Poslovni broj: Usž-1385/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Garica j.d.o.o. iz Splita, Sedam Kaštela 8, zastupanog po opunomoćenicima Toniju Primorcu i Ivanu Primorcu, odvjetnicima povezanog odvjetničkog ureda u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi zabrane stavljanja na tržište neispravnih predmeta opće uporabe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-131/2023 od 15. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-131/2023 od 15. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-540-02/21-02/10, URBROJ: 443-01-17-01-22-2 od 17. svibnja 2022. i rješenja više sanitarne inspektorice Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora sanitarne inspekcije, KLASA: UP/I-540-02/21-02/189, URBROJ: 443-01-07-03-21-13 od 26. ožujka 2021. kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 26. ožujka 2021. kojim je tužitelju zabranjeno stavljanje na tržište zdravstveno neispravnih predmeta opće uporabe naziva:
PREMIUM CBD FLOWERS industrijska konoplja, GORILLA GLUE #4 LOT:LE19711019 mirisno bilje i PRTIBENGER mirisno bilje, proizvođača SENA FLORA d.o.o. iz Kranja, Oprešnikova ulica 60, Slovenija, distributera ovdje tužitelja te mu je naloženo da povuče s tržišta Republike Hrvatske sve količine navedenih zdravstveno neispravnih predmeta opće uporabe, uključujući i količine opozvane od potrošača te da obavijesti potrošače o povlačenju navedenih proizvoda, a svu povučenu količinu navedenih zdravstveno neispravnih predmeta opće uporabe dostavi u prostorije Državnog inspektorata u Zagrebu radi pečaćenja i čuvanja do uništenja. Istim prvostupanjskim rješenjem ukinuto je usmeno rješenje, KLASA: UP/I-540-02/21- 02/189, URBROJ: 443-01-07-03-21-1 od 11. ožujka 2021. u dijelu zabrane stavljanja na tržište i raspolaganje s predmetima ICE ROCK, cvijet konoplje s kristalima CBD, 1 gram BUBBLE BUBBLE aromahash te CYCLONES HEMP CONES BLUE-biljnog proizvoda za pušenje te su propisani daljnji uvjeti i načini postupanja s predmetnim zdravstveno neispravnim predmetima opće uporabe.
3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelj osporava prvostupanjsku presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe kako prvostupanjski sud nije odgodio ročište za raspravu unatoč pravodobnoj obavijesti o privremenoj nesposobnosti za rad zbog bolesti opunomoćenika tužitelja te navodi kako je sudac u drugom predmetu odgodio raspravu zakazanu istog dana radi bolesti opunomoćenika tužitelja. Ističe kako na navedenu raspravu nije mogao pristupiti drugi odvjetnik koji zastupa tužitelja jer je istog dana imao zakazanu raspravu u drugom predmetu. Smatra da sudac prvostupanjskog suda nije vodio računa o dugogodišnjoj neaktivnosti u konkretnom predmetu te je ročište za raspravu zakazao u kratkom roku od dana uručenja pismena. Navodi kako je prvostupanjskom sudu ukazivao na potrebu dostave kompletne dokumentacije iz spisa Centru Ivan Vučetić sukladno njihovu traženju kako bi se mogli očitovati o rezultatima analiza drugih laboratorija za proizvode Prtibenger te je iz tog razloga i tražio odgodu ročišta tokom prvostupanjskog upravnog spora. Zaključuje da je sud trebao odgoditi ročište zbog bolesti opunomoćenika tužitelja te ističe da je u tom dijelu izostalo obrazloženje osporene presude. Smatra da je nejasno temeljem čega je sud u osporenoj presudi zaključio da je Centar Ivan Vučetić jedini ovlašteni akreditirani laboratorij za vještačenje droga. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ponavlja ranije navode da je iznio primjedbe u odnosu na mjernu nesigurnost nalaza Centra Ivan Vučetić te da je isti u svojoj dopuni nalaza naveo da ista iznosi +/- 0,02. Stoga smatra da se analiza treba tumačiti u korist tužitelja slijedom čega analizirani predmeti opće uporabe imaju dopušteni postotak THC-a, dok za predmete proizvođača Prtibenger smatra da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer sud nije dostavio ispitni izvještaj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar Centru Ivan Vučetić sukladno njihovu traženju. Smatra da je bitno da proizvod testira laboratorij treće strane i da rezultati ispitivanja budu sigurni i točni pri čemu je bitna mjerna nesigurnost. Ponavlja kako uzorak koji je testirao Centar Ivan Vučetić nije bio reprezentativan jer koncentracija THC-a odstupa ovisno o području cvijeta konoplje. Stoga smatra da reprezentativnost testiranog uzorka mora biti veća od 2 g koliko je analizirao Centar Ivan Vučetić. Ističe kako mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje. Ovo iz razloga jer tužitelju u upravnom postupku nije dan primjeren rok za očitovanje na nalaz i mišljenje Centra Ivan Vučetić, dok je prvostupanjski sud odbio dopunsko vještačenje i dostavljanje kompletnih isprava Centru Ivan Vučetić, ali i ispitivanje vještaka na ročištu. Tim više jer je komplementarna analiza Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar suprotna nalazu Centra Ivan Vučetić. Stoga smatra da se spor ne može riješiti bez sudjelovanja vještaka s područja kemije. Predlaže preinačiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a podredno ukinuti osporenu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome citira dijelove obrazloženja osporene presude te zaključuje da tužitelj neosnovano ističe da mu nije dana mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje predmetne upravne stvari budući da se nesporno očitovao na nalaz i mišljenje Centra Ivan Vučetić. Smatra pravilnim stav prvostupanjskog suda kojim prihvaća rezultate nalaza i mišljenja Centra Ivan Vučetić kao jedinog ovlaštenog akreditiranog laboratorija za vještačenje droga u Republici Hrvatskoj, a ne rezultate nalaza Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i rezultate inozemnog laboratorija koje je dostavio tužitelj. Ovo iz razloga jer se u potonjim nalazima radi o analizi uzoraka koje je dostavio sam tužitelj, a ne radi se o uzorcima koje je uzela neovisna stručna osoba. Zaključuje da je osporena presuda pravilna i zakonita te predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
7. Pri tome ovaj Sud ocjenjuje, suprotno žalbenom navodu, da je prvostupanjski sud s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja osnovano odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za odgodu ročišta zakazanog za 25. listopada 2024. te pritom nije počinio povredu pravila upravnog spora. Ovo iz razloga, kako pravilno navodi prvostupanjski sud, iz spisu priložene punomoći od 26. lipnja 2022. proizlazi da tužitelja zastupaju dva opunomoćenika. S obzirom da je jedan od opunomoćenika dana 24. listopada 2024. u 23:21 sati predao podnesak preko informacijskog sustava e- komunikacije kojim traži odgodu navedenog ročišta zbog bolesti uz što je priložio liječničku potvrdu, a da pritom nije ničim dokazao da je i drugi opunomoćenik spriječen pristupiti ročištu, to je i po ocjeni ovog Suda, pravilno odbijen zahtjev za odgodu ročišta. Pozivanje tužitelja na zapisnik s ročišta zakazanog istog dana u drugom sudskom predmetu u kojem je odobrena odgoda ročišta zbog bolesti opunomoćenika tužitelja nije od utjecaja u konkretnom predmetu, tim više jer iz navedenog zapisnika nije razvidno o kojem opunomoćeniku je riječ te da li se uopće radi o opunomoćeniku ovdje tužitelja. Naknadno dostavljanje zapisnika s ročišta u drugom sudskom predmetu kojem je bio nazočan drugi opunomoćenik tužitelja istog dana kao razloga da je službeno bio spriječen prisustvovati ročištu u ovoj upravnoj stvari također nije od utjecaja na odluku Suda s obzirom da je isto trebao navesti u trenutku traženja odgode ročišta. Pritom prvostupanjski sud pravilno obrazlaže kako je opunomoćenik tužitelja i ranije tražio odgodu ročišta pozivajući se na ročišta zakazana za dan različit od dana održavanja ročišta u ovom predmetu. Nadalje, u odnosu na isticanje nedostavljenog ispitnog izvještaja izrađenog od strane NZZJZ „Andrija Štampar“ Centru „Ivan Vučetić“ radi očitovanja kao razloga za odgodu ročišta, ovaj Sud napominje da iz podataka predmeta spisa proizlazi da se tu ne radi o propustu prvostupanjskog suda. Ovo stoga jer iz spisa predmeta proizlazi da navedeni dio izvještaja tužitelj uopće nije ni dostavio kao prilog uz tužbu iako ga u tužbi navodi kao dokaz, već ga je dostavio tek kao prilog podnesku od 27. kolovoza 2023., odnosno nakon što se Centar „Ivan Vučetić“ očitovao temeljem rješenja prvostupanjskog suda donesenog dana 24. veljače 2023. S obzirom na sve okolnosti konkretne upravne stvari, te da je poziv za ročište zakazano za 25. listopada 2024. otpremljen opunomoćeniku tužitelja e-komunikacijom dana 25. rujna 2024., odnosno mjesec dana prije održavanja istog, to je po ocjeni ovog Suda, tužitelju ostavljeno dovoljno vremena za pripremu za ročište i očitovanje na zaprimljeni podnesak tuženika od 12. rujna 2024. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja za odgodu ročišta i iz navedenog razloga. Ovaj Sud napominje da je dugotrajnosti predmetnog procesa pridonijela i činjenica da je tužba podnesena nenadležnom sudu, a to nije propust prvostupanjskog suda.
8. Nadalje, sukladno odredbi članka 49. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Dakle, iz smisla citirane zakonske odredbe proizlazi da sud nije obvezan postupiti po dokaznim prijedlozima stranaka ukoliko smatra da se na temelju ostalih izvedenih dokaza koji se već nalaze u spisu predmeta činjenično stanje može potpuno i pravilno utvrditi i donijeti zakonita i pravila odluka, a o čemu se i prema ocjeni ovog Suda, radi i u konkretnom slučaju. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio predložene dokazne prijedloge tužitelja na koje upire u svojoj žalbi.
9. Obrazloženje osporene presude, po ocjeni ovog Suda, sadrži sve dijelove propisane odredbom članka 119. stavak 5. ZUS-a. Naime, sud nije dužan obrazlagati svaki navod tužitelja, već one pravno relevantne, čemu je udovoljeno u konkretnom slučaju. Također obrazloženje osporene presude sadrži dostatne i pravilne razloge koji su bili odlučni za donošenje pravilne i zakonite odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
10. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je tužitelju u pravilno i zakonito provedenom postupku zabranjeno stavljanje na tržište zdravstveno neispravnih predmeta opće uporabe detaljno opisanih rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 26. ožujka 2021. te nalaganje daljnjih radnji tužitelju sukladno odredbama Zakona o predmetima opće uporabe („Narodne novine“, broj: 39/13, 47/14, 114/18, dalje: Zakon).
11. Odredbom članka 23 stavak 1. Zakona propisano je da su nadležni sanitarni inspektori iz članka 41. ovoga Zakona obvezni uzorak predmeta opće uporabe uzet za analizu dostaviti u ovlašteni laboratorij za potrebe inspekcijskih nadzora i službenih kontrola, stavkom 2. iste odredbe propisano je da je ovlašteni laboratorij za potrebe inspekcijskih nadzora i službenih kontrola kojem je uzorak dostavljen, obvezan obaviti analizu uzorka, a nakon završetka analize izraditi analitičko izvješće i dostaviti ga inspektoru koji je dostavio uzorak, a prema stavku 4. iste odredbe inspektor je obvezan o rezultatu analize obavijestiti subjekt u poslovanju s predmetima opće uporabe, od kojeg je uzorak uzet.
12. U konkretnom slučaju nije sporno da je viša sanitarna inspektorica prilikom inspekcijskog nadzora dana 11. ožujka 2021. iz prodavaonice tužitelja izuzela na tržište stavljene biljne proizvode za pušenje i druge srodne proizvode od konoplje radi osnovane sumnje u sastav proizvoda te iste dostavila na toksikološko vještačenje, odnosno ispitivanje psihotropnih tvari Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenje „Ivan Vučetić“ (dalje: Centar „Ivan Vučetić“) te je o rezultatima toksikološke analize od 17. ožujka 2021. uz poziv na očitovanje obavijestila tužitelja dopisom, KLASA: UP/I-540-02/21-02/189, URBROJ: 443-01-07-03-21-6 od 19. ožujka 2021. koji je dostavljen elektroničkim putem. Nadalje, nije sporno da se tužitelj dana 23. ožujka 2021. elektroničkim putem očitovao na zaprimljen dopis od 19. ožujka 2021.
13. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj svojim navodima niti ne osporava, ovaj Sud ocjenjuje kako je nadležna inspektorica u cijelosti postupila sukladno citiranoj odredbi članka 23. Zakona, pri čemu je tužitelju omogućila da se očituje na rezultate toksikološke analize prije donošenja prvostupanjskog upravnog rješenja, a koje pravo je isti i iskoristio. Naime, pravilno obrazlaže prvostupanjski sud da Zakonom nije propisan način na koji je službena osoba dužna obavijestiti stranku o rezultatima analize, niti je propisan rok u kojem se stranka može, odnosno mora izjasniti o svim okolnostima i činjenicama iznesenim u ispitnom postupku, odnosno u konkretnom slučaju o nalazu i mišljenju Centra „Ivan Vučetić“. Osim toga, prema stanju spisa proizlazi da se tužitelj prvi puta obratio elektroničkim putem nadležnoj inspektorici dana 15. ožujka 2021., odnosno prije dostave nalaza vještačenja Centra „Ivan Vučetić“ te je u više navrata tijekom inspekcijskog postupka komunicirao s nadležnom inspektoricom elektroničkim putem pri čemu nije imao primjedbi na takav oblik komunikacije niti je zahtijevao da mu se dostava obavlja poštom osobno. Slijedom navedenog nisu osnovani prigovori kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku te izjašnjavanje o svim činjenicama bitnim za rješavanje konkretne upravne stvari.
14. Zdravstvena neispravnost ispitivanih proizvoda utvrđena je temeljem rezultata nalaza i mišljenja Centra „Ivan Vučetić“ kao jedinog ovlaštenog laboratorija za vještačenje droga u Republici Hrvatskoj iz koje proizlazi da je u predmetima čije stavljanje na tržište je zabranjeno u konkretnom slučaju utvrđen sadržaj THC-a preko 0,2%. Naime, odredbom članka 2. stavkom 1. točkom 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga („Narodne novine“, broj: 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11, 80/13 i 39/19, dalje: ZSZOD) propisano je da je industrijska konoplja konoplja (Cannabis sativa L.) s ukupnim sadržajem THC-a 0,2 % i manjim čije sorte se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi Europske unije i nije uvrštena u Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga. Međutim, kako je sukladno rezultatima toksikološke analize Centra „Ivan Vučetić“ u predmetnim analiziranim predmetima opće uporabe od konoplje utvrđen postotak THC-a veći od 0,2 %, a što je protivno citiranoj odredbi članka 2. stavka 1. točke 5. ZSZOP, pravilno je utvrđeno kako se predmetni analizirani predmeti opće uporabe smatraju zdravstveno neispravnim u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 2., 3., 5., 6. i 11. Zakona. To stoga jer ovaj Sud rezultate nalaza i mišljenja Centra „Ivan Vučetić“ cijeni kao relevantan dokaz na kojem se temelje odluke upravnih tijela, ali i osporena presuda prvostupanjskog suda. Pri tome prvostupanjski sud pravilno obrazlaže kako je Centar „Ivan Vučetić“ ovlašteni laboratorij u smislu odredbe članka 23. stavak 1. Zakona, dok niti jednim drugim propisom mjerodavnim u konkretnom slučaju nije propisana mogućnost da analizu uzoraka uzetih od ovlaštene službene osobe provodi druga ustanova u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu, osim Centra „Ivan Vučetić“ kao jedinog ovlaštenog akreditiranog laboratorija za vještačenje droga. Stoga nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari nalaz i mišljenje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar“ kao ni rezultati nalaza inozemnog laboratorija budući da se radi o rezultatima analize predmeta opće uporabe koje je uzeo i dostavio na analizu sam tužitelj koji se ne može smatrati neovisnom stručnom osobom u smislu odredbe članka 23. stavak 1. Zakona. U tom kontekstu prvostupanjski sud pravilno upućuje i na odredbu članka 88. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18 i 117/21) kojom je propisan način postupanja sanitarnog inspektora kao neovisne stručne osobe prilikom službenih kontrola i načina uzimanja uzoraka koji se dostavljaju na ispitivanje ovlaštenoj pravnoj osobi.
15. Slijedom svega navedenog nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je osnovano pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora. U smislu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora budući da nije uspio sa žalbom.
17. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kao u izreci presude.
U Zagrebu, 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić