Poslovni broj: Usž-3436/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan , članica vijeća , te više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke u upravnom sporu tužitelja AAiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po majci i zakonskoj zastupnici , a ona po opunomoćeniku Ivanu Šantici , odvjetniku iz odvjetničkog društva Šantica & Đapić jtd , protiv tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike , Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak , Zagreb , Ulica grada Vukovara 78 , radi osobne invalidnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2138/2023-11 od 9. svibnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj Us I-2138/2023-11 od 9. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-2138/2023-11 od 9. svibnja 2024., poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II-551-02/23-07/02, URBROJ: 524-11/1-23-2 od dana 24. srpnja 2023. (točka I. izreke), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Splitsko-dalmatinske županije, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-551-05/21-07/30, URBROJ: 139-126-03-52-23-28 od dana 3. svibnja 2023. (točka II. izreke). U točki III. Izreke mlt. tužitelju AA iz [adresa], priznato je pravo na socijalnu uslugu poludnevnog boravka u Centru za odgoj i obrazovanje "Juraj Bonači" u Splitu svakim radnim danom tijekom školskih praznika u trajanju od šest sati te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke (točka IV. izreke presude).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Županijske službe Splitsko-dalmatinske županije, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-551-05/21-07/30, URBROJ: 139-126- 03-52-23-28 od dana 3. svibnja 2023.

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na socijalnu uslugu poludnevnog boravka, uz obrazloženje da u blizini prebivališta tužitelja nema odgovarajuće ustanove koja je u mogućnosti osigurati mu pružanje usluge poludnevnog boravka, sve pozivom na odredbu članka 86. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17 i 130/17, dalje: Zakon).

4. Tuženik, ne navodeći iz kojih razloga propisanih odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24), pobija osporenu presudu. U žalbi navodi da je točka III. izreke presude nejasna i neodređena pa je sporna i mogućnost izvršenja takve presude. Ističe da nije uobičajeno da se u djelatnosti socijalne skrbi priznaje pravo na socijalnu uslugu poludnevnog boravka. Nadalje, nije određeno o kojim se školskim praznicima radi (ljetnim, zimskim ili tijekom cijele školske godine), a izostao je i nalog prvostupanjskom tijelu da donese odgovarajuće provedbeno rješenje. Ukazuje na zahtjev u upravnom postupku u kojem je traženo priznanje prava poludnevnog boravka tijekom cijele godine, pa postavlja pitanje je li na način na koji je presuđeno udovoljeno zahtjevu u cijelosti.

5. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija.

8. Odredbom članka 86. Zakona propisano je da je boravak socijalna usluga koja obuhvaća cjelodnevni i poludnevni boravak, da cjelodnevni boravak može trajati od šest do 10 sati, a poludnevni boravak od četiri do šest sati dnevno, u kojem vremenu se osigurava zadovoljavanje životnih potreba korisnika pružanjem usluga prehrane, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju, čuvanja, odgoja, njege, radnih aktivnosti, psihosocijalne rehabilitacije, organiziranja slobodnog vremena, organiziranog prijevoza, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika, da se cjelodnevni i poludnevni boravak može priznati jedan dan u tjednu, više dana u tjednu ili tijekom svih radnih dana u tjednu te da ovu uslugu pružaju dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici, drugi pružatelji usluga iz članka 169. Zakona ili fizička osoba iz članka 172. stavka 1. Zakona koja pruža uslugu boravka kao profesionalnu djelatnost, pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

9. U upravnom je postupku utvrđeno da, s obzirom na utvrđene i dokumentirane teškoće tužitelja, u cilju poboljšanja kvalitete života tužitelja i njegove obitelji, postoji potreba za uslugom poludnevnog boravka u ustanovi socijalne skrbi od 4-6 sati dnevno tijekom svih radnih dana u tjednu, radi skrbi, njege, odgoja, organiziranog korištenja slobodnog vremena i drugo prema potrebi. Nadalje, utvrđeno je i da je tužitelj polaznik programa osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja u COO „Juraj Bonači“ sukladno rješenju Ureda državne uprave.

10. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, a u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega je poništio osporavano i prvostupanjsko rješenje i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude.

11. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da je postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 27. svibnja 2021. za priznavanje prava na socijalnu uslugu poludnevnog boravka u Centru za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“. Nadalje utvrdio je da je mišljenjem stručnog tima Centra za socijalnu skrb Split KLASA: UP/I-551-05/21-07/30 od 14. lipnja 2021. ,s obzirom na utvrđene teškoće, u cilju poboljšanja kvalitete življenja mlt. korisnika (tužitelja) i njegove obitelji, utvrđena potreba za uslugom poludnevnog boravka u ustanovi socijalne skrbi Centra za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ u Splitu, od 4 do 6 sati dnevno tijekom svih radnih dana (pet) u tjednu, a radi skrbi, njege, odgoja i organiziranog korištenja slobodnog vremena i prema potrebi. Sud je utvrdio i da je u upravnom postupku prvostupanjsko tijelo uputilo zahtjev KLASA: UP/I-551- 05/21-07/30 od dana 16. lipnja 2021. za očitovanje Centra za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“ (radi donošenje odluke o tužiteljevom zahtjevu), da se Centar za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“, dopisom KLASA: 551-02/21-01/01 od dana 30. lipnja 2021. očitovao da je tužitelj polaznik odgojne obrazovne skupine pri Odjelu odgoja i obrazovanja Centra za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“, ali da Centar ne pruža uslugu poludnevnog boravka djeci školskog uzrasta, već da uslugu poludnevnog boravka pružaju osobama s navršenih 21. godinu života pri Odjelu za pružanje socijalnih usluga osobama s intelektualnim oštećenjima-Firule.

12. Nadalje, Sud je utvrdio da je u daljnjem tijeku upravnog postupka rješenjem Centra za socijalnu skrb Split KLASA: UP/I-551-05/20-07/30, UR.BROJ: 2181-160-03- 64-21-7 od dana 2. rujna 2021. zahtjev tužitelja odbijen, da je povodom tužiteljeve žalbe doneseno rješenje KLASA: UP/II-551-02/21-07/6, URBROJ: 524-11-01/5-22-2 od 16. svibnja 2022., kojim je žalba odbijena, a koje rješenje je presudom Upravnog suda u Splitu pod poslovni broj UsI-1585/22-4 od 12. rujna 2022. poništeno i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo pribavilo mišljenje stručnih timova COO „Slava Raškaj“, Split, COO „Juraj Bonači“, Split i CZR „Mir“ Rudine, Kaštel Novi, o mogućnosti pružanja usluge poludnevnog boravka mlt. tužitelju, pri čemu je COO „Juraj Bonači“ Split dopisom odgovorilo da nije u mogućnosti osigurati pružanje tražene usluge, da je mlt. tužitelj polaznik odgojne obrazovne skupine pri Odjelu odgoja i obrazovanja Centra za odgoj i obrazovanje „Juraj Bonači“, ali da Centar ne pruža uslugu poludnevnog boravka djeci školskog uzrasta, već da uslugu poludnevnog boravka pružaju osobama s navršenih 21. godinu života pri Odjelu za pružanje socijalnih usluga osobama s intelektualnim oštećenjima- Firule.

13. Prvostupanjski sud ove razloge ne drži dovoljnima za odbijanje zahtjeva te smatra da je pogrešno pravno stajalište tuženika kako tužitelj ne može ostvariti uslugu poludnevnog boravka u okviru iste ustanove (u konkretnom COO „Juraj Bonači“) jer da ne može istovremeno biti uključen u sustav obrazovanja i koristiti uslugu poludnevnog boravka. Razloge koje je prvostupanjski sud iznio u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila produkt arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

14. Naime, polazeći od nesporno utvrđene činjenice postojanja potrebe za uslugom poludnevnog boravka u ustanovi socijalne skrbi, imajući na umu zakonsko i podzakonsko uređenje (članak 86. Zakona te članak 46. Pravilnika o minimalnim uvjetima za pružanje socijalnih usluga („Narodne novine“ 40/14, 66/15, 56/20, 28/21, 144/21 koje prvostupanjski sud citira u svojoj presudi), i ovaj Sud je stava da nije bilo razloga za odbijanje zahtjeva tužitelja. Prvostupanjski sud se pravilno poziva i na socijalnu pravdu kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelja za tumačenje Ustava (čl. 3. Ustava Republike Hrvatske, broj 59/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) kao i načela dostupnosti i individualizacije (članak 10. i članak 11. Zakona), te pravilno ocjenjuje da javnopravna tijela nisu dala valjane razloge za odbijanje zahtjeva. Pravo iz socijalne skrbi za ostvarenje kojega tužitelj ispunjava zakonske uvjete (što je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno) ne smije ostati iluzorno već je obveza javnopravnih tijela da, u okviru pozitivnih propisa i svoje nadležnosti, iznađu načina da se to pravo ostvari i to individualnim pristupom ovisno o svim okolnostima predmetnog zahtjeva, stoga je neosnovan prigovor o neuobičajenom određivanju vremenskog okvira priznatog prava.

15. Nadalje, nisu osnovani ni ostali žalbeni navodi i oni ne dovode do nezakonitosti pobijane presude. Izreka presude, po stavu ovoga Suda nije nejasna i neodređena već je dovoljno odrediva da tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje presude zna i može, primjenjujući odgovarajući pravni okvir unutar kojeg djeluje, donijeti odgovarajuće provedbeno rješenje. Ovo stoga što se za svaku školsku godinu javno objavljuju termini školskih praznika te se za svaku školsku godinu može utvrditi razdoblje u kojem treba pružiti priznatu socijalnu uslugu. Ovo i neovisno o tome što je u izreci presude izostao izravni nalog suda prvostupanjskom tijelu da donese posebno provedbeno rješenje jer po samoj prirodi stvari kao i u svijetlu odredbe članka 81. stavka 1. ZUS-a, da bi se pravo priznato pravomoćnom sudskom odlukom „oživotvorilo“, a stranka u stvarnosti i konzumirala priznato joj pravo, tuženiku stoje na raspolaganju svi mehanizmi koje primjenjuje u provođenju upravnog postupka i odlučivanju o ostvarenju nekog prava koje je stranci priznato (neovisno o tome je li pravo priznato rješenjem u upravnom postupku ili pravomoćnom sudskom presudom). Ni ostali navodi nisu osnovani i ne dovode do drugačijeg ishoda žalbenog postupka.

16. Slijedom iznijetog, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić