Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-359/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Gorana Miličević kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika LI i dr., zbog kaznenog djela protiv imovine – zlouporaba čeka i platne kartice, opisano i kažnjivo po članu 239.. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - nadalje KZ/11), odlučujući o žalbi braniteljice optužene LI odvjetnice Ane Gruber, braniteljice optuženika ČI odvjetnice Gordane Grubeša i branitelja optuženika KI odvjetnika Davora Lazić, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-1453/2022-22. od 20. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika LI, HI i KI, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu kazne na koje su optuženici osuđeni, te se temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženoj ZI izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 ( jedne) godine, neće izvršiti, ako optužena u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, optuženom JI se temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, neće izvršiti, ako optuženi u roku od 3 (tri) godina ne počini novo kazneno djelo i optuženom KI se temeljem članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 izriče uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, neće izvršiti, ako optuženi u roku od 3 (tri) godina ne počini novo kazneno djelo.

II. U preostalom djelu odbijaju se žalbe optuženika LI, ČI i KI, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1453/22-22. od 20. srpnja 2023. optuženici II, BI i KI proglašeni su krivim radi kaznenog djela protiv imovine – zlouporaba čeka i platne kartice, opisano i kažnjivo po članku 239. KZ/11 te je optužena II osuđena na kaznu zatvora u trajanju d 1 (jedne) godine, a optuženici BI i KI svaki na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – nadalje ZKP/08.) optužena II dužna je Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. Zagreb na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti iznos od 5.279,27 eura/39.776,65 kuna, optuženi BI iznos od 5.361,19 eura/40.393,85 kuna i optuženi KI iznos od 5.087,51 eura/38.331,85 kuna.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženici II, BI i KI su u cijelosti oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1 – 5 ZKP/08 a optužena II i optuženi SI i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenih im branitelja.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnijela braniteljica optužene LI odvjetnica Ana Gruber zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., članka 468. stavak 3. u vezi članka 3. stavak 3., članka 468 stavak 3. u svezi članka 9. i članka 468. stavak 3. u vezi članka 450. ZKP/08., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kaznenoj sankciji, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Protiv presude žalbu je podnijela i braniteljica optuženika ČI odvjetnica Gordana Grubeša zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači, podredno da ukine presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Protiv presude žalbu je podnio branitelj optuženika KI odvjetnik Davor Lazić zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnijet.

6. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

7. Žalbe optuženika LI, ČI i KI su djelomično osnovane.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. braniteljica optužene LI navodi da je intervencijom suda u činjenični opis počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i da činjenični opis kako ga sud utvrđuje u pobijanoj presudi nije jasan i u potpunosti je proturječan. Žaleći se po istoj zakonskoj osnovi braniteljica optuženika Janisa Ernštretis u svojoj žalbi također navodi da se presuda ne može ispitati iz razloga što je izreka presude nerazumljiva i jer su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, da iz presude nije jasno na koji način su optuženici počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret i da je izmjenom činjeničnog opisa sud doveo u pitanje identitet optužbe.

9. Suprotno žalbenim navodima intervencijom u činjenični opis prvostupanjski sud nije doveo u pitanje identitet optužbe i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude razumljiva, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama prije svega gleda namjere optuženika, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni.

10. Branitelj optuženika KI u žalbi navodi da je prvostupanjski sud teško povrijedio pravo na pravično suđenje koje je zajamčeno kako Ustavom Republike Hrvatske, tak i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a osobito načelo jednakosti oružja, jer je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge optuženika. Smatra da je prvostupanjski sud trebao saslušati djelatnika oštećenika na okolnosti izrade dokumentacije i zaključivanja predmetnog ugovora jer je optuženik stranac koji ne razumije hrvatski jezik i kojemu su uručeni dokumenti na hrvatskom, te je upitno da li je uopće od strane djelatnika banke upozoren na ograničenja kartice. Zatim navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje iz razloga što je druga banka prihvatila svoju odgovornost zbog autorizacije troškova i refundirala ih oštećeniku i u konačnici da je bilo potrebno pribaviti snimke nadzornih kamera kako bi se utvrdilo da li je upravo optuženik na pumpama točio gorivo i teretio karticu. Na iste povrede u svojoj žalbi poziva se i braniteljica optuženika Janisa Ernštretis.

11. Ovdje je prije svega potrebno navesti da je sukladno članku 421. ZKP/08. prvostupanjski sud dužan odbiti dokazne prijedloge koji su nedopušteni, nevažni, neprikladni ili se njima odugovlači postupak. Točno je da je prvostupanjski sud odbio sve dokazne prijedloge branitelja optuženika KI, ali je za svoju odluku dao i valjane razloge, zbog čega po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, a osobito načela jednakosti oružja.

12. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja branitelj optuženika KI navodi da ne postoji ni jedan dokaz da je upravo optuženik bio na benzinskim postajama i točio gorivo, da bez financijskog vještačenja nije dokazana nikakva odgovornost optuženika i da je bankovna dokumentacija bila na hrvatskom jeziku i da je slijedom navedenog prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik mogao znati sadržaj Općih uvjeta banke.

12.1. Braniteljica optužene LI u žalbi navodi da iz dokaza ne proizlazi da je optužena počinila kazneno djelo na način kako se tereti, a da iskaz svjedoka PI nije potkrijepljen niti jednim materijalnim dokazom.

12.2. Braniteljica optuženika Janisa Ernštretis u žalbi navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer odlučne činjenice o načinu počinjenja kaznenog djela nisu utvrđene.

13. Nisu u pravu branitelji optuženika LI, ČI i KI kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio presudu koja presuda je jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve prevedene dokaze.

14. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su optuženici II, ČI i KI dana 13. kolovoza 2013. godine svaki ponaosob zaključili ugovor o tekućem računu sa Hrvatskom poštanskom bankom o tekućem računu i na taj način prihvatili Opće uvjete o poslovanju banke koji su sastavni dio ugovora temeljem kojih se banka obvezala otvoriti im i voditi tekuće račune i to ZI broja 3218622632, optuženom SI tekući račun broj 3218622034 i optuženom KI tekući račun broj 3218621630, izdati im Visa Electron platne kartice za korištene u zemlji i inozemstvu te provoditi naloge za plaćanje, dok su se optuženici svaki ponaosob obvezali osigurati priljev sredstava sukladno sklopljenom ugovoru i Općim uvjetima poslovanja banke kojim Općim uvjetima i to člankom 84. je propisan način korištenja kartice, dok je člankom 85. propisano da korisnik može koristiti karticu sukladno raspoloživim sredstvima na računu.

14.1. Ovaj drugostupanjski sud nije mogao prihvatiti navode žalitelja da optuženici nisu bili upoznati sa navedenim odredbama Općih uvjeta koje propisuju da korisnik može koristiti karticu sukladno raspoloživim sredstvima jer navodno ne znaju hrvatski jezik, budući su optuženici u banku pristupili dobrovoljno radi zaključenja ugovora, oni su službeniku banke dali i svoje osobne podatke kako to proizlazi iz upitnika za klijente

– fizičke osobe što zasigurno ne bi mogli učiniti da su između njih i službenika banke postojale jezične prepreke.

14.2. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nije pribavljena snimka nadzornih kamera i da prema tome proizlazi da nije utvrđeno da je upravo optuženi KI bio na benzinskim postajama, jer je po mišljenju ovoga suda optuženik zaključio Ugovor o tekućem računu s bankom te je bio i u posjedu predmetne kartice čiji gubitak nije prijavio, već je upravo na njegov račun, a kako to proizlazi iz priložene knjigovodstvene dokumentacije dana 12. rujna 2013. uplaćen iznos od 2.965,88 kuna nakon čega je putem Internet bankarstva prebačeno po 1.000,00 kuna na račune optužene LI i ČI.

14.3. Nije u pravu branitelj optuženika KI kada navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nije provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje jer je iz prometa po tekućim računima proizlazi promet po istim.

14.4. Nije u pravu braniteljica optužene LI kada navodi da iskaz svjedoka PI nije potkrijepljen niti jednim materijalnim dokazom, jer upravo je navedeni svjedok svjedočio o činjenicama koje su mu poznate temeljem materijalne dokumentacije o poslovnim odnosima sa optuženicima.

14.5. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud nije mogao prihvatiti žalbene navode da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

15. Branitelj optuženika KI u žalbi navodi da nema kaznenog djela jer je sve transakcije autorizirala strana banka, da nema namjere optuženika za počinjenje kaznenog djela, da ne postoji dokaz da se oštećenik ikada obratio optuženiku za podmirenje navedenog duga ili pokrenuo kakav postupak prisilne naplate, a da dug optuženika i postoji da bi se eventualno radilo o građanskopravnom odnosu. Iz žalbi braniteljica optužene TI i optuženika ČI također proizlazi da nije utvrđena namjera za počinjenje kaznenog djela.

16. Nije u pravu branitelj III- optuženika kada navodi da nema kaznenog djela jer je sve transakcije autorizirala strana banka, jer točno je da je strana banka autorizirala predmetne transakcije kako to proizlazi iz iskaza svjedoka GI, međutim strana banka nije bila u posjedu predmetnih kartica već optuženici.

16.1. Točno je da u spisu ne postoje podaci da se optuženik obratio nekom od oštećenika za podmirenje duga, međutim iz Upitnika za klijente proizlazi da su svi optuženici kao svoje adrese naveli adrese u Latviji gdje nisu živjeli kako to proizlazi iz dopisa nadležnih tijela Latvije koji iz navedenih razloga i nisu prihvatili kazneni progon optuženika, dok na adresi koju su optuženici naveli kao adresu za primanje obavijesti i izvoda (Split, Ruđera Boškovića 18 i 18a) prema izvješću policije nisu nikada živjeli.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su optuženici postupali sa izravnom namjerom jer je 12. rujna 2013. uplaćen iznos od 2.965,88 kuna na račun III – optuženika nakon čega je on putem Internet bankarstva prebacio po 1.000,00 kuna na račune optužene LI i ČI tako da su svi troje na računima imali iznose koji su nešto niži od 1.000,00 kuna, nakon čega su unatoč činjenici da su u banci otvorili tekuće račune za uplatu plaće navodeći da su im mjesečna primanja do 10.000,00 kuna i da nikakve uplate nakon prethodno navedene nisu izvršne, u roku od samo tri dana na različitim benzinskim postajama učinili troškove po predmetnim karticama i to optužena II u iznosu od 59.358,86 kuna, optuženi BI u iznosu od 61.045, 64 kuna i optuženi KI u iznosu od 65.678,55 kuna i da se radilo o velikom broju pojedinačnih transakcija jer su sve bile manje od 1.000,00 kuna.

18. Branitelji se žale i zbog odluke o kazni tako braniteljica optužene LI navodi da je kazna previsoka i protivna općoj svrsi kažnjavanja, braniteljica optuženika ČI također navodi da je izrečena kazna prestroga i neadekvatna težini inkriminiranog kaznenog djela jer optuženik nikada nije osuđivan, dok branitelj optuženika KI ne obrazlaže ovu zakonsku osnovu.

19. Prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visini kazneno pravne sankcije prvostupanjski sud je optuženicima JI i KI kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost dok im otegotnih okolnosti sud nije našao. Optuženoj ZI sud je kao otegotno cijenio njenu raniju osuđivanost zbog kaznenih djela prijevare i krađe zbog kojih je kaznenih djela osuđena u Latviji.

20. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika ČI i KI i činjenicu da na strani istih nije utvrdio otegotne okolnosti, dok kod optužene LI nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je optužena osuđivana ali 2011.

21. Obzirom na navedeno ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da će se i uvjetnom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na optuženike i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja kako je to propisano člankom 41. KZ/11. Slijedom navedenog preinačena je pobijana presuda u odluci o kazni na način da je optuženicima izrečena uvjetna osuda.

22. Branitelj optuženika KI žali se i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu međutim navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Razmatrajući odluku o imovinskopravnom zahtjevu vijeće je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za odluku o imovinskopravnom zahtjevu i za svoju odluku dao valjane razloge.

23. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 10. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski