Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-851/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĐ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Slobodanu Cvijiću, odvjetniku iz Krka, kao nasljednica pok. DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Dom za starije i nemoćne osobe Mali Kartec Krk, te umješača na strani tužitelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Krk, Vršanska 21 A, Krk, OIB: 52966791065, protiv tuženika ZĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinu Trinajstiću, odvjetniku iz Krka, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-434/2019-51 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-434/2019-51 od 27. svibnja 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je ništetan ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 15. travnja 2010. godine između IĐ (ABC) iz [adresa], , kao darovatelja i VĐ (ABC) iz [adresa], kao daroprimatelja, na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni od javnog bilježnika Maje Muhvić iz Krka, Šetalište Sv. Bernardina bb, pod brojem:

OV-2526/10 od 15.04.2010., dok je točkom II izreke naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, da po pravomoćnosti ove presude izvrši brisanje upisa prava vlasništva na dijelu k. č. [katastarska čestica]/G u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji upis je temeljem darovnog ugovora od 15. travnja 2010. godine u predmetu Z-2078/10 proveden sa imena IĐ iz [adresa], na ime i u

Poslovni broj Gž-8512025-3

korist VĐ iz [adresa],. Točkom III izreke naloženo je tuženiku isplatiti na račun tužitelja iznos od 11.109,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. veljače 2013. do isplate i to na ime prihoda koji je ostvario iznajmljivanjem smještajnog objekta u [adresa]. u 2010. i 2011. Točkom IV izreke naloženo mu je isplatiti tužitelju iznos od 2.931,06 eura koji iznos čini porezni dug sa stanjem na dan 31. prosinca 2012. nastao iznajmljivanjem smještajnog objekta u [adresa] sa zakonskom zateznom kamatom od 21. siječnja 2013. do isplate po stopi i za razdoblje kako je to pobliže navedeno u izreci, sve u roku od 15 dana.

1.1.Točkom V izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.394,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije te ga obveže tuženiku naknaditi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju nekretnina sklopljen 15. travnja 2010. između sada pok. tužitelja DĐ kao darodavatelja i tuženika ZĐ kao daroprimatelja te zahtjev za isplatu iznosa ostvarenog iznajmljivanjem turistima nekretnina koje su predmet darovanja, kao i vraćanje iznosa koji je isti isplatio na ime poreznog duga za tu djelatnost.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

-između tužitelja sada pok. DĐ koji je tijekom postupka preminuo a postupak je nastavila njegova sestra sada tužiteljica ĆĐ, kao darodavatelja sklopljen je sa tuženikom – bratom kao daroprimateljem Ugovor o darovanju 15. travnja 2010. predmet kojeg je darovanje suvlasničkog dijela darodavatelja od 1/3 k. č. br. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] u naravi kuća s okućnicom;

-pod poslovnim brojem R1-77/09 vođen je pred prvostupanjskim sudom izvanparnični postupak za lišenje poslovne sposobnosti sada pok. DĐ koji je pokrenula njegova sestra ĆĐ i doneseno rješenje od 16. veljače 2011. kojim je isti u potpunosti lišen poslovne sposobnosti;

- u tom postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. sc. Elizabeti Dadić Hero te sačinjen nalaz i mišljenje od 27. srpnja 2010. prema kojem je kod istog utvrđeno više bolesti: ovisnost o alkoholu, hipoglikemijske krize, hipertenizija, cerebrovaskularni inzult s posljedičnom desnostranom oduzetošću tijela uz oduzetost govora te psihoorganski sindrom koji podrazumijeva više kognitivne nedostatke kao oštećenje pamćenja, govora, motoričkih radnji, nemogućnost prepoznavanja objekata, Poslovni broj Gž-8512025-3

udaljenost afekta, neadekvatnost afekta (npr. povremeni bezrazložni smijeh). Prema mišljenju vještaka radi se o inverzibilnom stanju te očekuje daljnje pogoršanje, pa smatra da je neophodno istom oduzeti poslovnu sposobnost u potpunosti jer se isti nije u stanju brinuti za sebe i štititi svoja prava i interese, pa niti u najmanjoj mjeri;

-rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarenje Ur.broj 2170-83-03-04-3 od **.**.2004. DĐ se odobrava pružanje usluga građana u domaćinstvu iznajmljivanjem smještajnog objekta, kuće u [adresa];

-u Ugovor o privremenom korištenju kuće u [adresa] koji je sklopljen između sada pok. IĐ, zastupanog po Centru za socijalnu skrb i tuženika, utvrđeno je da su isti nasljednici iza pok. AĐ svaki u 1/3 dijela i to kuće u [adresa], te da je između istih sklopljen predmetni Ugovor o darovanju ali da je u tijeku postupak radi utvrđenja tog ugovora ništetnim, s time da se dozvoljava da se predmetna kuća i dalje koristi i iznajmljuje;

-dana 2. lipnja 2004. sklopljen je i Ugovor o privremenom korištenju nekretnina između sada pok. DĐ, tuženika i ĆĐ kao nasljednika pok. TĐ kojim su dogovorili način korištenja nekretnina koje su naslijedili na način da ĆĐ naplaćuje zakupninu za zemljište a braća DĐ i ZĐ od iznajmljivanja kuće;

- prema podacima "Zala". do.o: [adresa] na ime iznajmljivača DĐ u 2010-oj ostvaren je prihod od 116.115,05 kn, u 2011-oj prihod od 123,037,13 kn, te u 2012-oj ukupan prihod od 239.152,18 kn;

-prema obračunu iznajmljivača za razdoblje od 1. siječnja do 9. srpnja 2012. ukupno je obračunat iznos od 10.753,65 kn od čega 35% iznosi 3.763,78 kn, za razdoblje od 10. srpnja do 20. kolovoza 2012., iznos od 58.515,45 kn od čega 35% prihoda (od kućnog broja 6 do 30) iznosi 20.480,41 kn s time da je navedeno da to iznosi 2.450,00 eura i 2.105,41 kn predano u kući 23. kolovoza 2012, te navedeno ime JĐ a primio ČĐ uz dodatak da je isti primio 390,00 eura i 838,80 kn, a predala ABC% prihoda po računima od 1-5 za 2012. za IĐ **.**.2012.

-prema obračunu iznajmljivača za razdoblje od 21. kolovoza 2012. do 27. rujna 2012. naveden je ukupan iznos od 24.841,44 kn a 35% od navedenog iznosi 8.694,50 kn te ručno dopisano prema računima broj 31-45 što iznosi 965,00 eura i 1.457,00 kn, predano u Krku 27. rujna 2012: predao NĐ primio RĐ.

7. Sud prvog stupnja analizirajući iskaze saslušanih svjedoka CĐ koji je ovjerio predmetni ugovor kao javnobilježnički prisjednik te FĐ i GĐ koji su kao svjedoci bili prisutni prilikom ovjere potpisa utvrđuje da je prema mišljenju istih prilikom ovjere potpisa sada pok. DĐ jasno pokazao da želi sklopiti predmetni ugovor i da u potpunosti razumije sadržaj i posljedice tog pravnog posla. Isti je gestikulacijom, pisanjem i drugim načinima komuniciranja pokazao da razumije sadržaj ugovora i da je to odraz njegove volje. Iz iskaza svjedoka CĐ utvrđuje da se sjeća kako se radilo o osobi lošijeg zdravstvenog stanja

Poslovni broj Gž-8512025-3

koja je teže komunicirala ali iz razgovora nije mogao zaključiti da isti ne razumije što treba ovjeriti, pa je nakon obavljenog razgovora zaključio da nema zapreke za njegovu ovjeru. Međutim, tražio je s obzirom na takvo stanje darodavatelja da budu prisutna dva svjedoka koji su također potvrdili da razumije sadržaj ugovora i bili s njim prisutni u uredu prilikom njegova potpisa, s time da nije imao saznanja da je tada već pokrenut postupak za njegovo lišenje poslovne sposobnosti.

8. Prema rezultatima provednog vještačenja po vještaku psihijatru dr. Iki Rončević Gržeta utvrđuje da se kod pok. DĐ radilo o oštećenju mozga uslijed moždanog udara u siječnju 2007., što je znatno utjecalo na njegovu odluku o darovanju nekretnine. S njim nije mogla uspostaviti govorni kontakt u smislu da se sporazumijevaju, šalju misli i poruke artikuliranim glasovima, odnosno oblikovanjem riječi i rečenice pa je pokušala uspostaviti kontakt na drugačiji način do čega međutim nije došlo. Jedini način komunikacije je bio da je isti pisao ili odgovarao klimanjem ili glasanjem, sve što je čula je zapisala onako kako ga je razumjela ali su mnestičke i kognitivne funkcije tužitelja značajno oštećene. Kako je moždani udar doživio 2007. godine, a u medicinskoj dokumentaciji nisu konstatirana poboljšanja niti je to utvrdila prilikom komunikacije sa istim, zaključila je da su posljedice istog takve da ni 2010. kada je sklopljen predmetni Ugovor, kao niti 2019. kada je u svrhu vještačenja sa istim komunicirala nije mogao razumjeti posljedice svog čina pa da stoga u vrijeme sklapanja ugovora nije mogao upravljati svojim postupcima niti shvatiti posljedice zbog dugoročnog značajnog oštećenja njegovih kognitivnih i mnestičkih funkcija.

9. Sud prvog stupnja prihvaća nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim pri tome cijeneći i sadržaj priložene medicinske dokumentacije kao i iskaze svjedoka zaključujući da se radi o ništetnom pravnom poslu sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), pa prihvaća tužbeni zahtjev iz točke I izreke te pozivom na odredbu čl. 323. citiranog Zakona prihvaća i tužbeni zahtjev pod toč. II izreke nalažući uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora.

10. Utvrđuje osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu utuženih iznosa iz toč. III i IV izreke zaključujući kako iste tuženik nije posebno osporavao pa da je tuženik dužan vratiti ono što je primio.

11. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuđujući tužitelju na ime troškova zastupanja i vještačenja ukupan iznos od 2.394,00 eura.

12. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako u odnosu na tužbeni zahtjev pod toč. I i II izreke je sud prvog stupnja iznio jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu u svemu moguće ispitati pa u tom dijelu nije ostvarena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navedena bitna povreda ostvarena je u odnosu na odluku koja se odnosi na tužbene zahtjeve za isplatu iz toč. III i IV izreke, jer je sud prvog stupnja, kao što tuženik ističe u žalbi, u odnosu

Poslovni broj Gž-8512025-3

na te zahtjeve propustio iznijeti jasne razloge. Međutim, pravno relevantne činjenice u odnosu na taj zahtjev moguće je utvrditi na temelju priloženih isprava i izvedenih dokaza pa je i u tom dijelu presudu moguće potvrditi.

13. U odnosu na osnovanost zahtjeva tužitelja za utvrđivanjem ništetnim predmetnog ugovora o darovanju tuženik u žalbi navodi da je nalaz i mišljenje vještaka dr. Ike Rončević Gržeta u kontradikciji sa sadržajem priložene dokumentacije odnosno neobrazložen i manjkav te suprotan dostavljenoj dokumentaciji nastaloj prilikom njena kontakta sa DĐ, smatra da on nije bio izvor informacija koje je navela u nalazu i mišljenju iz čega bi proizlazilo da joj je netko dao te podatke a da ona ne želi otkriti tko, čime je dovedena u pitanje njezina objektivnost zbog čega je predlagao nadvještačenje, što je sud prvog stupnja odbio provesti. Stoga smatra da sud prvog stupnja nije mogao pravno relevantna utvrđenja temeljiti na rezultatima navedenog vještačenja.

14. Protivno takvim tvrdnjama ista je već u pisanom nalazu i mišljenju jasno obrazložila kako je pribavila informacije o zdravstvenom stanju tužitelja a to su zdravstveni karton i ostala medicinska dokumentacija, te komunikacija sa istim. Po primjedbama tuženika na raspravi se usmeno očitovala između ostalog da je relevantna utvrđenja o zdravstvenom stanju tužitelja pribavila upravo komunikacijom opisujući način njegove komunikacije, reakcije i očitovanja na postavljena pitanja iz čega je s obzirom na stručno znanje, uspoređujući ta utvrđenja sa sadržajem priložene medicinske dokumentacije, zaključila da tužitelj niti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora (tri godine nakon moždanog udara) nije bio sposoban za rasuđivanje, u smislu da je bio u stanju shvatiti značaj i posljedice sklapanja tog pravnog posla. Kako je identično mišljenje imao i drugi vještak psihijatrijske struke u postupku koji je vođen radi lišenja poslovne sposobnosti tužitelja temeljem kojeg je isti u potpunosti lišen poslovne sposobnosti, to je sud prvog stupnja protivno tvrdnjama tuženika pravilno prihvatio navedeni nalaz stručnim i objektivnim, jer tvrdnje tuženika da bi informacije vještaku dala njihova sestra i da je to utjecalo na konačno mišljenje vještaka, na koje sada ukazuje i žalbenim navodima, nisu potvrđene osnovanim. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje nadvještačenja, jer provedeni dokazi potvrđuju objektivnost i stručnost mišljenja vještaka a ostali predloženi dokazi kao niti opisani žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju isti.

15. Pravilno je nadalje sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kod donošenja odluke o zahtjevima tužitelja za isplatu koji se odnose na prihod ostvaren iznajmljivanjem predmetne kuće turistima, te plaćanje iznosa na ime poreznog duga. Naime, već uz tužbu priloženo je rješenje Službe za gospodarstvo ureda državne uprave u PGŽ od 3. studenoga 2004. iz kojeg proizlazi da je na ime DĐ izdano rješenje kojim se odobrava pružanje usluga građana u domaćinstvu iznajmljivanje smještajnog objekta dvije sobe i šest apartmana u objektu [adresa] sezonskog tipa u razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna svake godine. Ugovorom o privremenom korištenju kuće u [adresa] od 18. lipnja 2012. koji je sklopljen između tužitelja zastupanog po skrbniku-djelatniku Centra za socijalnu skrb RĐ potvrdili su da su kao nasljednici iza oca pok. TĐ suvlasnici uz ostale nekretnine i kuće u [adresa] svaki u 1/3 dijela, s time da tim ugovorom privremeno reguliraju pravo korištenja te nekretnine te međusobna prava i obveze. Nadalje, potvrđuju da je pokrenut predmetni postupak radi osporavanja valjanosti

Poslovni broj Gž-8512025-3

predmetnog Ugovora ali da im je obojici interes da se taj objekt iznajmljuje i u 2012. i to podsredstvom agencije Zala d.o.o. [adresa] tako da će se zaključiti poseban ugovor o posredovanju između te agencije i DĐ. U čl. 8. stranke su ugovorile da će zaradu ostvarenu od iznajmljivanja apartmana podijeliti na način da tuženiku pripadne 65% ostvarene zarade a DĐ 35% koji će se iznos obračunavati po svakom računu odnosno isplati agencije po naplati svakog računa, s time da troškove koji se odnose na korištenje i iznajmljivanje kuća (električne energije, komunalne naknade, doprinosi, telefon, čišćenje i dr.) kao i ostala davanja uključujući i poreze u cijelosti snosi tuženik.

16. Prema Potvrdi Agencije Zala d.o.o. Stara Baška 80, [adresa] dostavljen je obračun prihoda na ime iznajmljivanja objekta [adresa] za 2010., 2011. i 2012. (list 36-43 spisa) a prema sadržaju Opomene Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Rijeka, Ispostave Krk od 11. siječnja 2013. izdane na ime tužitelja proizlazi da je isti naveden kao porezni dužnik te da na dan 31. prosinca 2012. na ime kamata za porez na dodanu vrijednost postoji dug u iznosu od 7.681,94 kn te na ime poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi u iznosu od 14.402,10 kn, odnosno ukupno 22.084,04 kn koji iznos nije plaćen, te je isti pozvan platiti ga bez odgode jer će se u protivnom u roku od 8 dana pokrenuti postupak ovrhe, koji iznos je prema sadržaju priložene uplatnice tužitelj uplatio 21. siječnja 2013.uz prethodno odobrenje skrbnika postavljenog od strane Centra za socijalnu skrb Krk.

17. Tuženik je tijekom postupka osporio osnovanost zahtjeva tužitelja ali nije osporio vjerodostojnost priložene dokumentacije niti na okolnost visine zatraženog iznosa odnosno da ne bi dugovao navedeni iznos, predložio dokaze a niti se tako jasno očitovao u svom iskazu. Kako iz sadržaja Ugovora od 19. lipnja 2012. proizlazi da je postignut dogovor o iznajmljivanju predmetnog objekta putem agencije Zala i da tužitelju od ostvarene zarade pripada 35%, a iz sadržaja preostale priložene dokumentacije proizlazi da je skrbnik tužitelja RĐ djelatnik Centra za socijalnu skrb Krk primio naknadu za 2012., to proizlazi da bi tužitelju pripadao postotak ostvarenih prihoda od iznajmljivanja objekta za dvije prethodne godine prije toga, odnosno 2010. i 2011. Prema priloženim obračunima o ostvarenim prihodima u tim godinama od iznajmljivanja tog objekta sukladno dogovorenom postotku proizlazi osnovanim zahtjev tužitelja u utuženom iznosu kako je to odlučeno u toč. III izreke. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine broj - 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 -dalje ZV) u obvezi vratiti koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja.

18. Nadalje, iz sadržaja predmetnog Ugovora od 18. lipnja 2012.proizlazi da je sve troškove vezane uz iznajmljivanje i održavanje kao i porez na ime obavljanja te djelatnosti, u obvezi podmiriti tuženik, a porezni dug za 2012. je uplatio tužitelj nakon dostavljanja opomene, s obzirom da je odobrenje za obavljanje djelatnosti bilo izdano na njegovo ime. Prema sadržaju priložene uplatnice DĐ je dugovani iznos uplatio 21. siječnja 2013. ps je pravilno utvrđen osnovanim i zahtjev u tom dijelu. Pravilno je nadalje tuženik obvezan isplatiti na dosuđene iznose zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate primjenom odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

Poslovni broj Gž-8512025-3

19. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl, 373. a ZPP- a.

U Rijeci 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak