REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2917/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud, Damira Kontreca i Josipa Turkalja članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐC, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Adžić odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1050/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2960/2023-23 od 21. studenoga 2024., u sjednici održanoj 3. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u odnosu na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1050/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2960/2023- 23 od 21. studenoga 2024.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u predmetnom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase:

„1. Može li sud, u slučaju utvrđenja ništetnosti valutne klauzule ugovora o kreditu u valuti CHF, odnosno u slučaju kad tužitelj traži isplatu razlike anuiteta kao da se radi o kunskom kreditu, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?

2. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?

3. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“.

2.1. Predlagatelj je prijedlog sadržajno podnio i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) navodeći da su mu povrijeđena ustavna prava i to pravo na jednakost oružja i jamstvo prava na pravično suđenje, načelo jednakosti i ravnopravnosti, kao i pravo vlasništva.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt 249/14, Rev-2245/17, Rev 3142/18 i dr., a nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i u Revd-2071/2024-2 od 3. srpnja 2024., Revd-2809/2024-2 od 3. srpnja 2024., Revd-3275/2023-2 od 25. listopada 2023. i dr.).

5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja valjalo je prijedlog tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. Nadalje, tuženik drži da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo i do povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) i to prava na jednakost oružja i jamstva prava na pravično suđenje te načela jednakosti i ravnopravnosti, kao i prava vlasništva.

7. Međutim, tuženik nije dokazao činjenice na kojima bazira svoje tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje, kojima bi učinio vjerojatnim da bi postupanjem nižestupanjskih sudova bila počinjena osobito teška povreda odredaba parničnog postupka ili bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo, slijedom čega, tuženik nije učinio vjerojatnim da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovih temeljenih prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

8. Slijedom navedenog, valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević