Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-522/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti i radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-651/2023-27 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-651/2023-27 od 17. siječnja 2025.

II. Zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudskih pristojbi na žalbu odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 718-50- 4853474 od dana 05. svibnja 2008. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], kao kreditora i tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, a koja glasi: „3.82 % (tri zarez osamdesetdva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za kredita, isplati iznos od 429,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 07. svibnja 2008. pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.085,66 eura, tekućim od 17. siječnja 2025., kao od dana donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv te presude u odluci o troškovima pod toč. III. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat u cijelosti zatraženi trošak postupka pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 37. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora što je rezultiralo pogrešnom odlukom o troškovima postupka, te predlaže da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i tužiteljici dosudi parnični trošak zatražen po zaključenju glavne rasprave, uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice, niti je tužiteljica podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice i tuženika ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i pravilno utvrđene sve činjenice, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet spora je tužiteljicin zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4853474 od 5. svibnja 2008. kojom je ugovorena naknada za obradu kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita i zahtjev za isplatu na ime ništetne odredbe u iznosu od 429,84 Eura s pripadajućim kamatama od 7. svibnja 2008. pa do isplate.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom izvedenim dokazima je utvrđeno:

- da su 5. svibnja 2008. tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 718-50-4853474 kojim je tuženik kao kreditor stavio tužiteljici na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 21.805,25 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4853474 ugovoreno da se korisniku kredita naplaćuje naknada 3,82% od iznosa kredita, prilikom prvog korištenja kredita,

- da je kredit u cijelosti otplaćen,

- da je prilikom isplate kredita tužiteljici na temelju čl. 3. Ugovora o kreditu 718-

50-4853474 naplaćena naknada od 429,84 Eura,

- da tužiteljici nije bilo poznato na koji način i temeljem čega je naplaćena tzv. ulazna naknada,

- da se o odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu 718-50-4853474 nije pregovaralo,

- da je tužiteljica u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je naknada iz čl. 3. Ugovora o kreditu i njezina visina ugovorena od strane tuženika kao kreditora i tužiteljica nije imala utjecaj na njezin sadržaj.

9. Na temelju prethodnog prvostupanjski je sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4853474 zaključujući da se o navedenoj nije pojedinačno pregovaralo, bila je unaprijed formulirana od strane tuženika, tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa je nepoštena na temelju čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07 i 125/07; dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu 718-50-4853474 i kao takva ništetna (čl. 102. st. 1. ZZP/07).

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije odluku o ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi temeljio na pravnim stavovima iz presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 pa su svi žalbeni navodi usmjereni na neprimjenjivost tih stavova potpuno neodlučni.

11. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud pravilno proveo test poštenosti i transparentnosti sporne odredbe te iz provedenih dokaza zaključio da se o toj odredbi nije pregovaralo već je odredba uglavljena u ugovor od strane tuženika, na što tužiteljica nije imala utjecaja.

12. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 96. i čl. 102. ZZP/07 odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu cijenio nepoštenom i posljedično ništetnom.

13. Odredbom čl. 96. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13.1. U konkretnom je slučaju odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4853474 određena u tipskom ugovoru od strane tuženika (što je utvrđeno iskazom tužiteljice), u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi o kojoj stranka, konkretno tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na njezin sadržaj. Prema čl. 102. st.1. ZZP/07 nepoštena odredba ugovora je ništetna, pa su neodlučni žalbeni navodi tuženika da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 718-50-4853474 nije bio na snazi propis po kojem bi tuženik bio u obvezi "dodatno obrazlagati naknadu za korištenje kredita" jer je ta obveza prema stavu tuženika propisana tek Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15).

14. Odredbe čl. 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kojima je reguliran ugovor o kreditu i prava i obveze korisnika kredita i kreditora ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita. Ugovaranje naknade u postotnom iznosu od iznosa kredita i prema stavu ovog suda ukazuje da je ta odredba u konkretnom slučaju nepošteno ugovorena što je nepovoljno utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača, kao i uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice.

15. Suprotno navodima tuženika visina tužbenog zahtjeva je pravilno utvrđena i to iz Potvrde samog tuženika od 10. svibnja 2023. (list 9 spisa) i provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću u iznosu od 492,84 Eura (ranije 3.713,29 kn), na čiji nalaz i mišljenje tuženik nije iznosio nikakve prigovore. Stoga, i prema stavu ovog suda činjenica da je tužiteljici naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 3,82% kreditnog iznosa dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača kao i zaključka da je ta naknada nepošteno ugovorena.

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica potrošač u smislu čl. 3. st. 1. alineja 9. ZZP/07 jer je pravni posao sklopila radi kupnje osobnog automobila kojeg je koristila za osobne potrebe i navedeno žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje.

17. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. broj Su-IV- 47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je ništetnost odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4853474 utvrđena pod toč. I. pobijane presude, to zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći.

18. Slijedom svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nepoštena, time i ništetna pa da je svaka stranka dužna vratiti ono što je stekla na ime ništetne odredbe (čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO).

19. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici priznao i kamate od dana stjecanja na temelju čl. 1115. ZOO koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je odredba čl.3. Ugovora o kreditu 718-50-4853474 ništetna, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznos koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

20. Slijedom svega navedenog, tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost pobijane presude radi čega je njegova žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

21. Neosnovana je i žalba tužiteljice izjavljena protiv odluke o trošku pod toč. III. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije priznat cjelokupni zatraženi trošak postupka. Tužiteljica u žalbi ističe da je na ročištu 22. svibnja 2024. naznačila vrijednost predmeta spora od 1.820,07 Eura i to u odnosu na nenovčani dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-4853474 od 1.327,23 Eura sukladno čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23; dalje: ZOSP) i 492,84 Eura u odnosu na kondemnatorni zahtjev. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 37. ZPP kada prilikom odlučivanja o trošku nije uzeo u obzir tijekom postupka naznačenu vrijednost predmeta spora od 1.820,07 Eura, pa predlaže da se odluka o trošku preinači i dosudi tužiteljici daljnji trošak po vrijednosti predmeta spora od 1.820,07 Eura.

22. Pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici trošak priznao po u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Naime, tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora od 429,84 Eura, pa nije bilo osnove da naknadno mijenja naznačenu vrijednost, radi čega je prvostupanjski sud pravilno za pojedine poduzete radnje sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškove za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa) priznao naknadu od 50 bodova (Tbr.7/1).

23. Odredbom čl. 37. st. 1. ZPP propisano je da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Tužiteljica je postavila deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu 718-50-4853474 i kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 429,84 Eura, no u konkretnom slučaju ne može doći do primjene čl. 37. st. 1. ZPP, jer deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu 429,84 Eura i ne uzima se obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora mjerodavna za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u konkretnom slučaju određuje se samo prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu. Takvo stajalište proizlazi i iz više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003.).

24. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 37. st. 1. ZPP vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju cijenio samo prema zahtjevu za isplatu i prema u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora, radi čega je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana.

25. Tuženik je pobijajući u cijelosti prvostupanjsku presudu pobijao i odluku o trošku pod toč. III. izreke, no kako u žalbi ne konkretizira žalbene razloge, i kako odlučujući o trošku prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to je odluka o trošku pod toč. III. izreke presude u cijelosti pravilna i zakonita.

26. Kako niti tužiteljica niti tuženik nisu uspjeli sa žalbama, to su njihovi zahtjevi za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbijeni kao neosnovani (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Osijek, 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski