Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-959/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, te Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Biserki Radolović, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima Josipu Mađariću i Hrvoju Lui, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2615/2021 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I Nalaže se tuženom Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, da isplati tužitelju DL iz [adresa], iznos od 53.825,87 eura (pedesettritisućeosamstodvadesetpeteuraiosamdesetsedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.163,84 eura sa zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 90.045,65 eura sa zateznim kamatama od 29. travnja 2021. do isplate i zahtjev za naknadom parničnog troška u iznosu od 10.363,83 eura, odbija se kao neosnovan."

2. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu, zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se prihvati žalba i postupi u skladu sa istom.

3. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku presudu u obvezujućem dijelu, zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se prihvati žalba i postupi u skladu sa istom.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet ovog postupka je naknada imovinske i neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode koja se dogodila 7. kolovoza 2019.

7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio, a uvidom u kazneni predmet K-203/2020 Općinskog suda u Pazinu da je vođen postupak protiv okrivljenika ŽL koji je okončan donošenjem pravomoćne presude i isti je proglašen krivim za prometnu nezgodu koja se dogodila 7. kolovoza 2019. na cesti Poreč – Baderna kod čvora Bonaci, koji je upravljajući osobnim vozilom marke "Hyundai i20", iz smjera zapada u pravcu istoka, te dolaskom do četverokrakog raskrižja, postupio suprotno odredbi članka 57 stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), pogrešno smatrajući da neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, započeo skretati u lijevo, u pravcu sjevera, a da prethodno nije propustio motocikl marke "Yamaha MT03", iz smjera istoka u pravcu zapada, zadržavajući smjer svoga kretanja uslijed čega je došlo do udara motocikla u prednji dio osobnog automobila pri čemu je tužitelj odbačen preko automobila na sjevernu kolničku traku i zadobio teže ozljede,

- da prema vještvu vještaka preglednost na mjestu događaja iznosila je 90 m što je omogućavalo međusobno uočavanje sudionika prometne nezgode u trenutku započetog skretanja vozila osiguranika tuženika i postojala je mogućnost međusobnog uočavanja u trenutku započetog skretanja i do sudara ne bi došlo da je vozač osobnog vozila odustao od skretanja i propustio motocikl sukladno prometnim pravilima,

- da prema medicinskoj dokumentaciji u spisu i medicinskom vještačenju tužitelj je u prometnoj nezgodi zadobio ozljedu grudne aorte, traumatski pneumotoraks lijevo, kontuziju pluća lijevom, prijelom trećeg grudnog kralješka, serijski prijelom VII., VIII. i IX. lijevog rebara i infarkt slezene, infarkti oba bubrega, prijelom velikog tuberkuluma lijeve nadlaktične kosti, prijelom MC I., II. i III. prsta lijeve šake, razdor mišića kvadricepsa obostrano, otvorenu ranu desne potkoljenice, ozljedu tetiva desne šake, te prijelom pete MC kosti desne šake,

- da je trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 65 dana,

- da je trpio primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 7 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 12 tjedana. Zaostao je i kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj,

- da sudski vještak je mišljenja da su ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle nastati u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročnu vezu sa predmetnim štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice uslijed oštećenja i proteze grudne aorte 25%, po prijelomu lijevih rebara 10%, po prijelomu 3. grudnog kralješka 5%, po prijelomu tri metakarpalne kosti lijeve šake 4%, po oštećenju muskulature obje natkoljenice 5% te zbog redukcije kretnji lijevog ramena u srednjem stupnju 10% ili objedinjeno 53%,

- da je sudski vještak utvrdio da je liječenje tužitelja završeno 25. veljače 2021.,

- da je utvrđeno postojanje naruženja u srednjem stupnju,

- da mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna 4 sata dnevno kroz 40 dana, a zatim 2 sata dnevno kroz 40 dana,

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje prvenstveno da je tužitelj ipak suodgovoran za prometnu nezgodu, jer je propustio poduzeti radnju kočenja u cilju izbjegavanja prometne nezgode, tj. da se radi o suodgovornosti od 10%, a 90% suodgovornosti je na strani osiguranika tuženika zbog presjecanja putanje kretanja motocikla tužitelju (skretanje u lijevo).

9. Prema članku 34. stavak 1. Zakona o sigurnosti u prometu ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24), sudionici u prometu dužni su postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima, te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

10. Člankom 43. stavak 1. citiranog Zakona, određeno je da vozač koji namjerava na cesti poduzeti neku radnju, među ostalima, i radnju skretanja, ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu.

11. U konkretnom slučaju, prema stanju u spisu proizlazi da je preglednost na mjestu događaja bila 90 m, što zasigurno omogućava uočavanje sudionika u prometu. U spisu nema podataka o kočenju motocikla tužitelja i prema mišljenju vještaka do sudara u konkretnom slučaju ne bi došlo pod uvjetom da je vozač motocikla reagirao radnjom trenutnog snažnog kočenja u trenutku kada je vozilo osiguranika tuženika otpočelo sa skretanjem u lijevo. Na dužini raspoloživog puta 61,8 m motocikl se uz poduzeto kočenje mogao zaustaviti motocikl do mjesta sudara, pri svim brzinama kretanja nižim od 70 km/h, pa tako i pri kretanju brzinom od 61 km/h (sudarna brzina) ili pak ograničenom brzinom od 50 km/h.

12. Kako iz kaznenog postupka proizlazi odgovornost osiguranika tuženika, a građanski sud je vezan odlukom kaznenog suda, to pitanje suodgovornosti stranaka u postupku je, prema mišljenju ovog suda ipak nepobitno utvrđena. Naime, kod činjenice da svaki sudionik u prometu treba prilagoditi brzinu kretanja situaciji na terenu i okolnostima slučaja, to prema mišljenju ovog suda tužitelj je adekvatnim kočenjem mogao izbjeći sudar jer uočavanjem i poduzimanjem radnji osiguranika tuženika trebao je pravovremeno reagirati i osigurati sebi nesmetanu daljnju vožnju. Tužitelj je propustio poduzeti radnju kočenja u cilju izbjegavanja prometne nezgode, što je postupanje protivno onom koje se očekuje od svakog prosječnog opreznog vozača u sličnoj prometnoj situaciji, i očito je takvim svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja.

13. Prema tome, žalbeni navodi tužitelja glede suodgovornosti, tj. odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva, nisu osnovani i ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja. Pozivanje žalitelja da se štetni događaj dogodio na njegovoj prometnoj traci i da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja glede kočenja u prometnoj situaciji od strane tužitelja, ne ukazuju na nepravilan zaključak suda prvog stupnja, jer kako je naprijed navedeno, svaki sudionik u prometu treba poduzeti radnju sprječavanja nastanka štetnog događaja, neovisno od toga vozi li dozvoljenom brzinom ili ne, odnosno svojom prometnom trakom sa zadržavanjem pravca kretanja, jer okolnosti slučaja iziskuju pravovremenu reakciju vozača, koja se na strani tužitelja nije dogodila.

14. Stoga u dijelu suodgovornosti stranaka u postupku žalba nije osnovana, i prihvaćen je zaključak suda prvog stupnja s obzirom da su stranke prihvatile nesporno korištenje predmetnog vještva u spisu.

15. Žalbeni navodi stranaka glede visine štete, a s obzirom na dob tužitelja u trenutku nezgode (31 godina starosti) i posljedice kod istoga (šepa na desnu nogu i mnogi ožiljci), također prema mišljenju ovog suda ne utječu na pravilnu odluku suda prvog stupnja.

16. Pravilno sud prvog stupnja donosi odluku o visini štete jer se rukovodio pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete na način da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, tako da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu za 50%.

17. Sukladno odredbi članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

18. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno stupanj trajnog umanjenja životne aktivnosti tužitelja, trajanje i intenzitet fizičkih boli, straha, stupanj naruženosti te vrstu ozljede, činjenicu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda bio dugotrajno hospitaliziran u tri različite klinike, da je više puta operiran, da je bio podvrgnut brojnim i invazivnim dijagnostičkim pretragama, provodio stacionarnu fizikalnu terapiju, po ocjeni ovog suda time mu je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. ZOO-a), sud prvog stupnja je pravilno utvrdio visinu štete unatoč žalbenim navodima tuženika.

19. Zakon o obveznim odnosima koji je na snazi od 1. siječnja 2006. izričito uvodi pravni institut prava osobnosti, tako da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (članak 19. ZOO-a).

20. Fizički bolovi, duševni bolovi i strah nisu po ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, da su to kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje zajedno sa ostalim okolnostima iz članka 1100. utječu na ocjenu suda, je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

21. Jačina tih boli, kao i druge okolnosti slučaja, kriteriji su (mjerilo) odnosno kvalifitkatorne okolnosti težine povrede i one utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju.

22. Na osnovi činjeničnog stanja u spisu (medicinska dokumentacija i vještvo) sud prvog stupnja s naslova fizičkih bolova utvrđuje iznos od 2.500,00 Eur, a sa naslova straha 4.500,00 Eur, sa naslova umanjenja životnih aktivnosti (koje su 67%) iznos od 78.000,00 Eur, a sa naslova naruženja 5.700,00 Eur, i s naslova tuđe pomoći i njege (240 sati nemedicinske pomoći) 960,00 Eur, što sveukupno daje izinos od 91.660,00 Eur (90.700,00 Eur sa naslova ukupne povrede prava osobnosti).

23. Iz spisa nepobitno proizlazi da je u mirnom postupku isplaćen iznos od 216.000,00 kuna, a kako je utvrđena suodgovornost od 10% to sud prvog stupnja dosuđuje iznos od 53.825,87 Eur, koje prema mišljenju žalbenog suda, žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju.

24. Žalbeni navodi tuženika glede visine dosuđenih iznosa preko 2.000,00 Eur za fizičke bolove, preko 3.000,00 Eur, za pretrpljeni strah, preko 60.300,00 Eur za umanjenje životnih aktivnosti i preko 4.400,00 Eur za pretrpljenu naruženost ne utječu na zakonitu odluku suda prvog stupnja, jer tuženik očito zanemaruje činjenicu da se radi o mladoj osobi – starosti 31 godinu u trenutku nezgode koji je pretrpio teške ozljede i ostale su vidljive posljedice (ožiljci i šepanje na desnoj nozi), i koju dosuđenu naknadu s obzirom na okolnosti slučaja, a uzimajući u obzir i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH opravdava prvostupanjska odluka.

25. Žalbeni navodi tužitelja glede odbijajućeg dijela s naslova visine štete nisu osnovani, jer je suđeno u skladu sa zakonskom normom i ustaljenom sudskom praksom, pa je dosuđen realan i zakonit iznos.

26. Uostalom i dugotrajnost postupka s obzirom na vrijeme štetnog događaja i inflatorne okolnosti opravdavaju dosuđene iznose s naslova neimovinske i imovinske štete.

27. Prema mišljenju ovog suda odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud, pa je valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje u tekstu: ZPP).

28. Neosnovani su i žalbeni navodi glede troškova postupka, jer je sud prvog stupnja sukladno uspjehu stranaka u postupku (osnov i visina) i primjenom odredbi članka 154. i 155. stavak 1. ZPP-a, donio zakonitu odluku, pa je i u ovom dijelu odluka suda prvog stupnja valjana i odlučeno je kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 4. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić