Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-818/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SV iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Petriću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srećku Novaku-Perjancu, odvjetniku u Sesvetama, radi isplate i u pravnoj stvari tuženika RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srećku Novaku-Perjancu, protiv tužitelja SV iz [adresa] u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Petriću, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-214/2025-90 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-214/2025-90 od 28. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 4. svibnja 2018. do isplate i pod točkom II. izreke

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 214/2025-90 od 28. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje su na iznos od 5.000,00 EUR tekle od 16. listopada 2014. do 3. svibnja 2018. na način da se zahtjev tužitelja za isplatu tih kamata odbija.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se djelomično odbija, a djelomično uvažava pa se:

- potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 214/2025-90 od 28. svibnja 2025. i

- ukida točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P- 214/2025-90 od 28. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 5.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. listopada 2014. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 60.000,00 kn (pravilno: 7.963,37 EUR[1] ) sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2014. do isplate.

1.1. Točkom I. izreke rješenja suda prvog stupnja nije dopuštena preinaka tužbe (pravilno: protutužbe) od 15. veljače 2022. povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu glavnice za daljnji iznos od 61.600,00 kn (pravilno: 8.175,72 EUR) dok je točkom II. izreke rješenja naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 3.727,58 EUR sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji protutužbeni zahtjev i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2025. do isplate.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.000,00 EUR koji tužitelj temelji na tvrdnji da je među strankama sklopljen ugovor o zajmu tog iznosa koji tuženik nije o dospijeću ispunio. Predmet spora je i zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 7.963,37 EUR koji tuženik temelji na tvrdnji da se tužitelj osobno obvezao platiti mu taj iznos na ime troškova izmjere 90 ha šume u [adresa].

6. Na temelju činjenica koje je utvrdio pregledavanjem isprava koje su u spisu te saslušanjem stranaka i svjedoka AV i EV, sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj 19. lipnja 2014. u [adresa] beskamatno predao u zajam tuženiku 5.000,00 EUR s ugovorenim rokom povrata zajma do 15. lipnja 2014.

- da tuženik pozajmljeni iznos o dospijeću nije vratio i

- da tužitelj nije (kao naručitelj) sklopio s tuženikom (kao izvođačem) ugovor o djelu za poslove izmjere šume na [adresa].

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev uz primjenu članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje: ZOO) prethodno ocjenjujući da je ugovor o zajmu sklopljen 19. lipnja 2014. protivan članku 15. tada važećeg Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 96/2003, 140/2005, 150/2008, 92/2009, 133/2009, 53/2009, 145/2010. i 76/2013., dalje: ZDP) te stoga ništetan na temelju članka 322. stavka 1. ZOO-a. Zbog nepostojanja (ugovorne) pravne osnove za isplatu naknade za izmjeru šume u [adresa], odbijen je protutužbeni zahtjev.

U odnosu na žalbu protiv presude

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući pobijanu presudu na taj način ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9.1. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženik određeno poziva u žalbi i na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/2019.). To stoga što pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama iz kojih se može ispitati. Suprotno žalbenim navodima, utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da su stranke 19. lipnja 2014. zaključile ugovor o zajmu iznosa od 5.000,00 EUR nije proturječno potvrdi o sklopljenom zajmu koju je toga dana sastavio i potpisao sam tuženik, već je, naprotiv, utemeljeno na pravilnoj ocjeni te isprave. Zbog toga presuda nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju te isprave i same te isprave. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje suda prvog stupnja o tome da je tužitelj 19. lipnja 2014. ispunio svoju ugovorenu obvezu na predaju zajma nije proturječno iskazu svjedoka EV, već je, naprotiv utemeljno na pravilnoj ocjeni toga iskaza. Zbog toga presuda nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o izvođenju dokaza saslušanjem tog svjedoka i samog tog zapisnika.

9.2. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda da tuženik duguje tužitelju iznos od 5.000,00 EUR, a da tužitelj ne duguje tuženiku iznos od 7.963,37 EUR. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Istovremeno, riječ je i o prigovorima o načinu odlučivanja o tužbenim zahtjevima (s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima izražava shvaćanje da je trebalo u postupku provesti i druge dokaze i drugačije utvrditi činjenice - i to one koje on drži odlučnim za odluku o predmetu spora) kojima ujedno sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi istinitim.

9.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP- a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da tužitelj nije pozajmio tuženiku novac nego mu se kao naručitelj izmjere šume obvezao platiti troškove te izmjere, a što nije učinio), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori i protutužbeni zahtjev ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.

10. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i drugostupanjski sud i ona nisu dovedena u pitanje žalbenim navodima koji se u bitnome iscrpljuju u tvrdnjama tužitelja da su odluke o tužbenom i protutužbenom zahtjevu donesene na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju činjenica koje su utvrđene pravilnom ocjenom provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je tužitelj tuženiku 19. lipnja 2014. predao u zajam iznos od 5.000,00 EUR te kada je utvrdio da tom prilikom tužitelj nije od tuženika naručio izmjeru šume u [adresa]. Ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika koji u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza i ukazuje na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz tuženika koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka. Iskaz svjedoka EV pravilno je prihvaćen imajući na umu da je u bitnome podudaran potvrdi o sklopljenom zajmu koju je sastavio i potpisao sam tuženik. Zbog toga su netočni žalbeni navodi da je riječ o proturječnom iskazu. Neodlučni su žalbeni navodi da tuženik ne bi nikad predlagao saslušanje tog svjedoka „bez njegovog pristanka usuglašenog davne 2018.“. Drugostupanjski sud primjećuje da je tuženiku na glavnoj raspravi 16. travnja 2025. bilo omogućeno praćenje iskaza tog svjedoka kao i postavljanje pitanje radi utvrđenja okolnosti na kojima tuženik temelji svoje prigovore i protutužbeni zahtjev, koju je mogućnost tuženik iskoristio. Naprotiv, tuženik do zaključenja raspravljanja nije imao primjedbi na iskaz tog svjedoka, koji je izveden na njegov prijedlog. Zbog toga su prigovori da je riječ o lažnom i tendencioznom iskazu „protivnom ranijem usluglašenom pristanku na svjedočenje“, koji su izneseni (tek) u žalbi očito motivirani nezadovoljstvom danim iskazom što nije okolnost koja dovodi u pitanje vjerodostojnost tog dokaza posebno kad se ima na umu da je riječ o dokazu koji je podudaran s ispravama koje su u spisu.

10.2. Imajući na umu da je sud prvog stupnja u skladu s člankom 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene iskaza svjedoka EV i AV zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, prihvatio iskaz svjedoka EV kao istinit, a iskaz svjedoka AV nije prihvatio jer je ocijenjen nelogičnim i nevjerodostojnim, a što je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima (točka 13. i 36. obrazloženja pobijane odluke), nije počinena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s navodnom povredom odredbe članka 244. stavka 3. ZPP-a (koji žalitelj pogrešno naziva pogrešnom primjenom materijalnog prava) kada nije provedeno suočenje tih svjedoka.

10.3 Bespredmetni su žalbeni navodi kojima tuženik dovodi u pitanje pravilnost i potupunost činjeničnog stanja zbog toga što nisu saslušani „njegovi kolege koji su radi izmjeru“ šume. To stoga što tuženik taj dokazni prijedlog nije stavio u prvostupanjskom postupku, a u žalbi se u kontekstu žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može s uspjehom predbacivati prvostupanjskom sudu neizvođenje dokaza koji nisu predloženi niti se mogu predlagati novi dokazi (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članaka 322. stavka 1. i 323. stavka 1. ZOO-a u vezi s člankom 15. ZDS-a kada je tuženiku koji je iznos od 5.000,00 EUR primio na temelju ništetnog pravnog posla naložio vratiti tužitelju taj iznos zajedno sa zateznim kamatama. Pritom je tijek zatezne kamate odredio pogrešnom primjenom članka 1115. ZOO-a na koji drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju glavno potraživanje sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate dok je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata zatezne kamate od ranijeg datuma na način da je taj zahtjev odbijen.

12. S obzirom na to da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da među strankama nije bio sklopljen ugovor o djelu na temelju kojeg bi se tužitelj obvezao platiti tuženiku kao izvođaču naknadu od 7.963,37 EUR, odluka o odbijanju tužbenog zahtjeva iz protutužbe temelji se na pravilnoj primjeni članka 590. ZOO-a na čiju pravilnu primjenu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. i 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude.

U odnosu na žalbu protiv rješenja

13. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja koje je utemeljeno na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.

14. U skladu s člankom 378. stavkom 1. i 2. protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako tim zakonom nije određeno da žalba nije dopuštena ili nije dopuštena posebna žalba.

14.1. Prema članku 190. stavku 9. ZPP-a posebna žalba nije dopuštena protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe. Iz toga slijedi da je protiv rješenja kojim se ne prihvaća preinaka tužbe dopuštena žalba.

14.2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-647/2019-65 od 13. listopada 2023. nije dopuštena preinaka tužbe (pravilno: protutužbe) od 15. veljače 2022. povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu glavnice za daljnji iznos od 61.600,00 kn. Protiv tog rješenja tuženik nije podnio žalbu, pobijajući žalbom od 30. listopada 2023. samo točke II. i III. prvostupanjske presude poslovni broj P-647/2019-65 od 13. listopada 2023. Zbog toga je rješenje poslovni broj P-647/2019-65 od 13. listopada 2023. kojim nije dopuštena preinaka tužbe (pravilno: protutužbe) od 15. veljače 2022. povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu glavnice za daljnji iznos od 61.600,00 kn postalo pravomoćno protekom roka za žalbu. Imajući na umu da je sud prvog stupnja ponovno, točkom I. pobijanog rješenja, odlučio o neprihvaćanju preinake protutužbe o čemu je već pravomoćno odlučio ranijim rješenjem od 13. listopada 2023., u povodu žalbe tuženika, a iz razloga na koje pazi po službenoj dužnosti uz primjenu članka 381. ZPP- a, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a ukinuta je točka I. izreke prvostupanjskog rješenja.

U Varaždinu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer