Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-860/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB:84397956623), Mihanovićeva 3, Zagreb, protiv tužene DD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. 5, zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinića iz Bjelovara, radi isplate, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-487/2024-17 od 5. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Uvažava se žalba tužene, ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P- 487/2024-17 od 5. svibnja 2025. i odbacuje tužba tužitelja podnesena 2. listopada 2024.

II/ Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da tuženoj DD naknadi trošak postupka u iznosu od 1.562,50 Eur (tisuću pet stotina šezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj da tužitelju s osnova nepripadne isplate obiteljske mirovine koja joj je isplaćivana u razdoblju od 1. studenog 1998. do 28. veljače 2022., naknadi iznos od 16.874,65 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 2.listopada 2024. do isplate.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tužena bez navođenja zakonskih žalbenih razloga (u žalbi navodi da pobijanu presudu osporava iz svih razloga iz kojih je osporavala tužbeni zahtjev), no s prijedlogom ovom sudu da je preinači i odbije tužbeni zahtjev uz dosudu joj troškova postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužene je osnovana.

5. Naime, polazeći od činjeničnog supstrata predmetne tužbe iz kojeg proizlazi da tužitelj utužuje isplatu iznosa od 16.874,65 Eur koji je tuženoj isplaćen s osnova obiteljske mirovine iako na istu nije imala pravo, a koja tražbina je utvrđena pravomoćnim rješenjem tužitelja Klasa: UP/I 140-03/23-01/03047454827 od 12. rujna 2023. sukladno odredbi čl. 166. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje:

ZMO/13 - Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), prvostupanjski sud zauzeto materijalno-pravno stajalište obrazlaže slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

-da tužitelj ima pravni interes za pokretanje predmetnog sudskog postupka iako raspolaže upravnom ovršnom ispravom jer tužena prebiva u [adresa] (od 28. listopada 2016.) gdje je i u radnom odnosu, a njemački Zakon o parničnom postupku (kojeg detaljno analizira) ne predviđa da odluke inozemnog upravnog tijela predstavljaju ovršnu ispravu na temelju koje se može tražiti izvršenje u Njemačkoj;

-da je rješenje tužitelja Klasa: UP/I 140-03/23-01/03047454827 od 12. rujna 2023. pravomoćno obzirom da je uvidom u odnosne povratnice i u tužiteljev spis broj 32426 utvrđeno da je tužena isto primila te protiv istog nije izjavila pravni lijek;

-da nije nastupila zastara utužene tražbine jer je ona ustanovljena rješenjem tužitelja Klasa: UP/I 140-03/23-01/03047454827 od 12. rujna 2023., a odredbom čl. 233. stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti (...) zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare pa kako je nastavnom odredbom čl. 215. stav. 1. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze to je zastarni rok počeo teći od dana ovršnosti odluke kojom je tuženoj naloženo ispunjenje tražbine (dakle od 28. ožujka 2024.) dok je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 2. listopada 2024.

5.1. Polazeći od utvrđenja da je predmetna tražbina utvrđena pravomoćnim rješenjem tužitelja Klasa: UP/I 140-03/23-01/03047454827 od 12. rujna 2023. sukladno odredbi čl. 166. ZMO/13 – prema kojoj osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju, dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (stav.1.), da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (dalje: nepripadna isplata) postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZMO

2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada (stav.2.),

da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi (stav.3.) i da prethodno navedeno rješenje treba sadržavati rok u kojem osoba koja je primila nepripadno isplaćena sredstva može dobrovoljno ispuniti tražbinu uplatom na račun državnog proračuna(stav.4.) i da je isto ovršna isprava (stav.5.),

prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl.12. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) prema kojoj je sud vezan pravomoćnom odlukom nadležnog upravnog tijela, a to je upravo pravomoćno rješenje tužitelja Klasa: UP/I 140-03/23-01/03047454827 od 12. rujna 2023. kojom je tuženoj utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine u iznosu od 16.874,65 eura, pa se ovdje radi o pravnom pitanju o kojem je nadležno upravno tijelo pravomoćno odlučilo (istovjetno i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-1131/16-2 od 19. prosinca 2017., Rev-1577/13-2 od 10. travnja 2018. i dr.).

6. Ispitujući pobijanu presudu i stanje spisa u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP na eventualno ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

7. Tužena u izjavljenoj žalbi ustraje na tvrdnji da rješenje tužitelja Klasa: UP/I-140- 03/23-01/03047454827, Urbroj: 341-22-05/3-23-20261 od 12. rujna 2023. nije pravomoćno jer joj nikada nije dostavljeno sukladno pravilima o osobnoj dostavi, ponavlja prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe jer raspolaže pravomoćnim upravnim rješenjem (ukoliko i žalbeni sud prihvati utvrđenje prvostupanjskog suda da je isto pravomoćno). U tom kontekstu osporava izlaganje europskog zakonodavstva kako ga iznosi prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ističući da Uredba 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća Europe od 21. travnja 2004. određuje uvjete pod kojima je moguće izdavanje europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine kakva da je predmetna. Ponavlja prigovor zastare utužene tražbine te istodobno osporava stajalište prvostupanjskog suda prema kojemu predmetno upravno rješenje tužitelja predstavlja odluku o prethodnom pitanju, pa ponavlja i prigovor res iudicatae. Konačno, tvrdnjom da tužitelj u ovom postupku nije ni dokazivao osnov i visinu utužene tražbine te da stoga ni pobijana presuda o tome ne sadrži nikakvih razloga, upućuje na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, a u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a valja navesti da je i stajalište ovoga suda, da u svijetlu činjenice što tužitelj raspolaže pravomoćnim rješenjem Klasa: UP/I--140-03/23- 01/03047454827, Urbroj: 341-22-05/3-23-20261 od 12. rujna 2023. kojim je utvrđen osnov i visina njegove tražbine (koju utužuje u predmetnom sudskom postupku) kao i nalog tuženoj da je u roku od 15 dana uplati u korist Državnog proračuna, anuliraju tužiteljev pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe.

8.1. Naime, postojanje pravnog interesa je procesna pretpostavka za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari. No iako ZPP postojanje pravnog interesa normira samo kod tužbe na utvrđenje (odredba čl. 187. ZPP-a), a u odnosu na kondemnatornu tužbu izričito samo u odredbi čl. 186.c (koja propisuje da tužitelj koji dokaže postojanje pravnog interesa, može i prije dospjelosti utužene tražbine zatražiti od suda donošenje presude za ispunjenje dužne činidbe u vrijeme njezine dospjelosti), to međutim (opća) odredba čl. 288.stav.2. ZPP propisuje da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za njezino podnošenje. U sudskoj praksi je domašaj navedene odredbe proširen na kondemnatornu tužbu i prije Novele citirane odredbe koja je izvršena ZID ZPP/19 (pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-288/2015-2 od 18. lipnja 2016., Rev-1228/2019-2 od 6. prosinca 2022.). Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o primjeni novelirane odredbe čl.288.ZPP i na kondemnatorne tužbe izraženo je u odluci broj iz odluke broj Rev-1027/2022-2 od 7. veljače 2024.

8.2. Stoga valja navesti da iako tužitelj u pravilu ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan posebno dokazivati (njegovo se postojanje presumira) to mu međutim u određenim slučajevima pravni interes ipak može nedostajati zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavaka (procesnih smetnji) za vođenje parnice, a njegov pravni interes može biti anuliran i slučajem kakav je predmetni – kada već raspolaže odlukom (ovršnom ispravom – npr. ovršnom javnobilježničkom ispravom iz čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu, zadužnicom kao javnobilježnički ovjerovljenom privatnom ispravom iz odredbi čl. 214. i čl. 215.Ovršnog zakona ili pravomoćnim rješenjem sukladno odredbi čl.21.stav.1.istog Zakona koje je, kao u konkretnom slučaju odredbom čl. 166.stav.5. ZMO/13 deklarirano ovršnom ispravom) čime bi mogao ostvariti istovjetni pravno-zaštitni rezultat koji bi mogao ostvariti i na temelju meritorne odluke čije donošenje traži.

8.3. Stoga osnovano tužena ističe prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za podnošenje predmetne tužbe, s obzirom da već raspolaže ovršnom ispravom (pravomoćnim upravnim kondemnatornim rješenjem) koja mu omogućava ostvariti onu pravnu korist koju u osnovi hoće ostvariti tražeći predmetnu sudsku kondemnatornu zaštitu, pa provođenjem predmetnog sudskog parničnog postupka ne bi mogao očekivati određenu (drugačiju, povoljniju) pravnu korist.

8.4. Imajući u vidu izneseno, valjalo je pozivom na odredbu čl.354.stav.1. u vezi sa čl.288.stav.2. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.

9. Istodobno je sukladno odredbi čl. 166.stav.2.ZPP-a valjalo odlučiti i o troškovima postupka te iste dosuditi tuženoj pozivom na odredbu čl. 154.stav.1. ZPP-a i važeću Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23 i 107/25) a prema troškovniku tužene sadržanom u podnesku od 3. veljače 2025. Tuženoj je dosuđena nagrada za sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 625,00 Eur, nagrada za sastav podneska od 3. veljače 2025. po Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 156,25 Eur i nagrada za sastav predmetne žalbe od 20. svibnja 2025. po Tbr. 10/1 Tarife u iznosu od 781,25 Eur, sve sa uključenom naknadom iz Tbr.42 Tarife.

9.1. Tuženoj nije priznata zatražena nagrada za sastav podneska od 9.12.2024. obzirom po ocjeni ovoga suda sadržaj istog nije bio od značaja ni za tijek niti ishod predmetne parnice, dok za podneske od 13.2.2025. i 20.3.2025. tužena nije niti zatražila naknadu. Konačno, tuženoj nije priznat zatraženi izdatak za sudsku pristojbu na žalbu jer isti nije plaćen (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-450/2024 od 9. travnja 2024.).

U Varaždinu 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec