Poslovni broj: Us II-136/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić , predsjednice vijeća , Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća , te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja GEOPROJEKT dd , Sukoišanska 43 , Split , OIB: 25623466485 , zastupan po odvjetniku Marijanu Vešligaju iz Odvjetničkog društva Vešligaj i Sliepčević jtd , Froudeova 9 , Zagreb , OIB: 96853250825 , protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Republike Hrvatske , Zagreb , Ulica grada Vukovara 23/V , OIB: 95857869241 , uz zainteresiranih osoba : 1) Općine Dicmo , Dicmo , OIB: 29961155594 i 2) ITER ITINERIS d.o.o. o. o. Split , Ostranska 12 , OIB: 91448688603 , radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.

pretpostavljam da je

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja .

II. Poništava se rješenje tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave , klasa: UP/II-034-02/25-01/165 , urbroj: 354-02/7-25-07 od 15. svibnja 2025. godine .

III. Poništava se Odluka o odabiru naručitelja, Općine Dicmo , klasa: 350-01/24-01/5 , urbroj: 2181-21-02-25-9 od 25. ožujka 2025. godine.

IV. Nalaže se naručitelju - Općini Dicmo da u roku od 8 dana od dana dostavi ove presude naknadi tužitelju trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 2.570,00 €.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana od dana dostavi ove presude naknadi tužitelju troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora preko navedenog iznosa, odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika pod točkom I. izreke odbijena je žalba Trafficon d.o.o. Zagreb; pod točkom II. izreke odbijena je i žalba tužitelja GEOPROJEKT d.d. Split; dok se pod točkom III. izreke odbijaju zahtjevi žalitelja pod 1. i 2. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

2. Protiv osporenog rješenja tuženika tužbu je podnio tužitelj GEOPROJEKT d.d. iz Splita (dalje: tužitelj) navodeći da je istim rješenjem nezakonito odbijena žalba tužitelja kao i zahtjev za naknadom troška žalbenog dijela postupka. U predmetnom postupku javne nabave naručitelj je Odlukom o odabiru od 12. ožujka 2025., kao ekonomski najpovoljniju ponudu odabrao ponudu tužitelja. Nakon donošenja navedene Odluke naručitelj je donio novu Odluku o odabiru dana 25. ožujka 2025. godine, kojom je stavio izvan snage prethodnu Odluku od 12. ožujka 2025. godine te je novom Odlukom o odabiru od 25. ožujka 2025. ponudu tužitelja odbio, a odabrao ponudu ponuditelja koju je u prvotno donesenoj Odluci o odabiru odbio kao neprihvatljivu. Novu Odluku o odabiru od 25. ožujka 2025. naručitelj je utemeljio na odredbi članka 302. ZJN/2016. Smatra bitnim istaknuti i upozoriti na odredbu članka 301. kao i odredbu članka 305. Zakona kao i naposljetku odredbu članka 307. stavak 2. navedenog Zakona, koje odredbe i citira. Ističe da imajući u vidu naprijed citirane odredbe Zakona nakon donošenja odluke o odabiru postupak javne nabave miruje, teče rok za izjavljivanje žalbe tijekom kojega svi gospodarski subjekti koji imaju pravni interes za dobivanje ugovora mogu osporavati odluku naručitelja pred tuženikom. Ovisno o ishodu žalbenog postupka ili neizjavljivanju žalbe odluka naručitelja postaje izvršna ili se sukladno rješenju tuženika predmet vraća naručitelju na ponovni pregled i ocjenu. Naručitelju nije dana ovlast da nakon donošenja odluke o odabiru tijekom roka mirovanja, svojevoljno ponovno provodi pregled i ocjenu ponuda, mijenja meritum stvari i donose novu odluku o odabiru. Poziva se i na odredbe Zakona o općem upravnom postupku, napominjući da se nezakonitost predmetnog rješenja ogleda i iz činjenice što se tuženik ne poziva niti na jednu odredbu zakona, drugog propisa ili općeg akta, niti obrazlaže iz čega bi proizlazila ovlast naručitelja za opisanim postupanjem. Pozivanje tuženika na zdravi razum u ovom rješenju i opravdavanje svojevoljnog postupanja naručitelja u ovom postupku javne nabave nema nikakvih dodirnih točaka s opisanom situacijom iz odluka Ustavnog suda RH na koju se poziva. Tuženik ne obrazlaže iz koje bi to odredbe ZJN/16 proizlazilo tumačenje tuženika, odnosno ovlast naručitelja da tijekom roka mirovanja stavljaj izvan snage već donesenu odluku i donese meritorno drugačiju odluku. U konkretnom slučaju se ne radi o primjeni procesnog prava, već o nepostojanju procesnog pravila koje bi naručitelju dopustilo sporno stavljanje izvan snage donesene odluke i donošenje nove odluke. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti rješenje tuženika, kao i Odluku o odabiru od 25. ožujka 2025. godine uz naknadu troškova kako žalbenog dijela postupka, tako i upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se u konkretnom slučaju radi o iznimno specifičnoj situaciji, smatrajući da odredba članka 305. ZJN-a ne znači, niti se pod bilo kojim uvjetima može tumačiti na način da bi svaki drugi oblik intervencije u Odluku o odabiru (pa tako i njeno stavljanje izvan snage) bilo zakonom zabranjeno. Ističe da je tužitelj propustio dostaviti jamstvo za ozbiljnost ponude u obliku u kojem je isto traženo Mi, odnosno umjesto tražene zadužnice/bianko zadužnice/novčanog pologa, da je dostavio bankarsku garanciju. Smatra da odredbe ZJN/2016 izrijekom ne propisuje zabranu naručitelju da tijekom roka mirovanja stavi izvan snage vlastitu, nezakonitu odluku o odabiru i zamijeni istu zakonitom odlukom, osobito ako je takvo postupanje nužno kako bi se spriječilo nastupanje posljedica očito nezakonito odluke, kojom je odabran ponuditelj koji nikako nije smio biti odabran. Ističe da bi u konkretnom postupku javne nabave koji je financiran iz Europskih fondova, naručitelj, ostavljanjem na snazi prvotne Odluke o odabiru, kojom je odabrao ponudu koja prema odredbama DON-i nije smjela biti odabrana, bio doveden u situaciju da mu bude naloženo plaćanje financijske korekcije od 25% vrijednosti ugovora. Stavljanjem očito nezakonite Odluke izvan snage i donošenjem nove Odluke o odabiru kojom svi gospodarski subjekti koji imaju pravni interes za dobivanje ugovora o javnoj nabavi mogu osporavati u zakonom propisanim rokovima, omogućeno je ostvarenje načela zakonitosti u njegovoj punini. Smatra da bi dalekosežnije posljedice u konkretnom slučaju nastupile izvršnošću prve, nezakonite Odluke o odabiru jer bi došlo do sklapanja ugovora o javnoj nabavi s ponuditeljem čija je ponuda trebala biti odbijena. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Zainteresirana osoba – Općina Dicmo u odgovoru na tužbu ističe da u cijelosti prihvaća izraženo pravno shvaćanje tuženika u obrazloženju osporenog rješenja, a postupanje naručitelja u konkretnom slučaju je bilo utemeljeno na obvezi zakonitog postupanja te je u cijelosti bilo usmjereno na zaštitu načela transparentnosti, jednakog tretmana i učinkovitosti javne nabave. Zainteresirana osoba obavještava Sud da je nakon donošenja osporene Odluke o odabiru, donesena Odluka o poništenju predmetnog postupka javne nabave, pozivom na članka 298. stavak 1. točka 2. ZJN/2016, zbog neosiguranih sredstava za provedbu ugovora. Odluka o poništenju postala je pravomoćna i izvršna, čime je sukladno članku 311. stavak 2. citiranog Zakona postupak javne nabave pravno okončan. Budući da Odluka o odabiru, koja je predmet tužbe, više ne proizvodi pravne učinke, upravni spor je postao bespredmetan. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu ili istu odbaciti kao bespredmetnu.

5. U smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), odgovori na tužbu tuženika i zainteresirane osobe dostavljenu su tužitelju.

6. Tužitelj se podneskom od 13. kolovoza 2025. očitovao o odgovoru na tužbu tuženika ostajući pri svojim navodima već istaknutima u tužbi.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Prema stanju spisa predmeta dostavljenog sudu uz tužbu te obrazloženja osporenog rješenja tuženika proizlazi da je u konkretnom slučaju naručitelj Općina Dicmo u ovom predmetu javne nabave: izrada projektno – tehničke dokumentacije "BIdiCMO – projekta izgradanja i opremanja biciklističke i zelene infrastrukture Općine Dicmo" kao ekonomski najpovoljniju ponudu svojom Odlukom od 12. ožujka 2025. godine odabrala ponudu tužitelja – GEOPROJEKT d.d. Split (dalje: tužitelj), dok je odbijena ponuda tvrtke ITER ITINERIS d.o.o. obzirom da isti nije ispunio kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta te nije dokazao ispunjenje kriterija odabira. Nadalje, naručitelj Općina Dicmo donosi novu Odluku o odabiru u istom predmetu javne nabave dana 25. ožujka 2025. godine, u postupku mirovanja, kojom odlukom kao ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja utvrđuje i odabira ponudu ITER ITINERIS d.o.o. kao najpovoljnijom. Istom odlukom odbijena je ponuda tužitelja (točka VI. odluke), te se istom odlukom stavlja izvan snage ranija odluka od 12. ožujka 2025. godine (točka VII.). Iz obrazloženja Odluke naručitelja od 25. ožujka 2025. godine proizlazi da tužitelj nije dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude kako je traženo točkom 4.1.1. DON-i te da se prilikom izrade ponude nije pridržavao uvjeta i zahtjeva iz DON- i u dijelu vrste jamstva koje je trebalo dostaviti. Pojašnjava da je naručitelj u DON-i izričito propisao da se kao jamstvo za ozbiljnost ponude dostavlja: zadužnica, bjanko zadužnica ili uplata novčanog pologa. Međutim, tužitelj da je ponudio kao jamstvo za ozbiljnost ponude i dostavio bankarsku garanciju. Naručitelj zaključuje da tužitelj nije dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude u traženom obliku, pa da nije bio u mogućnosti primijeniti odredbu članka 293. ZJN kao niti članak 20. stavak 8. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave. Ističe da nije mogao naknado zatražiti dostavu jamstva koje bi bilo sukladno DON-i i to izvan roka za dostavu ponuda, budući da bi, u tom slučaju, dao prednost ponuditelju čime bi povrijedio načelo jednakog tretmana ponuditelja propisano odredbom članka 4. Zakona. Na posljetku zaključuje da ponuda tužitelja nije sukladna odredbama DON-i te je sukladno odredbi članka 295. Zakona ista odbijena.

9. Tuženik odbijajući žalbu tužitelja, u cijelosti prihvaća naprijed navedeno shvaćanje i odluku naručitelja uz obrazloženje da je naručitelj naknadno, nakon donošenja prvog zapisnika i prve Odluke o odabiru od 12. ožujka 2025. godine utvrdio da je tužitelj u ponudi umjesto bjanko zadužnice dostavio bankarsku garanciju koja nije bila propisana DON-i, pozivajući se pritom na odredbu članka 280. stavak 4. i 305. ZJN/2016. Zaključuje da je naručitelj stoga u opisanoj situaciji postupio zakonito kada je nakon objave prve odluke o odabiru, tijekom roka mirovanja istu stavio izvan snage i donio novu odluku ne nalazeći da je opisano postupanje protivno odredbama ZJN/2016, odnosno odredbi članka 305. istog Zakona. Smatra da se citirana odredba članka 305. Zakona ni na koji način ne može tumačiti kao zabrana naručitelju da dok postupak javne nabave nije završen (izvrsnošću odluke o odabiru ili odluke o poništenju sukladno članku 311. stavak 2. Zakona), ukoliko uoči nezakonitost odluke o odabiru odluke koju je donio, tako očito nezakonitu odluku stavi izvan snage i donesene odluku o odabiru na koju ponovno svi subjekti gospodarski imaju pravni interes za dobivanje ugovora o javnoj nabavi i mogu osporavati istu u zakonom propisanim rokovima. Smatra da se ovdje radi o stavljanju izvan snage odluke koja je donesena na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i donošenju nove odluke koja proizvodi pravne učinke od dana objave. Postupanje naručitelja pojašnjava na način da je isti tek nakon objave prve odluke o odabiru uočio da jamstvo za ozbiljnost ponude tada odabranog ponuditelja (tužitelja) nije valjano pa je iz tog razloga stavio prvu odluku izvan snage i donio novu odluku kojom je ispravio navedenu pogrešku te ponudu žalitelja pregledao i ocijenio sukladno uvjetima i zahtjevima propisanih DON-i. Napominje da navedenu mogućnost naručitelja da u slučaju da utvrdi nezakonitost jednom donesene odluke o odabiru, istu stavio izvan snage prije nego ona postane izvršna i donese novu odluku o odabiru valja tumačiti kao iznimku.

10. Međutim, ovaj Sud se s naprijed navedenim i opisanim postupanjem naručitelja te odlukom i tumačenjem tuženika ne može suglasiti.

11. Odredbom članka 305. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj: 120/16., 114/22., dalje u tekstu: ZJN) propisano je da javni naručitelj smije do isteka roka za žalbu ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u odluci koju je donio te takvi ispravci proizvode pravni učinak od istog dana od kojeg proizvodi učinak odluka koja se ispravlja.

12. Prema odredbi članka 307. stavak 2. istog Zakona postupak javne nabave miruje do izvršnosti odluke o odabiru, a prema stavku 7. istog članka Zakona javni naručitelj, iznimno je obvezan nakon donošenja odluke o odabiru ponovno rangirati ponude sukladno odjeljku A ovog poglavlja te izvršiti provjeru sukladno članku 263. ovog Zakona, ne uzimajući u obzir ponudu prvotno odabranog ponuditelja, te na temelju kriterija za odabir ponude donijeti novu odluku o odabiru ili, ako postoje razlozi poništiti postupak javne nabave, ako prvotno odabrani ponuditelj:

1. nije dostavio izjavu o produženju roka valjanosti ponude i jamstvo za ozbiljnost ponude sukladno stavcima 5. i 6. ovog članka;

2. u roku valjanosti odustane od svoje ponude;

3. ako je odbio potpisati ugovor o javnoj nabavi odnosno okvirni sporazum;

4. ako nije dostavio jamstvo za uredno ispunjenje ugovora ili okvirnog sporazuma, ako okvirni sporazum obvezuje na izvršenje, ako je zahtijevano u dokumentaciji o nabavi.

13. Stoga, imajući u vidu citirane odredbe ZJN, u pravu je tužitelj kada navodi da odredbama citiranog Zakona posebice naprijed citiranim odredbama na koje se pozvao tuženik (članak 305. Zakona) nije dana ovlast niti mogućnost naručitelju da nakon donošenja odluke o odabiru i u postupku mirovanja, samoinicijativno odluči ponoviti pregled i ocjenu ponuda i donijeti novu odluku, čak niti u slučaju ukoliko je u prethodnom postupku naručitelj pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno nije pravilno ocijenio pristigle ponude. Navedeno postupanje nije moguće posebice u skladu s odredbom članka 305. Zakona na koju se poziva tuženik, obzirom da citirana odredba Zakona daje ovlaštenje naručitelju da smije do isteka roka za žalbu (dakle u postupku mirovanja) samo ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju, te ispravite druge očite netočnosti u odluci koju je donio, a što se ovdje u konkretnom slučaju ne radi te stoga i ne može primijeniti.

14. Treba reći da ovaj Sud prihvaća mišljenje naručitelja i tuženika da u konkretnom slučaju tužitelj nije dostavio propisano DON-i jamstvo za ozbiljnost ponude odnosno bjanko zadužnice, već da je dostavio bankarsku garanciju, čime i prema ocjeni ovog Suda nije udovoljio traženom. Naime, prema odredbi članka 280. Zakona proizlazi da je postupak javne nabave strogo formalni postupak koji obvezuje sve sudionike postupka te stoga ne daje mogućnost tumačenja priložene dokumentacije drugačije nego što je to navedeno DON-i, te upravo ta formalnost postupka doprinosi jednakom tretmanu svih sudionika u postupku javne nabave, odnosno ponuditelja, te su svi ponuditelji dužni se pridržavati i u postupku pregleda i ocjena ponude. Isto tako, treba skrenuti pozornost i na odredbu članka 290. stavak 1. citiranog Zakona koja propisuje da nakon otvaranja ponuda javni naručitelj pregledava ponude na temelju uvjeta i zahtjeva iz DON-i te o tome sastavlja zapisnik.

15. Sukladno podacima spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 280. Zakona o javnoj nabavi i ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj nije dostavio traženo jamstvo za ozbiljnost ponude. Međutim, pogrešno utvrđeno činjenično staje i pregled i ocjena ponuda te propust od strane naručitelja pri donošenju prve odluke o odabiru od 12. ožujka 2025. godine, koji je unatoč navedenom odabrao tužitelja kao najpovoljnije ponuditelja, ne daje mogućnost naručitelju postupiti na način kako je to postupio u ovom konkretnom slučaju, odnosno da nakon što utvrdi pogrešku pri ocjeni i pregledu ponuda, nakon donošenja prve odluke i objave iste, a u postupku mirovanja samo inicijativno stavi izvan snage citiranu odluku i ponovno provodi postupak odabira i pregleda pristiglih ponuda, obzirom da za navedeno postupanje nema uporišta u ZJN, niti odredbama ZUP-a.

16. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i utvrđeno, posebice okolnosti konkretnog slučaja trebalo je na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i odluku naručitelja od 25. ožujka 2025. godine (točka I., II. i III. izreke), sve sukladno odredbi članka 434. stavak 4. ZJN/2016.

17. Odluka pod točkom IV. izreke donesene su u skladu s odredbom članka 431. stavaka 6. citiranog Zakona, budući da je tužitelj uspio u sporu te je žalbeni postupak okončan na štetu naručitelja, stoga je odlučeno o troškovima žalbenog postupka. Odluka o troškovima upravnog spora (točka V. izreke) donesena je u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a , sukladno zahtjevu tužitelja iu iznosima određenim Tbr. 27.1 i Tbr. 46. ​​Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa) i odnosi se na sastav tužbe s pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 5.075,00 eura odbijen zahtjev tužitelja . Naime, u skladu s Tbr. 27. citirane Tarife za sastav tužbe tužitelju pripada 500 bodova s ​​obzirom da se ovdje radi o neprocjenjivom predmetu, a što je u skladu s odlukom ovog Suda , poslovni broj: Usoz – 55/2024-21 (objavljeno u Narodnim novinama broj: 107/25 od 30. srpnja 2025. godine ) prema kojoj se u konkretnom slučaju (postupcima javne nabave) radi o neprocjenjivom predmetu, slijedom čega dolazi do primjene citiranog Tbr. 27.1.

18. Slijedom navedenog, trebalo je pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. ZUS-a u vezi odredbe članka 434. stavka 4. Zakona o javnoj nabavi , odlučiti kao pod točkom IV. i V. izreke.

U Zagrebu , 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić