Poslovni broj: Usž-1956/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Milin, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darie Silov i Ivana Milina sa sjedištem u Šibeniku, Stjepana Radića br. 31/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi nastupa zastare, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2131/2024-6 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2131/2024-6 od 30. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-23/24-01/20, urbroj: 513-04- 24-2 od 9. srpnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, klasa: UP/I-410-20/2015-01/6242, urbroj: 513-07- 15-01/2022-14 od 12. prosinca 2022. i da se utvrdi da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu duga poreza na promet nekretnina koji je utvrđen rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, klasa: UP/I-410-20/2015- 001/6242, urbroj: 513-07-15-01/2021-06 od 20. travnja 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih propisanih razloga u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, a pri tome iznosi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je uslijed niza propusta došlo do donošenja nezakonite sudske odluke.

3. Tužitelj u žalbi, prije svega, smatra da je sud pogrešno primijenio i tumačio mjerodavne odredbe o nastupu apsolutne zastare porezne obveze, odnosno prava na naplatu duga, a daje osvrt i na način utvrđenja kada je nastala porezna obveza, što je u predmetnom slučaju regulirano odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina. S tim u vezi tužitelj iscrpno obrazlaže na koji način je u konkretnom slučaju nastala porezna obveza, odnosno na temelju čega i kada je došlo do stjecanja predmetne nekretnine, a pri čemu ukazuje na primjenu mjerodavnih odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina kao posebnog propisa. Smatra da u predmetnom slučaju porezna tijela, a niti sud nisu pravilno utvrdili nastup zastare prava na naplatu porezne obveze, a zbog pogrešne primjene i tumačenja mjerodavnih odredbi propisa. Smatra da je u konkretnom slučaju zastara prava na naplatu poreznog duga počela teći 1. siječnja 2016., a ne u 2021. kako to utvrđuju porezna tijela, a prihvaća i prvostupanjski sud, što znači da je zastara nastupila 1. siječnja 2022., tj. prije podnošenja zahtjeva za otpis duga dana 27. siječnja 2022.

Tužitelj u žalbi ističe i druge razloge koji se tiču ocjene zakonitosti rješenja kojim je utvrđena porezna obveza, u vezi propisane visine stope poreza.

Zaključno, tužitelj smatra da je sud tijekom upravnog spora počinio bitne povrede pravila sudskog postupka, odnosno da je odredbe ZUS-a pogrešno primijenio na način koji dovodi do donošenja nezakonite odluke, a uslijed čega je odbio tužbeni zahtjev. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i donese odgovarajuću odluku u skladu s žalbenim navodima, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nije utvrdio postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je rješenjem tuženika od 9. srpnja 2024. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 12. prosinca 2022. kojim je odbijen prigovor tužitelja za utvrđivanje apsolutne zastare prava na utvrđivanje obveze prava na promet nekretnina po rješenju od 20. travnja 2021.

8. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je postupak za utvrđivanje poreza na promet nekretnina pokrenut po službenoj dužnosti, nakon što je Ugovor o zamjeni i ustupanju nekretnina od 3. kolovoza 2015. nadležni javni bilježnik dostavio poreznom tijelu dana 3. rujna 2015.

9. Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužitelj dana 22. siječnja 2022. podnio zahtjev u kojem traži otpis poreznog duga zbog nastupa apsolutne zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje odnosno na naplatu poreznog duga, odnosno da mu porezna obveza po navedenom stjecanju prestane.

10. Porezno rješenje od 20. travnja 2021., kojim je utvrđena porezna obveza je postalo izvršno dana 17. prosinca 2021. u skladu s člankom 133. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. dalje: ZUP), jer je drugostupanjskim rješenjem od 2. prosinca 2021. žalba izjavljena protiv tog rješenja odbijena, a to rješenje je tužitelj putem opunomoćnika primio dana 17. prosinca 2021.

11. Slijedom navedenog, pravilno su porezna tijela utvrdila da u konkretnom slučaju nije došlo do nastupa zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, koja bi nastupila 1. siječnja 2022., jer je prethodno tome drugostupanjsko rješenje doneseno 2. prosinca 2021. koje je tužitelj po punomoćniku primio 17. prosinca 2021., to znači da nije protekao zakonom propisani rok od šest godina, u smislu članka 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20 i 42/20. – dalje: OPZ).

12. Također su porezna tijela pravilno utvrdila da u konkretnom slučaju nije nastupila ni zastara prava na naplatu porezne obveze, jer zastara prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga počinje teći nakon izvršnosti rješenja, kojim je porezna obveza utvrđena, a to rješenje je postalo izvršno dana 17. prosinca 2021. Zbog toga do podnošenja zahtjeva za otpis duga dana 27. siječnja 2022. nije došlo do nastupa zastare prava poreznog tijela na naplatu poreznog duga.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim, a tužbeni zahtjev je pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a osnovano odbio, pri čemu je u obrazloženju dao valjane, dostatne i relevantne razloge na kojima je utemeljio odluku, a s kojima je ovaj Sud u cijelosti suglasan.

14. Dakle, ocjena je ovog Suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene mjerodavnog prava.

15. Tužitelj u žalbi ističe prigovore kojima daje svoje tumačenje i u vezi primjene odredaba mjerodavnih propisa, ali način na koji interpretira primjenu mjerodavnog prava nema uporište u ovdje primijenjenim odredbama propisa, iz razloga koje su iscrpno navela porezna tijela, a koje je prvostupanjski sud prihvatio i dao osvrt na sve tužbene prigovore pojedinačno, uz valjano i razložno obrazloženje.

16. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu osnovani, a niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom postupku, a osobito jer tužitelj u bitnom ponavlja prigovore koje je isticao i u tužbi te tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao.

17. Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski sud, protivno tvrdnji tužitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a, dao jasne i relevantne razloge o odlučnim činjenicama i primjeni mjerodavnog prava, odnosno tijekom upravnog spora nije počinio bilo kakav propust koji bi doveo do donošenja nezakonite odluke.

18. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović