1                             Poslovni broj: I Kž-uv-164/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-164/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. P. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17.– dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-391/2023 od 16. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika V. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. – dalje ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. P.. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 11 (jedanaest) mjeseci, na temelju pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kov-1033/18 od 28. studenog 2018., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u vezi sa stavom 1. KZ/11. Zatvoreniku kazna zatvora teče od 9. kolovoza 2018. do 9. srpnja 2025.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik V. P. osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvaćanjem žalbe pobijano rješenje preinači na način da se dopusti uvjetni otpust.

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zatvorenik ukazuje da prvostupanjski sud, između ostalog, svoju odluku temelji na mišljenju Kaznionice u L. o vjerojatnosti kriminalnog povrata dok Kaznionica u mišljenju pogrešno navodi da mu je u tri navrata opozvana uvjetna osuda, iako mu je opozvana samo jedanput i to presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-256/07 od 20. lipnja 2008. te je sva kaznena djela za koje je uvjetno osuđen napravio kao osoba mlađe životne dobi. Također ukazuje na pogrešan stav Kaznionice po kojem kazneno djelo priznaje, ali ne iskazuje kajanje, jer je kajanje i samokritičnost iskazivao u prijedlogu za uvjetni otpust. Smatra da je mišljenje Kaznionice proturječno  ocjeni  „uspješan“ koju je dobio u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora.

5.1. Zatvorenik također smatra da je njegova ranija osuđivanost uzeta kao otegotna prilikom izricanja presude i ne bi smjela biti odlučna prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu i u tom smislu citira sudsku praksu. Također upućuje da sud prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir sve utvrđene pozitivne pretpostavke.

6. Prvostupanjski sud je u izreci rješenja jasno naveo da se prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika odbija na temelju članka 170. točka 2. ZIKZ., te je o tome iznio jasne i precizne razloge citirajući negativno mišljenju o uvjetnom otpustu Kaznionice u L. (točka 8. – 8.1.) te protivljenje Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu (točka 5.1.) te ukazao da je samostalno cijenio sve izložene činjenice i zaključio da se nije do sada u potpunosti ispunila svrha kažnjavanja pa je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

7. Nadalje, prvostupanjski sud je (točka 3.1.), suprotno žalbenim navodima, uzeo u obzir sve pozitivne pretpostavke  navedene u izvješću Kaznionice u L. pa i to da je zatvorenik u provedbi PPIKZ neprekidno ocjenjivan kao uspješan, prilagođeno izvršava kaznu, od prijema nije počinio niti jedan stegovni prijestup, uposlen je i ocjenjivan „uspješnim“ radnim ocjenama, kazneno djelo priznaje ali ne iskazuje kajanje (suprotno žalbenim navodima), u PPIKZ određena mu je edukacija iz problema ovisnosti o drogama (koju je odslušao), a završio je program osposobljavanja za operatera na računalu, proizvođača povrća na ekološki način te za pripremanje jednostavnih jela i slastica. Ima podršku obitelji te osiguran postpenalni prihvat.

7.1. Međutim, uzimajući u obzir i aktualnu procjenu rizičnosti stručnog tima Kaznionice u L. po kojoj je vjerojatnost kriminalnog povrata vrlo visoka, te da zatvorenik ne koristi izvankaznioničke pogodnosti (suprotno žalbenim navodima radi se o procjeni Kaznionice u skladu sa ZIKZ) prvostupanjski sud zaključuje da izdržavanje kazne zatvora nije do sada u potpunosti ispunilo svoju svrhu te je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Taj zaključak u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu valja ukazati da je ranija zatvorenikova osuđivanost (koju zatvorenik u žalbi ne osporava) značajan ali nije jedini element, a višestruko opozivanje uvjetne osude (koju zatvorenik u žalbi osporava) također se uzima u obzir prilikom utvrđivanja rizika od kriminalnog povrata. Ti podaci utvrđeni su (prema podacima Kaznionice) uvidom u kaznenu evidenciju. Ovdje treba ukazati i na značajnu činjenicu da je zatvorenik predmetno kazneno djelo počinio za vrijeme uvjetnog otpusta.

8. Uslijed svega navedenog te imajući u vidu preostali neizdržani dio kazne zatvora čiji je predviđeni istek 9. srpnja 2025. ocjena je drugostupanjskog suda kako je kod zatvorenika, protivno žalbenim navodima, potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora te je prvostupanjski sud rješenjem pravilno odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. studeni 2023.