Poslovni broj: Usž-2347/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2257/2024-6 od 25. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2257/2024-6 od 25. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja od 23. svibnja 2023. i za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu koja sadrži i zahtjev za izuzeće sutkinja ovoga Suda Sanje Otočan, Senke Orlić-Zaninović, Gordane Marušić-Babić, Ljiljane Karlovčan-Đurović, Blanše Turić i Inge Vezmar Barlek, koje su sudjelovale u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: Odluka/22).

Tužitelj u žalbi navodi sve razloge propisane u članku 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). Ukazuje na postupanje protivno članku 89. stavku 3. ZUS-a jer između ročišta od dana 18. ožujka do 25. ožujka 2025. nije proteklo 15 dana. Nadalje ukazuje i na druge procesne povrede u vezi pravila o objavi presude. Dodaje da mu nije omogućen uvid u dokumentaciju spisa predmeta, a time niti dana mogućnost izjašnjavanja, iako je izričito zatražio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu. Dalje u žalbi ističe razloge zbog kojih smatra da sud nije ocijenio sve tužbene navode, već se samo paušalno poziva na postojeće odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske kojima je Odluka/22, na kojoj se temelji osporeni upravni akt, ocijenjena ustavnom i zakonitom. Nadalje u žalbi daje iscrpan osvrt na primjenu odredbe članka 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Smatra da se radi o rješenju o načinu isplate novčane pomoći koji se može promijeniti samo pod zakonom propisanim uvjetima u postupku pokrenutom po izvanrednim pravnim lijekovima. Ističe da je prigovor podnio s više osnova, a pri tome daje svoje tumačenje primjene mjerodavnih odredbi propisa, odnosno načina rješavanja o tim pravnim lijekovima. Navodi da je trebalo provesti analizu specifične situacije korisnika. Konačno ističe kako je na raspravi od dana 18. ožujka 2025. istaknuo prigovor da pobijani upravni akt nije potpisan od ovlaštene službene osobe.

Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Osim toga traži naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na zahtjev tužitelja za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja istaći da je odlukom ovoga Suda, poslovni broj: 29 Su-385/25 od 8. srpnja 2025. taj zahtjev odbijen.

6. Ispitujući zakonitost osporene presude i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, u smislu odredbe članka 134. stavak 1. ZUS-a Sud ocjenjuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude.

7. Protivno žalbenim navodima, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud dao valjane razloge zbog kojih je odbio prijedlog tužitelja da mu se na raspravi omogući uvid u spis jer je zastupan po profesionalnom opunomoćeniku kojem je tijekom postupka bilo moguće izvršiti uvid u spis, zbog čega je bilo osnove za zaključak da je sadržaj dokumentacije spisa, akata javnopravnih tijela i podnesaka tužitelju bio poznat. Valja reći da neosnovano prigovara tužitelj da su povrijeđene odredbe ZUS-a koje propisuju rok i način dostave poziva za ročište, jer iz spisa predmeta proizlazi da je na ročištu za raspravu određeno kada će se presuda objaviti, što je u skladu s odredbom članka 121. stavak 1. ZUS-a. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporene presude, proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno ranije rješenje na način pobliže određen u izreci tog rješenja. U prvostupanjskom rješenju se pravilno navode i obrazlažu razlozi zbog kojih su utvrđeni način i uvjeti ostvarenja novčane pomoći priznate tužitelju ranijim rješenjem. Prema ocjeni ovoga Suda, sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a time potvrdio zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijen njegov prigovor izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja, utvrdivši da je postojala osnova za donošenje takvog rješenja, koji sadrži valjano, dostatno i relevantno obrazloženje.

8. U osvrt na žalbene navode dodaje se da je navedena Odluka/22, na temelju koje je doneseno prvostupanjsko rješenje i tuženikovo rješenje, bila predmetom ocjene zakonitosti, a presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti, a koju presudu je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka poslovni broj: U-III-1744/23 od 21. studenog 2023.).

9. U vezi roka za donošenje pojedinačne odluke, valja reći da je riječ o procesnom instruktivnom roku, što znači da istekom tog roka ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Dodaje se i da za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati i donositi rješenja u smislu stajališta koje je izrazio ovaj Sud u odluci poslovni broj: Usoz- 143/22-15 od 12. prosinca 2022. U osvrtu na žalbeni prigovor da se pravomoćni akt kojim je stranka stekla određeno pravo može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u postupku pokrenutom po izvanrednim pravnim lijekovima i u slučajevima propisanim zakonom, valja reći da se to odnosi samo na prava stečena na temelju zakona, a ako je riječ o pravu stečenom na temelju drugog propisa, u konkretnom slučaju općeg akta, rješenje se može ukinuti ili izmijeniti kako je to dopušteno tim općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Sukladno navedenom logičkom tumačenju, donositelj općeg akta ima isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom) kao i donositelj zakona. Nadalje, ovaj Sud napominje da za dodjelu novčane pomoći u predmetnom slučaju ne postoji zakonska obveza, već se radi o mjeri financijske pomoći koja se daje u skladu s političkom voljom donositelja odluke po principu solidarnosti. Stoga adresati odluke nemaju legitimno pravo očekivati da se kroz buduće razdoblje ne promijeni uređenje statusa roditelja odgojitelja, zbog čega je dopuštena i zakonita intervencija u pravomoćne upravne akte koji su doneseni na temelju ranije važećih općih akata.

10. Radi izloženog nisu osnovani ni prigovori tužitelja o povredi načela razmjernosti jer se kod donošenja Odluke/22 uskraćivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta, kompenzacijskim mjerama uspostavljena ravnoteža između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata Odluke/22. U tom pravcu je ovaj Sud već izrazio stajalište u ranije donesenim pravomoćnim presudama, ocijenivši legitimnim cilj koji je donositelj želio postići donošenjem navedenih odluka, kojima na drugačiji način uređuje uvjete za dodjelu novčane pomoći roditelja odgojitelja. Konačno, u odnosu na žalbeni prigovor da sud nije proveo daljnji dokazni postupak i izveo predloženi dokaz grafološko vještačenje, valja istaći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Naime, zahtjevi načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Tužitelj je tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari te mu nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da su uvjeti i način ostvarivanja novčane pomoći utvrđeni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti sukladni Odluci/22. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani prigovori tužitelja o povredi prava na pošteno suđenje i prava na pristup sudu.

11. Stoga je ovaj Sud, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu. Odluka o troškovima je utemeljena na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan