Poslovni broj: Usž-146/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice TĆ iz [adresa], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženog Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi nedonošenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 125/2024-5 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-125/2024-5 od 23. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda upravni spor je obustavljen (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke navedenog rješenja zbog bitne povrede odredbi upravnog spora. U bitnome navodi da, iako je sud u točki 10. obrazloženja zakonito naveo da prema članku 147. stavku 6. Zakona o upravnim sporovima, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora, sud je točkom II. izreke rješenja odbio zahtjev tužiteljice pozivom na članak 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, sve obzirom na to da ne nalazi da je tužiteljica u ovom sporu osnovano pokrenula spor. Tvrdi da sud točku II. navedenog rješenja nastoji zaštiti pozivanjem na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., a koja odluka nije primjenjiva obzirom da je donesena po propisu kada Zakon o upravnim sporovima nije poznavao mogućnost naknade troškova u slučaju obustave spora. Naglašava da u konkretnom upravnom sporu tuženik nije postupio sve do nakon podnošenja tužbe. Iz tog razloga upućuje na recentnu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-3895/21 od 24. travnja 2024.
Smatra da sud prekoračuje tužbeni zahtjev i da ulazi u ocjenu osnovanosti pojedinačnog akta tuženika donesenog tek po podnošenju predmetne tužbe i to s obzirom na stav zauzet u točci 11. obrazloženja, obzirom da navodi "Sud ne nalazi da je tužiteljica u ovom sporu osnovano pokrenula upravni spor". Slijedom svega navedenog smatra da je narušeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu tužiteljice, posebno imajući u vidu da nije naveden legitimni cilj niti proveden test razmjernosti niti su uzete u obzir specifičnosti pojedinog upravnog spora, a još manje činjenica što je stupio na snagu novi Zakon o upravnim sporovima koji jasno propisuje pravo stranke na naknadu troškova u postupcima pokrenutim radi "šutnje uprave". Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti osporenu točku II. izreke rješenja na način da se tužiteljici dosudi naknada troškova upravnog spora te trošak sastava predmetne žalbe uvećan za zakonske zatezne kamate.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a.
6. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu radi šutnje uprave dana 4. siječnja 2024. jer tuženik do podnošenja tužbe nije donio odluku o prigovoru koji je tužiteljica podnijela 18. prosinca 2023. pozivom na članak 156. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), a iz razloga što tuženik nije u roku od osam dana odlučio o njenom prigovoru izjavljenom dana 24. studenoga 2023. protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 10. studenoga 2023. Predmetnom tužbom je zahtijevala da sud naloži gradonačelniku da u roku od osam dana odluči o prigovoru čelniku radi šutnje koji je tužiteljica izjavila dana 18. prosinca 2023.
7. Prvostupanjski sud je točkom I. osporenog rješenja pozivom na odredbu članka 106. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 103. stavkom 1. i člankom 100. ZUS-a spor obustavio obzirom da je tuženik nakon pokretanja spora odlučio o prigovoru tužiteljice. Točkom II. izreke prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 147. stavka 8. ZUS-a zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora odbio.
8. Navedenom odredbom članka 147. stavka 8. ZUS-a propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu nema pravo na naknadu troškova. Osporavajući navedenu točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda, kojom je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova spora (trošak sastava tužbe) tužiteljica upire na odredbu članka 147. stavka 6. ZUS-a, kojom je propisano ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora. U konkretnom predmetu doneseno je rješenje prvostupanjskog tijela 10. studenoga 2023. protiv kojeg je tužiteljica uložila prigovor 24. studenoga 2023. gradonačelniku sukladno članku 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.) o kojem prigovoru gradonačelnik kao drugostupanjsko tijelo odlučuje rješenjem. Dakle, ne radi se o drugom postupanju iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje, već se radi o upravnom postupku u kojem se donosi rješenje.
9. Predmet ovog spora je tužba podnesena 4. siječnja 2024. zbog tzv. "šutnje uprave" u vezi s prigovorom koji je tužiteljica podnijela zato što nije donesena odluka o ranijem prigovoru izjavljenom 24. studenoga 2023. (prigovor koji je propisan općim aktom), kojim je osporavala rješenje o novčanoj pomoći s kojim nije bila zadovoljna. Rješenje o tom prethodnom prigovoru doneseno je 21. prosinca 2023. Naime, svrha propisivanja zaštite od šutnje uprave je zaštita pravnih subjekata od neaktivnosti uprave pa u slučaju ako je šutnja prestala, jer je odlučeno o pravu stranke, takva zaštita više nije potrebna. Izjavljivanje još jednog prigovora od 18. prosinca 2023. zbog šutnje uprave nije dopušteno jer nije predviđeno ni jednim propisom, a pravna zaštita zbog šutnje uprave detaljno je uređena mjerodavnim propisima (ZUP i ZUS). Stoga je, imajući u vidu da je tužiteljica zastupana od strane profesionalnog opunomoćenika, koji je u velikom broju istovrsnih predmeta izjavio nedopušten i nepotreban prigovor s ciljem pokretanja spora zbog šutnje uprave, to je i prema ocjeni ovoga Suda podnošenjem nedopuštenog prigovora od 18. prosinca 2023. kao i predmetne tužbe zbog šutnje, tužiteljica ustvari zlouporabila prava koja joj pripadaju u sporu.
10. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud je suglasan s utvrđenjem prvostupanjskog suda da unatoč tome što je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, podnošenje nedopuštenog prigovora od 18. prosinca 2023. kao i predmetne tužbe zbog šutnje uprave, nije bio usmjeren na zaštitu prava tužiteljice, već isključivo na pokušaj ostvarivanja nepripadajućeg troška.
11. Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora pozivom na odredbu članka 147. stavka 8. ZUS-a pravilno odbijen.
10. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke, to je na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a i na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
