Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-190/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Renate Popović, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SĐ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/22) i dr. rješavajući o žalbi okrivljenika , podnesenoj po braniteljima iz OD Volić& Ružička &Cabadaj Cafuta, protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 29. studenog 2023., broj: Pp-853/2023-11, na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika SĐ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik SĐ je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici okrivljenik SĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 46. stavka 3., čl.44.st.4., čl. 282. st.9., čl. 32. st.4., čl. 229. st.5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te prekršaj iz članka 29. stavak 1. t.1. Zakona o osobnoj iskaznici pa je na temelju citiranih propisa, kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.820,00 eura / 13.712,79 kuna koju je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Okrivljenik je istom presudom dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura / 301,38 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, po braniteljima, podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žalitelj ne navodi ni jednu konkretnu okolnosti u čemu bi se ta bitna povreda i sastojala, a po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.  Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje činjenično i pravno opisane u izreci prvostupanjske presude, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

7. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci ŠĐ, VĐ, JĐ i EĐ, izvršen je uvid i pročitani su zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti okrivljenika od 08.10.2022., izvod iz informacijskog sustava MUP-a, podnesak branitelja od 28.9.2023., podnesak branitelja od 7.11.2023., punomoć odvj. Tea Cabadaj Cafuta od 28.9.2023., prigovor od 4.4.2023., izvod iz PE.

8. Okrivljenik je u svojoj obrani u bitnome porekao počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret. On navodi da je tu večer upravljao svojim vozilom, ali da je policajce primijetio tek kad se zaustavio u dvorištu te da nije htio doći do njih smatrajući da ga nemaju za što teretiti. Međutim za razliku od njega policijski službenici ŠĐ i VĐ detaljno su opisali cijeli tijek događaja od trenutka kad su primijetili okrivljenika u blizini mjesne gostionice kako upravlja vozilom pa sve do njegovog zaustavljanja u dvorištu kod JĐ gdje je izašavši iz vozila odbio svaku suradnju sa policijskim službenicima. Svjedoci su jasno uočili okrivljenika kako ne upravlja vozilom sredinom obilježene prometne trake što je i bio razlog zbog čega su krenuli za njim. Iz policijskog vozila su mu prvo dali svjetlosne, a potom i zvučne signale da se zaustavi što on nije učinio, već je povećao brzinu kretanja svog vozila. Pratili su ga 200 do 300 m i nisu ga gubili iz vidnog polja uz napomenu da u tom trenutku niti jednog drugog vozila nije bilo na cesti. Umjesto da zaustavi svoje vozilo on nastavlja s vožnjom te nakon toga bez upaljenog pokazivača smjera skreće u lijevo u dvorište ĐĐ i odbija bilo kakvu suradnju sa policijskim službenicima. Iskaze svjedoka ŠĐ i IĐ sud je ocijenio okolnosnim, istinitim i uvjerljivim.

9. Sve činjenice utvrdili su neposrednim zapažanjem u okviru redovnog obavljanja svoga posla, njihovi iskazi u bitnim stvarima ne proturječe, nego se nadopunjuju te čine jednu logičnu i zaokruženu cjelinu. Radi se o policijskim službenicima koji djeluju u okviru svoje profesionalne djelatnosti te nemaju razloga neosnovano teretiti okrivljenika.

10. Što se tiče iskaza svjedoka EĐ sud ga je ocijenio neuvjerljivim i pristranim. On je u prijateljskim odnosima sa okrivljenikom, zainteresiran je za povoljan ishod ovog postupka i svojim iskazom je samo htio olakšati njegov položaj u ovom postupku, dok svjedok JĐ nije imao nikakvih neposrednih saznanja o ovom događaju, već je samo naveo da su tu večer kod njega došli SĐ i EĐ te da mu je SĐ rekao da je prije bio na bankomatu i da je podigao nekakve novce i da su ga policajci prije nego što je ušao u kuću tražili da plati nekakvu kaznu.

11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, analizirajući svaki dokaz zasebno i njihovoj međusobnoj povezanosti za sud se pokazuje nespornim da je okrivljenik opisanim ponašanjem ostvario sva obilježja prekršaja iz spomenutih odredaba citiranih zakona, zbog čega je proglašen krivim.

12. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnogprava.

13. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti prekršaja počinjenih u stjecaju, nastalim štetnim posljedicama i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu u okviru važećeg propisa u vrijeme počinjenja djela, a navodi žalbe, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja izrečene novčane kazne te izrečenu novčanu kaznu, i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

14. U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 eura do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, te vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dok su mu za ostale prekršaje novčane kazne utvrđene u fiksno propisanim iznosima i u zakonskom minimumu.

15. Sud prvog stupnja opravdano je okrivljeniku primijenio i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca (dok je ovlašteni tužitelj predlagao izricanje zaštitne mjere u trajanju od 6 mjeseci) budući da se ta djela prekršaja (iz čl. 282. st.9. i čl. 32.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) ubrajaju u kategoriju najtežih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama zbog čega su u smislu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se radi otklanjanja opasnosti da okrivljenik upravljajući motornim vozilom ne ugrozi sigurnost prometa te da se primijeni zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseci čime će se u potpunosti postići svrha primjene zaštitne mjere.

16. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

17. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak-Hrgović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 3 otpravka: za spis, okrivljenika, tužitelja