Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-7/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr. sc. Sanje Zagrajski predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Anđele Bošković Rajković i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Plavetić, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, isplate i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 238/2023-31 od 10. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 238/2023-31 od 10. studenog 2023.

a) potvrđuje pod toč. II. izreke,

b) preinačava pod toč. I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 2. /drugo/ KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu broj 188-50-4822299 od 14. travnja 2008. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj] kao kreditora i tužitelja SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa koji glasi: "...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora"."

II. Nalaže se tužitelju SU naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 183,15 Eura s pripadajućim kamatama od 4. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu iznad iznosa od 183,15 Eura do iznosa od 2.393,00 Eura, odnosno za iznos od 2.209,85 Eura se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 2. /drugo/ KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu broj 188-50-4822299 od 14. travnja 2008. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj] kao kreditora i tužitelja SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa koji glasi: “...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora”.

II Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. /sedmo/ NAČIN OTPLATE Ugovora o kreditu broj 188-50-4822299 od 14. travnja 2008. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj] kao kreditora i tužitelja SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF) koji glasi: “u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...”

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu broj 188-50-4822299 od 14. travnja 2008. sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj] kao kreditora i tužitelja SU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u preostalom dijelu o kojem nije odlučeno pod točkama I i II izreke ove presude.

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži da se utvrdi ništetnim sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđen 22. srpnja 2008. kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] pod brojem OV- 9582/08 ovršan 22. travnja 2013. koji je zaključen na temelju članka 8. ugovora o kreditu broj 188-50-4822299 od 14. travnja 2008. i čini njegov sastavni dio. V Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 27.719,11 eura / 208.849,64 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 561,68 eura / 4.232,00 kn od 2. lipnja 2008. do isplate na iznos od 568,58 eura / 4.284,00 kn od 1. srpnja 2008. do isplate na iznos od 558,36 eura / 4.207,00 kn od 19. kolovoza 2008. do isplate na iznos od 559,56 eura / 4.216,00 kn od 15. rujna 2008. do isplate na iznos od 565,40 eura / 4.260,00 kn od 18. listopada 2008. do isplate na iznos od 614,17 eura / 4.627,50 kn od 29. studenog 2008. do isplate na iznos od 583,98 eura / 4.400,00 kn od 24. prosinca 2008. do isplate na iznos od 622,87 eura / 4.693,00 kn od 27. siječnja 2009. do isplate na iznos od 629,11 eura / 4.740,00 kn od 25. veljače 2009. do isplate na iznos od 631,64 eura / 4.759,10 kn od 28. ožujka 2009. do isplate na iznos od 624,38 eura / 4.704,40 kn od 28. travnja 2009. do isplate na iznos od 625,79 eura / 4.715,04 kn od 28. svibnja 2009. do isplate na iznos od 614,37 eura / 4.629,00 kn od 29. lipnja 2009. do isplate na iznos od 610,52 eura / 4.600,00 kn od 31. srpnja 2009. do isplate na iznos od 637,07 eura / 4.800,00 kn od 31. kolovoza 2009. do isplate na iznos od 610,52 eura / 4.600,00 kn od 10. rujna 2009. do isplate na iznos od 597,52 eura / 4.502,00 kn od 30. listopada 2009. do isplate na iznos od 612,25 eura / 4.613,00 kn od 28. studenog 2009. do isplate na iznos od 617,16 eura / 4.650,00 kn od 29. prosinca 2009. do isplate na iznos od 614,77 eura / 4.632,00 kn od 29. siječnja 2010. do isplate na iznos od 1.260,47 eura / 9.497,00 kn od 1. ožujka 2010. do isplate na iznos od 636,54 eura / 4.796,00 kn od 28. travnja 2010. do isplate na iznos od 653,26 eura / 4.922,00 kn od 22. svibnja 2010. do isplate na iznos od 645,70 eura / 4.865,00 kn od 29. lipnja 2010. do isplate na iznos od 687,64 eura / 5.181,00 kn od 29. srpnja 2010. do isplate na iznos od 690,16 eura / 5.200,00 kn od 31. kolovoza 2010. do isplate na iznos od 636,41 eura / 4.795,00 kn od 21. rujna 2010. do isplate na iznos od 632,16 eura / 4.763,00 kn od 29. listopada 2010. do isplate na iznos od 642,91 eura / 4.844,00 kn od 30. studenog 2010. do isplate na iznos od 663,61 eura / 5.000,00 kn od 10. siječnja 2011. do isplate na iznos od 660,96 eura / 4.980,00 kn od 29. siječnja 2011. do isplate na iznos od 929,06 eura / 7.000,00 kn od 25. ožujka 2011. do isplate na iznos od 403,48 eura / 3.040,00 kn od 29. ožujka 2011. do isplate na iznos od 663,61 eura / 5.000,00 kn od 21. svibnja 2011. do isplate na iznos od 670,25 eura / 5.050,00 kn od 30. svibnja 2011. do isplate na iznos od 1.436,67 eura / 10.824,60 kn od 28. srpnja 2011. do isplate na iznos od 2.206,91 eura / 16.628,00 kn od 5. listopada 2011. do isplate na iznos od 743,25 eura / 5.600,00 kn od 7. veljače 2012. do isplate na iznos od 796,34 eura / 6.000,00 kn od 27. ožujka 2012. do isplate.

VI Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 36.012,13 eura / 271.333,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2018. do isplate.

VII Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 33.241,97 eura / 250.461,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 14. kolovoza 2017. do isplate.

VIII Nalaže se tužitelju SU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 9.216,19 eura / 69.439,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude pod toč. I. i II. izreke pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu s pripadajućim kamatama.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i pravilno utvrđene sve činjenice, no prvostupanjski je sud dijelom pogrešno cijenio isprave i izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je djelomično temeljena pobijana presuda.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu br. 188-50-4822299 kojim je Ugovorom tuženik kao kreditor isplatio tužitelju kao korisniku kredita iznos od 157.329,00 CHF, koji se iznos tužitelj obvezao vratiti u 348 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, te zahtjev za isplatu iznosa od 27.719,11 Eura na ime stečenog bez osnove, kao posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu br. 188-50-4822299. Predmet zahtjeva je i utvrđenje ništetnim i Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini potvrđenog 22. srpnja 2008. kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] pod brojem OV-9582/08 koji je zaključen na temelju članka 8. Ugovora o kreditu broj 188-50-4822299 od 14. travnja 2008. i čini njegov sastavni dio, kao i zahtjev za naknadu štete u visini polučene kupoprodajne cijene u ovršnom postupku i razlike utvrđene tržišne vrijednosti nekretnine i cijene postignute prodajom nekretnine na dražbi u ovršnom postupku.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je 14. travnja 2008. zaključen Ugovor o kreditu br. 188-50-4822299 između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora,

- da je tužitelj u tom ugovornom odnosu potrošač,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno vraćanje kredita u valuti CHF, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- da je odredbom čl. 2. ugovorena redovna kamatna stopa od 5,95%, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

- da su odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula ništetne jer je ništetnost tih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite,

- da je Ugovor o kreditu otkazan,

- da je na temelju Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini provedena ovrha na nekretnini tužitelja radi namirenja dospjele tražbine tuženika.

10. Prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev, utvrđuje da su odredbe sklopljenog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (čl.2. Ugovora o kreditu) i valutna klauzula (čl. 7. Ugovora o kreditu) ništetne jer je ništetnost tih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to presudom P-1401/2012 koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu presudom Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojim je odlukama pravomoćno utvrđena povreda interesa i prava potrošača i ništetnost pojedinih nepoštenih odredbi na temelju čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 i 46/07; dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 – dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. ZZP/07, a za koja je utvrđenja sud vezan primjenom čl. 502. c. ZPP.

10.1. Istovremeno prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u preostalom dijelu (izuzev čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu) jer za to nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) uz obrazloženje da Ugovor o kreditu može opstati i bez odredbe o načinu promjene kamatne stope jer je početna kamatna stopa zakonito ugovorena, kao i bez ugovorene valutne klauzule jer je moguće utvrditi iznos koji je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje (čl. 1. Ugovora o kreditu) pa je obveza tužitelja odrediva.

10.2. Kako je cijenjen neosnovanim zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu (izuzev čl. 2. i čl. 7.) odbijen je i zahtjev za utvrđenje ništetnim Sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretnini koji čini sastavni dio ugovora, a odbijen je i zahtjev tužitelja za povrat iznosa koje je tuženiku platio na ime ugovora o kreditu, dok tužitelj nije postavio zahtjev za isplatu na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, koje je odredbe prvostupanjski sud cijenio nepoštenim, a posljedično i utvrdio ništetnim.

10.3. U konačnici prvostupanjski sud nije cijenio osnovanim niti postavljene zahtjeve za naknadu štete za isplatu iznosa polučene kupoprodajne cijene nekretnine tužitelja prodane u ovršnom postupku a niti razlike između cijene nekretnine prodane u ovršnom postupku i tržišne vrijednosti prodane nekretnine.

11. Neosnovano tuženik ističe da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, jer suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije zanemario dokazne prijedloge tuženika. Naprotiv, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu, knjigovodstvenu karticu, spisu priloženu materijalnu dokumentaciju, dok je riješio ne provoditi personalne dokaze zaključujući da se provođenjem tih dokaza ne bi utvrdile u postupku sporne činjenice.

12. Točno je da sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenim u postupku (čl. 2. ZPP) no jednako tako sud je vezan činjeničnim navodima tužbe. U konkretnom slučaju tužitelj je zahtjev za utvrđenje ništetnim (čitavog) ugovora o kreditu temeljio na navodima da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, pozivajući se pri tome na stavove izražene u kolektivnom sporu za zaštitu interesa i prava potrošača, no izvodeći zaključak da ništetnost tih odredbi dovodi do ništetnosti cijelog ugovora. Pored tako iznesenih činjenica prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nije pogrešno primijenio odredbu čl. 2. ZPP. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer utvrđujući ništetnim samo pojedine odredbe ugovora o kreditu, rukovodeći se u postupku iznesenim činjenicama, pored postavljenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnim čitavog ugovora nije prekoračen tužbeni zahtjev (u većem je sadržano manje).

13. Odredbama čl. 96. i 97. ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj: 188-50-4822299 propisane su pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima. Tako je odredbom čl. 96. st. 1. i 2. ZZP/07 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi određene su u tipskom ugovoru od strane tuženika, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj, a valutna je klauzula uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

13.1. Prema čl. 102. st.1. ZZP/07 nepoštena odredba ugovora je ništetna.

14. Neosnovano tuženik smatra da je odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula jasna, lako razumljiva i uočljiva, čime ukazuje da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenosti. Odlučujući o pitanju ništetnosti te ugovorne odredbe, prvostupanjski sud je ispravno cijenio odredbu ništetnom, pozivajući se pri tome na temelju čl. 502. c ZPP na stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama utvrđeno da je i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu broj 188-50-4822299 povrijedio kolektivne interese potrošača tako što je u ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim tim na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze.

14.1. Što se tiče neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka u odnosu na valutnu klauzulu, točno je što tuženik ističe u žalbi da je ista nije ugovorena kao jednostrana klauzula. No, opće je poznata činjenica da je vrijednost CHF u odnosu na tada hrvatsku kunu konstantno rasla, pa je vrijednost isplaćenog tuženiku po ugovoru o kreditu na temelju ugovorene valutne klauzule višestruko premašivala vrijednost isplaćenu tužitelju prilikom realiziranja kredita, a isto proizlazi i iz knjigovodstvene kartice (list 11 do 14 spisa) iz koje je utvrđen porast visine mjesečne obveze tužitelja.

14.2. Tuženik u žalbi ističe da su stranke pojedinačno pregovarale o valuti uz koju će tužitelj vezati ugovor o kreditu, jer je tužitelj imao izbor između kredita vezanog uz valutu Eur, CHF ili bez valutne klauzule, te da je na tu okolnost predložio i saslušanje tužitelja. Saslušanje tužitelja tuženik je predložio na okolnost utvrđenja činjenice da su tužitelju bili stavljeni na raspolaganje i krediti vezani za druge valute i bez valutne klauzule, a ne na okolnost informiranosti tužitelja o potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, niti na okolnost davanja preciznih i razumljivih kriterija radi procjene potencijalno značajne ekonomske posljedice kojoj se izlaže vezući svoj kredit uz valutu CHF. Radi navedenog, pravilno je prvostupanjski sud riješio ne provoditi dokaz saslušanjem tužitelja jer se provođenjem tog dokaza, na predložene okolnosti ne bi utvrdile u postupku relevantne (niti sporne) činjenice.

14.3. Stoga, niti činjenica je u čl. 9. Ugovora o kreditu broj 188-50-4822299 ugovorena mogućnost konverzije kredita u drugu valutu ne utječe na valjanost u ugovoru nepošteno ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli, jer čak i u slučaju da je tužitelj iskoristio ugovorenu mogućnost (konvertirao kredit) isto bi dovelo do izmjene čl. 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula, no time odredba čl. 7.

Ugovora o kreditu ne bi konvalidirala.

14.4. Dakle, činjenica da je tužitelj imao mogućnost u bilo kojem trenutku otkloniti primjenu valutne klauzule CHF u spornom ugovoru o kreditu, ne čini tu odredbu valjanom, niti se iz navedenog može zaključiti da ugovaranjem valutne klauzule CHF ne bi postojala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

14.5. Utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF prvostupanjski sud je temeljio na pravnim utvrđenjima presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502. c ZPP). Osim toga, odredbom čl. 138. a ZZP/07 propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača.

14.6. Uz to, ovaj sud ispituje prvostupanjsku presudu samo u granicama navoda iznesenih u žalbi, a žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje zakonitost prvostupanjske presude u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula (čl. 7.), radi čega je u tom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena pod toč. I. a.

15. No, osnovano tuženik osporava zaključke prvostupanjskog suda o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o kreditu broj 188- 50-4822299.

15.1. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je i odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena jer je nepoštenost i takve odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača primjenom čl. 502. c ZPP.

15.2. Osnovano ukazuje tuženik da ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije nepošteno ugovorena u smislu čl. 96. i 97. ZZP/07, a time ni ništetna.

15.3. Dakle, da bi bila riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi potrebno je da se o toj odredbi

- nije pojedinačno pregovaralo

- da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, i

- da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15.4. Svi prethodno navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni.

15.5. U konkretnom slučaju ovaj je sud stava da se o odredbi ugovora o kreditu iz čl. 2. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, i ista je (kao i odredba o valutnoj klauzuli) bila unaprijed formulirana od strane tuženika kao trgovca, no navedena odredba nije prouzrokovala značaju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

15.6. Odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu kamatna stopa ugovorena je u visini od 5,95 % godišnje kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, tuženika.

15.7. Iz prijepisa knjigovodstvene kartice (list 72 do 79 spisa) utvrđeno je da je početno ugovorena kamatna stopa od 5,95% primjenjivana od realizacije kredita do 1. kolovoza 2010. godine kada je smanjena na 5,00%, da bi 1. veljače 2012. bila dodatno smanjena na 4,75 % na kojoj je razni ostala sve do otkaza ugovora o kreditu.

15.8. Stoga, kako je kamatna stopa neovisno o tome što je ugovorena kao promjenjiva bez posebnog pregovaranja tijekom cijelog otplatnog razdoblja snižavana, to ista nije mogla prouzročiti značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da bi i odredba čl. 2. Ugovora o kreditu bila nepoštena (čl. 96. ZZP/07), a time i ništetna (čl. 102. ZZP/07).

15.9. Radi navedenog, žalba tuženika je djelomično uvažena, preinačena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz čl. 2. Ugovora o kreditu 188-50-4822299 od 14. travnja 2008. u toč. I. b izreke.

16. Tuženik je potraživao trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu od 2.393,00 Eura i njegov je zahtjev djelomično osnovan (čl. 154. st. 2. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

17. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom u omjeru od 50 %. Prvostupanjsku je presudu pobijao samo pod toč. I. i II. izreke, u deklaratornom dijelu. Vrijednost predmeta spora utvrđena je u iznosu od 96.973,21 Eur (tada 730.644,64 kn), koja se vrijednost predmeta spora ne može uzeti kao mjerodavna za dosudu troškova za izjavljenu žalbu. Tuženik nije naznačio u žalbi vrijednost predmeta pobijanog dijela prvostupanjske presude, pa je primjenom čl. 40. st. 5. ZPP utvrđena vrijednost predmeta spora pod toč. I. i II. prvostupanjske presude od 6.630,00 Eura, prema kojoj je vrijednosti tuženiku odmjeren trošak sastava žalbe.

17.1. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe po Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) sukladno vrijednosti pobijanog dijela presude od 6.630,00 Eura, od 125 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eura (Tbr.54) i pripadajući PDV (Tbr.46) iznosi 312,50 Eura. Tom je iznosu dodan trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu od 53,08 Eura, što čini iznos od 366,30 Eura. Kada se uzme u obzir da je tuženik uspio sa žalbom 50 % to mu je priznat trošak od 183,15 Eura.

17.2. Na dosuđeni iznos troška žalbe tuženiku su priznate kamate u skladu sa zatraženim od dana donošenja drugostupanjske presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

17.3. U preostalom dijelu zatraženog troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu zahtjev tuženika je odbijen dijelom zbog utvrđene vrijednosti predmeta spora, a dijelom zbog utvrđenog uspjeha u žalbenom postupku (kako je obrazloženo pod toč. 17.1. i 17.2. ove odluke). Tuženiku nije u cijelosti priznat niti trošak sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 108,00 Eura jer je utvrđeno da je pristojbu platio 53,80 Eura, koji mu je trošak i priznat.

18. U nepobijanom dijelu pod toč. III., IV., V. VI. VII. i VIII. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

19. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 1. i toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Zagrajski