresa] pa sve dok nije došlo do raskola između njih dvoje. Suprug i ona su stranke posjetili u [adresa] čim su sagradili kuću, misli da je to bilo 2014. ili 2015. godine, sveukupno su ih u [adresa] posjetili oko četiri do pet puta i to u vremenskom periodu od oko možda tri godine.

21. Svjedok PS, u svom iskazu na ročištu od 20. siječnja 2025. godine (l.s. 455-456) je u pogledu sporne činjenice naveo da je 20 godina prijatelj s tužiteljevom kćerkom IS i njezinim suprugom MS, pa tužitelja poznaje kao Marijaninog oca, istog je upoznao prije 10-tak godina i to ljeti u [adresa], u to vrijeme se tužitelj još nije bio vratio iz [adresa], već se planirao vratiti, tuženicu je vidio dva puta u životu, i to prvi puta negdje 2015/2016. godine na ljeto kada su on i supruga po povratku s ljetovanja svratili u Petrčane u posjet VS i ĐS, tada je prvi put vidio tuženu, prijateljicu od tužitelja, a drugi puta je tuženu vidio otprilike nakon dvije godine u Ribnici, u restoranu Duje. Nema nikakvih osobnih ni posrednih saznanja o prirodi odnosa između stranaka. Nije se nikada kod VS i MS raspitivao tko je tužena, to ga nije zanimalo, zna samo da mu je tužena predstavljena kao prijateljica od gospodina IS.

22. Svjedokinja ES, u svom iskazu na ročištu od 20. siječnja 2025. godine (l.s. 457-459) je u pogledu sporne činjenice navela da tužiteljevu kćerku IS i njezinog supruga MS poznaje od 2011/2012. godine, dobri su prijatelji, tužitelja je upoznala negdje u periodu kada je kuća u [adresa] bila završena, misli da ga je upoznala negdje 2015/2016. godine, a tuženu je upoznala u [adresa] na plaži negdje 2016/2017. godine, s tuženom ju je na plaži u [adresa] upoznao tužitelj koji ju je predstavio kao svoju prijateljicu. Sa strankama nije nikada pričala o prirodi njihovog odnosa, ona osobno ih je doživljavala kao dobre prijatelje.

23. Svjedokinja RS, u svom iskazu na ročištu od 20. siječnja 2025. godine (l.s. 459-461) je u pogledu sporne činjenice navela da tuženu poznaje od 1970. godine, od kada su prijateljice, a tužitelja poznaje od 2005. godine kada su on i ISL došli kod nje u Zagreb za Božić, tužitelja je nakon toga vidjela još tri puta, dva puta kada je bila kod stranaka u Beogradu 2007/2008. godine u stanu i jedan put 2016. godine kada je bila u [adresa] u kući. Kada su stranke bile kod nje u Zagrebu spavali su u istoj sobi, a također kada je ona bila kod stranaka u [adresa] i u [adresa], spavali su u istoj sobi, u tih četiri puta što je stranke vidjela zajedno IS je bio jako pažljiv prema ISL, bio je to prisan odnos, IS nije bio grub, držali su se za ruke kada su šetali. Kada joj je na njezinu zamolbu od strane uredujuće sutkinje pojašnjeno što je izvanbračna zajednica, ista je navela da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici, naime ISL joj je 2001/2002. godine rekla da je upoznala IS, da se zaljubila i da će se odseliti iz [adresa] u [adresa], zna da se ISL odselila iz [adresa] u [adresa], ali ne zna koje točno godine, zna da su stranke kupile u [adresa] kuću, ali ne zna koje godine, zna da su stranke živjele u toj kući u [adresa], Nada joj je pokazivala slike kuće u [adresa] kada bi došla u Zagreb. Poznato joj je da su stranke nakon povratka iz [adresa] živjele neko vrijeme u Nadinom stanu u [adresa], da su zajedno napravili kuću na [adresa] u kojoj su živjeli, stranke su ljeti živjele u [adresa], a zimi u [adresa]. Stranke su zaključile brak negdje 2015/2016. godine, a kraj između stranaka je bio negdje 2018/2019.

24. Svjedokinja FS, tužiteljeva kćerka u svom iskazu na ročištu od 24. ožujka 2025. godine (l.s. 472-476) je u pogledu sporne činjenice navela da ju je s tuženicom 2002. godine u Opatiji upoznao njezin otac FS koji joj je tuženu predstavio kao svoju prijateljicu. Sljedeći put je tuženu vidjela u prosincu 2005. godine kada su ona i njezin suprug ĐS došli kod njezinog oca u [adresa] slaviti Novu godinu, bili su kod oca u [adresa] dva tjedna, tada je došla tuženica iz [adresa] i bila je kod njezinog oca par dana i ista je tada spavala u gostinskoj sobi, tada se tuženica njezinom suprugu MS predstavila kao prijateljica od njezinog oca. Njezin osobni dojam je bio da su njezin otac i gospođa ISL prijatelji, a prije 2006. godine kada su ona i njezin suprug ĐS došli kod njezinog oca u [adresa], otac joj je rekao da su on i gospođa ISL otvorili jednu firmicu, da trguju s antiknim namještajem. Nakon toga je tuženu vidjelu 2009. godine kada su ona i njezin suprug ĐS došli kod njezinog oca u [adresa], bili su dva tjedna, a gospođa ISL je došla iz [adresa] kod njezinog oca dan prije njihovog odlaska. Nakon toga je tuženu vidjela 2013. godine, naime tada je tuženu ugostila u Rijeci u kući svoje mame, tužena je bila par dana, tužena se u to vrijeme selila iz [adresa] u Srbiju, u Rijeku joj je došao kontejner iz Srbije. Nakon toga je tuženu vidjela još tri puta, u ljeto 2016., u ljeto 2017. i u ljeto 2018. godine, ta tri ljeta je tužena došla u njezinu kuću u [adresa], njezin otac ju je pozvao kao svoju prijateljicu, ta tri ljeta je tužena bila sa svojom unukom oko 20-tak dana, i prijavila se preko e visitor. Otac joj je negdje 2015. godine rekao da bi on sklopio brak s gospođom ISL i to iz razloga da bi gospođa ISL mogla ostvariti benefite na mirovinu iz [adresa], ona osobno je za brak stranaka saznala 2018. godine.

25. Imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka u pogledu sporne činjenice koja se odnosi na to da li su u periodu prije sklapanja braka koji je između stranaka nesporno zaključen 6. ožujka 2016. godine, stranke živjele u izvanbračnoj zajednici, slijedi da je iskaz tužene potkrijepljen iskazima svjedoka OS, JS, GS, ČS i RS, a iskaz tužitelja je potkrijepljen samo iskazima svjedoka VS i ĐS, dok svjedoci ŠS, PS i ES, nemaju apsolutno nikakvih saznanja o spornoj činjenici. Iskaze svjedoka OS, JS, GS, ČS i RS, koji su iskazivali u prilog tuženoj sud prihvaća kao vjerodostojne, životne i uvjerljive, dok iskaz tužiteljeve kćerke VS i ĐS sud ne prihvaća, jer ih drži nevjerodostojnim i neživotnim. Naime GS je tuženičina kćerka koja je živjela u [adresa], u [adresa] i posjećivala je stranke u [adresa] svake godine sa svojom kćerkom do odlaska stranaka iz [adresa], nakon toga je stranke nastavila posjećivati ljeti u [adresa] do 2018. godine; svjedokinje OS i JS, koje su inače tužiteljeve rođakinje, družile su se s obje stranke neposredno po njihovom povratku iz [adresa], istina je da se svjedokinja OS s obje stranke družila u [adresa] samo jednu godinu na početku, po njihovom povratku iz [adresa], a poslije se s tužiteljem više nije družila zbog spora između njezinog muža i tužitelja oko zida, međutim činjenica postojanja spora između njihovih obitelji nije dovela u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza; svjedokinja ČS je zajednička prijateljica stranaka, koja je s obje stranke povezana od 2007. godine; a svjedokinja RS je tuženičina dugogodišnja prijateljica; iz čega svega slijedi da se radi o svjedocima koji o spornoj činjenici imaju neposredna i osobna saznanja, odnosno radi se o svjedocima čija posredna saznanja s obzirom na njihovu povezanost s obje stranke potječu iz priča upravo obiju stranaka. Svjedoci FS i ĐS, budući se radi o tužiteljevoj kćerki i zetu koji su braku od 2002. godine, spadali bi u krug osoba koje bi o spornoj činjenici trebale imati neposredno i osobno saznanje, međutim sud njihove iskaze ne prihvaća, smatra ih se prvenstveno neuvjerljivim i neživotnim, iskonstruiranim u korist tužitelja, a to iz razloga jer su oboje svjedoka osobno vrlo zainteresirani da tužitelj uspije u ovom sporu, s obzirom na spor koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1544/2018 po tužbi ovdje tužene AS protiv tuženika IS i VS, a svjedok ĐS je umješač na strani tuženika, sve vezano za nekretninu u [adresa] oznake kat. čest. [katastarska čestica], za koju nekretninu ovdje tužena AS u tom postupku tvrdi da predstavlja izvanbračnu stečevinu nje i ovdje tužitelja IS, svakog za po 1/2 dijela. Štoviše, s obzirom da su oboje svjedoka rekli da su za brak stranaka koji je zaključen 2016. godine saznali tek 2018. godine, a za koji brak je pak nesporno pred ovim sudom utvrđeno da nije bio fiktivan (razvidno iz pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P Ob- 176/2018 od 25. srpnja 2019. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob- 1086/2019 od 15. listopada 2019. godine-l.s. 114-120), to se opravdano postavlja pitanje kakav je stvarno bio odnos i kakva je stvarna bila obiteljska povezanost svjedoka VS i ĐS s tužiteljem u periodu tužiteljevog života u [adresa] i po povratku iz [adresa], a da bi svjedoci uopće išta stvarno znali vezano za privatni, intimni život tužitelja za vrijeme njegova života u [adresa] i po povratku u Hrvatsku.

26. Iskaz tužene o spornoj činjenici, osim što je pokrijepljen iskazima svjedoka OS, JS, GS, ČS i RS, također je pokrijepljen brojnim fotografijama u boji priloženim u spis od strane tužene (l.s. 248-302), na kojim footografijama su prikazane stranke u različitim životnim situacijama, sami njih dvoje, u druženjima s njihovim obiteljima, njihovom djecom iz prethodnih veza, njihovim prijateljima, na ručkovima, feštama, u kući, u dvorištu, u radovima, na brodu, na slavljima Nove Godine, Uskrsa, Božića, na putovanjima….), koje fotografije najbolje svjedoče o naravi odnosa između stranaka kroz više godina, ukratko radi se o vrlo lijepom obiteljskom albumu stranaka, na kojima fotografijama se vidi istinska emocionalna povezanost međusobno stranaka i njihova povezanost sa obitelji i prijateljima tijekom više godina. Dakle, samo jedan pogled na te fotografije u potpunosti osporava tvrdnju tužitelja da bi on i tužena bili samo u dugogodišnjem poslovnom odnosu.

27. Nadalje, nesporna činjenica (proizlazi iz iskaza samih stranaka) da su stranke 2007. godine zajedno kupile stan u [adresa] i zemljište na [adresa] na kojem zemljištu su po kupnji izgradili kuću, u odnosu na koje obje nekretnine su stranke upisane kao suvlasnici svaki za 1/2 dijela, govori o imovinskoj (ekonomskoj) povezanosti dvoje ljudi koji žive u zajednici kao muž i žena. Tužitelj u svom iskazu stjecanje tih dviju nekretnina želi prikazati kao samo poslovni odnos stranaka jer da su od tih nekretnina, po prodaji istih, htjeli ostvariti zaradu, koju bi podijelili svakom po pola, koja tužiteljeva teza se ne prihvaća, jer prije svega iz iskaza stranaka kao nesporno slijedi da je stan u [adresa] kupljen na kredit koji glasi na tužitelja i koji kredit se još uvijek nije otplatio (činjenica o kreditu je razvidna i iz pismena sa l.s. 29-31), a svih ovih godina, nesporno je da stranke nisu prodale te dvije nekretnine, pa se postavlja pitanje kada se to i na koji način planirala ostvariti zarada po osnovi tih nekretnina.

28. U svezi iskaza tužitelja u dijelu u kojem navodi da je tužena bila u braku, za navesti je da nije sporno da je tužena uistinu bila u braku s NS, koji brak je sudski razveden 6. svibnja 2004. godine (razvidno iz pismena sa l.s. 178-179), u svezi čega je tužena u svom iskazu navela da je bračna zajednica između nje i NS prestala 2000. godine, što je potvrdila i tuženičina kćerka ĆS, međutim činjenica postojanja tog prijašnjeg tuženičinog braka, koji je sudski razveden 2004. godine, a faktički je prestao 2000. godine, u okolnostima ovoga slučaja nije imala značaj prilikom donošenja odluke suda o tužbenom zahtjevu tužitelja onako kako je isti postavljen (negativna deklaratorna tužba).

29. U svezi pozivanja tužitelja na sljedeću pismenu dokumentaciju: prijava tužitelja IS za naknadu socijalnog osiguranja, sažetak prijave za naknadu mirovinskog osiguranja od 8. prosinca 2014. godine u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika na hrvatski jezik (l.s. 20-27) i prijava tužitelja IS za povrat poreza za godine 2008-2014 u ovjerenom prijevodu sa engleskog jezika na hrvatski jezik (l.s. 68-91), za navesti je da s obzirom na iskaz tužene i iskaz svjedoka koje je sud prihvatio (iz gore navedenih razloga), navedene prijave za mirovinu i za povrat poreza u navedenom razdoblju u kojima tužitelj sebe označava kao samca, ne odgovaraju stvarnom stanju u tom periodu vezano bračni/izvanbračni status tužitelja, a razlog zašto se u tim prijavama tužitelj označio kao samac, očito je poznat samo tužitelju.

30. Nadalje u svezi pozivanja tužitelja na sljedeću pismenu dokumentaciju: rješenje Republike Srbije, Ministarstvo finansija, Uprava Carina, Carinarnica Beograd od 27. veljače 2014. godine (l.s. 32), rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Carinska uprava, Carinski ured Zadar od 12. studenog 2015. godine (l.s. 33-35) i račun T.P.G. Logistika d.o.o. i isprava Carinske ispostave Beograd (l.s. 364-365), koja pismena dokumentacija se odnosi na uvoz stvari iz [adresa] u Republiku Srbiju i Republiku Hrvatsku; Obavijest kupcu/kupcima od 6. prosinca 2013. godine potpisana od strane IS u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 172-177), koja se odnosi na prodaju nekretnine u [adresa]; te u svezi pozivanja tužitelja na fotografije dostavljene podneskom tužitelja od 11. travnja 2023. godine (l.s. 361- 362, l.s. 371-377), na kojim fotografijama je prikazan tužitelj na zabavama, u većim društvima s muškarcima i ženama, za navesti je da s navedenom dokumentacijom i fotografijama, a s obzirom na iskaz tužene i iskaz svjedoka koje je sud prihvatio iz gore navedenih razloga, tužitelj također ne dokazuje svoju tvrdnju o nepostojanju izvanbračne zajednice s tuženom.

31. U svezi pismene dokumentacije dostavljene od strane stranaka u spis: izjava osobe navedene kao susjed tužitelja u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 168-171), e mail korespondencija između različitih osoba (l.s. 194-197, l.s. 199, l.s. 210-214, l.s. 232, l.s. 234-238, l.s. 369--370), izjava ASL (l.s. 216-219), SMS poruke (l.s. 220-221, l.s. 368), za ukazati je strankama da navedena SMS prepiska i email korespondencija između različitih osoba i izjave osoba koje nisu predložene kao svjedoci u ovom predmetu, ne predstavljaju dokazna sredstva propisana odredbama ZPP-a, pa je navedeno ostalo bez značaja za ovaj spor, odnosno na tim pismenima sud nije temeljio svoj zaključak o spornoj činjenici.

32. U svezi pismene dokumentacije dostavljene od strane stranaka u kojima su navedene adrese stranaka: dopis Generalnog konzulata RH Los Angeles od 21. rujna 2007. godine naslovljen na SSL (l.s. 222-226), potvrda od 7. prosinca 2013. godine, obavijest o pošiljki od 14. svibnja 2014. godine, potvrda slanja narudžbe od 23. travnja 2014. godine, pismo namjere od 19. lipnja 2009. godine i dokumentacija vezano za prometnu nezgodu u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 305-325), web stranica TrutFinder.com u ovjerenom prijevodu sa engleskog na hrvatski jezik (l.s. 350-360), za ukazati je strankama da prema recentnoj sudskoj praksi za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nije presudno da li je netko imao formalno prijavljeno prebivalište ili boravište na istoj adresi, nego je nužno utvrditi da li je doista postojala zajednica života dvoje ljudi, a ta činjenica je u ovom slučaju od strane suda utvrđena provedenim dokazima, konkretno analizom iskaz stranaka i svjedoka, što je gore pobliže pojašnjeno.

33. U svezi ostale pismene dokumentacije priložene u spis, a koja se odnosi na nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za navesti je da istu sud nije uzimao u razmatranje s obzirom na odluku suda vezano za tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži utvrđenje da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka, naime u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbačen zbog nepostojanja pravnog interesa za podnošenje takve negativne deklaratorne tužbe, a ta dokumentacija je relevantna za spis ovoga suda poslovni broj P-1544/2018 (u kojem predmetu ta dokumentacija vjerojatno prileži spisu).

34. U smislu gore citiranog čl. 11. ObZ-a da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost pa i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge.

35. Iz svih gore provedenih dokaza proizlazi utvrđenim da su stranke dana 6. ožujka 2016. godine zaključile brak u [adresa] koji je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Zadar pod rednim brojem 00332 za 2016. godinu (zaključenje braka prikazano na fotografijama sa l.s. 246-247), koji brak je razveden rješenjem ovoga suda poslovni broj P Ob-190/2019 od 24. lipnja 2020. godine, da su stranke u periodu prije zaključenja braka živjele u [adresa], da su se stranke upoznale na Novu godinu 2001., kada su započeli ljubavnu vezu koju su do kraja 2003. godine održavali na daljinu s obzirom da je tužitelj živio u [adresa], a tužena u [adresa], da stranke krajem 2003. godine počinju zajedno živjeti u kući u gradu La Porte na adresi 218 [adresa], u kojoj kući su zajedno živjeli do kraja 2013. godine kada kuću prodaju, jer su odlučili odseliti se iz [adresa], te stranke nastavljaju oko godinu dana zajedno živjeti u istom gradu [adresa] u [adresa] u iznajmljenom stanu u podstanarstvu, u kojem stanu žive negdje do kraja 2014. godine, da su stranke 2007. godine zajedno kupili stan u [adresa] na kredit koji glasi na tužitelja, koji kredit još uvijek nije otplaćen, stan se iznajmljuje, u odnosu na koji stan su se stranke odmah po kupnji upisali kao suvlasnici svaki za 1/2 dijela, a također su stranke 2007. godine kupili zemljište na [adresa], Republika Srbija na kojem su izgradili kuću, u odnosu na koju nekretninu su stranke isto upisane kao suvlasnici svaki za 1/2 dijela, da je zajednica život stranaka u navedenom periodu s obzirom na njihovo neprekinuto zajedničko stanovanje najprije u kući, a poslije u podstanarskom stanu u gradu [adresa], njihovu emocionalnu, intimnu i ekonomsku povezanost, za vrijeme kojeg zajedničkog života su stranke odlazile na zajednička putovanja, zajedno su provodili vrijeme s tužiteljevom kćerkom i njezinom obitelji, s tuženičinom kćerkom i njezinom obitelji, i sa ostalom rodbinom i zajedničkim prijateljima, nesporno predstavljala izvanbračnu zajednicu stranaka, koju izvanbračnu zajednicu su stranke nastavile nakon što su se krajem 2014. godine odselili iz [adresa] i to na način da su nastavile zajedno živjeti kao muž i žena jedan dio godine u Republici Srbiji, na [adresa], a jedan dio godine u [adresa], koju dugogodišnju izvanbračnu zajednicu su stranke naposljetku i odlučile ozakoniti, što je i učinjeno zaključenjem braka 6. ožujka 2016. godine, u svezi kojeg braka, vezano za navod tužitelja da se radilo o fiktivnom braku kako bi tužena (za navesti je da je nesporno utvrđeno da je tužena ostvarila svoju američku mirovinu) nakon deset godina braka (za navesti je da je tužena bila ta koja je pokrenula postupak za razvod braka u predmetu ovoga suda poslovni broj P Ob-190/2019) mogla dobiti njegovu polovicu američke mirovine (koji navod tužitelja je predstavljao i činjeničnu osnovu tužbe u predmetu ovoga poslovni broj P Ob- 176/2018) je sve dovoljno rečeno pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P Ob-176/2018 od 25. srpnja 2019. godine, kojom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IS kojim je isti tražio poništenje braka zaključenog između njega i ovdje tužene AS. Slijedom navedenog utvrđenog činjničnog stanja valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi nepostojanje izvanbračne zajednice između stranaka (negativna deklaratorna tužba), te odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

36.1. Odluka o parničnom trošku (s obzirom na VPS označen u tužbi) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženici AS priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eur sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu od 24. studenog 2022. godine (100 bodova po Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, u nastavku: Tarifa), za zastupanje na ročištima od 20. veljače 2023. godine (25 bodova po Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. Tarife), od 19. travnja 2023. godine, od 6. svibnja 2024. godine, od 8. srpnja 2024. godine, od 7. listopada 2024. godine, od 20. siječnja 2025. godine, od 24. ožujka 2025. godine i od 10. lipnja 2025. godine (7X100 bodova po Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 1.650,00 eura priznat je PDV od 25% u iznosu od 412,50 eur.

36.2. Tuženici nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 12. listopada 2021. godine, od 29. ožujka 2022. godine, od 20. srpnja 2022. godine, koji podnesci su dostavljeni u sud prije dostavljanja odgovora na tužbu, a u kojim podnescima se navodi sve ono što se je navelo u odgovoru na tužbu od 24. studenog 2022. godine, a tuženici je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, a također tuženici nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 15. (ispravno 13.) veljače 2023. godine i od 12. prosinca 2024. godine, jer se s obzirom na sadržaj istih ne radi o trošku iz čl. 155. st. 1. ZPP-a koji je bio potreban za vođenje ove parnice. Također tuženici nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu s obzirom na čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj 118/18, 51/23, u nastavku ZSP-a), kojom zakonskom odredbom je propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako tim zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

36.3. Slijedom navedenog valjalo je o zahtjevu tuženice za naknadu parničnog troška, imajući u vidu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. i III. izreke presude.

U Zadru, 10. rujna 2025.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju, po punomoćniku, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu,

2. Tuženici, po punomoćnicima.