Poslovni broj: Usž-2885/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi trošarine na duhanske prerađevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I -1288/2023-15 od 2. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja IM iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I -1288/2023-15 od 2. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I -1288/2023-15 od 2. svibnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/23-01/105, urbroj: 513-04-23-3 od 22. studenoga 2023. (točka I. izreke presude), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/23-01/53, urbroj:
513-04-23-3 od 22. studenoga 2023. (točka II. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je provođenjem kaznenog postupka utvrđeno kako vlasnik vozila, društvo Ekošped d.o.o., nema veze s tim postupkom te nije opravdano oduzimanje predmeta u njegovom vlasništvu, pogotovo jer niti jedan akt upravnog tijela nije postao pravomoćan. Smatra najbitnijim za istaknuti da je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, broj: Kv-127/2023-3 od 6. rujna 2023., kojim je društvu Ekošped d.o.o. vraćen predmet koji je ranije bio oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno te izričito navodi da se vrate predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 13. siječnja 2023. Prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu kako je u kaznenom postupku doneseno pravomoćno rješenje o povratu predmeta društvu Ekošped, dok niti jedno rješenje upravnih tijela nije postalo pravomoćno te je određeno vraćanje predmeta trećoj osobi, društvu Ekošped d.o.o. pa su sva tijela bila dužna postupiti po takvoj odluci. Tužitelj u žalbi upućuje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženu u predmetu broj: U-III-3610/2009 od 4. studenoga 2014. u kojoj je Ustavni sud zauzeo jasno stajalište o pravnoj snazi pravomoćnih odluka u kaznenom postupku i njihov odnos s upravnim postupkom. Smatra da je praksa Ustavnog suda direktno primjenjiva i na konkretan slučaj. Ističe da nisu pravilni zaključci prvostupanjskog suda kako pravomoćno rješenje u kaznenom postupku o vraćanju predmeta nema utjecaja, odnosno ne može derogirati ovršne (ali ne i pravomoćne) upravne akte donesene u upravnom postupku. Takvim postupanjem prvostupanjski sud je povrijedio načelo zakonitosti, načelo slobodne ocjene dokaza te zašao u sferu arbitrarnosti, a i pogrešno i nepotpuno je utvrdio činjenično stanje. U odnosu na načelo razmjernosti, koje prvostupanjski sud obrazlaže, tužitelj se poziva na prethodno spomenutu praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i zajamčeno pravo vlasništva te ističe kako odredba članka 122. Zakona o trošarinama propisuje mogućnost, a ne obvezu oduzimanja predmeta pa je stoga test razmjernosti izrazito nužan, a prvostupanjska i drugostupanjska tijela ga nisu provela. Naime, samo paušalno utvrđuju postojanje opasnosti i to jedino temeljem visine trošarinskog duga, bez obrazloženja konkretnih i relevantnih razloga koji bi mogli utjecati na otežanu naplatu duga, a koji bi opravdavali izrečeno oduzimanje predmeta od nevlasnika. Ističe da vlasniku vozila nije omogućeno sudjelovanje u postupku, niti su mu uopće dostavljena rješenja, niti odluke o privremenom oduzimanju njegovih vozila pa su istome povrijeđena ustavna prava kao i tužitelju. Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i ukine presudu prvostupanjskog suda te preinači pobijanu presudu na način da donese odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev, odnosno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je 12. siječnja 2023. na graničnom prijelazu Tovarnik, prilikom obavljanja kontrole kretanja trošarinskih proizvoda, zaustavljeno teretno vozilo marke Mercedes Benz Actros (Republika Srbija) u vlasništvu društva Ekošped d.o.o., [adresa], Republika Srbija, sa poluprikolicom marke "Schwarzmuller" registarskih oznaka Republike Srbije, također u vlasništvu trgovačkog društva Ekošped d.o.o., a teretnim vozilom upravljao je tužitelj. Pregledom tovarnog prostora ovlašteni carinski službenici utvrdili su da se na poluprikolici nalaze neoštećena carinska obilježja (carinska plomba) koju je postavila carinska služba Republike Srbije, a fizičkim pregledom te istovarom prvog reda paleta s kruhom uočeno je da se ispod drugog reda nalaze kutije koje izgledom odudaraju od paketa sa raznim kruhom. Ispod drugog i trećeg reda paleta nalazilo se ukupno šest paleta na kojima su se ispod deklarirane robe nalazile kutije sa duhanskom melasom i u četvrtom redu na palete sa kruhom poslagano je devet kutija duhanske melase odnosno ukupno 1026 kg neto duhanske melase. Duhanska melasa za vodene lule, bez nadzornih markica, zbog pokušaja nezakonitog unosa u Republiku Hrvatsku privremeno je oduzeta od vozača kamiona uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju od 13. siječnja 2023., a protiv tužitelja je pokrenut kazneni postupak, ali i upravni postupak radi naplate trošarine.
7. Dakle, prema ocjeni ovoga Suda u provedenom postupku pravilno je utvrđeno da je tužitelj zatečen u nezakonitom posjedu ukupno 1026 kg duhanske melase koja služi za konzumiranje u nargilama, vodenim lulama i nedvojbeno se smatra duhanskim proizvodom te da tužitelj nije registriran u Registru trošarinskih obveznika Republike Hrvatske pa je postojala zakonska osnova propisana člancima 6., 12., 86. i 90. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 106/18., 121/19. i 144/21.) za utvrđenje tužitelju plaćanja trošarine u iznosu od 117.206,14 eura kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.
8. Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o trošarinama propisano je da ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja. Stavkom 2. istog članka Zakona o trošarinama propisano je da se postojanjem opasnosti, između ostalog, smatra i okolnost da se zbog visine trošarinskog duga opravdano očekuje otežano izvršenje naplate. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 122. stavka 6. i 11. Zakona o trošarinama dana ovlast carinskim tijelima za trajno oduzimanje predmeta u slučaju kada trošarina nije plaćena pa i u slučaju kada predmeti nisu vlasništvo osobe koja je nezakonito postupala.
9. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da su predmetno teretno vozilo i poluprikolica, koji su u vlasništvu Ekošped d.o.o. Novi Pazar, zakonito oduzeta jer po izvršnosti rješenja kojim je solidarnim dužnicima naloženo plaćanje trošarinskog duga uz upozorenje da će se predmetna vozila oduzeti u slučaju neplaćanja istog trošarinskog duga, dug nije plaćen niti je položeno osiguranje za plaćanje istoga, a s obzirom na visinu trošarinskog duga postoji opasnost da će se isti otežano naplatiti.
10. Što se tiče prigovora o povredi prava vlasništva i načela razmjernosti ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, jer se radi podmirenja javnih davanja, a što je i trošarinska obveza, pa se pravo vlasništva može ograničiti ako je to ograničenje razmjerno cilju i svrsi. U konkretnom slučaju ograničenje u vidu oduzimanja predmetnih vozila je razmjerno cilju i svrsi jer je cilj i svrha da se drugima da upozorenje da se ne bave nezakonitim prijevozom trošarinske robe i da se javno davanje naplati. Kako, dakle, u konkretnom slučaju javni interes preteže nad pravom tužitelja, sud ocjenjuje da nije povrijeđeno pravo vlasništva, a niti načelo razmjernosti, jer načelo razmjernosti ne znači negiranje načela zakonitosti.
11. Prigovor tužitelja koji se odnose na odluke koje su donesene u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Vukovaru nisu odlučni niti su od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, jer je riječ o istom prigovoru kojeg je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojem se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u predmetnom upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 3. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
