Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-743/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Meznarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva ulica 71, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-3409/2022-13 od 09. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-3409/2022-13 od 09. kolovoza 2024. se potvrđuje.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Proglašava se da ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 1215/2022 koja je pokrenuta temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja HRVATSK URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, od 31.03.2022. godine podnesenog s osnova pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-2792/07 od 06.09.2007. godine nije dopuštena. Tuženik HRVATSK URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, dužan je tužitelju ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi ovom parnicom prouzročen trošak.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. kolovoza 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana".

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbenom zahtjevu u cijelosti udovoljiti, te mu dosuditi troškove I. stupanjskog i II. stupanjskog postupka.

3. Na žalbu je odgovoreno. Tuženik predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i dosuditi mu troškove žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za proglašenje ovrhe, točnije pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom i to zbog zastare.

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, pokrenuo postupak izravne naplate 31. ožujka 2022. na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2792/07 od 6. rujna 2007.,

- da je tužitelj upućen na ovu parnicu (radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. Ovr-1215/2022, zbog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ),

- da je tuženik 30.10.2009. pokrenuo ovršni postupak koji se vodi pod posl.br. Ovr- 3154/2016 (ranije Ovrpl-6267/09) pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, u kojem je doneseno rješenje o obustavi ovrhe na plaći tužitelja,

- da je u tom predmetu ovrhovoditelj (tuženik) podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstava ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika (tužitelja) na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi 9. siječnja 2017.,

- da navedeni ovršni postupak još traje i u njemu je tuženik podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na pokretninama tužitelja, o kojem prijedlogu još nije odlučeno,

pa je zaključio da do zastare nije došlo jer je desetogodišnji zastarni rok, propisan člankom 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), prekinut pokretanjem ovršnog postupka (Ovr-3154/2016, ranije Ovrpl-6267/09), koji prekid još uvijek traje sukladno odredbi članka 241. ZOO-a kojom je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te odredbi članka 245. stavak 3. ZOO-a kojom je propisano da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7.1. Na neku bitnu povredu postupka niti žalitelj određeno, a niti opisno ne ukazuje, pa žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

8. Bitni žalbeni navodi svode se na tvrdnju o ostvarenom žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući žalitelj tvrdi kako je ovršni postupak Ovrpl-6267/09 obustavljen rješenjem od 05.10.2016. godine, a da iz tog rješenja proizlazi da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) podneskom od 23.03.2015. povukao prijedlog za ovrhu u cijelosti, dakle ne samo na plaći, kako glasi to rješenje (od 05.10.2016. godine), da se predmetni podnesak nalazi u spisu Pu Ovr-13240/15 Općinskog suda u Novom Zagrebu koji je sastavni dio spisa Ovr-3154/2016 (u kojeg je prvostupanjski sud izvršio uvid), iz kojeg proizlazi da je Ovrhovoditelj (tuženik) podneskom od 24.02.2015. predložio donošenje rješenja o promjeni predmeta i sredstva ovrhe, da je povodom tog prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe bilo potrebno samo donijeti rješenje o ovrsi, a ne i rješenje o obustavi ovrhe na do tad određenom predmetu i sredstvu (plaći), a kako to nije učinjeno, a tuženik je nakon toga, podneskom od 23.03.2015. povukao prijedlog za ovrhu u cijelosti to se o obustavi postupka nije moglo odlučiti drugačije nego je odlučeno. Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 09.01.2017. o ovrsi na novčanim sredstvima, kao novom predmetu i novim sredstvom ovrhe, nije ni od kakvog značaja za prekid postupka jer do prekida postupka ne dolazi radnjom suda već radnjom stranke, te navedeno rješenje ne može niti proizvoditi pravne učinke budući je doneseno nakon povlačenja ovršnog prijedloga.

9. Žalbeni navodi nisu osnovani, jer sve da je i točno kako je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) povukao prijedlog za ovrhu u cijelosti, odnosno i na prvotnom predmetu ovrhe (plaći) i novopredloženom predmetu (novčanim sredstvima), učinak imaju upravo sudska rješenja donesena povodom zahtjeva i prijedloga stranaka, a ne sami zahtjevi i prijedlozi stranaka kako to žalitelj pokušava prezentirati. Stoga, ako je žalitelj, kao ovršenik, smatrao da je ovršni postupak povodom podneska ovrhovoditelja, ovdje tuženika, od 23.03.2015., trebalo obustaviti u cijelosti, a ne samo u odnosu na ovrhu na plaći trebao je na takvo rješenje (o obustavi ovršnog postupka na plaći) uložiti žalbu (a nije). Isto tako je na kasnije (09.01.2017.) doneseno rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika (ovdje tužitelja i žalitelja) mogao ulagati žalbu ako je smatrao da je prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe više ne egzistira jer je povučen, pa je navedeno rješenje postalo pravomoćno i stvorilo učinak da ovršni postupak, započet još 30.10.2009. i dalje traje. Premda je točno da prekid postupka ne nastupa aktom suda, već aktom stranke, prekid postupka je nastupio pokretanjem ovršnog postupka 30.10.2009. na plaći ovršenika (žalitelja), koji je nastavljen ovršnim postupkom na njegovim novčanim sredstvima po prijedlogu za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 24.02.2015., u kojem je doneseno rješenje o ovrsi 09.01.2017., koji postupak još uvijek nije završen, kako sve to i utvrđuje prvostupanjski sud.

10. Stoga su neosnovani žalbeni navodi o tome kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je desetogodišnji zastarni rok protekao, a valjan zaključak prvostupanjskog suda da je zbog pokretanja ovršnog postupka došlo do prekida zastare koji prekid još uvijek traje, pa je na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

12. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, a odgovor na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje spora, o njihovim zahtjevima da im se naknade troškovi žalbenog postupka odlučeno je kao pod točkom II. izreke na temelju članka 154. stavak 1. (u odnosu na tužitelja) i članka 155. stavak 1. (u odnosu na tuženika) u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 10. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić