Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-231/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Zdenki Merdžanu odvjetniku u Metkoviću, protiv ovršenice KZ pok. B iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika, izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-126/2024 od 11. rujna 2024., dana 4. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenica kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Ovr-126/2024 od 11. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju ovršne isprave- pravomoćno i ovršno sudsko rješenje kojim je određena civilna dioba nekretnine u suvlasništvu stranka i to svake u ½ dijela, je određena ovrha na nekretnini zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja i ovršenika svakog u ½ dijela iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga predlažući da drugostupanjski sud preinači, podredno da ukine pobijano rješenje o ovrsi i predmet vrati na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20. i 114/22– dalje: OZ), kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka.
6. Pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja je donio na temelju rješenja posl. broj R1-34/19 od 2. svibnja 2019. Navedeno rješenje kojim je određeno razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom i to sudskom prodajom na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima, sukladno čl. 23. toč. 1. OZ,, predstavlja valjanu ovršnu ispravu, te je sud prvog stupnja na temelju istog osnovano donio rješenje o ovrsi temeljem odredbe čl. 22. OZ.
7. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje rješenja o ovrsi, te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 23. toč. 1. i čl. 22. OZ.
8. Ovršenica osporava pobijano rješenje u bitnome ističući u žalbi prigovore koji se tiču postupka u kojem je donesena ovršna isprava te ističe prigovor prava na dom utemeljen na tvrdnji da se radi o jedinoj nekretnini.
9. Prigovori koji se tiču postupka u kojem je donesena ovršna isprava su neodlučni jer se tiču tog postupka, a žalbeni navodi ovršenice koji se tiču prigovora prava na dom su neosnovani.
10. Odredom čl. 273. OZ propisano je da ako na temelju ovršne isprave zajedničku stvar treba, radi njezine diobe, prodati, prodaja će se obaviti na način propisan zakonom za ovrhu na pokretnoj ili nepokretnoj stvari, osim ako se stranke o pojedinim pitanjima drukčije ne sporazumiju. Odredbom čl. 80. OZ, propisano je da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.
11. Prvostupanjski sud je u skladu s navedenim odredbama i odredio ovrhu, a činjenični navodi o povećanju vrijednosti nekretnine koji se u ovršnom prijedlogu navode su bez utjecaja na pravilnu i zakonitu odluku prvostupanjskog suda. Navedeno iz razloga jer će u ovom postupku sud odrediti vrijednost nekretnine sukladno odredbi čl. 92. st. 1. OZ.
12. Neosnovano se u žalbi ističe i prigovor prava na dom kojim se ovršenica u biti poziva na primjenu odredbe čl. 75. st.1. OZ jer do primjene te zakonske odredbe dolazi onda kada se ovrha na nekretnini predlaže i određuje radi naplate novčane tražbine, a u konkretnom slučaju se o tome ne radi jer ovrha nije određena radi naplate novčane tražbine, nego radi diobe prodajom, radi čega su i neosnovani žalbeni navodi ovršenice.
13. Naime, ovrha nije određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koju ima spram ovršenice, već je ovršenica prema ovršnoj ispravi - ovršnoj presudi radi razvrgnuća suvlasništva civilnom diobom - dužna trpjeti prodaju predmetne nekretnine radi razvrgnuća suvlasničke zajednice između ovrhovoditelja i ovršenice. U tom se kontekstu ovrha na temelju navedene ovršne isprave – ovdje rješenja, isključivo može odrediti i provesti prodajom nekretnina navedenih u toj ispravi, kako je to pravilno postupio i prvostupanjski sud. Uslijed navedenih razloga u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda nema mjesta primjeni odredbe čl. 75. OZ-a koja ograničava mogućnost provedbe ovrhe radi ostvarenja novčane tražbine prodajom nekretnine u kojoj stanuje ovršenik - fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, a samim time je neosnovan i prigovor poštivanja prava na dom u svezi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine.
14. Pri tome treba ukazati da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava, i to posebno u predmetu Z. protiv Hrvatske -Zahtjev br. 46726/11 u kojemu sud navodi kako je važna tvrdnja može li osoba koja je ostvarila pravo na dom novcem dodijeljenim sudskom prodajom kupiti drugi prikladan stan, što bi moglo imati važnu ulogu u uravnoteženju interesa i glede mjerodavnog domaćeg prava. Međutim, ovršenica u žalbi niti ističe niti dokazuje da iznos dobiven prodajom predmetne nekretnine ne bi bio odgovarajući za podmirenje njenih troškova stanovanja, odnosno za kupnju druge odgovarajuće nekretnine koja joj može služiti kao dom, radi čega prigovor ovršenice povrede prava na dom u ovom postupku nije prihvatljiv niti osnovan. Pri ovome valja i navesti da u ovom konkretnom predmetu u postupku prodaje obje strane mogu nastupiti i kao eventualni kupci nekretnine, dakle ovršenica ima mogućnosti i da kupi suvlasnički dio ovrhovoditelja, a isto tako, neovisno o određenoj ovrsi, ovrhovoditelj i ovršenica mogu se i izvansudski dogovoriti o međusobnoj prodaji suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, slijedom čega žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
15. Slijedom navedenog, kako ovršenica žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, to je žalbu protiv pobijanog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1.
OZ-a te odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
S u t k i nj a:
Gabriela Topić Kordej
