Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-177/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme predsjednice vijeća, Emira Čustovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Iris Šoštarić i Velimira Šoštarića iz Rovinja, protiv tuženika Addiko Bank d.d. [adresa], OIB: 4036333877, kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju- Rovingo, broj P- 1125/2019-39 od 26. siječnja 2023., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu (točki I., III., IV. i V.) presuda Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju- Rovingo, broj P-1125/2019-39 od 26. siječnja 2023.

a) potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da su ništetne ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim tuženikovim internim aktima,

b) ukida u preostalom dijelu točke I. te točkama III., IV. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe te dijelovi ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog 29. siječnja 2007. godine u [adresa] između tužiteljice ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene Addiko bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 (tada Hypo AlpeAdria-Bank d.d.), [broj kredita], kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim tuženičinim internim aktima.

II . Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetne i bez učinka odredbe Aneksa uz Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između tužiteljice i tuženika 20.01.2016., a koji je solemnizirao Davor Dušić, javni bilježnik u Rovinju, dana 22.01.2016., pod brojem OV-271/16.".

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku 15 dana plati iznos 5.360,52 eura (pet tisuća tristo šezdeset eura i pedeset dva centa) / 40.388,87 kuna (četrdeset tisuća tristo osamdeset osam kuna i osamdeset sedam lipa) sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od:

- 0,34 eura od 4. travnja 2007. godine do isplate;

- 6,43 eura od 2. listopada 2007. godine do isplate;

- 6,42 eura od 3. studenoga 2007. godine do isplate;

- 6,42 eura od 1. prosinca 2007. godine do isplate;

- 6,41 eura od 3. siječnja 2008. godine do isplate;

- 6,41 eura od 2. veljače 2008. godine do isplate;

- 7,39 eura od 4. ožujka 2008. godine do isplate;

- 24,08 eura od 3. travnja 2008. godine do isplate;

- 22,13 eura od 10. svibnja 2008. godine do isplate;

- 22,12 eura od 11. lipnja 2008. godine do isplate;

- 22,11 eura od 11. srpnja 2008. godine do isplate;

- 22,10 eura od 12. kolovoza 2008. godine do isplate;

- 22,09 eura od 11. rujna 2008. godine do isplate;

- 23,74 eura od 11. listopada 2008. godine do isplate;

- 28,16 eura od 11. studenoga 2008. godine do isplate;

- 24,01 eura od 11. studenoga 2008. godine do isplate;

- 35,14 eura 10. siječnja 2009. godine do isplate;

- 36,42 eura od 11. veljače 2009. godine do isplate;

- 40,10 eura od 11. ožujka 2009. godine do isplate;

- 34,85 eura od 11.travnja 2009. godine do isplate;

- 34,60 eura od 12. svibnja 2009. godine do isplate;

- 33,50 eura od 11. lipnja 2009. godine do isplate;

- 34,22 eura od 11. srpnja 2009. godine do isplate;

- 32,56 eura od 1. kolovoza 2009. godine do isplate;

- 33,46 eura od 11. rujna 2009. godine do isplate;

- 32,40 eura od 10. listopada 2009. godine do isplate;

- 33,15 eura od 11. studenoga 2009. godine do isplate;

- 33,07 eura od 11. prosinca 2009. godine do isplate;

- 35,93 eura od 12. siječnja 2010. godine do isplate;

- 37,82 eura od 11. veljače 2010. godine do isplate;

- 37,11 eura od 11. ožujka 2010. godine do isplate;

- 40,21 eura od 10. travnja 2010. godine do isplate;

- 41,63 eura od 11. svibnja 2010. godine do isplate;

- 45,58 eura od 11. lipnja 2010. godine do isplate;

- 49,21 eura od 10. srpnja 2010. godine do isplate;

- 44,63 eura od 11. kolovoza 2010. godine do isplate;

- 54,12 eura od 8. rujna 2010. godine do isplate;

- 51,15 eura od 12. listopada 2010. godine do isplate;

- 51,86 eura od 11. studenoga 2010. godine do isplate;

- 56,74 eura od 11. prosinca 2010. godine do isplate;

- 59,73 eura od 11. studenoga 2011. godine do isplate;

- 51,43 eura od 11. veljače 2011. godine do isplate;

- 53,92 eura od 11. ožujka 2011. godine do isplate;

- 53,24 eura od 1. travnja 2011. godine do isplate;

- 57,53 eura od 12. svibnja 2011. godine do isplate;

- 63,04 eura od 11. lipnja 2011. godine do isplate;

- 64,59 eura od 12. srpnja 2011. godine do isplate;

- 90,21 eura od 11. kolovoza 2011. godine do isplate;

- 66,30 eura od 10. rujna 2011. godine do isplate;

- 63,11 eura od 11. listopada 2011. godine do isplate;

- 54,22 eura od 11. studenoga 2011. godine do isplate;

- 54,17 eura od 10. prosinca 2011. godine do isplate;

- 57,39 eura od 11. siječnja 2012. godine do isplate;

- 59,24 eura od 11. veljače 2012. godine do isplate;

- 59,45 eura od 10. ožujka 2012. godine do isplate;

- 58,19 eura od 11. travnja 2012. godine do isplate;

- 58,81 eura od 11. svibnja 2012. godine do isplate;

- 60,18 eura od 12. lipnja 2012. godine do isplate;

- 58,56 eura od 11. srpnja 2012. godine do isplate;

- 58,68 eura od 11. kolovoza 2012. godine do isplate;

- 55,89 eura od 11. rujna 2012. godine do isplate;

- 56,79 eura od 11. listopada 2012. godine do isplate;

- 58,68 eura od 10. studenoga 2012. godine do isplate;

- 58,12 eura od 11. prosinca 2012. godine do isplate;

- 59,08 eura od 11. siječnja 2013. godine do isplate;

- 56,57 eura od 12. veljače 2013. godine do isplate;

- 55,77 eura od 12. ožujka 2013. godine do isplate;

- 58,51 eura od 11. travnja 2013. godine do isplate;

- 56,33 eura od 11. svibnja 2013. godine do isplate;

- 55,19 eura od 11. lipnja 2013. godine do isplate;

- 52,60 eura od 11. srpnja 2013. godine do isplate;

- 54,72 eura od 10. kolovoza 2013. godine do isplate;

- 55,62 eura od 11. rujna 2013. godine, do isplate;

- 57,16 eura od 11. listopada 2013. godine do isplate;

- 57,27 eura od 12. studenoga 2013. godine do isplate;

- 58,22 eura od 11. prosinca 2013. godine do isplate;

- 56,39 eura od 11. siječnja 2014. godine do isplate;

- 38,13 eura od 11. veljače 2014. godine do isplate;

- 38,72 eura od 11. ožujka 2014. godine do isplate;

- 38,27 eura od 11. travnja 2014. godine do isplate;

- 37,46 eura od 11. svibnja 2014. godine do isplate;

- 37,30 eura od 11. lipnja 2014. godine do isplate;

- 37,95 eura od 11. srpnja 2014. godine do isplate;

- 39,16 eura od 12. kolovoza 2014. godine do isplate;

- 39,59 eura od 11. rujna 2014. godine do isplate;

- 39,25 eura od 11. listopada 2014. godine do isplate;

- 40,58 eura od 11. studenoga 2014. godine do isplate;

- 40,93 eura od 11. prosinca 2014. godine do isplate;

- 41,07 eura od 11. siječnja 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. veljače 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. ožujka 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. travnja 2015. godine, do isplate;

- 41,00 eura od 12. svibnja 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. lipnja 2015. godine, do isplate;

- 41,00 eura od 11. srpnja 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. kolovoza 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. rujna 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. lipnja 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. studenoga 2015. godine do isplate;

- 41,00 eura od 11. prosinca 2015. godine do isplate;

- 41,06 eura od 12. listopada 2016. godine do isplate;

- 1.025,33 eura od 27. siječnja 2016. godine, koje kamate teku po stopi koja se obračunava za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/24, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO), a odbija se tužiteljičin zahtjev u preostalom dijelu u iznosu 0,18 eura, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 4.427,70 eura (četiri tisuće četiristo dvadeset sedam eura i sedamdeset centi) / 33.360,50 kuna (trideset tri tisuće tristo šezdeset kuna i pedeset lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja ove presude 25. siječnja 2023. godine do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 311,90 eura, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

V. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."

2. Protiv točke I., III., IV. i V. izreke prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev ili presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] od 29. siječnja 2007. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, a u kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i prema tome povećavati ugovoreni anuitet i odredbi kojim je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak te Aneksa uz Ugovor o [broj kredita] od 20. siječnja 2016. Predmet spora je i zahtjev za isplatu novčane svote od 5.360,52 EUR isplata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe kojim je ovlašten tuženik jednostrano mijenjati kamatnu stopu i temelju ništetne odredbe Ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja. Tužiteljica zahtjeva na ime razlike nedospjele glavnice (manje umanjene glavnice) iznos od 1.025,33 EUR sa zateznim kamatama od dana sklapanja anexa Ugovoru kojim je provedena konverzija kredita.

7. U odnosu na dio točke I. izreke prvostupanjske presude, kojim je utvrđena ništetnim odredba Ugovor kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i kamata švicarski franak te u odnosu na točku III. prvostupanjske presude ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj sud, s obzirom na početak prvostupanjskog postupka pazi po službenoj dužnosti, a na koju i tuženik ukazuje u žalbi, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost.

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se tužiteljičin zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužiteljica prema članku 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Obzirom na nesporne činjenice ( da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud smatra kako je prema citiranom članku 502.c ZPP navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio izvođenje svih predloženih dokaza smatrajući da je činjenično stanje i bez izvođenja predloženih dokaza u potpunosti utvrđeno.

8.1. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti, osim u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika i drugima tuženikovim aktima.

9. Tuženik je već u odgovoru na tužbu, u kojem isticanju je ustrajao tijekom cijelog postupka, istaknuo da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, da je predmetna odredba tužiteljici bila jasna, lako uočljiva i razumljiva u cijelosti, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Tuženik je kao dokaz svojih tvrdnji, predložio saslušanje tužiteljice i svjedokinje DK, tuženikove zaposlenice, koje dokaze je prvostupanjski sud odbio kao nepotrebne. Prvostupanjski sud smatra da se odluka u ovom predmetu može donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, da su sve odlučne činjenice utvrđene u postupku povodom kolektivne tužbe te da bi ponovno izvođenje dokaza u pojedinačnom postupku bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti.

10. Primjena načela ekonomičnosti nije i ne smije biti nadređena zakonitom postupanju u parničnom postupku niti se predmetnim načelom može opravdati uskraćivanje mogućnosti raspravljanja jednoj stranci (u ovom slučaju tuženiku) pred sudom (odbijanjem dokaznih prijedloga kojima se dokazuju relevantne činjenice).

10.1. Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022., U- III/4372/2021 i U-III-5458/2021, prihvaćena je ustavna tužba te su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka. U navedenim odlukama Ustavni je sud uputio na povredu načela "jednakosti oružja" i prava na pristup sudu u slučajevima kada sud u pojedinačnom potrošačkom sporu odbije argumentirani dokazni prijedlog banaka za saslušanjem zaposlenika banke na okolnosti obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu. U postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele razumljive kriterije temeljem kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi, mjerodavan je onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, odnosno s neodređenim i apstraktnim fizičkim osobama. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Banke su u pojedinačnim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču pružile odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi te da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

10.2. U kolektivnom se sporu utvrđuje razumljivost odredbi prosječnom (neodređenom) potrošaču, a pojedinačni spor se odnosi na određenog potrošača i određene okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinim potrošačkim sporovima provjere na koji način te okolnosti utječu na promjenjivost pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.

10.3. Uskraćivanje mogućnosti tuženiku da dokazuje da su tužiteljici kao određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi, odluka suda o nepoštenosti te odredbe zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, temeljila bi se na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, niti u kolektivnoj parnici (koja se odnosi općenito na potrošače), niti u pojedinačnoj parnici (vezanoj za konkretnog tužitelja kao potrošača). Takav pristup nesumnjivo je u suprotnosti s pravom na pravično suđenje i načelom ravnopravnosti procesnih oružja stranaka.

11. Budući je na tuženiku teret dokaza činjenice da je banka obavijestila potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, a tuženik tvrdi da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora s valutnom klauzulom u CHF, te u tom pravcu predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (tuženikove zaposlenice), u nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske.

12. U odnosu na točku III. izreke prvostupanjske presude valja kazati da među strankama nije sporno ni da su stranke sklopile aneks uz ugovor o kreditu 27. siječnja 2016. s učinkom od 30 rujna 2015. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

12.1. Međutim među strankama je sporno je li tuženik bez osnove stekao ono što mu je tužiteljica u otplati kredita platila uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja u odnosu na tečaj i koji je bio u trenutku sklapanja ugovora te je li sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, kojim su stranke izvršile konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-e, izmijenjen osnovni ugovor, među ostalim i u pogledu kamatne stope i valutne klauzule, odnosno je li u skladu s odredbama ZPK-a, otklonjena ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a time i pravni učinci tih ništetnih ugovornih odredbi.

13. Prema stavu i ovog drugostupanjskoga suda tužiteljici pripada pravo na isplatu razlike nedospjele glavnice (manje umanjene glavnice kod otplate kredita) u svoti od 1.025,33 EUR) koji iznos predstavlja utjecaj kamatne stope i rasta tečaja na razliku u glavnici prilikom konverzije kredita, tj. manje umanjenu glavnicu kod konverzije kredita zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. pa do dana plaćanja, odnosno kako je tužiteljica zatražila od 27. siječnja 2016. kao danom sklapanja anexa Ugovoru.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije izgubila pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu.

14.1. Niti jednom odredbom ZIDZPK/15, a ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

15. Tužiteljica i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

16. Međutim, prema stavu ovoga drugostupanjskoga suda, potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

17. U nastavku postupka sud će odlučiti o dokazima koje je potrebno provesti radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica kod čega će sud imati u vidu i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj odluci iznio u odnosu na sudsku praksu i načelna stajališta o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka te sukladnosti primjene pravila o teretu dokazivanja u pojedinačnim potrošačkim sporovima s pravom na pravično suđenje te u slučaju da utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev visinu stečenog bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi umanjiti za iznos dobiven u konverziji kredita.

18. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora, to je ukinuta i odluka o parničnim troškovima temeljem odredbe članka 166. ZPP-a u vezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci i to u točki a) temeljem članka 368. stavak 1 ZPP-a i pod točkom b) temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma