Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-659/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Jelene Bušić, kao predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Anđele Bošković Rajković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju po punomoćnicima iz ZOU Ksenija Grba i Maja Kovač iz Rijeke, protiv tuženika: 1. Općina Jelenje, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Florijanu Matiću, odvjetniku iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Zagreb, Savska cesta 41, [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1293/2020-43 od 4. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1293/2020-43 od 4. ožujka 2022.:

a) potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I., II. i III. izreke u odnosu na 1. tuženika Općinu Jelenje,

b) ukida u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. i III. izreke u odnosu na 2. tuženika BL i u cijelosti pod pobijanim toč. V. i VI. izreke i u tome dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su prvotuženik, u svojstvu vlasnika građevine u kojoj se nalazi Zdravstvena stanica Dražice, u [adresa], na adresi [adresa], i drugotuženik, u svojstvu načelnika prvotuženika kao izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, zbog neprovedbe mjera razumne prilagodbe gorenavedene građevine kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti neprilagodbom ulaznih vrata u građevinu, ponovljeno, produljeno i izravno diskriminirali i diskriminiraju tužitelja osnovom invaliditeta u vremenskom intervalu od rujna 2019. nadalje, na taj mu način pričinivši neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, prava na pristupačnost, prava na jednak pristup, prava na nesmetan pristup, prava na razumnu prilagodbu i prava na jednakopravnost.

II. Nalaže se prvotuženiku da, u roku od 8 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, na primjeren način, u skladu s mjerodavnim propisima i pravilima struke, instalacijom prikladnih automatiziranih kliznih ulaznih vrata u građevini u kojoj se nalazi Zdravstvena stanica Dražice, u [adresa], na adresi [adresa], anulira gorenavedenu arhitektonsku barijeru koja osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti onemogućuju ulazak i izlazak iz građevine na jednakoj osnovi s neinvalidnim osobama.

III. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta solidarno isplate pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 45.000,00 HRK zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe 9.10.2020. do dana namirenja, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu naknade štete od 25.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe do isplate po kamatnoj stopi koju propisuje odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

V. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju podmire nastale parnične troškove u iznosu od 10.774,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.3.2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

VI. Žalba protiv presude ne zadržava ovrhu."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju 1. tuženik Općina Jelenje u toč. I., II., III., V. i VI. izreke i 2. tuženik BL u toč. I., III., V. i VI., izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženicima dosudi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi se ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. toč. 11. ZPP-a.

3. Tužitelj je osobno i putem punomoćnika podnio odgovore na žalbu kojima osporava žalbene navode 1. tuženika Općine Jelenje i 2. tuženika BL.

4. Žalba je djelomično osnovana u odnosu na 1. tuženika Općinu Jelenje, a osnovana u odnosu na 2. tuženika BL.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I., II., III., V. i VI. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode 1. tuženika Općine Jelenje i 2. tuženika BL, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u odnosu na 1. tuženika Općinu Jelenje u pobijanim toč. I., II. i III. je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja u tom dijelu nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju 1. tuženik Općina Jelenje ukazuje u žalbi. Međutim, osnovano ukazuju u žalbi 1. tuženik Općina Jelenje i 2. tuženik BL da je ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na pobijane toč. V. i VI. izreke.

7. Sud prvog stupnja je pravilno, istinito i potpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na 1. tuženika Općinu Jelenje, ali je činjenično stanje u odnosu na odgovornost 2. tuženika BL ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega je upitna i pravilna primjena materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da 1. tuženik Općina Jelenje i 2. tuženik BL kao načelnik [adresa] nisu proveli mjere razumne prilagodbe ulaznih vrata na građevini Zdravstvene stanice Dražice kretanju osoba s invaliditetom što je dovelo do posljedice izravne, ponovljene i produljene diskriminacije tužitelja po osnovi invaliditeta i naknada neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, kao i zahtjev prema 1. tuženiku Općini Jelenje za ugradnjom prikladnih automatiziranih kliznih vrata u građevini u kojoj se nalazi Zdravstvena stanica Dražice.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj osoba s utvrđenim invaliditetom - 100% tjelesno oštećenje 1. stupnja kao posljedica spinalne muskularne atrofije od koje bolesti tužitelj boluje od djetinjstva te je zbog progresije iste od 2000. u invalidskoj mirovini kao i da je Zdravstvena stanica u Dražicama u vlasništvu 1. tuženika Općine Jelenje kao jedinice lokalne samouprave, a 2. tuženik BL da je načelnik Općine Jelenje.

10. Sporno je trpi li tužitelj kao osoba s invaliditetom oblik diskriminacije pri ulazu u zgradu Zdravstvene stanice u [adresa] zbog propusta odnosno nepoduzimanja mjera od strane 1. tuženika Općina Jelenje i 2. tuženika BL, radi prilagodbe ulaznih vrata u građevinu osobama s invaliditetom te je li tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti i prouzročena šteta.

11. Sud prvog stupnja izvedenim dokazima utvrdio je:

- da se tužitelj u više navrata tijekom 2018. i 2019. obraćao 1. tuženiku Općini Jelenje i 2. tuženiku BL u svezi rješavanja problema ulaznih vrata u Zdravstvenu stanicu u Dražicama, ukazujući na njegov problem samostalnog ulaska i prolaska kroz glavna ulazna vrata,

- da se o problemu ugradnje odgovarajućih ulaznih vrata na zgradu Zdravstvene stanice u Dražicama raspravljalo na 20. sjednici Općinskog vijeća Općine Jelenje održanoj 18. veljače 2020.,

- da se tužitelj obratio Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, koji je Preporukama od 17. ožujka 2020. i 17. travnja 2020. preporučio da se razmotri pristupačniji pristup u smislu izvođenja ulaznih vrata kojim bi se omogućio lakše i samostalnije otvaranje vrata za osobe s invaliditetom, te da se postavljanje zvona na vrata ne može smatrati niti oblikom osiguravanja pristupačnosti niti razumnom prilagodbom budući ta takav način ne omogućava samostalni ulaz i izlaz osobe s invaliditetom,

- da tužitelj ne može samostalno otvoriti, a niti proći kroz sporna vrata, bilo da hoda ili je u invalidskim kolicima, a što je sud prvog stupnja neposrednim opažanjem utvrdio prilikom očevida 21. studenog 2021. na ulazu u Zdravstvenu stanicu Dražice,

- da je tužitelj učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije tužitelja po osnovi invaliditeta,

12. Sud prvog stupnja je u postupku izveo dokaz saslušanjem tužitelja, 2. tuženika BL i svjedoka SL, predsjednika Općinskog vijeća Općine Jelenje, dr. DLZ, obiteljsku liječnicu tužitelja i VL, pročelnicu 1. tuženika Općine Jelenje i na temelju njihovih iskaza potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje u odnosu na 1. tuženika Općinu Jelenje te u obrazloženju presude iscrpno obrazložio, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud.

13. Tužitelj je po ocjeni suda prvog stupnja učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije tužitelja po osnovi invaliditeta, pa je na tuženicima teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo, sukladno čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08 i 112/12, dalje: ZSD).

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka, uključujući i očevid na licu mjesta, sud prvog stupnja je utvrdio da tuženici nisu proveli mjere razumne prilagodbe na ulaznim vratima Zdravstvene stanice Dražice i da isto dalje odbijaju a što tužitelju onemogućava slobodan, nesmetan i dostojanstven ulazak u zdravstvenu ustanovu na jednakoj osnovi kao i osobama bez invaliditeta.

15. Sud prvog stupnja je dao jasne razloge te izveo pravilan zaključak da se postavljanje zvona kod ulaznih vrata i dolazak zdravstvenog osoblja radi otvaranja ulaznih vrata pri ulasku i izlasku tužitelja iz zdravstvene stanice ne može smatrati razumnom prilagodbom i rješenjem ulaska u zdravstvenu ustanovu, te da je ulazak i izlazak zbog spornih vrata nepodoban osobama koje koriste invalidska kolica, pri čemu je sud prvog stupnja prilikom očevida na licu mjesta 21. studenog 2021., utvrdio da tužitelj ne može samostalno otvoriti niti proći kroz ulazna vrata bilo da hoda ili je u invalidskim kolicima.

16. Neosnovan je žalbeni navod da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio provedene dokaze i utvrdio da 1. tuženik Općina Jelenje nije poduzeo radnje razumne prilagodbe, budući su poduzete sve radnje i mjere kojima je dana mogućnost tužitelju da pristupi u Zdravstvenu stanicu Dražice. Iz razloga presude proizlazi da je sud cijenio činjenicu da je tužitelju, a prije dolaska u zdravstvenu stanicu, omogućeno kontaktiranje zdravstvenog osoblja telefonskim putem koje će mu otvoriti sporna vrata te da je koncem 2019. postavljeno zvono na poziv kojeg će zdravstveno osoblje tužitelju otvoriti vrata kao i da je liječnica tužitelja pregledavala u osobnom automobilu tužitelja ispred zdravstvene stanice, ali je pravilno zaključio da se takvo postupanje ne može smatrati dokazom o razumnoj prilagodbi, odnosno da takvim poduzetim radnjama tužitelju nije na jednak način kao i osobama bez invaliditeta dana mogućnost samostalnog pristupa.

17. Neosnovano se žalbom ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 187. st. 1. i st. 2. ZPP-a. Naime, sud prvog stupnja je donio presudu u individualnom sporu po tužbi radi zaštite od diskriminacije primjenom odredaba ZSD-a. Prema odredbi čl. 17. st. 1. ZSD-a u individualnom sporu radi zaštite od diskriminacije osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ZSD-a ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:

1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije), 2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije),

3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete),

4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

18. Nadalje, tužbeni zahtjevi navedeni u čl. 17. st. 1. ZSD-a mogu se kumulirati, a tužba na utvrđenje diskriminacije mora sadržavati takav tužbeni zahtjev u kojemu je navedeno o kojoj se diskriminaciji radi, po kojoj osnovi i kojom radnjom ili propuštanjem je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je tuženik poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje. Ako je riječ o tužbi na utvrđenje više oblika diskriminacije, za svaki od njih u tužbi mora biti jasno navedeno u kojim radnjama ili propuštanjima tuženika se očituje nejednako postupanje i po kojoj osnovi, te o kojem je obliku diskriminacije riječ.

19. Slijedom navedenog tužitelj je podnio tužbu u skladu s odredbom čl. 17. ZSD-a.

20. Neosnovan je žalbeni navod da tužitelj nije diskriminiran jer unatoč činjenici da automatizirana vrata nisu bila ugrađena pružena mu je mogućnost ostvarenja prava na zdravstvenu zaštitu, odnosno da je tužitelju pružena zdravstvena zaštita kao i osobama bez invaliditeta. Zahtjev za zaštitu od diskriminacije u ovom postupku tužitelj ne traži zbog onemogućavanja dobivanja zdravstvene zaštite, već zbog neprilagodbe građevine zdravstvene namjene, a zbog kojih nedostataka tužitelj nije mogao samostalno pristupiti u istu niti hodajući niti korištenjem invalidskih kolica. Stoga, u ovom postupku se raspravlja je li tužitelj u utvrđenim okolnostima imao jednak položaj i uvjete pristupa Zdravstvenoj stanici u Dražicama u odnosu na osobe bez invaliditeta koje pristupaju istoj zdravstvenoj ustanovi.

21. Sud prvog stupnja je, prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, pravilno primijenio materijalno pravo kada je primjenom čl. 19. st. 1. i st. 2. u vezi s čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) tužitelju dosudio iznos od 45.000,00 kn/5.972,53 eur koji iznos odgovara utvrđenim činjenicama te predstavlja primjerenu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnosti pri tome imajući u vidu duljinu trajanja diskriminacije tužitelja po osnovi invaliditeta s obzirom da tužitelj od 2018. traži poduzimanje radnji razumne prilagodbe a što je od strane tuženika odbijeno kao i da tužitelj mjesečno u više navrata posjećuje zdravstvenu ustanovu te da je postupanjem 1. tuženika Općine Jelenje uzrokovalo povredu dostojanstva tužitelja.

22. Odluka o zateznim kamatama utemeljena je na odredbi članka 1103. ZOO-a u vezi s čl. 29. st. ZOO-a.

23. 1. tuženik Općina Jelenje u žalbi ističe da je nakon zaključenja glavne rasprave ugradila automatizirana vrata na ulazu građevine Zdravstvene stanice Dražice, no kako se sukladno odredbi čl. 352. toč. 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što 1. tuženik Općina Jelenje i ne tvrdi, to ovaj žalbeni navod sud nije razmatrao.

24. Prema odredbi čl. 2. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom („Narodne novine“ Međunarodni dio, broj 6/07 - dalje: Konvencija) diskriminacija na osnovi invaliditeta označava svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje na osnovi invaliditeta koje ima svrhu ili učinak sprečavanja ili poništavanja priznavanja, uživanja ili korištenja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, društvenom i svakom drugom području, na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ona uključuje sve oblike diskriminacije, uključujući i uskraćivanje razumne prilagodbe time da razumna prilagodba znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se tamo gdje je to potrebno osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima.

25. Odredbom čl. 1. st. 1. ZSD-a osigurava se zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se st. 2. istog članka diskriminacijom u smislu Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. istog članka. Čl. 2. istog Zakona propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

26. Diskriminacijom u smislu ZSD-a smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući: korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti (čl. 4. st. 2. ZSD-a).

27. Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (NN broj 78/13, 153/13 i 12/2023 - dalje: Pravilnik) propisani su uvjeti i način osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti u građevinama javne i poslovne namjene dok je odredbom čl. 5. st. 2. toč. 5. propisano da su građevine zdravstvene namjene između ostalih i domovi zdravlja, ambulante, bolnice i lječilišta.

28. Međutim, osnovano u žalbi ukazuje 2. tuženik BL da je u odnosu na njegovu odgovornost ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

29. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja odgovornost 2. tuženika BL u svojstvu općinskog načelnika kao izvršnog tijela 1. tuženika Općine Jelenje utvrdio na temelju činjenice da u svojstvu ovlaštenog tijela jedinice lokalne samouprave nakon dvije pisane preporuke Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, sukladno svojim ovlastima iz čl. 48. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 123/17, 98/19 i 144/20

– dalje: ZLPS) odbio provesti razumnu prilagodbu ulaznih vrata.

30. Za sada se ovakav stav ne može prihvatiti s obzirom da sud prvog stupnja nije raspravio sve odlučne činjenice vezano za način donošenja odluka u [adresa] D kao i za obvezatnost primjene pisanih preporuka Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

31. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je 2. tuženik BL kao načelnik općine nositelj izvršne vlasti, ali je ostalo neutvrđen točan način postupanja Općine Jelenje po prijedlogu tužitelja, odnosno je li tužitelj osim e-mail korespondencijom podnio pisani prijedlog ili zahtjev Općini Jelenje, te na koji način se postupalo s takvim zahtjevom, kao i cijeli postupak po takvom zahtjevu (stavljanje na dnevni red, glasanje, odlučivanje i sl.), odnosno potrebno je utvrditi koje su ovlasti tijela Općine, odnosno Općinskog vijeća i načelnika u konkretnom predmetu, po potrebi dopunski saslušati 2. tuženika BL, svjedoka SL, tadašnjeg predsjednika Općinskog vijeća Općine Jelenje i VL, tadašnju pročelnicu 1. tuženika Općine Jelenje na navedene okolnosti. Nadalje, potrebno je utvrditi predstavlja li pisana preporuka Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom obvezatnu uputu načelniku općine, a zbog čega bi uslijed nepostupanja po istoj slijedila odgovornost 2. tuženika BL.

32. Nakon što sud upotpuni činjenično stanje, ponovno će odlučiti postoji li odgovornost 2. tuženika BL kao načelnika [adresa], pri čemu će sud prvog stupnja imati u vidu odredbu čl. 20. st. 1. ZSD-a o teretu dokazivanja, te donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

33. Osnovano 1. tuženik [adresa] i 2. Tuženik BL u žalbi ističu da se odredba čl. 22. ZSD-a može primijeniti samo na zahtjeve sukladno čl. 17. st. 1. toč. 2. i 4. ZSD-a, pa je i po stavu ovog suda, sud prvog stupnja mogao odlučiti samo u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev pod toč. I. i II. izreke pobijane presude, a ne i u odnosu na toč. III. i V. pobijane presude. Kako sud prvog stupnja nije dao razloge zbog kojih je odlučio kao pod pobijanom toč. VI. izreke to je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i odlučeno kao pod toč. I.b) u odnosu na pobijanu toč. VI. izreke.

34. Kako je u odnosu na 2. tuženika BL ukinuta odluka suda prvog stupnja, to je trebalo u odnosu na njega ukinuti i odluku o parničnom trošku, ali kako je sud prvog stupnja pobijanom toč. V. naložio 1. tuženiku Općini Jelenje i 2. tuženiku BL naknaditi troškove parničnog postupka, dok u obrazloženju pobijane presude navodi da ih solidarno obvezuje na naknadu troška postupka, zbog čega je ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati s obzirom da iz pobijane toč. V. izreke proizlazi da se radi o djeljivoj obvezi a u obrazloženju o solidarnoj obvezi, pa je odluka o troškovima postupka pod pobijanom toč. V. izreke ukinuta u cijelosti i odlučeno kao pod toč. I.b). izreke.

35. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. I. izreke.

36. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je kao pod toč. II. izreke, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

37. U nepobijanom dijelu pod toč. IV. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 4. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Jelena Bušić