Poslovni broj: Usž-4149/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu predlagateljice ZV iz [adresa] koju zastupa opunomoćenik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 29 protiv protustranke Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi odlučivanja o sukobu nadležnosti između Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-1085/2024 od 15. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, broj: Us I-1085/2024 od 15. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog za odlučivanje o sukobu nadležnosti kao nedopušten, pozivom na odredbu članka 133. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku uz zaključak prema kojem rješenje izvršenje kojeg predlagateljica traži ne može biti pravna osnova za izvršenje pa se ne može ni odlučivati o sukobu nadležnosti za izvršenje tog rješenja.

2. Protiv ovog rješenja predlagateljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da se rješenje suda temelji na stajalištu prema kojem se u konkretnom slučaju radi o u aktu koji nije podložan izvršenju, odnosno o situaciji kada je rješenjem udovoljeno zahtjevu stranke i stranci priznato određeno pravo u kojem slučaju ne dolazi do izvršenja. Smatra da navedeno stajalište prvostupanjskog suda predstavlja negaciju vladavine prava. Prema stajalištu predlagateljice iz navedenog shvaćanja proizlazi zaključak prema kojem jednostranačka rješenja kojima se priznaje zahtjev stranke u odnosu na javnopravno tijelo ili državu stvaraju samo gola prava (nuda iura) koja su neizvršiva. Smatra da je takvo tumačenje protivno zdravom razumu i pravnoj logici, te se poziva na odluku Ustavnog suda RH, broj: U-III-357/2016 od 1. veljače 2018. koji zaključuje da takav način tumačenja i primjene mjerodavnog prava predstavljaju arbitrarno tumačenje. Smatra potpuno neprihvatljivim stajalište prema kojem pojedina upravna rješenja ne bi mogla biti izvršiva iako se njima stranci priznaju određena prava jer je tada priznato pravo samo teoretsko i iluzorno, a ne stvarno i učinkovito. Nelogičnim drži i stajalište prvostupanjskog suda prema kojem se u ovakvim slučajevima stranka sama brine da realizira rješenjem priznato pravo jer se ne radi o slobodnoj volji na sklapanje ugovora dviju strana, već smatra da se radi o slobodnoj volji samo jedne strane (Središnjeg Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje) što proizlazi iz izreke rješenja Grada Zagreba od 22. veljače 2019. prema kojem tužiteljica gubi pravo prvenstva za stambeno zbrinjavanje ako se neosnovano bez konkretnih dokaza ne suglasi s ponuđenim useljivim stanom u vlasništvu RH. Ističe da je tim rješenjem jasno utvrđen redoslijed postupanja prema kojom nadležno tijelo treba ponuditi sklapanje ugovora, a ona tek tada ima mogućnost ugovor prihvatiti ili eventualno odbiti. Poziva se na stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u odluci Bulj protiv Hrvatske, zahtjev broj 2461/02 od 1. lipnja 2006. prema kojem pravni sustav mora osigurati način za prisilno ostvarivanje prava kako bi pravo stranke uopće bilo efektivno. Ukazuje da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud zaključuje da rješenje od 22. veljače 2019. budući da sadrži samo klauzulu pravomoćnosti od 21. ožujka 2019. nije izvršno što smatra pravno i logički nemogućim jer je rješenje izvršno u skladu s odredbom članka 133. stavka 2. i 3. ZUP-a prije nastupa pravomoćnosti ili pak istodobno s pravomoćnošću. Stoga smatra da je pravomoćno rješenje logikom stvari uvijek izvršno jer izvršnost nastupa ili istodobno s pravomoćnošću ili prije nje. Nadalje, obrazlaže da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 133. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku jer nikakav rok nije određen rješenjem čije se izvršenje traži. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti o pitanju sukoba nadležnosti i odrediti tijelo nadležno za donošenje odluke o zahtjevu za izvršenje rješenja od 22. veljače 2019. pa makar se radilo i o rješenju o odbačaju. Predlaže da Sud žalbu usvoji i poništi prvostupanjsko rješenje te potražuje naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz obrazloženja osporenog rješenja kao i iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu tijekom žalbenog dijela upravnog spora proizlazi da je predlagateljici priznato pravo na stambeno zbrinjavanje sklapanjem ugovora o najmu stana u vlasništvu Republike Hrvatske, stambene površine 45 m2 kojeg će koristiti zajedno sa sinom LV iz [adresa], NV [adresa], sve sukladno odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj: 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.). Podneskom od 24. rujna 2020. predlagateljica se obratila Središnjem uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje te je zatražila da se postupi po navedenom rješenju i njoj ponudi sklapanje ugovora o najmu odgovarajućeg stana. Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje predlagateljici je odgovorio dopisom od 8. listopada 2020. u kojem je navedeno da trenutno ne raspolaže s odgovarajućem stambenom jedinicom za njezino stambeno zbrinjavanje, a također da još nije na redu za stambeno zbrinjavanje jer se tek sklapaju ugovori o najmu s korisnicima kojima je pravo utvrđeno rješenjima iz 2018. godine. Istim dopisom predlagateljici su obrazloženi razlozi zbog kojih se sporo izvršavaju navedena rješenja, a koji se odnose na teškoće u osiguravanju odgovarajućih stanova. Kako i nadalje nije pozvana na sklapanje ugovora o najmu stana to je 2. studenoga 2023. pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) podnijela prijedlog za izvršenje Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko pravne poslove. Grad Zagreb se oglasio nenadležnim za postupanje po navedenom prijedlogu te prijedlog s pripadajućom dokumentacijom proslijedio na nadležno postupanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (slijedniku Središnjeg Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje), pri čemu se pozvao na odredbu članka 7. Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja ("Narodne novine", broj: 133/13.).

5. Odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je ako su u sukobu nadležnosti tijela državne uprave i druga državna tijela, odnosno tijela državne upravne i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili druga državna tijela i tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave o sukobu nadležnosti odlučiti će bez odgode sud nadležan za upravne sporove.

6. U konkretnom slučaju, međutim, do sukoba nadležnosti nije došlo.

7. Naime, Središnji Državni ured za stambeno zbrinjavanje, prednik Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kao što je naprijed navedeno dopisom od 8. listopada 2020. predlagateljicu je obavijestio da ne raspolaže odgovarajućom stambenom jedinicom za njezino stambeno zbrinjavanje te da s obzirom na vrijeme donošenja rješenja kojim joj je priznato pravo na stambeno zbrinjavanje sklapanjem ugovora o najmu stana nije na redu za dodjelu odgovarajućeg stana. Iz navedenog proizlazi da prednik Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine nije otklonio izvršenje obveze koju ima prema predlagateljici temeljem rješenja od 21. ožujka 2019. već je naveo razloge zbog kojih po tom rješenju nije postupio.

8. Stoga je sud prvog stupnja prijedlog trebao odbaciti odgovarajućom primjenom odredbe članka 46. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), a ne pozivom na odredbu članka 133. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku temeljem kojeg postupak provode upravna tijela, a ne upravni sud.

9. Pri tome je obrazloženje prvostupanjskog suda iz kojeg proizlazi pravna nemogućnost izvršenja rješenja od 22. veljače 2019. kojim je predlagateljici priznato pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u vlasništvu RH u Zagrebu, u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku, potpuno suvišno jer nije od utjecaja na ostvarivanje prava predlagateljice. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u većem broju svojih odluka skrenuo je pažnju upravnim sudovima da su u situaciji kada nisu nadležni za postupanje dužni uputiti stranku na način na koji može ostvariti svoja prava.

10. Budući da je prvostupanjski sud propustio to učiniti, ovaj Sud skreće pažnju predlagateljici da je rješenjem od 22. veljače 2019., utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje sklapanjem ugovora o najmu stana sukladno odredbama Zakona o najmu stanova. Stoga u situaciji ako nadležno tijelo ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana s predlagateljicom, ona ima mogućnost zahtijevati pred sudom redovne nadležnosti donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor.

11. Kako nije uspjela sa svojom žalbom to nije osnovan niti zahtjev predlagateljice za naknadu troškova sastava žalbe.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.) odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu, 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić