Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-999/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja SPILLER FARMER d.o.o., OIB: 15095389147, Ulica Frane Petrića 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Janu Stijačiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VARTEKS d.d. u stečaju, OIB: 00872098033, Zagrebačka ulica 94, Varaždin, zastupanog po stečajnom upravitelju Tomislavu Đuričinu, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Povrv-294/2024-7 od 9. svibnja 2025., dana 10. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Povrv-294/2024-7 od 9. svibnja 2025. u pobijanom dijelu, toč. III. izreke.

II. U nepobijanom dijelu, toč. I. i II. izreke, prvostupanjsko rješenje nije bilo predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Nastavlja se postupak u ovom predmetu.

II. Smatra se da je tužba povučena te se ukida u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Mateje Ivković iz Varaždina, pod posl. brojem Ovrv-6333/2024 od 17. lipnja 2024.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju namiri trošak postupka u iznosu od 312,50 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija rješenje pod toč. III. izreke i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da nadležni županijski sud ukine predmetno rješenje pod toč. III. izreke, odnosno podredno da predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu uz odgovarajuću uputu.

2.1. Kako tuženik ne pobija rješenje u toč. I. i II. izreke, a prema odredbi čl. 365. st. 1. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu (konkretno: rješenje) u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi, jer rješenje (i) u pobijanom dijelu sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nije opterećeno nedostatcima koji bi onemogućili ovaj sud da u žalbenom postupku ispita njegovu pravilnost i zakonitost.

5.1. Tako prvostupanjski sud u obrazloženju utvrđuje odlučnu činjenicu o nastaloj statusnoj promjeni kod tuženika zbog otvaranja stečajnog postupka, navodeći u toč. 3. da je tuženik podneskom od 19. veljače 2025. obavijestio sud da je tužitelj prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku i da mu je ista u cijelosti priznata od stečajnog upravitelja, a tužitelj je podneskom od 7. ožujka 2025. potvrdio takve navode tuženika. Dakle, prvostupanjski sud je kod donošenja pobijanog rješenja imao u vidu nastalu statusnu promjenu kod tuženika zbog otvaranja stečajnog postupka.

5.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a.

6. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Stajalište tuženika da bi u konkretnoj situaciji kada je nad njim kao stečajnim dužnikom dana 18. srpnja 2024. otvoren stečajni postupak temeljem rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj: St-206/2024-6 od 18. srpnja 2024., koji je u tijeku, tužitelj trošak parničnog postupka mogao ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik u okviru stečajnog postupka koji se vodi nad tuženikom kao stečajnim dužnikom pa da nije dopušteno nalagati tuženiku plaćanje parničnih troškova tužitelju koji su nastali prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, a analogno tome niti plaćanje drugih parničnih troškova koji se odnose na tražbinu koja je bila predmet spora, ne može se prihvatiti kao pravilno.

6.2. Odredba čl. 165. Stečajnog zakona (NN br. 71/15; 104/17; 36/22 i 27/24; dalje: SZ) na koju se tuženik poziva u žalbi u cijelosti glasi:

„(1) Parnice o imovini koja ulazi u stečajnu masu, uključujući i arbitražne postupke koji su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka bili u tijeku, stečajni upravitelj preuzet će u ime i za račun stečajnog dužnika. Parnice u svezi s tražbinama koje se prijavljuju u stečajni postupak ne mogu se nastaviti prije nego što su ispitane na ispitnom ročištu.

(2) Parnice koje su u vrijeme otvaranja stečajnog postupka bile u tijeku protiv stečajnog dužnika preuzet će u njegovo ime stečajni upravitelj ako se tiču:

1. izlučenja nekog predmeta iz stečajne mase,

2. odvojenog namirenja,

3. obveza stečajne mase.

(3) Protivna stranka, koja je uspjela u parnici iz st. 1. i 2. ovoga članka, troškove parničnoga postupka nastale do prekida postupka, kao i troškove nastale nakon prekida postupka ako stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice prizna tužbeni zahtjev ili se odrekne tužbenoga zahtjeva, može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik. U protivnom troškovi parničnog postupka nastali nakon prekida namirit će se kao dugovi stečajne mase.“

6.3. Dakle, odredbom čl. 165. st. 3. SZ-a se ne zabranjuje (parničnom) sudu da naloži tuženiku plaćanje parničnih troškova tužitelju koji su nastali prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom, kako to tuženik tvrdi u žalbi, nego tužitelj (kao protivna stranka) trošak parničnog postupka, pod pretpostavkama propisanim SZ-om, može ostvarivati isključivo kao stečajni vjerovnik u okviru stečajnog postupka, u konkretnom slučaju u okviru stečajnog postupka koji se vodi nad tuženikom kao stečajnim dužnikom.

6.4. U prilog tome ide i sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi, posebice ona iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 2533/2023-2 od 20. rujna 2023. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj: P-127/2021-9 od 22. ožujka 2023.), iz koje je razvidno da je sporno bilo pitanje ima li tuženik pravo na naplatu parničnih troškova obuhvaćenih pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2194/15-8 od 3. studeni 2016. Po stajalištu navedenih sudova tuženik nije imao pravo na navedenu naplatu mimo stečajnog postupka koji se vodio nad tužiteljem, jer sudovi (kao i ovaj sud) smisao citirane zakonske odredbe čl. 165. st. 3. SZ-a vide u tome da se troškovi koji pripadaju protivnoj strani u parnici koja je bila prekinuta zbog nastupanja pravnih posljedica zbog otvaranja stečajnog postupka, a koji su nastali prije prekida postupka, mogu ostvarivati samo prijavom u stečajni postupak, kao tražbinu stečajnog vjerovnika, a ne u okviru ovršnog postupka.

6.5. Izneseno stajalište je suprotno žalbenom stajalištu tuženika da (parničnom) sudu nije dopušteno nalagati tuženiku plaćanje parničnih troškova koji su nastali prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom.

6.6. Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka primjenom odredbi čl. 158. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a sam opseg i visinu dosuđenih troškova tuženik u žalbi niti ne osporava.

7. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, toč. III. izreke. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 10. rujna 2025.

Sudac

Milko Sambolek