Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-703/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Bukić, odvjetnica u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj P-1621/2018-64 od 3. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-1621/2018-64 od 3. travnja 2025. pod stavkom I. izreke te stavkom III. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, broj P-1621/2018-64 od 3. travnja 2025. u dijelu pod stavkom II. i III. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:

Tuženi EK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je platiti tužitelju JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.846,10 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2018. do isplate, i to po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, a kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži da mu plati daljnji iznos od 21.842,27 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2018. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u visini od 1.688,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove presude (3. travnja 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu od 2.812,00 EUR s uvećanjem za pripadajuće zakonske zatezne kamate počev od presuđenja do isplate.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik zbog sadržajno svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu tuženika i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak u cijelosti. Traži troškove sastava žalbe.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod stavkom II. i III. izreke žali se i tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu tuženika i ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. Žalbe stranaka nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu izmakle dobiti koju bi ostvario korištenjem nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju su stranke vodile spor oko vlasništva koji je završio u tužiteljevu korist, na način da bi na istu uz naknadu primao plovila na suhi vez, te zahtjev za naknadu obične štete prouzročene mu uništenjem i oštećenjem nasada i stvari položenih na predmetnoj nekretnini.

6. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbi stranaka, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima stranaka i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

8. Između parničnih stranaka sporni su kako osnov tako i visina postavljenog zahtjeva tužitelja za isplatu naknade štete, i to kako zahtjeva za isplatu izmakle dobiti koju bi ostvario korištenjem predmetne nekretnine na način da bi na istu uz naknadu primao plovila na suhi vez, tako i zahtjeva za naknadu obične štete prouzročene mu uništenjem i oštećenjem nasada i stvari položenih na predmetnoj nekretnini, a u svezi čega tužitelj tvrdi da bi isto bilo učinjeno po tuženiku.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine upisan 2018. na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-417/2015 od 1. ožujka 2018. kojom je utvrđeno da je ovdje tužitelj vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je isti ovlašten na uknjižbu prava vlasništva glede te nekretnine upisom na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, koji je kao vlasnik iste bio upisan 2012. na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s ocem stranaka. Naime, iz obrazloženja drugostupanjske odluke donesene u tom predmetu proizlazi da je ovdje tuženik za postojanje ugovora o darovanju kojim je zajednički pravni prednik stranaka raspolagao predmetnom nekretninom u korist ovdje tužitelja znao još od vremena pokretanja te parnice, dakle od 6. ožujka 2012., a koja je počela teći prije nego je ovdje tuženik sklopio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s ocem (4. svibnja 2012.), a predmetom kojeg je bila i ova nekretnina.

10. Polazeći od navoda tužitelja istaknutih u činjeničnom supstratu i tijekom postupka, proizlazi da tužitelj u ovoj parnici potražuje naknadu štete, i to izmakle koristi (izgubljene dobiti) koju bi ostvario korištenjem predmetne nekretnine u svrhu pružanja usluga smještaja brodova na tzv. suhom vezu uz naknadu, sve u smislu odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) - kojom je propisano da je šteta, između ostalog, umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), odnosno čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO, a kojima je propisano da oštećenik, između ostalog, ima pravo na naknadu izmakle koristi (st. 1.), kao i da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st. 3.).

11. Međutim, kako iz rezultata u postupku provedenih dokaza ne proizlazi da se tužitelj djelatnošću pružanja usluga smještaja brodova na tzv. suhom vezu na predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bavio prije razdoblja spornog u ovoj parnici (proljeće 2015. - ljeto 2018.), a niti nakon tog razdoblja, to tužitelj tijekom postupka, a polazeći od subjektivnih prilika tužitelja sagledanih u postojećim objektivnim okolnostima tijekom naprijed navedenog razdoblja, ničim nije dokazao da bi uopće mogao osnovano očekivati dobitak na kojeg ukazuje u tužbi prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima (od naknade na ime pruženih usluga smještaja brodova na suhom vezu na predmetnoj nekretnini), a čije bi ostvarenje bilo spriječeno radnjom tuženika, s tim da valja navesti i da iz rezultata u postupku provedenih dokaza proizlazi da se tužitelj nalazio u suposjedu predmetne nekretnine tijekom spornog razdoblja, kao i da isti niti tijekom tog razdoblja nije na predmetnoj parceli pružao usluge smještaja brodova na suhom vezu, makar na dijelu predmetne nekretnine koji nije bio obuhvaćen spornim radnjama tuženika. Osim toga, utvrđeno je da se djelatnost odlaganja brodova ne može na zakonit način obavljati na zemljištu unutar naseljenog mjesta odnosno između stambenih objekata, s tim da je Grad Vodice ujedno odbio suglasnost na obavljanje djelatnosti odlagališta brodova na području na kojem je položena i predmetna nekretnina.

12. Stoga je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 16.401,88 EUR na ime naknade štete - izmakle koristi uvećano za zatražene zatezne kamate počev od 1. srpnja 2018., pravilno odbijen kao neosnovan.

13. Nadalje, utvrđeno je iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik od 6. rujna 2022. s prilozima (kaznenom prijavom i izvješćima) da je protiv ovdje tuženika podnesena kaznena prijava zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje na štetu ovdje tužitelja, te ovdje tuženik konačno osuđen zbog počinjenja tog kaznenog djela na štetu ovdje tužitelja pravomoćnom presudom donesenom u predmetu Općinskog suda u Šibeniku br. K-31/2018; te da je ovdje tužitelj 17. studenog 2015. prijavio oštećenje stabala na njegovoj nekretnini od strane ovdje tuženika (i to ukupno 14 stabala: stablo bajama, dva stabla šipka, stablo smokve, dva stabla šljive, četiri mladice i stablo višnje, stablo aronije i stablo paulovnije), te nestanak 10 m3 kamena za gradnju, 5 m2 zemlje, oplate za ogradni zid, 10 ukrasnih tegla za cvijeće i razno ukrasno bilje, a što je ovdje tuženik potvrdio navodeći da je isto poduzimao prilikom čišćenja terena na nekretnini u svom zemljišnoknjižnom vlasništvu, kao i da je osobno posadio rečena stabla (list 221 spisa); da je ovdje tužitelj 4. srpnja 2017. prijavio da je ovdje tuženik njegovu ljuljačku izrađenu od inoxa odvukao na otpad, a što je ovdje tuženik potvrdio navodeći da je ljuljačku uklonio budući da se zaticala na njegovom zemljištu i da mu je smetala prilikom košnje trave (list 227 spisa).

14. Dakle, glede preostalog dijela zahtjeva tužitelja, i to na ime naknade obične štete nastale tužitelju uništenjem i oštećenjem nasada i stvari položenih na predmetnoj nekretnini od strane tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da je upravo tuženik uništio i oštetio nasade i stvari položene na predmetnoj nekretnini, a kako to i proizlazi iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka HK i DK, prvih susjeda stranaka tijekom spornog razdoblja, kao i izjave samog tuženika danog policiji.

15. U postupku pred prvostupanjskim sudom agronomskim vještačenjem, koje ovaj sud, suprotno navodima žalitelja, ocjenjuje jasnim, objektivnim i danim u skladu s pravilima agronomske struke, utvrđeno je da vrijednost uništenih i oštećenih nasada i opreme (i to: dva grma šipka /nara/ starosti 13 godina, koja su se obnovila i ponovno izrasla, dva stabla smokve starosti 30 godina koja su se obnovila i ponovno izrasla, jedno stablo bajama starosti 50 godina, dva stabla trešnje starosti 13 godina, dva stabla šljive starosti 13 godina koja su uništena, jedno stablo breskve starosti 13 godina, jedno stablo višnje starosti 13 godina, jedno stablo smokve starosti 13 godina, jedan grm šipka starosti 13 godina, jedan grm aronije starosti 13 godina, četiri sadnice breskve, jedna sadnica nektarine, jedna sadnica jabuke i jedna sadnica višnje, jedno malo stablo paulovnije, tri Yucca palme, deset keramičkih tegli sa zasađenom pelargonijom /điranom/, te oprema vrta) ukupno iznosi 1.846,10 EUR, slijedom čega je zahtjevu tužitelja glede potraživane naknade obične štete djelomično udovoljeno, a na navedeni iznos naknade obične imovinske štete dosuđene su i potraživane pripadajuće zatezne kamate počev od 1. srpnja 2018. (budući je ista zapravo dospjela još u studenom 2015.), na temelju čl. 1086. ZOO, pa do isplate.

16. Zaključno, zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime uništenja i oštećenja naprijed navedenih nasada i opreme u preostalom dijelu, jednako kao i zahtjev tužitelja za naknadu obične štete na ime uništenja, oštećenja ili otuđenja 8 paleta klesanog kamena, 5 m3 plodne zemlje, cijevi i filtera bazena, inox sušila za rublje, panja za cijepanje drva, inox ljuljačke i plastičnog stola prvostupanjski sud odbija u cijelosti, a polazeći od činjenice da je tuženik tijekom postupka osporavao osnov i visinu postavljenog zahtjeva, te unatoč zaključku ovog suda da je upravo tuženik uništio, oštetio odnosno odnio tužiteljeve stvari položene na predmetnoj nekretnini, a to stoga jer po tužitelju tijekom postupka nije predloženo izvođenje relevantnih dokaza na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi visinu te štete, a koju je tužitelj u tužbi odredio paušalno.

17. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji te u nalazu i mišljenju vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

18. Pored toga, prvostupanjska presuda ima razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njena pravilnost, a koji razlozi su međusobno povezani i suglasni, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, sud prvog stupnja ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 ZPP u svezi s odredbom članka 8. ZPP, ako ocjenjuje provedene dokaza drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego što to čine stranke. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ono je u konkretnom slučaju dano u skladu s odredbom članka 8. ZPP.

19.1. Tuženik u žalbi ističe da je pobijanom presudom u dijelu pod stavkom I. izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da je u skladu s čl. 2. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst., dalje: ZVDSP), tuženik u spornom periodu bio vlasnik predmetne nekretnine koju je činila čestica zemljine površine zajedno sa svime što je sa zemljištem bilo trajno spojeno na površini ili ispod nje, stoga nije bilo osnova da se prihvati zahtjev tužitelja za naknadu štete prouzročene mu uništenjem i oštećenjem nasada.

19.2. Pravilno je prvostupanjski sud istaknuo da se irelevantnom ukazuje činjenica da bi tuženik isto poduzimao za vrijeme dok je on bio upisan kao vlasnik te nekretnine, a to stoga jer je tuženik znao da tužitelj protiv njega još od ranije vodi postupak u svezi utvrđenja prava vlasništva glede predmetne nekretnine, a u kojem postupku je konačno i uspio. Naime, odredom čl. 18. st. 4. ZVDSP propisano je da ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu; to na odgovarajući način vrijedi i kad je o pravu na posjed konačno odlučilo drugo nadležno tijelo ili sud u nekom drugom postupku. Posljedično, na žalbene navode tuženika treba reći da je čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

20. Tuženik u žalbi posebice osporava nalaz i mišljenje vještakinje Anke Verović, dipl. ing. poljoprivrede, na kojem je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku, smatrajući ga neargumentiranim, a njeno izraženo mišljenje suprotno pravilima struke, navodeći da nema dokaza o starosti (stupanju razvoja) i zdravstvenom stanju kultura za koje se traži naknada štete. U vezi navedenog žalbenog prigovora treba istaći da je vještakinja Anka Verović, dipl. ing. poljoprivrede, svoj nalaz temeljila na prosječnom prinosu i prosječnim cijenama tih kultura na tržištu, a svoj pismeni nalaz je i usmeno obrazložila, pa je prvostupanjski sud pritom ne povrjeđujući niti jednu procesnu odredbu s osnovom prihvatio rezultate vještačenja u odnosu na sporne i odlučne činjenice.

21. U odnosu na žalbene navode tuženika da iz iskaza svjedoka HK (brata stranaka) proizlazi da osobno nije bio u prilici vidjeti tko bi oštećivao naprijed navedena stabla ili uklanjao odnosno oštećivao pobrojane stvari, pa da nije dokazana pasivna legitimacija tuženika treba reći da je svjedok u nastavku još naveo da je na takav način glede stabala i stvari na ranije njegovoj parceli postupao tuženik, a da je prvostupanjski sud pravilan zaključak izveo iz policijskih zapisnika od 17. studenog 2015. i 4. srpnja 2017. u kojima je navedeno postupanje sam tuženik potvrdio.

22. Zaključno, u odnosu na žalbene navode tuženika da iz iskaza svjedoka DK (prvog susjeda) proizlazi da je uklanjanje stabala s lica mjesta tuženik vršio svakako nakon očeve smrti, moguće i 2013., pa da je stoga osnovan prigovor zastare, treba reći da iz već navedenih materijalnih dokaza u spisu proizlazi da je isto počinjeno sredinom studenoga 2015., te je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je tužba od 25. srpnja 2018. podnesena u zastarnim rokovima (subjektivnom i objektivnom) propisanim čl. 230. st. 1. i 2. ZOO.

23. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženika da je sud prilikom donošenja presude prekoračio tužbeni zahtjev jer je dosuđen iznos za neke stavke (stabla i sadnice) koje u tužbenom zahtjevu nema. Naime, treba reći da je predmet tužbenog zahtjeva naknada štete prouzročene uništenjem i oštećenjem nasada na predmetnoj nekretnini, obim kojih je utvrđen očevidom i poljoprivrednim vještačenjem, u novčanom iznosu koji nije prekoračen, te stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer prvostupanjski sud nije odlučio o nečemu drugomu u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev niti je dosuđeno više od onog što je traženo.

24. U odnosu na žalbu tužitelja treba reći da se ista svodi na ponavljanje prigovora na vještački nalaz i mišljenje, koje je vještakinje Anka Verović, dipl. ing. poljoprivrede, u svom usmenom iskazu od 14. studenoga 2024. otklonila (list 324-325 spisa), a suprotno tvrdnjama tužitelja da sud nije dao razloge zašto je odbio dokazni prijedlog tužitelja da se izvede novo poljoprivredno vještačenje, treba reći da je tužitelj u podnesku od 16. rujna 2024. predložio izvođenje novog vještačenja samo za slučaj da vještakinja ne pristupi na ročište radi usmenog iznošenja svog nalaza i mišljenja. Dakle, u odnosu na žalbene navode tužitelja da prvostupanjski sud pogrešno prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Anke Verović, dipl. ing. poljoprivrede, valja reći da tužitelj takvim žalbenim navodima preocjenjuje izvedene dokaze, a na što nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, tužitelj žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, a koja ocjena prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje Anka Verović, dipl. ing. poljoprivrede, koja je nalaz i mišljenje sastavila uzimajući u obzir da se uglavnom radi o poljoprivrednim kulturama, a ne ukrasnim biljkama, te uzimajući u obzir prosječan prinos (a ne maksimalan kako to inzistira tužitelj) jer se otprilike na razdoblje od 7 godina može očekivati da će 3-4 godine prinos biti jači, a ostalo slabiji.

25. Zaključno, na žalbene navode tužitelja kojima navodi da je nejasno zašto prvostupanjski sud nije izvodio dokaze na okolnost visine naknade štete na ime izguljene dobiti, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva za naknadom štete na ime izgubljene dobiti, stoga nije bilo mjesta izvođenju dokaza na okolnost visine tog dijela tužbenog zahtjeva.

26. Odluka o trošku tuženika je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), pri čemu se ukazuje na potpuni izostanak obrazloženih žalbenih navoda stranaka u tom smislu (čl. 365. st. 2. ZPP).

27. Kako dakle prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji je prethodio njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu.

28. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe u smislu čl. 154. st. 1. ZPP jer sa žalbom nije uspio.

U Varaždinu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer