Poslovni broj: Usž-3319/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu pokrenutom po Ministarstvu unutarnjih poslova , Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj , Policijskoj postaji Petrinja , radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance , odlučujući o žalbi koju je podnio HČ, državljanin [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Josip Perkušić , Zagreb , Desinićka ulica 4 , protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2278/2025-2 od 16. lipnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2278/2025-2 od 16. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom potvrđeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova , Policijske uprave sisačko-moslavačke , Policijske postaje Petrinja , klasa: UP/I-216-01/25-03/469 , urbroj: 511-10-12-25-2 od 13. lipnja 2025. , kojim je HČ, državljaninu [adresa], određen smještaj u prihvatni centar za strance radi prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske do najduže tri mjeseca, počevši od dana donošenja tog rješenja.
2. Žalitelj pobija presudu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjsko upravno tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje. Iznosi razloge iz kojih je podnesena tužba i pokrenut upravni spor protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, kojim mu je određeno prisilno udaljenje te zabrana ulaska i boravka na području Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine. Smatra da prvostupanjsko tijelo i sud pogrešno zaključuju da se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima. Ističe da mu trgovačko društvo MiD Lukić Bau d.o.o. za građenje, trgovinu i usluge osigurava smještaj na temelju ugovora o najmu stana od 8. svibnja 2025. na adresi [adresa], koji dostavlja u prilog žalbi, te da je spremno uložiti financijska sredstva za polog. Nadalje, navodi da je pogrešno utvrđeno da je izjavio da nema prijavljeni boravak u Republici Hrvatskoj te da neće izvršiti izrečenu mjeru napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), jer da on ne poznaje engleski jezik u tolikoj mjeri da bi navedeno izjavio. Smatra da je izrečena mjera nesrazmjerna predmetnoj situaciji, kao i svrsi za koju je propisana. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu te donijeti odluku kojom se izriče blaža mjera osiguranja, a podredno predlaže vratiti spis prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode podnositelja žalbe. Navodi da je u provedenom postupku prije izricanja mjere podnositelj zaprimio obavijest o postupku prisilnog udaljenja i protjerivanja na hrvatskom i bangladeškom jeziku, što je potvrdio svojim potpisom, a koje obavijesti su sadržavale sva zakonom propisana upozorenja. Osporava navode žalitelja prema kojima je zatečen u nezakonitom radu na gradilištu kod ranijeg poslodavca koji mu je osigurao i smještaj za koju je dostavio ugovor o najmu, s obzirom na to da iz sadržaja zapisnika koji prileži spisu predmeta proizlazi da je zatečen u nezakonitom radu i boravku kod drugog poslodavca (Tomić Projekt d.o.o.), kada je izjavio da nema prijavljeno boravište već da se trenutno nalazi na adresi [adresa], a ne na adresi koju navodi u žalbi. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda i postupak koji je prethodio u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o smještaju žalitelja u tranzitni Prihvatni centar za strance Dugo Selo zakonito. U obrazloženju presude sud je iznio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te citirajući mjerodavne odredbe materijalnog prava naveo valjane razloge zbog kojih je potvrdio pobijano rješenje tuženika.
7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja, klasa: UP/I- 216-04/25-01/2049, urbroj: 511-10-12-25-1 od **.**.2025. HČ, državljaninu [adresa] utvrđen nezakonit boravak na području Republike Hrvatske, zbog čega mu je određena obveza napuštanja EGP-a uz zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, kao i prisilno udaljenje u Bangladeš ili ako to nije moguće, u zemlju tranzita ili drugu treću zemlju.
8. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja koje je predmet ocjene zakonitosti u ovome sporu nadležno tijelo je utvrdilo da je HČ dana 29. svibnja 2025. ukinuta dozvola za boravak i rad, te mu je uručeno rješenje o ukidanju te dozvole. Također, utvrđeno je da nema adresu prijavljenog boravišta i da ne posjeduje novčana sredstva za polog, dok se na temelju njegovog iskaza i postupanja može zaključiti da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a. Navedeno proizlazi iz sadržaja zapisnika o provedenom ispitnom postupku, klasa: UP/I-216-04/25-01/2049, urbroj:
511-10-12-25-2 od 13. lipnja 2025., u kojem je žalitelj ispitan u prisutnosti prevoditelja, te je izjavio da je ranije bio zaposlen u "MSBM gradnja d.o.o." koji mu je osigurao smještaj u [adresa], međutim da se nakon što mu je taj poslodavac ukinuo dozvolu za boravak i rad se zaposlio kod poslodavca Tomić d.o.o. te boravi na adresi [adresa], Dr. [adresa]. Također je izjavio da obvezu javljanja po pozivu policijske postaje nije izvršio iz razloga jer mu je sadašnji poslodavac rekao da će on odraditi sve što treba vezano za njegovu prijavu, te da nema novčanih sredstava niti si može platiti smještaj negdje drugdje u Republici Hrvatskoj, kao i da nema namjeru napustiti Republiku Hrvatsku i dragovoljno se vratiti u Bangladeš, što je i potvrdio vlastoručnim potpisom na zapisnik.
9. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o smještaju u tranzitni prihvatni centar za strance, a koji žalitelj svojim navodima u sporu nije doveo u sumnju, prvostupanjski sud je ocijenio pravilnom odluku javnopravnog tijela donesenog na temelju članka 212. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22, 151/22 i 40/25, u daljnjem tekstu: ZoS), jer se u konkretnoj situaciji ne mogu primijeniti blaže mjere iz članka 213. stavka 1. ZoS-a.
10. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio ocjenu javnopravnog tijela da je u konkretnom slučaju procjenom individualnih okolnosti utvrđeno da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske iz razloga navedenih u članku 214. stavku 2., alinejama 2. i 3. ZoS-a. Ovo stoga što žalitelj koji nezakonito boravi na području Republike Hrvatske bez prijavljenog boravka, nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenju i napustio EGP, već je na zapisnik od 13. lipnja 2025. izjavio da namjerava živjeti i raditi na području Republike Hrvatske te da se ne namjerava dragovoljno vratiti u Bangladeš.
11. Ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na odlučivanje u ovom postupku. Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski je sud pravilno osporavano rješenje ocijenio zakonitim, jer je donesen na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke iz članka 212. stavka 1. u vezi s člankom 214. stavkom 2. alinejama 2. i 3. ZoS-a za donošenje rješenja o smještaju u Tranzitni prihvatni centar za strance , s obzirom na to da zbog pojedinačnih okolnosti žalitelja nije bilo moguće primijeniti blaže mjere iz članka 213. stavka 1. ZoS-a.
12. Navodi u pogledu pravilnosti ranije provedenog upravnog postupka u svezi rješenja u kojem je utvrđen nezakonit boravak i određeno napuštanje EGP nisu od utjecaja na odlučivanje u ovom sporu, u kojem je predmet ocjene zakonitosti rješenja o smještaju žalitelja u tranzitnom centru za strance, donesenom na temelju ZoS-a.
13. Žalbene navode tužitelja u pogledu prijavljenog boravišta temeljem ugovora o najmu, koji dostavlja uz žalbu, ovaj Sud nije ocijenio osnovanim, s obzirom na to da iz sadržaja ugovora proizlazi da je ugovor o najmu sklopio njegov raniji poslodavac za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], [adresa], a da je žalitelj na zapisnik izjavio da trenutno radi kod poslodavca Tomić doo i boravi na adresi [adresa].
14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu , 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
