REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-168/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Verice Kos, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene FĐ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 279. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optužene FĐ i optužene OĐ, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 16. veljače 2022. broj K-336/2016-, u javnoj sjednici održanoj 4. rujna 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika i optužene FĐ, a u prisutnosti zamjenika branitelja optužene Sanje Loznačić odvjetnika Marina Radića,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe optužene FĐ i optužene OĐ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 279. stavaka 1. i 2. KZ/11., opisano u točki I. izreke, tako da se, na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optužena FĐ (osobnih podataka kao u prvostupanjskoj presudi) i optužena OĐ (osobnih podataka kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju optužbe

da bi:

u svojstvu službene osobe, točno neutvrđenog dana u ožujku 2014., zajedno i dogovorno sastavile i potpisale službenu zabilješku s neistinitim sadržajem da je "dana 23. prosinca 2013. službenica OĐ od službenice FĐ primila Pravilnik o unutarnjem redu upravnih tijela Grada Knina, KLASA: 023-05/13- 01/02, URBROJ: 2182/10-02-13-7, radi objave istog dana na oglasnoj ploči Grada Knina te da je navedeni Pravilnik bio objavljen na oglasnoj ploči u razdoblju od 23. prosinca do 31. prosinca 2013.", koja je potom dostavljena Upravnoj inspekciji u postupku nadzora zakonitosti akata Grada Knina po predstavci sindikata i službenika, kao da je istinit dokaz dana objave Pravilnika na oglasnoj ploči i njegovog stupanja na snagu, a u gradskoj upravi Grada Knina upotrebljavali kao istinit dokaz dan objave i stupanja na snagu Pravilnika, u postupku primjene Pravilnika, iako su znale da sadržaj sačinjene zabilješke nije istinit i da navedeni Pravilnik nije objavljen 23. prosinca 2013., već 3. siječnja 2014. između 10:30 i 11:00 sati,

dakle, u svojstvu službene osobe u službenu ispravu i u spis Upravne inspekcije unijele neistinite podatke, odnosno važan podatak o datumu objave Pravilnika i svojim potpisom ovjerile takvu ispravu s neistinitim sadržajem, te time neistinitu službenu ispravu uporabile u službi kao da je istinita,

pa da bi time počinile kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavaka 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optužene FĐ i optužene OĐ, kao i nagrada i nužni izdaci njihovih branitelja u odnosu na ovo djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Prihvaća se žalba optužene FĐ, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na optuženu FĐ i kaznena djela iz članka 279. stavaka 1. i 2. te članka 281. stavka 1. i 2. KZ/11., opisana u točki II. izreke, te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

III. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, pod točkom I. izreke, optužena FĐ i optužena OĐ su proglašene krivima zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave, iz članka 279. stavaka 1. i 2. KZ/11., a pod točkom II. izreke je optužena FĐ proglašena krivom zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave, iz članka 279. stavaka 1. i 2. KZ/11. te kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, iz članka 281. stavaka 1. i 2. KZ/11.

1.1. Optuženoj FĐ su za svako kazneno djelo iz članka 279. stavaka 1. i 2. KZ/11. utvrđene kazne zatvora u trajanju po šest mjeseci, dok joj je za kazneno djelo iz članka 281. stavaka 1. i 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, te je primjenom članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. joj je izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica za vrijeme dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Optužena OĐ je na temelju članka 279. stavka 1. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci te joj je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica za vrijeme jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo točke.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., optužena FĐ i optužena OĐ su obvezane na ime putnih troškova svjedoka i naknade njihovih dnevnica solidarno uplatiti "na teret" državnog proračuna ukupan iznos 1.558,14 kuna, a na ime paušalne svote iznos po 500,00 kuna svaka, sve u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1.4. Pod točkom V. izreke pobijane presude, na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08., optužena FĐ je oslobođena optužbe da bi počinila kaznena djela iz članka 279. stavka 1. i 2. i članka 281. stavka 1. KZ/11.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optužena FĐ i optužena OĐ.

2.1. Državni odvjetnik žali se u odnosu na oslobađajući dio, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.2. Optužena FĐ je žalbu podnijela putem branitelja Željka Gulišije, odvjetnika u Splitu, u odnosu na osuđujući dio, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti u osuđujućem dijelu te optuženicu osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno optuženici izreći blažu sankciju.

2.3. Optužena OĐ se žali, u odnosu na osuđujući dio, putem branitelja Zorana Petković-Peka, odvjetnika u Šibeniku, zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženicu osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optužena FĐ i njen branitelj, odvjetnik Željko Gulišija, jer su to zahtijevali u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici vijeća je pristupio zamjenik branitelja optužene FĐ, odvjetnik Marin Radić. Kako sjednici nisu pristupili nadležni državni odvjetnik i optužena FĐ, iako su prema potvrdama o obavljenoj dostavi bili uredno obaviješteni, to je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08.

6. Žalbe optužene FĐ i optužene OĐ su osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika neosnovana.

U odnosu na kazneno djelo opisano u točku I. izreke pobijane presude

7. U pravu su optužena FĐ i optužena OĐ kad u odnosu na kaznena djela iz točke I. izreke pobijane presude sadržajno u žalbi ističu da opisana inkriminacija nema propisani sadržaj, odnosno da nije riječ o službenoj ispravi, što bi predstavljalo povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08.

7.1. Naime, pobijanom presudom pod točkom I. izreke obje optuženice su proglašene krivima da su u svojstvu službene osobe sastavile i potpisale službenu zabilješku s neistinitim sadržajem, što se odnosilo na datum objave Pravilnika o unutarnjem redu Grada Knina na oglasnoj ploči Grada Knina, te da su takvu službenu zabilješku dostavile Upravnoj inspekciji, kao i upotrebljavali u gradskoj upravi Grada Knina kao istinit dokaz o datumu objave spomenutog pravilnika, dakle da su time kao službene osobe unijele neistinite podatke u službenu ispravu svjesne neistinitosti i uporabile je u službi kao da je istinita.

7.2. Međutim, u činjeničnom opisu predmetnog optužnog akta nedostaje bitan element kaznenog djela iz članka 279. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a to je svojstvo službene osobe koje mora imati svaki od počinitelja. Puki navodi u činjeničnom opisu da su obje optuženice „službene osobe“ bez konkretiziranja svojstva počinitelja u smislu odredbe člana 87. stavka 3. KZ/11. ne čini ih službenim osobama.

7.3. Nadalje, u članku 87. stavku 15. KZ/11. definiran je pojam isprave kao svakog predmeta koji sadrži zapis, znak ili sliku koji je podoban ili određen služiti kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose. U smislu odredbe članka 279. KZ711. službena isprava je ona isprava u koju je službena osoba unijela neistinite podatke te ih ovjerila svojim potpisom ili službenim pečatom, a ti podaci su podobni da služe kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose.

7.4. Međutim, u konkretnom slučaju službena zabilješka ne predstavlja službenu ispravu jer podaci koji se u njoj navode ne služe kao dokaz, niti su podobni služiti kao dokaz činjenice kada je Pravilnik o unutarnjem redu grada Knina objavljen na oglasnoj ploči grada Knina i, kao takva, ova zabilješka nema vrijednost za pravne odnose jer su takvi podaci (datum objave na oglasnoj ploči) sadržani u samom Pravilniku (listovi 221 do 223 spisa) i oni imaju vrijednost za pravne odnose, a ne podaci iz predmetne službene zabilješke.

8. Zbog navedenog, činjenični opis ne sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela zbog čega opisano postupanje obje optuženice ne predstavlja kazneno djelo iz članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pa je stoga žalbe optužene FĐ i optužene OĐ, u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom I. izreke pobijane presude, trebalo prihvatiti i u skladu s člankom 486. stavkom 1. ZKP/08., u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu, tako da se na temelju odredbe članka 453. točke 1. ZKP/08., obje optuženice oslobađaju optužbe za to kazneno djelo, koje im je stavljeno na teret optužnicom, kako je odlučeno u izreci pod točkom I. ove odluke.

8.1. Uslijed preinake prvostupanjske presude, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optužene FĐ i optužene OĐ kao i nagrada i nužni izdaci njihovih branitelja u odnosu na ovo djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

U odnosu na kaznena djela opisana u točki II. izreke pobijane presude (kaznena djela iz članka 279. stavaka 1. i 2. i članka 281. stavaka 1. i 2. KZ/11).

9. Optužena FĐ u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08. jer da je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja smatrajući da za Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika - Podružnica Knin, koji je podnio kaznenu prijavu u ovom predmetu, a zatim nakon odbačaja kaznene prijave preuzeo kazneni progon te potom u svojstvu oštećenika kao tužitelja podnio i optužnicu (koju je pak kasnije preuzeo državni odvjetnik), nije utvrđeno po kojoj osnovi se uopće pojavljuje u svojstvu oštećenika kao tužitelja niti jesu li poštivane odredbe članka 55. ZKP/08. kod preuzimanju kaznenog progona.

9.1. Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da je nakon odluke o potvrđivanju optužnice oštećenika kao tužitelja Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika - Podružnica Knin od 22. srpnja 2016., državni odvjetnik izjavio da preuzima kazneni progon od oštećenika kao tužitelja i zastupanje optužbe (list 814 spisa), a za kaznena djela iz članka 279. stavaka 1. i 2. i iz članka 281. stavaka 1. i 2. KZ/11. ovlašteni tužitelj je državni odvjetnik i kazneni progon ne ovisi o prijedlogu žrtve/oštećenika ili neke druge osobe, a polemiziranje žaliteljice sa svojstvom oštećenika za Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika - Podružnica Knin je činjenične naravi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08.

10. Nadalje, žaliteljica ističe da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08. jer da se prvostupanjski sud upustio u utvrđivanje utemeljenosti normativnog akta o kojem je već odlučivala upravna inspekcija.

10.1. Naime, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud se opširno, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda sasvim nepotrebno, upustio u analizu sadržaja i posljedica Pravilnika o unutarnjem redu upravih tijela Grada Knina od 23. prosinca 2013. jer nije potrebno analizirati one dokaze koji nisu relevantni za utvrđenje odlučnih činjenica u postupku. No, to ne čini prvostupanjsku presudu nezakonitom niti se s takvom nepotrebnom analizom prvostupanjski sud upustio u odlučivanje o pravnom pitanju za koje nije stvarno nadležan. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi odlučivao u prvom stupnju o optužbi protiv optužene za kaznena djela za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a ne o pojedinačnim odlukama javnopravnih tijela, niti o postupanju javnopravnih tijela. Obrazlaganje ove žalbene osnove upućuje da optužena FĐ nije zadovoljna činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda. Ona suštinski osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja. To ulazi u okvir druge žalbene osnove, zbog čega izložene prigovore treba ocijeniti pod tom osnovom. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08.

11. Optužena FĐ potom u žalbi smatra da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., parafrazirajući zakonski tekst ove odredbe, što obrazlaže navodima da je nejasno kako se sindikalna podružnica pojavljuje u svojstvu oštećenog kao tužitelja, da u pobijanoj presudi nije obrazloženo zbog čega nisu uzeti u obzir nalazi i mišljenja inspekcije nadležne za upravni nadzor, da se iskaz svjedokinje ĐĐ pogrešno tumači u suprotnosti s njezinim stvarnim iskazom te da nedostaje utvrđenje koji bi motiv žaliteljice inkriminirano postupanje.

11.1. No, takvim sadržajem žalbenih navoda žaliteljica također ustvari izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove. Pored toga, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sebi niti izreci presude pa stoga nema procesnih manjkavosti koje bi priječile njeno ispitivanje. Iz danih razloga u potpunosti je vidljivo i razvidno što je i zbog čega je sud prvog stupnja odlučio na način kako je to za ova kaznena djela opisano u točki II. izreke prvostupanjske presude (neovisno o pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, o čemu će više biti riječi u nastavku) pa time nije ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda.

12. Nadalje, optužena FĐ neosnovano tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, čime očito smjera, iako to izrijekom ne navodi, na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Međutim, i ovaj se postupovni prigovor u biti svodi na osporavanje pravilnosti zaključaka suda prvog stupnja jer žaliteljica, nezadovoljna utvrđenjima suda prvog stupnja i odbijanjem jednog dokaznog prijedloga obrane, neosnovano smatra da je to posljedica neobjektivnosti i nepristranosti suda te medijske eksponiranosti suđenja i da joj je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje. No, takav prigovor žaliteljice nije osnovan, a pitanje jesu li zaključci suda prvog stupnja ispravni ili nisu, jest činjeničnog karaktera, o čemu će više biti riječi u nastavku.

13. Nasuprot tome, u pravu je žaliteljica kada u svojoj žalbi dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je radnjama opisanim u točki II. izreci prvostupanjske presude počinila kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11.

13.1. Naime, svoja utvrđenja o počinjenju navedenih kaznenih djela prvostupanjski sud temelji prvenstveno na iskazima svjedoka IĐ, ČĐ, ZĐ, GĐ, NĐ, PĐ i ŠĐ te kontrolnim dokazima (predstavkama članova sindikata te zapisnika o inspekcijskom nadzoru upravne inspekcije Ministarstva uprave). Dovodeći te dokaze u vezu s činjenicom utvrđenih nezakonitosti rješenja o rasporedu na radna mjesta službenika temeljem upravo predmetnog Pravilnika o unutarnjem redu, prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetni Pravilnik objavljen 3. siječnja 2014., a ne 23. prosinca 2013. te da je optužena FĐ svjesno na isti stavila neistinit datum objave, da je pri tomu imala jasnu predodžbu o tomu što stvarno radi i da je riječ o službenim ispravama, kao da je upravo to i htjela.

13.2. Navedenu argumentaciju prvostupanjskog suda opravdano je optuženica u svojoj žalbi dovela u pitanje navodom da ti isti svjedoci ne navode da predmetni Pravilnik nije bio 23. prosinca 2013. oglašen na oglasnoj ploči, već da ga tamo nisu kasnije vidjeli; da je oglasna ploča bila dostupna svima i da je svatko mogao skinuti oglašeno; da je riječ o nezaštićenoj oglasnoj ploči bez ključa; da se nije vodila evidencija o objavi akata na njoj; te da optuženica nema nikakvog motiva ili razloga za inkriminirano postupanje jer možebitno prekoračenje roka za donošenje Pravilnika i stavljanje na oglasnu ploču suda ne mijenja ništa u njegovom sadržaju, s čim u vezi treba kritičnije cijeniti i iskaz ispitanih svjedoka.

14. Naime, i prema ocjeni ovog suda, navedeni dokazi, bez pozornije raščlambe i ocjene kao i ocjene i drugih u tijeku postupka izvedenih dokaza, za sada ne potvrđuju nedvojbeno navode optužbe da je doista u postupanju optuženice došlo do krivotvorenja službene ili poslovne isprave te ovjeravanja neistinitog sadržaja, za što je optuženica proglašena krivom, na što optuženica s pravom upire u žalbi.

14.1. Pažljivom analizom iskaza optužene FĐ, proizlazi da optužena osporava da bi počinila kaznena djela za koja se tereti, te opisuje da u inkriminirano vrijeme oglasna ploča gradske uprave nije bila ostakljena, već da je to bio jedan drveni panel, da se puno puta događalo da netko uzme objavljeni oglas o natječaju, da se ne ide svaki dan kontrolirati stoji li ono što je oglašeno i dalje na oglasnoj ploči, što da je i nemoguće zbog obima posla, da u njihovoj zgradi radi još i državna uprava i razne druge službe te da postoji mogućnost da je predmetni Pravilnik, za koji tvrdi da je objavljen 23. prosinca 2013., skinut pa vraćen u nekom trenutku.

14.2. No, prvostupanjski sud otklanja obranu optuženice, a istovremeno propušta cijeniti da i optužena OĐ se brani da oglasna ploča nije bila ostakljena, da je postojala mogućnost da se Pravilnik skine, kopira, da dok nije došla upravna inspekcija se nije vodila evidencija stavljanja akata i pismena na oglasnu ploču grada. Nije cijenjeno ni da je svjedok IĐ iskazao da u zgradi [adresa] su u prizemlju županijske službe, na prvom katu prostorije Grada Knina, iznad na katu "miješanje" te da se oglasna ploča nalazi na prvom katu na vidljivom mjestu i svatko od zaposlenika mora proći kraj nje, samo je jedna oglasna ploča, otvorena je, tj. nije ostakljena i sva upravna tijela su vršila izvještavanje preko te oglasne ploče, da procedura stavljanja na oglasnu ploču inače nije poštivana, da nema dokaza da je optužena OĐ stavila Pravilnik na oglasnu ploču; kao ni iskaz svjedokinje ČĐ da u njenih sedamnaest godina koliko je zaposlena u Gradu Kninu nikada se nije vršila evidencija sata, dana, broja, kako i tko je vršio oglašavanje na oglasnoj ploči Grada Knina, da je oglasna ploča dostupna svima, da tada nije imala staklo; zatim ni iskaz svjedoka NĐ da je oglasna ploča vidljiva svim zaposlenicima, nalazi se na početku hodnika, nije bila ostakljena; ni iskaz svjedoka UĐ da je oglasna ploča bila otvorena na prvom katu zgrade [adresa]. Također, nisu cijenjeni ni navodi iz zapisnika o provedenom neposrednom inspekcijskom nadzoru nad tijelima Grada Knina upravne inspekcije Ministarstva uprave od 9. travnja 2014. (listovi 283 do 317 spisa), koja ukazuje na obvezu ubuduće poduzeti radnje kojima će se osigurati da se ubuduće akti objavljuju na oglasnoj ploči na način da se nesporno može utvrditi kada je akt objavljen, kao npr. vođenje službene evidencije u pisarnici u kojoj će se evidentirati kada je akt objavljen na oglasnoj ploči i kada je skinut s oglasne ploče. Naime, razmatrajući gore navedeno s pravom se postavlja pitanje optuženice može li se sa sigurnošću, izvan svake razumne sumnje, otkloniti obrana optuženice.

15. Dakle, po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski sud nije razmatrao sve dokaze u međusobnoj ukupnosti, a posebno je zanemario način objave na oglasnoj ploči, što je za sada nedovoljno razjašnjeno. Također prvostupanjski sud propušta pravilno cijeniti obranu optuženice, te takvu obranu dovesti u vezu s drugim dokazima i na temelju sveobuhvatne raščlambe svih provedenih dokaza na jasan način i s potpunom izvjesnošću utvrditi jesu li tvrdnje iz optužbe dokazane provedenim dokazima.

16. Istodobno treba reći da za sada nije sporno da je na kraju teksta predmetnog Pravilnika optužena FĐ napisala, potpisala i ovjerila službenim pečatom da je isti Pravilnik objavljen 23. prosinca 2013., što žalitelj ni ne spori. No, te činjenice, same za sebe, nisu dovoljne za zaključak o ispunjenju obilježja terećenih kaznenih djela. Također, za sada nije sporno ni da tekst na kraju Pravilnika o unutarnjem redu grada Knina od 23. prosinca 2013., da je "Pravilnik objavljen na oglasnoj ploči gradske uprave Grada Knina dana 23. prosinca 2013." (što je ovjereno potpisom i pečatom) čini integralni dio predmetnog Pravilnika, stoga je riječ o službenoj ispravi jer podaci koji se u njoj navode služe kao dokaz, odnosno podobni su služiti kao dokaz činjenica i imaju vrijednost za pravne odnose, a pravno je neodlučno da li se "prekoračenjem roka" za donošenje takvog Pravilnika ništa ne mijenja u njegovom sadržaju.

17. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud ponovno provesti sve dokaze, a po potrebi i nove, te ih savjesno i kritički analizirati pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu, kao i u vezu s obranom optuženice, pri čemu će detaljnije raščlaniti okolnosti objave pismena na oglasnoj ploči Grada Knina, pa tako i predmetnog Pravilnika, te u čemu se sastoje radnje optuženog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja (pri čemu je sud vezan činjeničnim opisom djela iz optužnice), odnosno jesu li u postupanju optuženice ostvarena sva obilježja oba inkriminirana joj kaznena djela.

18. Imajući u vidu prethodno izloženo, prihvaćena je žalba optuženice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te u odnosu na kaznena djela opisana u točki II. izreke pobijane presude, dakle u odnosu na optuženu FĐ i kaznena djela iz članka 279. stavaka 1. i 2. i iz članka 281. stavaka 1. i 2. KZ/11., predmet je vraćen na ponovno suđenje u kojem će se ponovnim provođenjem potrebnih dokaza i njihovom ocjenom sukladno članku 450. stavku 2. ZKP/08., ocijeniti postoje li dostatni i pouzdani dokazi za nedvojbeno utvrđenje da je optuženica počinila kaznena djela za koja je optužena, te će sukladno tome prvostupanjski sud donijeti novu pravilnu odluku koju će valjano obrazložiti. Pri tome, napominje se, sud nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza. Ako eventualno iz izvedenih dokaza neće biti moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili ako dokazi dopuštaju mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, a istodobno i da ne postoji, tada će se raditi o dvojbi koja se rješava primjenom pravila „in dubio pro reo“ 19. Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci pod točkom II., na temelju odredbe članka 483. stavkak 1. ZKP/08.

U odnosu na točku V. izreke pobijane presude (oslobađajući dio)

20. Ističući pogrešno utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik smatra da iz iskaza ispitanih svjedoka neprijeporno proizlazi da je bilo manipulacije s vremenom oglašavanja predmetnog Pravilnika o izmjeni i dopuni Pravilnika o unutarnjem redu Grada Knina te mijenjanja datuma njegove objave te da je optužena FĐ neistinito napisala i potpisala da je predmetni Pravilnik objavljen na oglasnoj ploči 17. veljače 2014. iako je znala da je do objave došlo 19. veljače 2014., što je vlastoručnim potpisom ovjerila, i što nije rađeno zbog neke omaške. Ističe kako optužena nije trebala imati neki posebni motiv za ovako postupanje, niti motiv čini biće ovog kaznenog djela pa smatra da je optužena ostvarila sva bitna obilježja terećenih kaznenih djela.

21. Međutim, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno utvrdio.

21.1. Sud prvog stupnja je cijenio izjave svjedoka IĐ, EĐ i NĐ, dakle onih svjedoka koji su izjavili da su vidjeli predmetni Pravilnik o izmjeni i dopuni Pravilnika o unutarnjem redu grada Knina od 14. veljače 2014. oglašen na oglasnoj ploči dana 19. veljače 2014., kao i što su vidjeli da je sutradan (20. veljače 2014.) ispravljen datum objave tako da je stavljena oznaka na prvoj stranici rukom napisano "oglasna ploča 19.02.2014.", a pored od ranije otipkanog na posljednjoj stranici da je objavljen 17. veljače 2014. te da je nakon njihove reakcije došlo do takve izmjene datuma. Osim toga je cijenio i obranu optužene FĐ o postupanju s navedenim Pravilnikom i hodogramu njegova potpisivanja, a pored nesporne činjenice da ga je stavila na oglasnu ploču 19. veljače 2014. i da je uočivši krivi datum oznake objave došlo do korekcije datuma (na način da je stavljen datum kad je i stavljen na oglasnu ploču - 19. veljače 2014.), što sve potvrđuje u svom iskazu i svjedok UĐ.

21.2. Na temelju ovih okolnosti, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da optuženoj FĐ nisu dokazana ni subjektivna ni objektivna obilježja inkriminiranih kaznenih djela jer je očito da se ovdje radi o omašci u postupanju optužene. Naime, niti ovom sudu drugog stupnja nije logična konstrukcija optužbe iz koje bi proizlazilo da bi optužena FĐ, stavljajući na oglasnu ploču predmetni pravilnik dana 19. veljače 2014., dovela u zabludu privremenog pročelnika UĐ da neistini podatak o datumu objave (17. veljače 2014.) ovjeri službenim pečatom (koji podatak je podoban služiti kao dokaz činjenica i ima vrijednost za pravne odnose), sve imajući u vidu da je već u tom trenutku poznato (pa tako i optuženici) da službenici gradske uprave prate objave na oglasnoj ploči, da je izmjena Pravilnika rezultat otklanjanja nepravilnosti na koje je ukazala Upravna inspekcija te da se očekivala objava predmetnog Pravilnika, kao i da čim je uočeno (19. veljače 2014.) da je na posljednjoj strani otisnut tekst da je isti Pravilnik objavljen 17. veljače 2014. je došlo do korekcije i to na način da je upravo optuženica donijela na potpis UĐ da se ispravi datum objave u pravilan, zbog čega je prihvaćen zaključak suda prvog stupnja o nedokazanosti subjektivnog elementa djela.

21.3. Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje o tomu da je indikativno u smislu manipulacije s datumom objave predmetnog Pravilnika da je optužena znala da do objave nije došlo 17. veljače 2014. nego 19. veljače 2014. nemaju taj značaj koji im žalba pridaje i njima se ne dovode u pitanje naprijed navedeni ispravni zaključci suda prvog stupnja. U donošenju osuđujuće presude sud prvog stupnja mora s potpunom izvjesnošću utvrditi da su tvrdnje iz optužbe dokazane provedenim dokazima, pa kada utvrdi da tvrdnje nisu dokazane s tim stupnjem vjerojatnosti, donosi oslobađajuću presudu, a pitanje je li samo neka okolnost indikativna te ima li ili nema logičnosti u postupanju optuženika je irelevantno.

22. Prema tomu, na temelju pravilne ocjene svih na raspravi izvedenih dokaza, sud prvog stupnja je s pravom zaključio da nema dokaza da bi optužena FĐ počinila kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. niti kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11. na način kako je se teretilo optužnicom, te ju je pravilno na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. oslobodio optužbe.

23. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba državnog odvjetnika nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije na štetu optuženice povrijedio kazneni zakon, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., trebalo je žalbu državnog odvjetnika na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti kao neosnovanu i u pobijanom, te u neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević