Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-526/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Krajnović, kao predsjednika vijeća, Branke Guljaš, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao suca člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja RĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika S.E.L.M. d.o.o., OIB: 94566700790, Split, Put Žnjana 3c, koga zastupaju ponomoćnici Mira Boban i Gordana Lolić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Splita, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3378/2022 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2025,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3378/2022 od 21. prosinca 2023.:

a) potvrđuje u dijelu u kome je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.800,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 9. lipnja 2016. pa do isplate , kao i u dijelu u kome je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.715,20 EUR (12.923,15 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. prosinca 2023. pa do isplate.

b) preinačuje u dijelu u kojem je odlučeno o stopi zatezne kamate na dosuđeni iznos glavne tražbine od 2.800,00 EUR, tako da zatezna kamata teče počev od 9. lipnja 2016., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dane nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta z tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

c) preinačuje u dijelu u kome je odlučeno o početku tijeka zatezne kamate na dosuđeni iznos troška parničnog postupka, tako da se zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška za razdoblje od 17. siječnja 2020. do 20. prosinca 2023. odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku S.E.L.M. d.o.o. iz Splita, Put Žnjana 3c, OIB: 94566700790, tužitelju RĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8240 R, isplatiti iznos od 2.800,00 EUR (dvije tisuće osamsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom od dana 9. lipnja 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao što se nalaže tužitelju naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.715,20 EUR-a odnosno 12.923,15 kn (dvanaest tisuća devetstodvadesettri kune i petnaest lipa) sa zateznom kamatom po istoj, gore navedenoj stopi počevši od dana donošenja provostupanjske presude dana 17. siječnja 2020., pa do isplate.

II. U preostalom dijelu tužiteljeva zahtjeva za naknadu troška, u iznosu od 6,90 EUR- a odnosno 52,00 kn (pedesetdvije kune) više od dosuđenog, zahtjev se odbija kao neosnovan."

2. Ovu presudu u dijelu u kome je tužbeni zahtjev prihvaćen (toč. I) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – dalje ZPP, dalje ZPP), kao i odluku o troškovima postupka (toč. I), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je porekao osnovanost žalbenih navoda tuženika i

predložio da se žalba odbije kao neosnovana, a njemu naknadi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP- a.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovor stvarne nenadležnosti iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu iz čl. 34.b st. 1. t. 6. ZPP-a, odnosno o sporu koji se odnosi na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama, te o sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 2.800,00 eura koji je tužitelj isplatio tuženiku kao posredniku, na ime rezervacije pregleda broda u svrhu eventualnog zaključenja kupoprodajnog ugovora s vlasnikom broda.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj uplatio tuženiku navedeni iznos, već je sporna pravna priroda navedene uplate, odnosno pravni osnov stjecanja, kao i osnovanost tužiteljevog zahtjeva za povrat isplaćenog iznosa.

9. U provedenom je dokaznom postupku utvrđeno da je tuženik kao posrednik oglašavao na svojim Internet stranicama prodaju broda Benetau Oceanis 411, da je tužitelj iskazao interes za kupnju i s tuženikom dogovorio pregled broda, da je tuženik tražio uplatu rezervacije u iznosu od 2.800,00 Eura u svrhu da se brod ne preda drugom kupcu do pregleda broda od strane tužitelja, da je tuženik ispostavio predračun br. 7/1/2 od 7. lipnja 2016, a tužitelj izvršio uplatu zatražene rezervacije 9. lipnja 2016. Nadalje je utvrđeno i da su tužitelj u svojstvu kupca i tvrtka NAVIGO d.o.o. u svojstvu prodavatelja sklopili kupoprodajni predugovor 1. srpnja 2016. za kupovinu broda, da je tužitelj izvršio pregled broda, te da je tužitelj u roku određenom u predugovoru odustao od kupnje broda jer je smatrao da je brod drugačijih dimenzija , karakteristika i unutrašnjosti od onih koje je oglašavao tuženik na internetu. Utvrđeno je i da tuženik nije izvršio povrat utuženog novčanog iznosa, a nakon što je tužitelj zatražio povrat uplaćene rezervacije.

10. Imajući u vidu činjenicu da su navedena sredstva uplaćena tuženiku temeljem njegovog predračuna za rezervaciju, to neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pogrešno smatrajući da se u ovome slučaju radi o obvezno pravnom odnosu između tužitelja kao kupca i tvrtke Navigo d.o.o. kao prodavatelja.

11. Neosnovano se tuženik kao posrednik poziva i na predmetni predugovor, budući je uvidom u isti utvrđeno da se radi o predugovoru koji je sklopio tužitelj s prodavateljem tvrtkom NAVIGO d.o.o., a kojime je između ostalog ugovorena i obveza povrata sredstava kako od strane prodavatelja, tako i od strane posrednika.

12. Kako dakle navedeni utuženi novčani iznos koji je tužitelj uplatio tuženiku ne predstavlja kaparu u smislu odredbe čl. 303. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 , 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), a niti predujam, već rezervaciju radi toga da se brod ne preda drugom kupcu do pregleda broda, a što je utvrđeno uvidom u predračunu br. 7/1/2 od 7. lipnja 2016. koji je izdao tuženik kao posrednik, a za koju rezervaciju sukladno priloženim dokazima tuženik nije obaviješten o mogućnosti da tuženik zadrži uplaćeni iznos rezervacije, a niti je ugovorena takva mogućnost , to je s pravom prvostupanjski sud udovoljio tužbenom zahtjevu pozivajući se na odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO-a, budući je tužitelj navedeni iznos i prema ocjeni ovoga suda stekao bez valjanog pravnog osnova.

13. Slijedom navedenog ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da ima pravo zadržati utuženi iznos jer isti predstavlja predujam temeljem sklopljenog predugovora, a za koji je navedeno da se isti neće vratiti ukoliko tužitelj ne sklopi kupoprodajni ugovor.

14. Stoga se svi istaknuti žalbeni navodi ukazuju u cijelosti kao neosnovani i bez utjecaja na pravilnost, odnosno zakonitost pobijane prvostupanjske presude.

15. Odluka o parničnom trošku je zakonito ustanovljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika s pravom je prvostupanjski sud tužitelju dosudio troškove sudskih prevoditelja, te sukladno priloženim računima i troškove plaćene poštarine, budući su isti bili neophodni za vođenje ovoga postupka.

15.1. Međutim pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud donio odluku o stopi zateznih kamata na dosuđene iznose tražbine u suprotnosti s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa je slijedom navedenoga preinačena presuda suda prvog stupnja u tom dijelu i odlučeno kao u izreci pod toč. b).

15.2. Nadalje, ovaj je sud utvrdio i da je prvostupanjski sud u pogledu početka tijeka zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka neosnovano iste dosudio od 17. siječnja 2020. do 20. prosinca 2023., umjesto od 21. prosinca 2023. kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa je stoga djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja, tako da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška za razdoblje od 17. siječnja 2020. do 20. prosinca 2023.

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka s obzirom da je tuženik s žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu i to u pogledu početka tijeka dosuđenih kamata na troškove postupka, odnosno u pogledu visini stope zateznih kamata na dosuđene iznose.

17. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući da ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci osnovom čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a.

Osijek, 3. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Katica Krajnović